SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET ANAMARIJA KOVAČEVIĆ LOGISTIKA U FUNKCIJI UNAPREĐENJA POSLOVNIH PROCESA DIPLOMSKI RAD RIJEKA, 2015.

2 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET LOGISTIKA U FUNKCIJI UNAPREĐENJA POSLOVNIH PROCESA DIPLOMSKI RAD KOLEGIJ: MEĐUNARODNA ŠPEDICIJA I LOGISTIKA MENTOR: DR.SC. PAVLIĆ SKENDER HELGA STUDENTICA: KOVAČEVIĆ ANAMARIJA JMBAG: SMJER: MEĐUNARODNO POSLOVANJE Rijeka, rujan 2015.

3 SADRŽAJ 1. UVOD Problem, predmet i objekt istraživanja Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Svrha i ciljevi istraživanja Znanstvene metode Struktura rada TEORIJSKE ZNAČAJKE LOGISTIKE U POSLOVANJU Pojam i uloga logistike Elementi i osobitosti logističkog sustava Logistika u poslovnom procesu Ulazna i izlazna logistika LOGISTIKA NABAVE I JUST IN TIME SUSTAV Značajke i uloga logistike u nabavi Pojam logistike nabave Uloga logistike nabave Just-in-time sustav i njegovo mjesto u logistici Pojam i razvoj Just in time sustava Primjena Just in time sustava PROIZVODNA LOGISTIKA I LEAN PROIZVODNJA Značajke i uloga proizvodne logistike Obilježja i elementi lean proizvodnje LOGISTIKA U POSLOVANJU TOYOTA MOTORS Važnije značajke o poduzeću Toyota Motors Pokazatelji poslovanja poduzeća Toyota Motors Toyota sustav proizvodnje (TPS) Pojam i elementi TPS sustava Lean proizvodnja JIT sustav Kanban sustav gubitaka u proizvodnji Doprinos logistike poslovanju Toyote... 48

4 6. ZAKLJUČAK LITERATURA POPIS TABLICA POPIS SHEMA... 54

5 1. UVOD U ovom diplomskom radu s naslovom Logistika u funkciji unapređenja poslovnih procesa prikazuje se uloga logističkih sustava i logističkih procesa koji se odvijaju unutar njih i koji povezuju iste na način da transformiraju i povezuju dobra, te ispunjavaju svrhu poduzeća. S obzirom na razvoj i utjecaj logistike na poslovanje razvili su se i sustavi u proizvodnji i nabavi koji definiraju obilježja i elemente sustava kao što su JIT (Just in time sustav), Kanban sustav i sustav Lean proizvodnje. S tim u vezi zahtjevi tržišta i konkurencije sve su jači i zahtijevaju svakodnevne prilagodbe i promjene koje jedino može omogućiti učinkovit i funkcionalan sustav logistike. Da bi se postiglo uspješno poslovanje i pratilo globalne trendove i zahtjeve tržišta treba primijeniti spomenute logističke modele u sklopu poslovanja poduzeća, te ih razvijati i proširivati u skladu s okolinom u kojima su primjenjeni. S obzirom da se logistika nalazi unutar svih ekonomskih funkcija (kao što je npr. nabava i proizvodnja), uloge logističkih procesa se preklapaju, te zato međusobno moraju biti u dobroj kooridinaciji kako bi poslovni proces jednog sustava bio ekonomičan i funkcionalan. S tim u vezi razvile su se vrste logistike kao što su proizvodna logistika i lean logistika koje predstavljaju načine povećanja konkurentnosti poduzeća na globalnom tržištu. Na koji način utječe logistika na povećanje konkurentnosti jednog poduzeća koje djeluje na svjetskoj razini prikazuje se primjenjenim metodama unutar takvog poslovnog sustava, a primjenjeni alati i metode optimiziraju proizvodnju s minimalnim troškovima i omogućuju potrebnu isporuku dobara u točno defniranom vremenu sa kontroliranom kvalitetom taj sustav je poznat pod nazivom Toyota sustav proizvodnje (TPS). Začetnici ovog sustava prekinuli su konvencionalan sustav vođenja proizvodnje i vođeni lean pristupom, odnosno zadržavanjem vrijednosti proizvodnje, smanjili su troškove i uklonili nepotrebne događaje iz procesa proizvodnje kako bi ju optimizirali, povećali dobit i smanjili gubitke. U Uvodu ovog rada prikazano je sljedećih pet povezanih tematskih jedinica: 1) problem, predmet i objekati istraživanja, 2) radna i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada. 1

6 1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja Širenjem globalizacije došlo je do razvijanja brojnih sustava poslovanja među kojima su samo neki doživjeli svjetsku razinu i ostali kao sinonimi dobrog i uspješnog poslovanja, te se implementiraju i danas u poduzećima povećavajući dobit i stvarajući ugodnu i pozitivnu poslovnu klimu. U prošlom stoljeću, kada logistika kao znanost nije bila toliko implementirana u sve sustave poslovanja doprinos logistike nije mogao doći do izražaja, niti je logistika mogla imati utjecaj na uspješnost poslovanja. Danas se logistika nalazi u svakom poslovnom procesu malo većeg poduzeća koje stvara dobit, bilo u nabavi, proizvodnji ili prodaji; s tim u vezi nastala su brojna poduzeća koja se bave isključivo logističkim uslugama; a razvoju logistike i njenih sustava doprinijela je globalizacija tržišta i stvaranje velike konkurencije na tržištu. Kako se širilo međunarodno tržište, tako su se povećavali zahtjevi sudionika tržišta koji su zahtjevali kvalitetno kontroliranu proizvodnju koja će se odviti u određenom vremenskom periodu i dostaviti u određenom trenutku na određenom vremenu po ekonomski prihvatljivoj cijeni. Iz navedenih zahtijeva tržišta postavlja se problem istraživanja ovog rada: kako primjena logistike pospješuje proizvodnju i poslovanje u poslovnim sustavima i na koji način logistika funkcionira u poslovanju uspješnih poslovnih sustava kao što je Toyota Motors. Kao predmet istraživanja u ovom radu prikazuju se značajke i uloga logistike u poslovnom sustavu, i analiza najpoznatijeg i najuspješnijeg poslovnog sustava današnjice, te se utvrđuje doprinos logistike u Toyota Motors-u. Iz analiziranja problema i definiranja predmeta istraživanja proizlaze četiri objekta istraživanja: logistika, JIT- Just in time, Lean proizvodnja i Toyota Motors Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Radna hipoteza glasi: Istraživanjem značajki logistike, logističkih sustava i logističkih procesa u poslovnom procesu stvaraju se pretpostavke za korištenje njihovih osobitosti i koristi u sustavima nabave i proizvodnje koji temelje svoju učinkovitost na ekonomskim 2

7 alatima za povećanje proizvodnje, smanjenje troškova, povećanje kvalitete, minimiziranje zaliha i dr. pokazatelja uspješnosti poslovanja, te u kojima logistika može imati veliki doprinos. Uz radnu hipotezu postavlja se i nekoliko pomoćnih hipoteza (kr.p.h.), i to: P.H. 1: Elementi i osobitosti logističkog sustava (i logističkih procesa) definiraju ulogu i značajke logistike u poslovnom procesu, te defniraju njezine značajke u poslovanju. P.H. 2: Proučavanjem uloge logistike u nabavi jednog poslovnog procesa stvaraju se pretpostavke za korištenje Just-in-time sustava u svim logističkim procesima, te se u sklopu djelovanja logistike nabave podupiru logističke aktivnosti koje doprinose korištenju Just-in-time sustava. P.H. 3: Sustavnim proučavanjem proizvodne uloge logistike stvaraju se pretpostavke za korištenje lean proizvodnje u poslovnim procesima, i s tim u vezi definiranjem obilježja lean proizvodnje utvrđuju se logističke aktivnosti koje doprinose boljem načinu za upravljanje odnosima s kupcima, lancem dobavljača, razvoju proizvoda i proizvodnim operacijama. P.H. 4: Objektivnim znanjem o istraženim mogućnostima korištenja logistike u nabavi i proizvodnji, te njihovom korištenju u just-in-time sustavu i lean principu sustava upravljanja mogu se utvrditi koristi logistike koje su pridonijele razvoju Toyota Motors sustava upravljanja, i povezanosti logističkih sustava i procesa sa elementima TPS sustava. 1.3.Svrha i ciljevi istraživanja Prikazivanjem uloge logistike u poslovanju Toyote objašnjavaju se koncepti koji se upotrebljavaju u uspješnim sustavima proizvodnje. S obzirom na mogućnosti koje pruža logistika (najviše u proizvodnji i nabavi) svrha istraživanja ovog rada je: 3

8 istražiti, analizirati i objasniti ulogu logističkih sustava i procesa unutar logističkog sustava radi iskazivanja doprinosa i pokazivanja uspješnosti poslovanja sustava proizvodnje Toyota Motors-a, koji je razvio sustav upravljanja za povećanje funkcionalnosti i organiziranosti sustava i unaprjeđenje konkurentskih prednosti. Interdisciplinarna znanja kojima se naglašava važnost logistike u poslovnom procesu vode ka cilju istraživanja: kroz teorijske značajke logistike dokazati važnost i doprinos logistike za uspješno poslovanje proizvodnih sustava kao što je Toyota Motors. Pitanja o značajkama logistike koje utječu na uspješnost poslovnog sustava na koja će se kroz ovo istraživanje odgovoriti su: 1. Koja je uloga logistike u poslovnom procesu i koji elementi logistike imaju utjecaj u poslovnom procesu? 2. S kakvom ulogom logistike u nabavi se ostvaruje sustav Just-in-time i kakvo mjesto u logistici zauzima taj sustav poslovanja? 3. Kakvu ulogu ima proizvodna logistika na sustav upravljanja proizvodnjom? 4. Koja su obilježja i elementi lean proizvodnje? 5. Na koji način poduzeće Toyota Motors ostvaruje pozitivne poslovne rezultate i zašto je ono primjer poslovanja koje treba slijediti? 6. Što je Toyota sustav proizvodnje i koji su elementi tog sustava? 1.4.Znanstvene metode U ovom radu su za prikazivanje rezultata i formiranje činjenica upotrebljene sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda klasifikacije, metoda kompilacije, metoda deskripcije; pazeći prilikom njihovog korištenja na vjerodostojno prenošenje i parafraziranje izvora Struktura rada Rezultati ovog rada raspodijeljeni su u šest tematskih dijelova. 4

9 U Uvodu su opisani problem, predmet i objekti istraživanja, te su postavljene radna hipoteza i pomoćne hipoteze. Nakon toga opisuju se svrha i ciljevi rada u kojima su ponuđena pitanja na koje će istraživanje dati odgovore; i na kraju prvog dijela navedene su znanstvene metode koje su korištene prilikom izrade rada, te je objašnjena struktura rada u kojoj su ukratko opisani pojedini dijelovi rada. U drugom dijelu rada pod naslovom Teorijske značajke logistike u poslovanju opisana je uloga logistike i definirani su elementi logističkog sustava koji su bitni za djelovanje logistike u poslovnom procesu. Treći dio rada s naslovom Logistika nabave i Just in time sustav bazira se na ulozi logistike u nabavi i objašnjava uloga Just-in-time sustava u logistici i poslovanju. Kroz četvrti dio rada koji ima naslov Proizvodna logistika i Lean proizvodnja prikazuju se značajke logistike i njena uloga u proizvodnji, odnosno na koji način aktivnosti mogu utjecati na smanjivanje troškova proizvodnje i isporuke dobara koji su jedni od glavnih čimbenika lean proizvodnje. U petom dijelu rada s naslovom Logistika u poslovanju Toyota Motors objašnjeni su počeci nastanka Toyote i važnije odrednice poslovanja s kojima je Toyota postala sinonim dobrog i kvalitetnog poslovanja. U ovom dijelu radu objašnjen je sustav proizvodnje TPS sa svojim najbitnijim odrednicama: lean proizvodnje, JIT sustava, Kanban sustava i 7+1 gubitaka u proizvodnji. S tim u vezi u ovom predzadnjem dijelu rada opisani su doprinosi logistike poslovanju Toyote. Posljednji dio rada je sadržan u Zaključku koji čini sintezu svih prethodno opisanih i istraženih dijelova rada i koji kao zadnji dio rada objedinjuje sve dijelove rada u rezultate istraživanja kojima se dokazuje radna hipoteza da se istraživanjem značajki logistike, logističkih sustava i logističkih procesa u poslovnom procesu stvaraju pretpostavke za korištenje njihovih osobitosti i koristi u sustavima proizvodnje koji temelje svoju učinkovitost na konkurentskoj prednosti i u kojima logistika može imati veliki doprinos. 5

10 2.TEORIJSKE ZNAČAJKE LOGISTIKE U POSLOVANJU S obzirom na potrebe tržišta koje se u zadnjih 100 godina proširilo u nemjerljivim razmjerima, i čije potrebe su nadmašile mnoge poslovne procese, logistika kao znanost i aktivnost je dobila veliki značaj i ulogu u poslovanju poslovnih sustava. Prema tome, uvodni dio ovog rada proučava značajke logistike koje imaju bitnu ulogu u poslovanju poduzeća, te opisujući logističke sustave i procese koji se odvijaju unutar poslovnog sustava sastoji se od sljedećih podijelova: Pojam i uloga logistike, Elementi i osobitosti logističkog sustava i Logistika u poslovnom procesu; koje su opisane dalje u tekstu Pojam i uloga logistike U suvremenim gospodarstvima logistika je postala jedna od značajnijih gospodarskih djelatnosti, te se sve veći broj subjekata uključuje u logističke aktivnosti. Osim velikog broja poduzeća koje posluje isključivo u domeni logistike, sve je veći broj poduzeća, posebno onih velikih koji u svojem poduzeću osnivaju sektore/funkcije/odjele logistike. Svrhe tako uspostavljenih poduzeća ili organizacijskih cijelina je unaprjeđenje poslovnih procesa sa ciljem većeg zadovoljstva klijenata, ali i smanjenje troškova poslovanja. Da bi se opisale osobitosti logističkog sustava i objasnila uloga logistike u poslovnom procesu prvo se treba definirati pojam logistike koji razlikuje ulogu, odnosno pojam logistike u znanosti i pojam logistike kao aktivnosti. Pojam logistike predstavlja tokove, odnosno kroz kontrolu prostorno-vremenske transformacije usmjerava i djeluje na isporuke i točke primitka dobara; stoga je pojmovno određenje logistike sljedeće: logistika je sudionik, odnosno pratitelj svih temeljnih faza životnog ciklusa dobara/proizvoda (uvođenje, rast, zrelost i opadanje). Logistika kao pojam još se temelji na jednoj ideji koja je vrlo bitna za potvrdu radne hipoteze zadane u ovom radu; a orijentirana je prema usluzi, odnosno podrazumijeva da se usluga može krajnjem korisniku staviti na raspolaganje samo ako se iskordiniraju sve aktivnosti za proizvodnju (Zelenika, 2005, p ). 6

11 Logistika se prema europskoj matičnoj organizaciji nacionalnih logističkih društava definira kao organizacija, planiranje, provedba, i kontrola tokova dobara od razvitka i od kupovine preko proizvodnje i distribucije proizvodnje do krajnjeg kupca dobra s ciljem da, uz minimalne troškove i uz minimalno trošenje kapitala zadovolji zahtjeve kupca (Zelenika, 2005, p ). S obzirom da u logistici veliko značenje imaju tokovi, logistika se definira još kao proces planiranja, ostvarivanja i kontrole učinkovitih i troškovno efektivnih tokova, a podrazumijeva osim skladištenja povezivanje svih informacija od točke isporuke do točke primitka, u skladu s kupčevim zahtjevima (Zelenika, 2005, str. 20). Aktivnosti koje se trebaju ispuniti kako bi se ispunili zahtjevi krajnjeg kupca su: skratiti vrijeme čekanja, djelovati na kapacitet usluge i smanjiti trajanje usluge putem distribucijskih kanala. Stoga je za definiranje pojma logistike u kontekstu ovog rada bitno promatrati logistiku sa stajališta aktivnosti. S obzirom da se pojam logistike definira kao univerzalna (ili opća) logistika i specijalistička logistika, bitno je naglasiti da aktivnosti koje obuhvaća opća ili univerzalna logistika sadrži sve relevantne elemente svih vrsta specijalističkih logistika; a te aktivnosti su sljedeće (Zelenika, 2005, p. 24): - proizvodnje, prerade, obrade, dorade, održavanja, pakiranja, signiranja, slaganja, sortiranja, vaganja, mjerenja, utovara, istovara, pretovara, tramakanja, skladištenja, punjenja i pražnjenja kontejnera i prijevoznih sredstava, transporta, špedicije, osiguranja, kupoprodaje, distribucije, carinjenja, marketinga, menadžmenta, kalkulacije, financiranja (...) odnosno praćenje izvršenja svih aktivnosti, kontroliranje pravnoekonomskih odnosa između mnogobrojnih sudionika u logističkim procesima. Na današnjem stupnju razvoja gospodarstva logistički sustavi predstavljaju međusobno i svrsihodno povezane elemente koji pomoću potencijala i resursa omogućuju uspješnu, učinkovitu i racionalnu proizvodnju logističkih proizvoda (Zelenika, 2005, p. 214). Logistika se kao aktivnost u 20. stoljeću brzo afirmirala u gospodarskim sektorima, posebno kao interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost, te se i danas primjenjuje u svim ljudskim aktivnostima. Prema Zeleniki (2005, p. 19) logističke znanosti prethodile su logističkim aktivnostima; a zajedno su znanost i logističke aktivnosti omogućile ljudsku aktivnost kroz teorijske i praktične zadatke s 7

12 ciljem minimalno uloženih resursa i maksimalnom zadovoljstvu potreba krajnjih potrošača. Definiciju logistike pobliže određuju i njezina svrha i ciljevi, te zadaće koje ispunjava. Svrha logistike je konstantno usavršavati tokove materijalnih dobara i informacija u poslovnom procesu, a kao ciljevi logistike postavljaju se sljedeće najbitnije smjernice (Zekić, 2000, p. 31): 1. smanjiti zalihe 2. skratiti vrijeme protoka zaliha 3. skratiti vrijeme zaliha Stoga, razvojem logistike kao aktivnosti i znanosti, i globalizacijom logistike, logistika se počela koristiti u svim segmentima poslovanja koji zahtjevaju brz i kvalitetan protok dobara s ciljem stvaranja nove dodane vrijednosti, odnosno organiziranjem aktivnosti koje će brže, bolje i kvalitetnije obavljati tok dobara i informacija do krajnjeg korisnika. Poslovna logistika se kao tako definirana aktivnost javlja u cjelokupnom poslovanju i poslovnom sustavu poduzeća, a ne samo u jednoj njegovoj funkciji. Ciljevi poslovnog sustava svode se na efektivno i efikasno vođenje poslovanja što zahtjeva nabavu inputa, pripremu i izvođenje procesa proizvodnje; kao i opskrbu krajnjeg potrošača outputima u koje se ubrajaju razne logističke usluge. Na taj način promatrana logistika odnosi se na mikrologistiku u koju se ubrajaju logistika proizvodnje, logistika nabave, logistika distribucije, marketinška logistika; odnosno promatrana sa stajališta poduzeća (poslovnog sustava) o logistici se govori kao o logistici trgovine, industrijskoj ili uslužnoj logistici (Zelenika, Pupovac, 2001, p. 365). Kada se govori o metalologistici (koja se nalazi između mikro i makrologistike) onda se misli na partnerski odnos koji je razvijen između poduzeća i na podjelu odgovornosti, čime se stavlja naglasak na organiziranje logističkih aktivnosti i stvaranje dugoročnih odnosa s dobavljačima, kupcima, posrednicima, transportnim i skladišnim poduzećima i ostalim karikama logističkog lanca koje imaju utjecaj na povećanje efikasnosti i efektivnosti poslovanja poduzeća. Na taj je način metalogistika stvorila predispozicije za učinkovito upravljanje logističkim opskrbnim lancima čiji je zadatak (a ujedno i zadatak logistike) osigurati i isplanirati 8

13 glavne tokove inputa u logističkom lancu za efikasno pretvaranje istih u finalni proizvod i njegovu otpremu i dopremu krajnjem korisniku, uz istovremeno osiguranje dodane vrijednosti proizvodu i ostvarivanje dobiti (Zelenika, Pupovac, 2001, p ). Ispunjavajući svoju svrhu, ciljeve i zadaću logistika doprinosi konkurentnosti poduzeća na domaćem i međunarodnom tržištu, ali i povećanju konkurentnosti gospodarstva u svijetu. Doprinos logistike se posebno ističe kroz logističke aktivnosti na globalnim razinama gdje se kroz primjenu logističke koncepcije uvelike može unaprijediti ekonomičnost poslovanja Elementi i osobitosti logističkog sustava Osnovna gradivna jedinica u logistici je logistički sustav. Provođenjem logističkih aktivnosti i povezivanjem sudionika logističkih procesa stvaraju se logistički sustavi. Logistički sustav je sustav međusobno povezanih i međutjecajnih elemenata i sustava koji koristeći materijalno tehničke komponente, nematerijalne i ljudske komponente omogućuje prikupljanje, obradu i pohranjivanje, te dostavu informacija i podataka logističkim subjektima (Zelenika, 2005, p. 214). Na uspostavljanju logističkih sustava temelji se efikasnost logistike u poduzećima i ispunjavanje njezine zadaće. Da bi se stvorio logistički sustav u poduzeću ili gospodarstvu nužno je oblikovanje osnovnih elemenata koji čine logistički sustav. Logistički procesi koji su sastavni dio svakog logističkog sustava čine procese u logističkim sustavima koji povezuju sustave pripreme dobara sa sustavima upotrebe dobara. Na taj način logističkim procesima se premošćavaju prostorno-vremenske prepreke u logističkom sustavu i ujedno se tim procesima stvaraju logistička poduzeća koja ljudski kapital kao element proizvodnje logističke usluge uvrštavaju među najvažnije čimbenike u logističkim aktivnostima (Sundać, Fatur, 2003, p. 93). Logistička poduzeća su uslužna poduzeća koja djeluju na prostornu i vremensku dimenziju protoka logističkih procesa i aktivnosti u logističkom sustavu. Može se reći i da logistička poduzeća prodajom svojih usluga prodaju intelektualni kapital; a 9

14 intelektualni kapital (odnosno ljudski kapital) utječe na sigurnost, brzinu, pouzdanost i racionalnost manipulacije, prijevoza, skladištenja tereta i putnika (Sundać, Fatur, 2003, p. 93). Prema Sundaću i Fatur samo kreativni i inovativni logistički menadžeri, koji posjeduju multidisciplinarna znanja, te sposobnost, iskustva, vještine i informacije, mogu stvarati kvalitetne i konkurentne logističke usluge. Osim logističkih procesa iz kojih proizlaze logistička poduzeća, elementi logističkih sustava su i distribucijski kanali, odnosno putevi prodaje koji predstavljaju prepreku između proizvodnje i potrošnje (posrednike u poslovnom procesu prijenosa dobara). Distribucijski kanali imaju velik utjecaj na funkcioniranje procesa logističke distribucije, i zato je u nastavku dana definicija logističke distribucije i distribucijkih kanala kako bi se upotpunila uloga logistike u logističkim sustavima. Prema Zeleniki (2005, p ): - logistička distribucija je skup znanja, sposobnosti i vještina koje implementiraju mnogobrojne logističke aktivnosti u upravljanju logističkim procesima, tokovima i protocima materijalnih dobara od proizvođača (pošiljatelja) do kupca (krajnjeg korisnika), - distribucijski kanali su prodajni ili marketinški kanali, odnosno posrednici koji obavljaju mnogobrojne funkcije i poslove; a takvi primjeri su: 1. trgovački posrednici (kupuju, preuzimaju vlasništvo i preprodaju trgovačku robu) 2. agenti (traže kupce i pregovaraju s njima u ime proizvođača, ali ne preuzimaju vlasništvo nad robom) 3. fascilitatori (sudjeluju u distribuciji, ali ne preuzimaju vlasništvo nad robom, ne pregovaraju o kupnji ili prodaji robe logistički špediteri i operateri). Kao što se logističkim procesima svladavaju vremenske i prostorne dimenzije, na isti se način to odvija i u kanalima distribucije jer su logistički procesi sastavni dio distribucijskih kanala u koje su uključene različite tehničke, tehnološke, organizacijske, pravne, ekonomske i ekološke aktivnosti, a svima njima upravlja ljudski, odnosno intelektualni kapital. Logistički sustavi i poslovna logistika u suvremenim gospodarstvima postaju neizostavni čimbenici konkurentnosti. Poduzeća koja uspostavljaju logističke sustave 10

15 u svojem poslovanju i u suradnji sa povezanim poduzećima (dobavljačima, distributerima, kupcima) postaju konkurentnija jer imaju mogućnost brže reakcije na potrebe i zahtjeve tržišta. Sve veća primjena logistike u poslovanju te uspostavljanje logističkih sustava doveli su do razlikovanja nekoliko skupina logističkih sustava. Logistički sustavi se razlikuju prema područjima primjene i prema sadržaju logističkih zadataka i poslova (Renko, n.d.). Podjela logističkih sustava prema područjima primjene naziva se područnim razgraničenjem logističkih sustava. Prema ovom kriteriju logistički sustavi mogu biti (Renko, n.d.): Mikro-logistički sustavi poduzeća, Meta-logistički sustavi poduzeća, Makro-logistički sustavi poduzeća i Mega-logistički sustavi poduzeća. Mikro-logistički sustav je logistički sustav kojemu je zadaća osigurati prijevoz, skladištenje i isporuku robe i potrebnog materijala te omogućiti komunikaciju i prijenos informacija unutar poduzeća. Ovaj logistički sustav čine sljedeći elementi: skladišta, transport, mjesta distribucije te centri za upravljanje logističkim procesima. Meta-logistički sustav je logistički sustav u kojem se javljaju kooperativni odnosi između poduzeća uključenih u logističke procese. Preciznije rečeno, ovaj sustav obuhvaća nekolicinu poduzeća, što znači da ga obilježava interorganizacijski ustroj koji nadilazi pravne granice poduzeća. Ovisno o smjeru suradnje kooperacija se može javiti u dva oblika: vertikalna i horizontalna. Makrologistički sustav je logistički sustav koji predstavlja podsustav gospodarstva jedne zemlje, a on integrira i mikro logističke sustave i meta logističke sustave. Uz logističke procese poduzeća u gospodarstvu on u logistički sustav uključuje i logističke aktivnosti u međunarodnoj razmjeni. Ovi logistički sustavi najčešće se javljaju u granskim logistikama kao što su logistika prometa, logistika turizma, logistika proizvodnje, ). Mega logistički sustav je sustav koji omogućava prostorno-vremensku transformaciju dobara, informacija i materijala između pojedinih makro logističkih sustava. Cilj ovih logističkih sustava je pružanje maksimalnoga zadovoljstva korisnika uz minimalno ulaganje resursa i ljudskih potencijala. 11

16 Ako se logistički sustavi razlikuju prema sadržaju zadataka pomoću kojih se odvijaju logistički procesi javlja se funkcionalna podjela logističkih sustava. U praksi se razlikuju sljedeći funkcijski logistički podsustavi (Škrinjar, Rožić, 2011): sustav dostavljanja i obrade narudžbi, sustav upravljanja zalihama, sustav skladištenja, sustav skladištenja, transportni sustav i sustav materijalnog poslovanja i pakiranja. Svaki od navedenih logističkih sustava razlikuje se po aktivnostima i zadaćama koje se u njemu obavljaju. Upravljanje logističkim sustavima znatno je učinkovitije kada se sustavi razlikuju ovisno o aktivnostima i zadaćama koje se u njima obavljaju, s obzirom da se tada upravlja sa određenim skupinama aktivnosti, odnosno manji je stupanj diverzifikacije. Dosadašnje podjele logistike obuhvaćaju dostignuti stupanj njezina razvoja. U budućnosti je realno za očekivati da će daljnji razvoj logističkih aktivnosti i širenje primjene logistike dovesti do ekspanzije oblika i vrsta logističkih sustava u praksi Logistika u poslovnom procesu U današnjim globalizacijskim vremenima kada je na važnosti dobilo okrupnjavanje poduzeća, najprije na domaćem tržištu, a potom izlaskom na strana (međunarodna tržišta), utjecaj logistike unutar poslovnog procesa dobio je veliku važnost i značaj, osobito pri stvaranju multinacionalnih i globalnih kompanija gdje je moderna logistika postala značajna konkurentska prednost. Logistika kao aktivnost prožima se kroz sve aktivnosti poduzeća (nabavu, proizvodnju, distribuciju i skladištenje) i djeluje kao integrirana funkcija poduzeća pri čijoj provedbi su uključene sve aktivnosti poduzeća. 12

17 Logistički način upravljanja poslovnim procesima u poduzeću podrazumijeva djelovanje na logističke ciljeve po pojedinim logističkim funkcijama (Segetlija, 2008, p ): - logistika nabave (usklađivanje nabave s proizvodnjom, suradnja s dobavljačima, osiguranje opskrbe, optimiziranje troškova nabave) - logistika proizvodnje (planiranje i upravljanje proizvodnjom, uobličavanje fizičkih i informacijskih tokova proizvodnje) - logistika distribucije (određivanje distribucijskih kanala, djelovanje na sustav skladištenja i komisioniranja) - logistika skladišta (optimalni sustavi skladišta, najekonomičnija transportna sredstva) i - logistika prijevoza (minimizirati vrijeme i troškove prijevoza u svim fazama nabave, proizvodnje, otpreme i zbrinjavanja otpada). Osnovne logističke podfunkcije koje djeluju unutar poslovnog sustava, a važne za razvoj sustava just in time objašnjenje su u daljnjim dijelovima (logistika nabave i proizvodna logistika). Način na koji logistika i sve njene funkcije funkcioniraju unutar nekog poduzeća ovisi o mogućnostima organizacije unutar poduzeća, svrhi i obilježjima logističkog koncepta koje se upotrebljava unutar poslovnog procesa, tržišnim smjernicama kojih se poduzeće drži kako bi zadovoljilo potrebe tržišta koristeći pritom logistiku u svom poslovnom procesu, mogućnostima suradnje logističkih poduzeća i međunarodnih logističkih sustava. Ako su pri provedbi logistike unutar poslovnog procesa uključene sve funkcije poduzeća onda i logistika postaje integrirana funkcija poduzeća u kojem su razvijene različite koncepcije logistike. Jedna od takvih koncpecija logistike koja se razvila unutar poslovnog procesa je SCM (supply chain management) koja kao nova upravljačka koncepcija proširuje ulogu logistike u optimalizaciji tokova u cjelokupnom opskrbnom lancu, i tada se logistika odnosi na (Segetlija, 2008, p. 40): - upravljanje nabavom - operativu (proizvodnju) - integralnu logistiku (ulaznu logistiku, logistiku u poduzeću i izlaznu logistiku). 13

18 S obzirom da poduzeća nastoje smanjiti troškove i pronaći načine uštede koje pruža proizvodnja, a s obzirom da izravni i neizravni troškovi logistike sudjeluju sa 50 % i više udjela u strukturi cijene koštanja suvremenih industrijskih proizvoda, logističke aktivnosti u poslovnom procesu smatraju se važnim čimbenikom kreiranja potražnje koji će uputiti brojna poduzeća da težište za stjecanje konkurentskih prednosti prebace na područje logistike (Zelenika, Pupovac, 2001, p. 355). Zato je iznimno važno unutar svakog poduzeća izgraditi sustav koji će logističke aktivnosti (nabava inputa logistika nabave, pripravu i izvođenje procesa logistika proizvodnje, opskrba outputa brojnim logističkim uslugama do trenutka predaje krajnjem korisniku logistika transporta) upotrijebiti radi povećanja konkurentskih prednosti na tržištu razmjene dobara i usluga. Kako bi poduzeće stvorilo dodane vrijednosti putem korištenja logističkih aktivnosti u nabavno-proizvodno-opskrbnom lancu dobara takav sustav mora koristiti razvijene tehnološke kapacitete, suvremenu tehniku i tehnologiju i planski razviti hardwersku i softwersku potporu logističkom sustavu. Poduzeća i poslovni sustavi koji prilikom izgradnje i ulaganja u sustave koriste logističke aktivnosti radi poboljšanja svojih konkurentskih prednosti moraju učvrstiti i uvesti brainstorming u svoje metode i alate koje koriste kako bi zajedničkim idejama pronašli smjernice za rješavanje organizacijskih problema koji proizlaze iz neaktivnog sudjelovanja svih dionika poslovnog procesa (Bebek, 2006, p. 178). Logistika u poslovanju postala je neizostavni dio strategije konkurentnosti poduzeća na domaćim i stranim tržištima. Uvođenjem logistike u poslovanje ostvaruje se značajno unaprjeđenje poslovnih procesa i povezivanje pojedinačnih poslovnih sustava u jedinstvenu cijelinu-logistički sustav poduzeća, koji doprinosi uspješnosti poslovanja i povećanju ekonomičnosti organizacije Ulazna i izlazna logistika Uvođenje ulazne i izlazne logistike, odnosno promatrano kao cjeline uvođenje poslovne logistike veže se uz uvjete kada ponuda dobara nije mogla podmiriti 14

19 postojeću potražnju što je uzrokovalo pronalaženje metoda i načina kojima će se proizvesti što više dobara, te sa istim metodama (alatima) utjecati se na unaprijeđenje proizvodnosti rada. Takvim se načinom rada (koji se proširio 80ih godina u Zapadnoj Europi) razvijala izričito konkurencija na temelju cijena jer su se mogla prodati sva proizvedena dobra, a iskorištenje kapaciteta postizalo se na osnovi porasta potražnje. S time se djelovalo na zakon prozvodnje u masi odnosno s povišenjem stupnja zaposlenosti smanjuju se i fiksni troškovi po jedinici proizvoda (Segetlija, 2008, p. 5). U takvom poslovnom sustavu razvijala se ulazna logistika potrebe materijala su bile velike, i načini kako doći do materijala su morali biti jasni i definirani; s druge strane nije bilo problema sa zalihama jer se moglo prodati sve što se proizvelo. Tehničko-tehnološki razvoj, automatizacija procesa proizvodnje i racionalizacija troškova omogućili su povećanje obujma proivodnje (i ponude), a kasnije je globalizacija uzrokovala zasićenje tržišta i izlazna logistika se morala početi baviti zbrinjavanjem zaliha u proizvodnji, pravovremenim isporukama do krajnjeg korisnika i premještanjem svih problema s kojima se susretala ulazna logistika u proizvodnji na prodaju i izlaznu logistiku u poslovnom procesu. Prema Zeleniki, Jakominu i Lipičniku (1998, p. 66) logistika kao aktivnost predstavlja skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti (funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, radnji) kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda, repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi i informacija u sigurne, brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese, tijekove i protoke, materijala, kapitala, znanja, informacija, od pošiljatelja (tj. točke isporuke: sirovinske baze, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potrošača), ali s ciljem da se uz minimalno uložene resurse (proizvodne, ljudske, financijske) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta (kupca, korisnika, potrošača). S obzirom na logističke troškove u poslovnom sustavu ulazna i izlazna logistika igraju veliku ulogu jer osiguravaju spremnost ulaganja proizvodnih sredstava i 15

20 raspoloživost proizvodnih dobara i informacija u pravim količinama, u pravoj kvaliteti, u pravo vrijeme i na pravome mjestu (Segetlija, 2008, p. 17). Aktivnosti koje donose kompetitivnu prednost nekom poslovnom sustavu prema poznatom lancu vrijednosti Michaela Portera su sljedeće (Lanac vrijednosti analiza aktivnosti tvrtke, 2010): 1. Ulazna logistika uključuje aktivnosti dostave, skladištenja i kontrole dolaznog materijala 2. Operacije uključuje sve aktivnosti kreiranja vrijednosti finalnog proizvoda 3. Izlazna logistika uključuje aktivnosti potrebne da bi se gotov proizvod dostavio kupcima 4. Marketing i prodaja uključuju aktivnosti koje imaju za cilj privući kupce i navesti ih da kupe vaš proizvod 5. Servis - aktivnosti koje održavaju i povećavaju vrijednost proizvoda. Logistika doprinosi konkurentnosi poslovanja ako se u uvede u cjelokupan poslovni proces, odnosno ako doprinese povezivanju svih poslovnih aktivnosti u sustavu. Iz tog razloga se logistika mora javljati i u ulaznim i u izlaznim aktivnostima u poslovanju poduzeća, kako bi racionalizacijom procesa i utrošaka (resursa) doprinjela unaprijeđenju poslovne učinkovitosti. 16

21 3. LOGISTIKA NABAVE I JUST IN TIME SUSTAV U ovoj cjelini rada predstavljena je uloga logistike kao logističkog podsustava unutar poduzeća, odnosno kao dio mikrologistike koji se bavi koordinacijom kretanja i stanja materijala i robe od tržišta nabave do proizvodnje i prodaje. Prikazivanjem uloge logistike u nabavi objasnit će se funkcioniranje i nastanak Just-in-time sustava u proizvodnji, i na koji način je oblik proizvodnje Just-in-time zauzeo značajno mjesto u logistici (osobito logistici nabave). Podcjeline koje su obrađene u ovom poglavlju su: Značajke i uloga logistike u nabavi, uz definiranje pojma logistike u nabavi i objašnjavanju uloge logistike u nabavi, i Just-in-time sustav i njegovo mjesto u logistici, uz definiranje pojma i razvoja Just-in-time sustava i pojašnjenje primjene Just-in-time sustava Značajke i uloga logistike u nabavi Glavne značajke logistike u nabavi definirane su misijom mikrologističkog sustava jer je logistika nabave jedan od podsustava mikrologistike. Stoga da bi se definirale osnovne značajke logistike u nabavi i prikazala njezina uloga u nabavi potrebno je najprije definirati mikrologistički sustav. Mikrologistički sustav je prema Zeleniki (2005, p. 243) sustav međusobno povezanih i svrsihodnih podsustava i elemenata koji pomoću temeljnih elemenata proizvodnje stvaraju logističke proizvode unutar određenog logističkog poslovnog sustava. Jedan od podsustava logističkog poslovnog sustava je logistika nabave čiji je osnovni cilj s pravom robom, u potrebnoj količini, na pravome mjestu i uz što veću ekonomičnost opskrbiti logistički poslovni sustav. Podsustavi logistike nabave su (Zelenika, 2005, p. 243): Skladišna logistika (omogućuje proizvodnju skladišnih usluga), Transportna logistika (omogućuje proizvodnju transportnih usluga koje su vrlo značajne u međunarodnom multimodalnom transportu) i 17

22 Distribucijska logistika (koja predstavlja jedan od najvažnijih podsustava logistike nabave jer obavlja funkciju opskrbljivanja korisnika i krajnjih korisnika kvalitetnim proizvodima u odgovarajućoj količini, pravom vremenu, na pravom mjestu i uz najniže interne i eksterne logističke troškove). Navedeni su i podsustavi nabave predstavljaju razgraničenje uloge i značajki nabave i logistike nabave. S tim u vezi uloga i značajke nabave očituju se u raspoloživosti i razvijanju kapaciteta dostave, odnosno dobavljača; dok logistika nabave koristi postojeće dostavne kapacitete jer proizvodi tokove dobara i informacija za pripremu dobara koje će uključiti u poslovni proces (Segetlija, 2008, p ). Prema tome vanjska priprema materijala kao jedna od najvažnijih značajki nabavne logistike jer ima znatan utjecaj na troškove logistike nabave obavlja se na tri načina (Segetlija, 2002, p. 60): a) kao pojedinačna nabava prema potrebi (upotrebljava se kod materijala koji se mogu odmah nabaviti, nedostatak je eventualna odgoda proizvodnje do pristizanja materijala) b) kao nabava uz držanje zaliha (gdje se razmatraju troškovi zaliha i nabavljanja radi problema optimalnih količina narudžbe, nedostatak su viši skladišni troškovi radi vezivanja kapitala u većem opsegu, što je obrnuto od pojedinačne nabave) c) kao nabava na osnovi ugovora s posebnim utanačenjima (dopremanje koje je usklađeno s proizvodnjom i ulaganjem s njim se pokušava povezati prva dva načina i umanjiti njhove nedostatke). Prema ovom načinu nabave tekuća potreba materijala ide izravno od transportnih sredstava do proizvodnih mjesta, te se na taj način skraćuje vrijeme protoka materijala, a zalihe se drže samo za sigurnosnu potrebu čime se snižavaju troškovi vezivanja kapitala u zalihama. Logistika nabave osigurava vanjsku pripremu materijala (sirovine, pomoćni materijal, dijelove i trgovačku robu) koja se odvija na principu donošenja ili odnošenja (Segetlija, 2002, p. 60). 18

23 Ova se načela (principi) u praksi različito kombiniraju, a njihova primjena temelji se na međunarodnim trgovinskim pravilima Incoterms 2010 koji su službena pravila Međunarodne Trgovačke Komore (ICC - International Chamber of Commerce) kojima se tumače trgovinski termini i čija se autentičnost priznaje na svjetskoj razini više od 60 godina (Incoterms, 2010). Incoterms (International commercial terms) je skraćenica za međunarodne trgovačke termine koji se koriste u prijevozu robe radi tumačenja odgovornosti prijevoza od točke A do točke B. Dakle jedan od instrumenata politike politike nabave s kojim je logistika nabave vezana je politika ugovaranja (uvjeta nabave) gdje se zajedničkom koordinacijom nabavne i distribucijske logistike postižu pozitivna zajednička djelovanja utvrđena upotrebom odgovarajućeg Incotermsa. To su međunarodna pravila koja se upotrebljavaju u međunarodnom prometu robe i određuju obveze i prava prodavatelja i kupca (Segetlija, 2008, p. 243). Podjela prava i obveza definirana je kroz četiri osnovne grupe označene početnim slovima E, F, C i D engleskih naziva kratica odgovarajućih transportnih klauzula, a ukupno ih ima jedanaest, te se razlikuju prema mjestu troška i prijelazu rizika (Incoterms, 2010): Grupa E ukazuje na polazak robe iz mjesta isporuke Grupa F ukazuje na to da glavni prijevoz i osiguranje nisu plaćeni Grupa C ukazuje na to da je glavni prijevoz plaćen Grupa D ukazuje na prispijeće robe u određenu zemlju primatelja U tablici ispod prikazana je karta odgovornosti za svaki paritet isporuke koji se koristi u Incoterms 2010 sa točno opisanim obvezama kupca i prodavatelja ovisno o mjestu isporuke i načinu prijevoza koji se koristi u određenom paritetu isporuke. 19

24 Tablica 1: Incoterms 2010 prikaz odgovornosti za svaki paritet isporuke IZVOR: Incoterms 2010 Chart of Responsibilities, International business training Primjena navedenih termina jedno je od osnovnih obilježja logistike u transportu i razmjeni robe i uvelike je olakšalo logističke aktivnosti. Zahvaljujući ovim univerzalnim terminima posebice su olakšane logističke aktivnosti u međunarodnoj razmjeni. Na današnjem stupnju razvoja logistike, nezamislivo je da se navedeni termini ne poznaju i ne koriste. 20

25 Pojam logistike nabave Logistika nabave predstavlja logistički sustav koji je povezan s tržištem s obzirom da danas poduzeća djeluju u užurbanim uvjetima globalizacije, te moraju više nego prije težiti konstantnom sniženju cijena i specijalizaciji učinkovite proizvodnje. Logistika nabave kao jedna od poslovnih funkcija poduzeća isprepliće se u svojim aktivnostima sa drugim poslovnim funkcijama (logistika distribucije i logistika skladišta). Zadaće logistike nabave započinju s utvrđivanjem potreba i izborom dobavljača, a nastavljaju se na potpuno planiranje, upravljanje i fizičku obradu toka materijala i nabavljenih dijelova od dobavljača do pripreme za proizvodnju; uključujući i informacijske tokove za opskrbu proizvodnje (Segetlija, 2008, p. 237). Uz planiranje i upravljanje tokovima materijala logistika nabave doprinosi i glavnom cilju poduzeća - maksimizaciji rentabilnosti, uz ispunjenje sljedećih zadaća (Segetlija, 2008, p. 237): - doprinosi smanjenju vezivanja kapitala, - racionalno promišljanje o bezuvjetnom iskorištavanju kapaciteta koji mogu voditi ka skupljoj vlastitoj proizvodnji i - poticanje inovacija i obrade tržišta. Logistika nabave je u biti ulazna logistika, a njome se usklađuju i koordiniraju aktivnosti i procesi pribavljanja resursa potrebnih za odvijanje poslovnoga procesa. Uspješna logistika nabave doprinosi unaprijeđenju poslovnog procesa Uloga logistike nabave Uloga nabave u logistici je ispunjavanje zadataka vezanih uz osiguranje raspoloživosti, te održavanje i razvijanje kapaciteta nabave (dobave i dobavljača). Načini na koje nabava ispunjava svoje zadatke u logistici je upoznavanje nabavnih (dobavnih) kapaciteta sa stanjem na tržištu i utjecaj na dobavljače pomoću marketinških instrumenata da dobave željenu robu (proizvode) poduzeću (Segetlija, 2002, p. 60). 21

26 Uz pronalaženje dobavnih kapaciteta dobavljači se moraju očuvati odgovarajućim instrumentima politike nabave, a ujedno nabava snosi odgovornost za razvoj budućih dobavnih kapaciteta jer treba odrediti i koji budući proizvodi na budućim nabavnim tržištima mogu doprinijeti rješenju problema poduzeća. Intenzivnu ulogu u logistici nabave odigravaju pouzdani dobavljači s kojima se odvija intenzivna razmjena informacija kako bi se moguće promjene u poslovnom procesu proizvodnje dobara mogle odmah proslijediti prema dobavljačima. Logistika nabave osim udovoljavanja potreba za posebnim materijalima i (polu) proizvodima koje traži proizvodnja usko je vezana sa instrumentima politike nabave koje mora slijediti kako bi objasnila određeni odabir, rast troškova dobave, itd. Instrumenti politike nabave koji su vezani sa logistikom nabave su (Segetlija, 2002, p. 62): - politika proizvoda - politika ugovoranja (najviše cijene) - politika komuniciranja - politika dinamike povlačenja / primanja dobara i - politika broja, tipova i lokacije dobavljača. Logistika nabave se koristi navedenim politikama nabave i pokušava na najbolji mogući način povećati konkurentnost poduzeća na tržištu. S tim u vezi nabava proizvoda, odnosno logistika nabave je uz dobavljače i proces isporuke proizvoda postala ključna za konkurentnost, te se početkom 80ih godina prošlog stoljeća razvio pojam menadžmenta opskrbnog lanca u kojem nabava ima ključnu ulogu. Menadžment opskrbnog lanca optimizira razinu zaliha, usluge kupaca i logističkih aktivnosti i na taj način održava stratešku ulogu dobavljača u pridonošenju dugoročnog uspjeha poduzeća. Ideja o nastanku menadžmenta opskrbnog lanca nastala je radi velikih troškova nabavljenih materijala i troškova sirovina koji u nekim zemljama iznose 60-70% ukupnog troška proizvoda, kao i zbog stalnog povećanja logističkih troškova (Vouk, 2005, p. 1014). Logistika je dobila svoju ulogu u nabavi kada se počela povećavati nemogućnost reagiranja na tržišne promjene koje su zahtijevale stalno poboljšanje kvalitete proizvoda (time i širenje kruga dobavljača) i snižavanje troškova distribucije, skladištenja (držanja zaliha) i transporta. Nesposobnost brzog reagiranja na promjene 22

27 potražnje i sklonosti potrošača uzrokovana je značajnom količinom držanih zaliha sirovina i gotovih proizvoda koje su morale biti iscrpljene na vrijeme da bi poduzeća mogla početi opskrbljivati kupce novim proizvodom, čime se smanjivala efikasnost nabavnog sustava. S obzirom da sirovine i nabavljeni (polu) proizvodi čine dvije trećine ukupnog troška proizvedene robe, strateška važnost za sustav nabave je bilo poboljšati kvalitetu dobavljača (Vouk, 2005, p. 1015). Ograničavajući faktor za tradicionalnu nabavu je bila usmjerenost na dobavljače čije ponude su imale najnižu cijenu po jedinici. Kvalitetno zasnovana strategija nabave usredotočena je na razvijanje dugoročnih odnosa sa dobavljačima, te na konstantno poboljšavanje kvalitete proizvoda i snižavanje troškova proizvoda (Vouk, 2005, p. 1015). Posebna pažnja posvećena je uklanjanju grešaka na proizvodu i uključivanju dobavljača u proces oblikovanja proizvoda poduzeća. Ta vrsta odnosa je osnova za razvoj procesnih inovacija, kao što je just in time proizvodnja. Poduzeća se danas više povezuju sa svojim dobavljačima kako bi povećali sposobnost reagiranja na promjenjive potrebe kupaca i na taj način smanjili i eliminirali prije formirane zalihe proizvoda. Važnu ulogu logistika ima u nabavi u području opskrbnog lanca gdje predstavlja kariku za upravljanje sustavom nabave (opskrbe) robe od početne točke nabave materijala, do predaje robe krajnjem korisniku. Glavna prednost menadžmenta opkrbnog lanca je što ima uvid i utjecaj na sve procesne aktivnosti od nabave sirovine do izdavanja gotovog proizvoda krajnjem potrošaču. Na taj se način razvio sustav proizvodnje just-in-time kojim su gotovo eliminirane sve zalihe materijala na skladištu i nedovršene proizvodnje, ali ujedno i stvorena ovisnost o jednom dobavljaču što je pokušano promijeniti kroz različite sustave upravljanja. Tako je kroz sustav upravljanja zalihama pokušano povezati informacijski sustav i logistički menadžment na način da se poveže krajnje prodajno mjesto unatrag kroz opskrbni lanac s nekoliko faza proizvodnje, opskrbe i prevoženja tereta. Sustav upravljanja zalihama oblikovan je da skrati vrijeme prihvata robe, smanjujući tako ulaganja u zalihe i poboljšavajući razinu usluga i smanjujući troškove distribucije (Vouk, 2005, p. 1019). 23

28 Sa navedenim ulogama logistike u nabavi i opisivanjem zadaća logistike u nabavi dolazi se do spoznaja da je nabavna logistika ovisna i u uskoj vezi sa Just-in-time modelom upravljanja poslovnim procesima u kojima se nastoji pribaviti onoliko sirovina koliko je dostatno za kvalitetnu izradu naručene robe od kupca. U tom smislu ne stvaraju se zalihe koje opterećuju poslovni sustav, te se sa podsustavima nabave (distribucijom, skladištem i transportom) provodi osnovni cilj nabavne logistike s pravom robom, u potrebnoj količini, na pravome mjestu i uz što veću ekonomičnost opskrbiti logistički poslovni sustav. Važno je spomenuti i ulogu međunarodnih trgovačkih termina s kojima se definira uloga logistike u nabavi (npr. da li otpremu plaća proizvođač ili kupac), a ujedno i olakšava komunikacija između proizvođača i kupca Just-in-time sustav i njegovo mjesto u logistici Osnovno geslo sinkronizirane metode kakvu zastupa Just-in-time sustav upravljanja poslovnim procesima je: Proizvodi danas ono što će sutra biti potrebno, ili što će sutra biti traženo (Ferišak, 2002, p. 294). JIT skraćeno od Just-in-time je sustav koji je vođen potrebama korisnika, a koristi se u sustavima gdje se isplati sinkronizirati proizvodnju u lancu stvaranja vrijednosti; kao što je npr. montaža proizvoda gdje se kroz svakodnevne programe usklađuju svi detalji sinkroniziranog rada, što iziskuje intenzivno komuniciranje između dobavljača i korisnika. Kako bi se pribavio materijal zahtijevane kakvoće u potrebnoj količini i u traženom vremenu odlike JIT sustava, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete (Ferišak, 2002, p. 295): 1. osigurati isporuku predmeta rada zahtijevane kakvoće 2. uskladiti kapacitete u cijelom proizvodnom lancu i osigurati visoki stupanj pouzdanosti dobavljača 3. koristiti autonomne organizacijske jedinice i povezati informacijske sustave kupca i dobavljača u upravljanju zalihama 4. upotrebom logistike i sigurne prometne infrastrukture osigurati efikasan protok materijala bez zastoja (uglavnom od prostorno bližih dobavljača i od manjeg broja dobavljača) 24

29 Upravo se u pogledu uloge dobavljača očituje prednost korištenja JIT-a u nabavnim, odnosno logističkim poslovnim procesima. Odnosi s dobavljačima, opskrbni lanac i smanjenje zaliha su jedne od ključnih karakteristika Just in time sustava, i u njihovoj primjeni se očituje uloga, odnosno mjesto JIT-a u nabavi Pojam i razvoj Just in time sustava Just-in-time ili Toyotin način poslovanja je sustav proizvodnje koji je nastao promjenom tržišnih kretanja koja su pod utjecajem tehničko-tehnološkog razvoja i informacijskih (uključujući i komunikacijske tehnologije) pokretači globalizacije svjetskih tržišta. U promjenama poslovnog okruženja globalno poslovanje i tržište pružaju mogućnost izbora lokacije poslovanja i smještanja proizvodnje na najpovoljnije lokacije gdje se očekuju najbolji prinosi. U takovom poslovnom okruženju i tržište transporta i logistike doživljavaju značajne promjene. Kako dolazi do spajanja različitih svjetskih (globalnih) kompanija sa ciljem formiranja dobavljača integriranih transportnih usluga kreiraju se i novi modeli proizvodnje koji također utječu na promjene u potražnji za transportnim uslugama. Krucijalan problem s kojima se susreću današnja poduzeća u međunarodnom okruženju je problem kvalitete, i to ne samo kvalitete proizvoda nego i kvalitete organizacije, procesa i ostalih sustava koji definiraju konkurentsku prednost poduzeća na vanjskom tržištu (Lazibat, Kolaković, 2004). Naglasak u razvoju Just-in-time sustava poslovanja je stvaranje brzine, točnosti i pouzdanosti dostave proizvoda prema potražnji kupaca. Sustav upravljanja proizvodnjom Just-in-time predstavlja logičan skup tehnika kojima se kontrolira nabava, efektivno planiraju procesi proizvodnje, smanjuju troškovi, planira logistika i potrebe materijala kako bi se povećala kvaliteta svih postupaka proizvodnje i stimulirali svi procesi proizvodnje na način da nabavljaju materijale i (polu) proizvode koji su potrebni za proizvodnju, a nepotrebne zalihe eliminiraju, odnosno da nema potrebe za zalihama proizvodnje u dobro organiziranom poslovnom procesu. 25

30 Just-in-time sustav nastao je kao jedna od metoda koja čini skup alata za rješavanje problema u proizvodnji u TPS Toyota Production System poslovanju. Ostale metode TPS-a objasniti će se u sljedećim dijelovima, ali bitno je naglasiti da je JIT (Just-in-time) sustav nastao iz Toyotinog proizvodnog sustava koji se počeo razvijati nakon Drugog svjetskog rata, u kompaniji koja je postala živuća ekonomska legenda jer predstavlja oličenje japanskog ekonomskog uspjeha. Just-in-time je sustav u kojem se eliminiraju sve nepotrebne sastavnice koje usporavaju proizvodnju i povećavaju troškove radi nekorištenja sirovina u najkraćem mogućem roku u proizvodnom procesu. Procesi globalizacije koji su doveli do stvaranja novog sustava proizvodnje preusmjerili su važnost koja se do tada pridavala proizvođačima, na kupce čije zadovoljstvo diktira promjenu poslovanja i preuzimanje vodeće pozicije proizvodnje s obzirom na konkurenciju. Najveću isplativost Just-in-time sustava poslovanja pokazala je Toyota 70-ih godina prošlog stoljeća kada je uspjela u svojim tvornicama osigurati dostavu sirovina (proizvode i materijal) samo kada je on doista trebao, čime su se minimizirale zalihe između faza proizvodnje Primjena Just in time sustava Just in time sustav funkcionira jer opskrba krajnjih korisnika u takvom sustavu zadovoljava vremenski usklađene isporuke s njihovim potrebama, tako da nema potrebe za sigurnosnim zalihama. Ipak, nabava mora uvijek biti spremna na zastoje u proizvodnji i moguće smetnje, te biti u stanju odreagirati brzo i organizirano. Primjena Just in time sustava (Ferišak, 2002, p. 298) skraćuje vrijeme protoka materijala jer se eliminiraju postupci nabave kakvi se koriste u klasičnoj nabavi (npr. kod dobavljača otpadaju procesi završne kontrole proizvoda, pakiranja, skladištenja; a prilikom isporuke otpadaju procesi prijemne kontrole, izdavanja materijala korisnicima). 26

31 Koristi koje donosi primjena JIT-a u nabavi uključuje povećanu produktivnost i administrativnu efikasnost, uz niže materijalne troškove, veću kvalitetu i bolji način oblikovanja proizvoda (Bloomberg, Lemay, Hanna, 2006, p. 32). Just in time model poslovnog upravljanja obilježava kvaliteta nabavljenog materijala i pravovremene isporuke robe krajnjem kupcu, pravilne isporuke u traženim količinama, suradnju sa dobavljačima i koordinaciju transporta kako bi se zadovoljile potrebe naručitelja. Osim navedenih primjena JIT sustava u logistici (odnosno najviše nabavnim aktivnostima), razlikuje se primjena JIT-a unutar poduzeća, i izvan njega. Just-in-time metoda poslovanja odnosi se na proizvodnju određene količine proizvoda, ovisno s kojeg aspekta promatramo poduzeće (Piškor, Kondić, 2010, str. 40): s aspekta njegove vanjske okoline (tržište, konkurencija, kupci), kada potrebnu količinu određuje kupac, odnosno tržište; s aspekta unutarnje okoline poduzeća u kojoj potrebnu količinu određuje poslovni proces tako da se proizvodi onoliko koliko je klijent naručio. Unutar samog poduzeća, JIT funkcionira tako da svaki naredni proces određuje količinu proizvedenog proizvoda na prethodnom, čime se poduzeće rješava gubitaka, odnosno čekanja između pojedinih operacija u proizvodnom procesu. Da bi se izbjegla velika skladišta gotovih proizvoda i sirovina, potrebno je stvoriti kvalitetnu i učinkovitu mrežu klijenata i s njima izgraditi strogo poslovne odnose utemeljene na suradnji i obostranom zadovoljstvu. Odnos s dobavljačima, nabava proizvoda i proces isporuke postali su ključna uloga za stvaranje konkurentskih prednosti u proizvodnji čime je poduzeće koje je uvelo JIT sustav poslovanja u svojoj proizvodnji razvilo mogućnosti poboljšanja djelotvornosti poduzeća kroz razvoj menadžmenta opskrbnog lanca; čime su se ponajprije unaprijedili dugoročni odnosi, zatim razmjena informacija i financijska operativna i tehnička snaga dobavljača u vezi s proizvodima koje poduzeće proizvodi i isporučuje (Vouk, 2005, str. 1013). 27

32 S obzirom na posljedice globalizacije što se tiče vremena i udaljenosti koju treba svladati kako bi naručeni proizvod stigao pravovremeno do kupca dodatna važnost se daje logističkoj povezanosti s isporukom sirovina i dijelova proizvoda, i s isporukom gotovih proizvoda kupcima. Tu se opet javlja djelotvornost sustava Justin-time koji omogućuje da poduzeća rade mnogo povezanije sa svojim dobavljačima kako bi kvalitetnije reagirala na promjenljive potrebe svojih kupaca. Razvijanjem Just in time koncepcije gotovo su eliminirane zalihe sirovina i nedovršene proizvodnje jer takav sustav poslovanja eliminira aktivnosti koje ne donose novu vrijednost, smanjuje gubitke, otkriva probleme i uska grla čime ostvaruje protočnost proizvodnje i stvara sustav u kojem je krajnji cilj zadovoljstvo kupca (Lazibat, Kolaković, 2004). Kada se stvori kontinuiran tok proizvodnje u kojem se ne stvaraju nepotrebne zalihe, u kojem nema nepotrebnog skladištenja, i u kojem se svaki dio proizvodnog procesa slaže na način da se sa završetkom proizvodnog ciklusa odmah ili nastavlja novi dio procesa, ili proizvod isporučuje kupcu prema njegovoj potražnji i u traženom vremenu zadovoljeni su uvjeti Just-in-time sustava proizvodnje. Tablica 2. prikazuje preduvjete uvođenja Just in time-a u sustav poslovanja i njegove prednosti. Tablica 2: Preduvjeti i prednosti stvaranja Just-in-time koncepta poslovanja PREDUVJETI JUST-IN-TIME PREDNOSTI JUST-IN TIME 1. odluka i ustrajnost Top menadžmenta za uvođenje i praćenje Just-in-time sustava 1. smanjenje zaliha i stvaranje fleksibilnog sustava proizvodnje 2. odluka o prioritetima 2. smanjenje čekanja unutar i izvan sustava 3. podrška zaposlenika 3. poboljšanje odnosa s dobavljačima 4. interna priprema cijelog operativnog 4. smanjenje grešaka i ponovnog rada sustava u početku 5. externa prilagodba lanaca nabave 5. povećanje produktivnosti i iskorištenosti Supply Chain Managementa opreme i alata koji se koriste u proizvodnji IZVOR: Izradila studentica prema podacima Dotlić P. i Erceg A., Uvođenje JIT sustava nije jednostavno i postoji niz preduvjeta koji se moraju ispuniti kako bi se sustav uspješno implementirao u poslovanje. JIT sustav svoj doprinos maksimalno ostvaruje uvođenjem u sve segmente poslovnog procesa, od nabave do prodaje. Zahvaljujući integraciji svih funkcija poslovnog sustava u logistički JIT 28

33 sustav ostvaruju se mnogobrojne prednosti od njegova uvođenja, koje su prikazane u tablici 2. Sve navedene primjene i osobitosti Just in time sustava sadržane su u naslovu modela, te osim pozitivnih i čvrstih odnosa sa dobavljačima, učinci primjene JIT sustava očituju se u sljedećem (Ferišak, 2002, p. 298): - uz smanjenje vremena protoka materijala, primjenom JIT-a smanjuju se zalihe u proizvodnji od 60-90%, te raste produktivnost nabave i proizvodnje od 20 do 100% jer se se točnom isporukom izbacuje kontrola, smanjuju reklamacije i zastoji, otpad i škart u proizvodnji. JIT sustav se postupno implementirao u poslovanje poduzeća. Sve veći broj pozitivnih primjera iz prakse kao i rastući broj prednosti koje je taj sustav implicirao u poslovanju poduzeća doveli su do njegova intenzivnijeg proučavanja. Danas je JIT sustav neophodan mehanizam koji se primjenjuje u poslovanju poduzeća, posebice multinacionalnih korporacija na čijim se primjerima najlakše uočavaju prednosti ovoga sustava. Doprinos JIT sustava u multinacionalnim korporacijama rezultat je dislociranosti pojedinih proizvodnih pogona, koji su često udaljeni tisuće kilometara jedni od drugih. Iz tog razloga potrebno je u svrhe održavanja kontinuiteta proizvodnje i brže opskrbe tržišta osigurati pravovremenu dostavu potrebne sirovine ili dijelova na odgovarajuću destinaciju. 29

34 4. PROIZVODNA LOGISTIKA I LEAN PROIZVODNJA U četvrtoj cjelini ovog rada objašnjava se uloga logistike u proizvodnji i načini koji povezuju logistiku s proizvodnjom. Uz proizvodnu logistiku objašnjeno je i djelovanje Lean proizvodnje i načela na kojima počiva jedan od bitnijih poslovnih procesa koji su zaživjeli u poslovanju Toyota Motors-a krajem 70ih godina prošloga stojeća. Prema Lean proizvodnom sustavu (odnosno jednom od alata TPS-a Toyota poslovnog sustava) cilj je organizirati što veću protočnost poslovnog sustava na način da se sa što manje napora, opreme, vremena i prostora proizvodu proizvodi koji će u potpunosti zadovoljiti krajnjeg korisnika (Piškor, Kondić, 2010, p. 38). Logistika ima višestruk utjecaj na odluke u proizvodnji; stoga se u ovom dijelu rada promatra djelovanje logistike distribucije na proizvodnju i utjecaj logistike materijala koja treba osigurati traženu razinu usluge opskrbe za proizvodnju Značajke i uloga proizvodne logistike Logistika i proizvodnja su povezane na više načina; u prvom redu distribucijska logistika koja omogućuje opskrbljivanje potrošača (proizvođača ili kupaca) kvalitetnim proizvodima u odgovarajućim asortimanima i potrebnim količinama u pravo vrijeme, na pravom mjestu i uz najniže interne i eksterne logističke troškove (Zelenika, 2005, p. 243), a utječe na odluke proizvodnje što, koliko i kada proizvesti. Drugi način povezanosti logistike i proizvodnje očituje se u odnosu logistike materijala sa logistikom proizvodnje, pri čemu se uz osiguranje traženih materijala mora zadovoljiti i razina troškova koji su predviđeni za nabavu potrebnog materijala. Logistika nabave koja je objašnjena u prethodnom poglavlju bavi se tokom materijala od dobavljača do poduzeća, a proizvodna logistika se bavi unutarnjim tokovima materijala do i unutar proizvodnih mjesta (Segetlija, 2008, p. 261). 30

35 Unutarnji tokovi materijala se prema Segetliji (2008, p. 262) odvijaju se na dva načina: 1) na temelju donošenja proizvodna mjesta se opskrbljuju sa skladišta materijala putem suradnika koji se time posebno bave. U ovom slučaju postoji plan proizvodnje u kojoj se na temelju naloga izrađuje dokument o izuzimanju materijala sa skladišta koji se ovisno o količinama naloga dovodi do mjesta proizvodnje; ili 2) na temelju odnošenja kada se proizvodni radnik sam opskrbljuje materijalom sa skladišta materijala. U ovom se slučaju materijalom upravlja prema potrošnji, a sam tok materijala koriste potrošačka mjesta. Logistika proizvodnje se bavi unutarnjim tokovima do i unutar proizvodnih mjesta. Logistika je s proizvodnjom povezana na više načina (Segetlija, 2008, p. 262): - veza između logistike distribucije i logistike proizvodnje (što, koliko i kada proizvesti), - veza između logistike materijala i logistike proizvodnje (osigurava potreban materijal za proizvodne procese), - veza između logistike nabave i logistike proizvodnje (tok materijala od dobavljača do poduzeća). Dakle, logistika kao aktivnost igra važnu ulogu u proizvodnji jer na neki način strukturira proizvodnju formiranjem tokova materijala, upravljanjem transportom i dr. distribucijskim sustavima u poslovnom procesu; te utječe na zalihe materijala i pribavlja dovoljne količine za kontinuiran tok poslovnih procesa u proizvodnji. Analizom vremena protoka materijala kroz proizvodno područje utvrdilo se da se oko 90% vremena utroši na transport i skladištenje, a samo 10% na proizvodnju; iz čega proizlazi zaključak da je tehnologija do danas napredovala toliko da se teško može skratiti vrijeme proizvodnje, ali se racionalizacija može usmjeriti na skraćivanje vremena transporta i skladištenja (Segetlija, 2008, p. 262). Prema Segetliji (2008, p. 266) organizacija proizvodnje ima važnu ulogu u logistici proizvodnje, te su dvije osnovne podjele proizvodnje: 31

36 prema mjestu rada: 1) radionička proizvodnja (radi diskontinuiranog transporta sirovina postoji potreba za međuskladištenjem) 2) lančana proizvodnja (radi kontinuiranog transporta treba osigurati stalnu raspoloživost dobara koja se ulažu) prema količini proizvoda i učestalosti ponavljanja istoga načina izrade: 1) masovna proizvodnja (logistika mora kod masovne proizvodnje opskrbiti proizvodnju ulaznim materijalima u dugim vremenskim rasponima, a logistički sustavi moraju bez smetnji dati isti učinak što se tiče osiguranja proizvodnje materijalom u dugom vremenskom intervalu) 2) masovna proizvodnja uz varijacije proizvoda (sortna proizvodnja) 3) serijska proizvodnja logistika je odgovorna za zalihe koje nastaju osiguranjem raspoloživih serija pojedinih vrsta materijala i (polu) proizvoda 4) pojedinačna proizvodnja proizvodnja po narudžbi što zahtjeva fleksibilnost logističkog sustava Proizvodni sustavi mogu biti organizirani prema sustavima prikazanima na shemi 1. Shema 1: Glavne razlike između osnovnih proizvodnih sustava IZVOR: Lacković, 2008., p. 217 prema Fraidoon M.,1998, p.407. Na shemi iznad prikazane su osnovne razlike u proizvodnim sustavima u kojima logistika ima značajnu ulogu. Određeni elementi su uključeni u proces proizvodnje 32

37 više ili manje (ovisno o tipu proizvodnje); pa je tako pojedinačna proizvodnja manje rizična od procesne proizvodnje, dok je kod procesne proizvodnje veliki utjecaj na tržišne promjene, a kod pojedinačne proizvodnje taj utjecaj nije toliko značajan. Svaki od navedenih sustava proizvodnje ima elemente procesne proizvodnje, ali se u procesnoj proizvodnji nastoje optimizirati troškovi s obzirom da je to proizvodnja u kojoj je svaki proces strogo kontroliran, i u kojem logistika ima veliku ulogu; od samog ulaska (nabave) materijala za proizvodnju, do raspodjele i pripreme svakog procesa kontrole koji mora zadovoljiti određenu kvalitetu kako bi isporuka rezultirala kvalitetom. Pitanje koje se postavlja u odnosu logistike i proizvodnje je koliki je trošak vlastite proizvodnje, a koliki nabave gotovog proizvoda i što je u krajnjem slučaju ekonomičnija odluka. Da li će presuditi odnos logistike i prooizvodnje, ili odnos logistike i nabave ovisi o nabavnoj cijeni proizvoda koja uključuje sve logističke troškove dopreme tog proizvoda, ili će manji troškovi biti ako se taj isti gotov proizvod proizvodi u vlastitoj režiji što uključuje troškove proizvodnje i logističke troškove nabave materijala, distribucije, itd. I u jednom, i u drugom slučaju se pojavljuju logistički troškovi što dokazuje tezu da je logistički sustav kompleksan proizvodno-nabavni sustav u kojem se svladava prostorno-vremenska preobrazba dobara, a procesi koji se odvijaju unutar logističkog sustava su logistički procesi sa ulogom protoka dobara i povezivanjem sustava pripravnosti dobara i sustava upotrebe dobara Obilježja i elementi lean proizvodnje Lean proizvodnja ili Vitka proizvodnja VP je način upravljanja poslovnim procesima koji je nastao kao produkt Toyota Production System-a (TPS) sa osnovnom svrhom kako uraditi što više sa što manje napora, povećavajući pritom vrijednosti proizvoda i rada, ili dodavajući vrijednosti u lancu dodavanja. Osnovni cilj Lean proizvodnje je poboljšanje kvalitete proizvoda uz snižavanje troškova i kraće vrijeme proizvodnje; odnosno uspostaviti kontinuiran tok u organizaciji rada, bez obzira temeljio se način lean proizvodnje na eliminaciji gubitaka ili sistemskom 33

38 pristupu koji je usredotočen samo na jedan uski dio problema u proizvodnom procesu (Piškor, Kondić, 2010, p ). Definicija Lean proizvodnje određena je sa nekoliko načela (Piškor, Kondić, 2010, p ) koja će se detaljnije analizirati u tekstu: precizno definiranje vrijednosti proizvoda sa stajališta kupca prepoznavanje toka vrijednosti (value stream) za određenu vrstu proizvoda ujednačen i kontinuiran tok proizvodnje (tok materijala i informacija) povlačenje ( pull ) proizvoda kroz cjelokupan proces proizvodnje težnja za savršenstvom 1) Definiranje vrijednosti je osobnost proizvoda ili usluge koju je kupac naručio, a predstavlja polazišnu točku za uspješnu proizvodnju i poslovanje. Posebno je važno odrediti vrijednosti za kupca i analizirati potrebe kupaca i osobine proizvoda. Procesi koji stvaraju dodane vrijednosti proizvoda se podupiru, a oni koji ne dodaju vrijednost dodatno se ispituju i određuje se njihova neophodnost i moguća eliminacija iz poslovnog procesa. 2) Tok vrijednosti uključuje kvantitativne informacije kojima se u ovom dijelu poslovnog procesa uključuje vrijeme trajanja operacija, vrijeme potrebno za tehnološki ciklus, kapacitet strojeva, vrijeme trajanja rada, čekanje, pripremnozavršno vrijeme, vrijeme transporta, tok informacija, odnosno prikupljaju se informacije koje izrađuju mapu toka vrijednosti sa svim nedostacima. 3) Kontinuirani tok proizvodnje određuje takt, odnosno kontinuitet proizvodnje na temelju kojeg se projektira kontinuirani tok svakog dijela proizvodnje što bi trebalo eliminirati vrijeme predmeta u procesu rada koje ne dodaje vrijednosti proizvodu. Čim se projektira kontinuirani tok treba ga odmah implementirati, a sve propuste i novonastale probleme rješavati korak po korak. Za postizanje protočnosti (kontinuiranog toka proizvodnje) važni su: ü razumijevanje vrste vremena u procesu ü kontrola odvijanja procesa ü eliminiranje uskih grla i zastoja i 34

39 ü eliminiranje neplanirane dorade 4) Povlačenje (pull) kroz proces proizvodnje jedan je od temeljnih principa Lean proizvodnje i poslovanja, a koji ne dopušta prekomjernu proizvodnju. Povlačenje proizvodnje pull počinje s kupcem, kupnjom ili narudžbom proizvoda. Nakon što kupac izrazi potrebu za proizvodom, svaki korak u lancu vrijednosti prenosi informaciju na prethodni korak u procesu da postoji potreba za određenom količinom materijala, dijelova ili proizvoda. Tako informacija ide duž lanac vrijednosti i pokreće proces u kojem se odvijaju sve aktivnosti nužne da bi se od sirovina ili početnih materijala dobio gotov proizvod i isti isporučio kupcu to uključuje i aktivnosti koje dodaju vrijednost i one koje ne dodaju vrijednost, ali su nužne za cjelokupno odvijanje procesa. Na taj se način gubi potreba za planiranom proizvodnjom i sprečava se nepotrebno gomilanje zaliha. 5) Težnja za savršenstvom znači težiti ka stalnom (kontinuiranom) usavršavanju ili kaizen -u svih procesa i aktivnosti u poduzeću. Ovim se procesom održava konstanta prednost pred konkurencijom što nalaže održavanje kaizen radionica kojima se usavršavaju procesi u poduzeću. U Leanu je odgovornost za savršenstvom usmjerena na sve zaposlene jer jedino na taj način poduzeće može ići ka savršenstvu. Najveća prednost Lean proizvodnje (menadžmenta) je značajno smanjenje mogućnosti grešaka i zastoja u proizvodnji ili poslovanju u odnosu na tradicionalne poslovne sustave. Lean koncept uključuje stratešku i operativnu razinu poslovanja. Na strateškoj se razini poslovanja u korištenju lean proizvodnje gleda na proizvodnju kao na proces i teži se savršenstvu, te se razmatra što donosi vrijednost proizvodu i kako se ona povećava. Učinci primjene Lean kocepta poslovanja prema Vrdoljak-Raguž (2012) su: 1. Ukupno vrijeme proizvodnje se skraćuje; 2. Povećava se radni učinak; 3. Smanjivanje zaliha; 4. Poboljšanje kvalitete; 35

40 5. Skraćeno vrijeme plasiranja proizvoda na tržište; 6. Manji prostorni zahtjevi; 7. Manja ulaganja u skladišne kapacitete; 8. Brži odgovor na tržišne promjene; 9. Pojednostavljuje se funkcija planiranja i smanjuje dokumentacija poslovanja. Lean proizvodnja ili vitkost zapravo predstavlja filozofiju življenja u jednom poslovnom sustavu u kojem se koristi više metoda i alata s kojima se postižu transparentni i stalni protoci i kratka protočnost vremena uz istovremeno minimalne zalihe (filozofija JIT); a uz maksimalnu prilagodljivost zahtjevima kupaca. Navedeni alati Lean koncepta ne mogu se uvesti samo na zahtjev uprave u poduzeće, nego je potreban temeljitiji pristup na svim razinama organizacije jer vitkost zapravo znači filozofija življenja organizacije. Odabir dobrih alata u uvođenju lean koncepta proizvodnje odnosi se prije svega na dobru organizaciju ljudi, sveobuhvatnu kvalitetu, pripremu i održavanje, procese i tehnologiju, te na protočnost materijala kroz proizvodnju (Piškor, Kondić, 2010, p. 41). Na shemi 2 sistematizirano su prikazani metode i alati koji se koriste u Lean proizvodnji. Shema 2: Metode i alati Lean (vitke) proizvodnje IZVOR: Piškor, Kondić, 2010, p