KRIZA I POSLOVNE PERFORMANSE PODUZEĆA MJERENE Z-SCORE I BEX INDEKSOM

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U SPLITU EKONOMSKI FAKULTET DIPLOMSKI RAD KRIZA I POSLOVNE PERFORMANSE PODUZEĆA MJERENE Z-SCORE I BEX INDEKSOM Mentor: Prof. dr. sc Dejan Kružić Student: Antonia Čikeš, univ.bacc.oec Split, kolovoz 2016.

2 SADRŽAJ: 1. UVOD Problem istraživanja Predmet istraživanja Istraživačke hipoteze Svrha i ciljevi istraživanja Metode istraživanja Doprinos istraživanju Struktura rada KRIZA Definiranje krize i kriznog menadžmenta Krizne strategije Ofenzivne krizne strategije Defenzivne krizne strategije Svjetska financijska kriza RANI SIGNALI NEUSPJEHA POSLOVANJA PODUZEĆA Informacije i financijski izvještaji Analiza financijskih izvještaja Zbirni pokazatelji ranih signala neuspjeha poduzeća Altmanov Z-score model Business Excellence (BEX) indeks model DESKRIPTIVNA ANALIZA SKUPINE ODABRANIH DIONIČARSKIH DRUŠTAVA ZAGREBAČKE BURZE Karakteristike uzorka Odabrana dioničarska društva

3 4.3. Deskriptivna analiza odabranih dioničarskih društava REZULTATI ISTRAŽIVANJA ZAKLJUČAK POPIS TABLICA POPIS SLIKA POPIS GRAFIKONA SAŽETAK SUMMARY

4 1. UVOD 1.1. Problem istraživanja Danas, u Hrvatskoj još je uvijek teško priznati kako je moguće da velika tvrtka propadne, a nažalost, takve se stvari događaju svuda oko nas i vjerojatno je da će se događati sve češće. Gotovo svakodnevno, stižu vijesti o poslovnim problemima uglednih tvrtki. Problemi, stečajevi, štrajkovi i ostale loše vijesti slijede jedna za drugom. Životni ciklus poduzeća sastoji se od uspona i padova. Svako poduzeće za cilj postavlja uspjeh, a svaki uspjeh za sobom nosi izloženost gubitku. Pojam krize ima negativnu kotaciju. Kriza, se dakle, može smatrati nečim negativnim i nepoželjnim, ali je možemo shvatiti i kao dobrodošlu priliku za novi početak. Dvadeset i prvo stoljeće obilježile su dvije velike globalne krize. Obje krize utjecale su na brojna aktivna poduzeća, odnosno poduzeća u stečaju, dok je svjetska financijska kriza koja je započela godine u SAD-u uzrokovala najteže trenutke svjetske ekonomije u posljednjih 80 godina. Svjetska kriza uvelike je utjecala i na već oslabljeno gospodarstvo u Hrvatskoj. Dugi niz godina, Hrvatska je bilježila kontinuirani gospodarski rast, a godine počinje stagnacija koja se pretvorila u drastičan gospodarski pad sve do godine. Povećali su se troškovi zaduživanja, usporen je rast bruto domaćeg proizvoda i osobne potrošnje, ostvarena je visoka stopa smanjenja industrijske proizvodnje i maloprodaje na godišnjoj razini (početkom 2009.godine). Kriza je najviše zahvatila sektor građevine i trgovine, te je implicirala pad likvidnosti i zaposlenosti. U trenutku krize odnosno u nestabilnim uvjetima poslovanja, poduzeće se mora prilagoditi tržištu kako bi osiguralo konkurentsku prednost i tržišni udio. Nestabilni tržišni uvjeti zahtijevaju veliku fleksibilnost poduzeća, koja se postiže strukturnim promjenama u strategiji poslovanja, financijskoj i organizacijskog strukturi i nastupu na tržištu. Prethodna istraživanja ranih signala neuspjeha, kreću od istraživanja financijskih omjera kao identifikatora poslovnih performansi. 1 Ukoliko se krizom slabo upravlja, znanstvena istraživanja ukazuju da je posljedica uništena reputacija poduzeća i najčešće stečaj. 2 Edward I. 1 Prvo istraživanje u području ranih signala upozorenja na poteškoće u poslovanju poduzeća uključuje analizu pojedinačnih financijskih pokazatelja: Beaver, W. (1966): Financial Ratios as Predictor of Failure - Empirical Research in Accounting: Selected Studies, dodatak u Journal of Accounting Research, str Ucelly, L. (2002): The CEO's "how to" guide to crisis communications, Strategy & Leadership, V 30, N 2, str. 25. Navedeno prema: Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str

5 Altman proveo je prvo multivarijantno istraživanje odnosa financijskih pokazatelja i vjerojatnosti za stečaj, čijim je istraživanjima nastao model nazvan Altman Z-score. Model je sintetički pokazatelj koji predviđa stečaj poduzeća u roku od jedne ili dvije godine. 3 U Republici Hrvatskoj, kreiran je Business excellence model, odnosno prvi zbirni pokazatelj temeljen na uzorku hrvatskih dioničkih društava, od strane prof.dr.sc. Vinka Belaka i dr.sc. Željane Aljinović Barač sa Ekonomskog fakulteta u Splitu. BEX model primarno je izrađen za procjenu poslovne izvrsnosti tvrtki na tržištu kapitala u Hrvatskoj, ali njegova primjena je moguća i za procjenu poslovne izvrsnosti kompanija koje posluju na ostalim tržištima. 4 U ovom diplomskom radu, zbirni pokazatelji Z-score i Business excellence primijenit će se kao rani signali upozorenja poduzeću, u kom se pravcu razvija njegovo poslovanje i na opasnosti koje generira njegovo vanjsko i interno okruženje. Istražit će se njihova snaga prognoze i procjene uspjeha odnosno neuspjeha poslovanja, te odnos krizne situacije i poslovnih performansi poduzeća koje su mjerene upravo Z-score i BEX indeks pokazateljem Predmet istraživanja Na temelju opisanog problema istraživanja izvodi se i sam predmet istraživanja. Predmet istraživanja u ovom radu odnosit će se na upotrebljivost i korisnost alata za predviđanje uspjeha ili neuspjeha poduzeća, odnosno Altmanovog modela, u smislu predviđanja poslovanja nekog poduzeća u budućnosti, te Business Excellence (BEX) model za procjenu poslovne izvrsnosti tvrtke kako bi menadžment takvog poduzeća mogao na vrijeme započeti s planiranjem i implementacijom eventualno potrebnih kriznih strategija. Naime, i Z-score i BEX indeks koriste se za utvrđivanje trenutnih poslovnih performansi, a s određenom točnošću predviđaju i buduće poslovne performanse poduzeća. Edward I. Altman proveo je prvo multivarijantno istraživanje odnosa financijskih pokazatelja i vjerojatnosti za stečaj, čijim je istraživanjima nastao model nazvan Altman Z-score. Razvijen je na temelju američke privrede, proučavanje podataka 66 proizvodnih poduzeća od 3 Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str Belak, V., Aljinović Barać, Ž. (2008): Tajne tržišta kapitala: BEX indeks, analiza financijskih izvještaja, pokazatelj efikasnosti ulaganja i modeli odlučivanja. Zagreb: Belak excellens, str

6 kojih su formirane dvije jednake grupe: zdrava poduzeća i ona poduzeća koja su bankrotirala u razdoblju od do Prof.dr.sc. Vinko Belak i dr.sc. Željana Aljinović Barač godine su objavili Business Excellence pokazatelj za procjenu poslovne izvrsnosti koji je nastao na temelju javno dostupnih financijskih izvještaja poduzeća na tržištu kapitala u Republici Hrvatskoj. BEX model se sastoji od četiri pokazatelja: profitabilnosti, stvaranja vrijednosti, likvidnosti i financijske snage. U ovom istraživanju odabrat će se 10 dioničkih društava koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi i za razdoblje od do godine analizirat će se pojedinačne stavke njihovih financijskih izvještaja i utvrditi poslovne poteškoće tih dioničkih društava u kriznim uvjetima, koje se najčešće manifestiraju putem smanjena ukupne aktive, smanjenje prihoda i rashoda, odnosno neto gubitaka dioničarskih društava. Budući da kriza različitim intenzitetom utječe na različite djelatnosti, to je cilj istraživanja ispitati odnos krizne situacije i poslovnih performansi poduzeća koje će se mjeriti Z-score i BEX pokazateljem. U cilju dokazivanja hipoteze H1, odabrat će se 5 dioničkih društava i analizirati njihov Z-score, odnosno, u cilju dokazivanja hipoteze H2, odabrat će se dodatnih 5 dioničkih društava i izračunati i analizirati njihov BEX indeks za razdoblje od do godine. Z-score i BEX pokazatelj predviđaju poslovne performanse poduzeća. Veća vrijednost pokazatelja povezana je s uspješnim poslovnim performansama, dok je niža vrijednost pokazatelja povezana s neuspješnim poslovnim performansama. BEX pokazatelj, u odnosu na Z-score pokazatelj, značajnije je povezan sa uspješnim poslovnim performansama jer je prilagođen poslovanju u hrvatskim uvjetima. Detaljni podaci o poslovanju promatranih poduzeća biti će prikupljeni iz baze podataka na stranicama Financijske agencije (fina.hr), Zagrebačke burze (zse.hr) te Poslovne Hrvatske (poslovna.hr). 5 Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str

7 1.3. Istraživačke hipoteze Na temelju postavljenog problema i predmeta istraživanja postavljaju se istraživačke hipoteze. H1 - Z-score je dobar prediktor neuspjeha poslovanja poduzeća. Svako poduzeće teži ka uspjehu odnosno ostvarivanju svojih postavljenih ciljeva. Međutim, nije moguće da svako poduzeće uspije ostvariti ono što si prethodno postavi kao cilj. Većina današnjih poduzeća susreću se s krizom i kriznim uvjetima na tržištu. U takvoj turbulentnoj okolini, poduzeće mora spremno reagirati na vrijeme i poduhvatiti sve mjere kako bi izašlo iz krizne situacije i spasilo se od propasti poslovanja. Situacije koje ugrožavaju opstanak poduzeća i koje stvaraju potrebu za preokretom nastaju barem godinu i pol do dvije godine prije pojave vidljivih simptoma i mogu se prepoznati pomoću ranih signala upozorenja. Menadžment često ignorira takve rane signale i koncentrira sve snage i resurse na budući poslovni razvoj. Ignoriranje prvih simptoma krize vodi u sve dublju krizu koja može završiti stečajem. Altmanov Z-score model definira pet financijskih omjera i pet pondera za procjenu stabilnosti poslovanja. Z-score je razvijen na temelju američke privrede, a prihvaćen je i primjenjiv na svim svjetskim tržištima. Uz pomoć Altmanovog Z-score modela istražite će se i testirati krizno razdoblje odabranih poduzeća u budućnosti i utvrditi njihovo financijsko stanje kako bi takvo poduzeće moglo na vrijeme reagirati i započeti s planiranjem i implementacijom nekih od kriznih strategija. Pomoću zbirnih pokazatelja odnosno ranih signala koji mogu biti prediktor (ne)uspjeha poslovanja poduzeća, istražit ćemo poslovanje odabranih poduzeća. Z-score se koristi za utvrđivanje trenutnih poslovnih performansi. Isto tako, s određenom točnošću, predviđa i buduće poslovne performanse poduzeća. Za potvrdu ove hipoteze pratit će se rezultati poslovanja odabranih poduzeća tijekom krize ( Jadran d.d., Dalekovod d.d., EPH, Ingra d.d., IGH d.d.) sve do njihovog ulaska u proces predstečajne nagodbe - kao dokaz neuspjeha u prilagođavanju krizi i kao ilustracija samo jednog uzroka prije pokretanja stečajnog postupka. Menadžment i vlasnici su dužni odgovorno upravljati poduzećima, poštujući zakonske i primjenjujući svoje stručne obveze. Ukoliko identifikatori poslovnih performansi ukazuju na mogućnost stečaja ili su pak ispunjeni uvjeti za njegovo pokretanje odgovorno upravljanje nalaže pokretanje stečajnog postupka. Pokretanje stečajnog postupka ne znači nužno i smrt 7

8 poduzeća, jer nakon detaljne analize i potencijalnog restrukturiranja, poduzeće ima mogućnost opstanka i nastavka poslovanja. H2 - BEX indeks predviđa performanse poslovnog uspjeha poduzeća u bliskoj budućnosti. BEX indeks je model zasnovan na bilančnim pokazateljima koji omogućava brzu i jednostavnu procjenu boniteta poduzeća u Hrvatskoj. 6 Model je testiran na uzorku poduzeća koji ne kotiraju na burzi i mjeri poslovnu izvrsnost u dvije dimenzije; trenutačnu i očekivanu poslovnu izvrsnost. Veća vrijednost pokazatelja povezana je s uspješnim poslovnim performansama, dok je niža vrijednost pokazatelja povezana s neuspješnim poslovnim performansama. Prosječne vrijednosti BEX pokazatelja pojedine djelatnosti odabranih dioničkih društava značajno se razlikuju. Za potvrdu ove hipoteze analizirat će se rezultati odabranih dioničarskih društava ( Adris grupa d.d., Tisak d.d., Podravka d.d., Medika d.d., Jamnica d.d.) tijekom krize koja s uspjehom posluju u godini i zauzimaju značajno mjesto među 50 najvećih kompanija po ukupnom prihodu u 2015.godini (Zlatna bilanca, Lider, 2016.) Svrha i ciljevi istraživanja Na temelju postavljenog problema i predmeta istraživanja, te određivanja istraživačkih hipoteza, definiraju se ciljevi istraživanja. Osnovni cilj ovog istraživanje je ispitati odnose krize i poslovnih performansi poduzeća koje se mjere Z-score i BEX indeks zbirnim pokazateljem. Analiza financijskih izvještaja putem zbirnih pokazatelja omogućava prikaz ranih signala odnosno upozorenja na opasnost neuspjeha svim interesnim skupinama u poslovanju dioničkih društava. Također, cilj ovog istraživanja je pomoću modela za procjenu poslovne izvrsnosti tvrtke utemeljene na financijskim pokazateljima, predvidjeti, izračunati te utvrditi (ne)uspjeh poduzeća na temelju podataka iz financijskih izvještaja koji su lako dostupni svim vanjskim korisnicima. 6 Bartulović, M., Pervan, I., Filipović, I., (2011): Primjena statističkih metoda za predviđanje bankrota Štednokreditnih zadruga, Konferencija- zbornik znanstvenih radova, Zagreb, M.A.K. GOLDEN, str

9 1.5. Metode istraživanja Rad se temelji na teorijskom i empirijskom dijelu. Teorijski dio rada se temelji na prikupljanju i analiziranju relevantne znanstvene i stručne literature, te izvođenju novih spoznaja na temelju dosadašnjih empirijskih analiza. U izradi teorijskog dijela koriste se sljedeće metode znanstveno-istraživačkog rada: Metoda analize - raščlanjivanje složenih misaonih cjelina na jednostavnije sastavne dijelove Metoda sinteze - spajanje jednostavnijih misli u složenije, odnosno proces objašnjavanja složenih misaonih cjelina pomoću jednostavnih misaonih tvorevina Metoda deskripcije postupak opisivanja činjenica, te empirijsko predviđanje njihovih odnosa Metoda klasifikacije raščlanjivanje općeg pojma na posebne tj. jednostavnije pojmove Metoda komparacije uspoređivanje pojedinih metoda kako bi se utvrdile sličnosti i razlike Metoda eksplantacije način objašnjavanja osnovnih pojmova i njihovih relacija U empirijskom dijelu rada koristit će se sljedeće metode: Metoda indukcije donošenje zaključaka o općem sudu na temelju pojedinačnih činjenica Metoda dedukcije donošenje pojedinačnih zaključaka na temelju općeg suda. Također, u empirijskom dijelu, koristit će se matematička i statistička metoda s ciljem postavljanja i testiranja hipoteza, kako bi se donio zaključak o njihovom prihvaćanju ili odbacivanju. 9

10 1.6. Doprinos istraživanju Doprinos ovog istraživanja odnosi se na područje ranih signala upozorenja na opasnosti i neuspjeh poslovanja poduzeća te zbirnih pokazatelja kao alata za protukrizno djelovanje. S obzirom na dobivene rezultate istraživanja, dokazati će se i donijeti zaključak da su zbirni pokazatelji učinkovita metoda za kontinuirano praćenje poslovnih performansi promatranog poduzeća. Zbirni pokazatelji odnosno rani signali neuspjeha imaju ograničenu ulogu kao prediktori i indikatori poslovnih performansi poduzeća, međutim važno ih je razmatrati zajedno s ostalim kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima, kako bi se donijeli adekvatni zaključci o ponašanju, poslovanju i opstanku dioničkih društava. Poduzeća se u teškoćama i promjenjivim tržišnim uvjetima suočavaju s brojnim neuspjesima. Kako bi se krizom moglo ovladati, za početak je prvo potrebna spoznaja o poslovnoj krizi. Određeni simptomi mogu već u ranom stadiju signalizirati poslovnu krizu, a da nisu i uzroci njezina nastajanja. Doprinos ovog istraživanja je i razumijevanje problematike vezane za krizu i njezin utjecaj na poslovne performanse poduzeća Struktura rada Na stranicama koje slijede biti će obrađena tematika krize i njezin utjecaj na performanse poduzeća mjerene Z-score i BEX indeks modelom. Struktura i sadržaj rada biti će predstavljeni kao jedna zaokružena cjelina sastavljena od teorijskih aspekata krize i ranih signala neuspjeha poduzeća te analize praktičnih primjera poslovanja poduzeća. Diplomski rad strukturiran je u šest cjelina. U prvom djelu rada definiran je problem i predmet istraživanja, prikazani su ciljevi istraživanja, metode koje su korištene u istraživanju, doprinos istraživanju te struktura rada. Drugi dio se odnosi na definiranje krize u okviru koje pozornost usmjerena na pojmovnu definiciju kriznog menadžmenta, prirodu i strukturu kriznog menadžmenta, prednosti i ograničenja krize te utjecaj krize na poslovne performanse poduzeća. Poglavlje uključuje i prikaz svjetske financijske krize, kao i njezin utjecaj te posljedice na gospodarstvo posljednjih godina u Republici Hrvatskoj. 10

11 Treći dio rada upućuje na važnost ranih signala neuspjeha poslovanja poduzeća, odnosno na Altmanov Z-score i Business Excellence (BEX) model za procjenu poslovne izvrsnosti poduzeća, i to na opasnosti koje generira njegovo vanjsko i interno okruženje. Na primjeru nekih odabranih poduzeća čitatelji će u četvrtom djelu dobiti jasniju sliku o načinu poslovanja poduzeća, teškoćama koje se susreću kroz životni ciklus poduzeća i utjecaja krize na poslovne performanse poduzeća mjerene Z-score i BEX indeksom. Uz objašnjenje metodologije korištene u istraživanju, u četvrtom poglavlju je provedena deskriptivna analiza odabranih skupina djelatnosti i dioničkih društava u Republici Hrvatskoj. Deskriptivna analiza uključuje dva tipa grafičkih prikaza kojima se vizualno predočavaju osnovne stavke iz financijskih izvještaja: bilance te računa dobiti i gubitka. Nakon statističke obrade podataka, sukladno postavljenim hipotezama, u petom poglavlju objašnjeni su metodološki detalji, kao i pripadajući rezultati istraživanja. U šestom dijelu nalazi se zaključak kojim se nastoji zaokružiti ovaj rad. 11

12 2. KRIZA 2.1. Definiranje krize i kriznog menadžmenta Ne postoji jedinstvena, univerzalno prihvaćena definicija krize, iako egzistira opće suglasje po kojem je kriza izrazito negativan događaj koji može nanijeti štetu pa i uništiti bilo koju organizaciju. 7 Websters definira krizu kao nestabilnu situaciju odnosno situaciju ekstremne opasnosti ili teškoće-kriza predstavlja krucijalni studij ili točku preokreta nekog procesa. 8 Filozofijski rječnik ističe kako kriza znači prijelom, prolazno teško stanje u svakom, prirodnom, društvenom i misaonom procesu. 9 U poslovnoj ekonomiji, kriza označava stanje koje dovodi u pitanje opstanak poduzeća odnosno stanje ugroženosti njegove egzistencije. Za krizu možemo reći da je situacija koja: 10 označuje točku preokreta ili naglu promjenu jedne ili više temeljnih varijabli, što dovodi u opasnost ostvarenje ciljeva i normi, čime se ugrožava opstanak sustava je proces odlučivanja pod vremenskim pritiskom odražava postojanje problema upravljanja Kriza može zateći svako poduzeće. Poduzeća koja upadnu u krizu mogu se svrstati u tri kategorije. Prvi tip predstavljaju mala poduzeća koja nikad ne ostvare zadovoljavajuću razinu poslovanja. Obično posluju vrlo kratko. Prema raznim procjenama, otprilike 50% poduzeća propadne tijekom pet godina od osnivanja. Drugi tip predstavljaju poduzeća koja definitivno dovoljno narastu, vrlo često uz spektakularan rast prije nego što propadnu. To su poduzeća koja jednakom brzinom rastu i propadaju. Treći tip predstavljaju zrela poduzeća s relativno dugom poviješću poslovanja. Najčešće su nekad bila uspješna i ostvarivala značajan rast, ali 7 Mitroff, I., Pearson, C., Harrington, L. (1996). The essential guide to managing corporate crises: A stepby-step handbook for surviving major catastrophes, Oxford University Press, str Navedeno prema: Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012). Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str Webster s Online Dictionary, Definition: crisis. Available from: websters-online-dictionary.org. Navedeno prema: Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012). Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str Filozofijski rječnik, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989., str.182. Navedeno prema: Osmanagić Bedenik, N. (2007): Kriza kao šansa; Kroz poslovnu krizu do poslovnog uspjeha, Zagreb, Školska knjiga, str Osmangić Bedenik, N. (2007): Kriza kao šansa, Zagreb, Školska Knjiga., str

13 postala su troma i gube kontakt s tržištem ili potrebama kupaca. Takva poduzeća obično imaju veliki broj nedostataka u menadžmentu i kontrolnim mehanizmima. 11 Poslovna kriza je točka preokreta u razvoja poduzeća, promjena jedne ili više varijabli (pokazatelja uspješnosti), što ugrožava ostvarenje dosadašnjih osnovnih poslovnih normi i ciljeva, a time se dovodi u pitanje opstanak poduzeća. 12 Poslovna kriza predstavlja neplaniran i neželjen proces ograničenog trajanja i mogućnosti utjecanja koji šteti primarnim ciljevima poduzeća i koji u sebi nosi ambivalentnost ishoda. 13 Povećanje nesigurnosti i rizika implicira bitno veću ranjivost, naročito onih kompanija koje nisu dovoljno snažne i koje se nisu prilagodile novonastalim promjenama i kriznim situacijama. Bez obzira na različite razloge koje dovode do pojave poslovnih kriza, uočeno je da poslovne krize mogu biti eksterno ili interno generirane. 14 Interni razlozi najčešće se povezuju s nesposobnim i neučinkovitim vrhovnim menadžmentom u smislu prevelikog ekstenzivnog zaduživanja. Druga skupina internih razloga neuspjeha je nedostatak sustava interne kontrole; nedostatak sustava za planiranje i budžetiranje te menadžerskih informacijskih sustava. Nasuprot tome, važno je razlikovati i dvije kategorije vanjskih utjecaja. U prvu kategoriju ulaze političke, ekonomske i regulatorne karakteristike tržišta na koje menadžment ne može utjecati, te koje bitno ograničavaju njegove akcije. Druga kategorija eksternih utjecaja mnogo je značajnija s menadžerskog stajališta. To su promjene u okruženju za koje je menadžer morao znati ili ih je mogao predvidjeti kako bi poduzeće bilo spremno. 15 Poslovna kriza koja nije uzrokovana iznenadnim događanjima najčešće se dijeli na potencijalnu, latentnu i akutnu krizu. Potencijalna kriza predstavlja stanje u kojem postoji mogućnost pojave krize zbog određenih slabosti u poslovanju. Latentna kriza je stanje u kojem opasnost već postoji ali ju je teško identificirati uobičajenim ekonomskim instrumentima. Akutna kriza nastaje kao posljedica dugotrajnog zanemarivanja kriznoga razvoja poduzeća, te ostavlja malo vremena za djelovanje i predstavlja veliki pritisak za 11 Sučević, D. (2010): Krizni menadžment, Vodič kroz planiranje, prevenciju i oporavak, Zagreb, Lider, str Osmanagić Bedenik, N., dr.:poslovna kriza i kako njome ovladati, Računovodstvo, revizija i financije, br.9/99, str Navedeno prema: Škeljo, K. (2000): Istraživanje mogućnosti primjene Altmanovog modela u hrvatskom gospodarstvu, Znanstveni magistarski rad, Ekonomski fakultet, Zagreb, str Osmanagić Bedenik, N., op. cit., str. 12. Navedeno prema: Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str Sučević, D. (2010): Krizni menadžment, Vodič kroz planiranje, prevenciju i oporavak, Zagreb, Lider, str

14 menadžment poduzeća, jer su potrebne brze i prave odluke uz ograničene mogućnosti djelovanja. 16 Financijska kriza je prolazno teško financijsko stanje poduzeća, drugim riječima to je faza depresije u životu poduzeća, inicirana raznim unutarnjim i/ili vanjskim uzrocima. Poduzeća u stanju financijske krize često posluju sa gubitkom, prezadužena su i nesposobna za plaćanje dospjelih obveza. U takvom stanju postoje samo dva izlaza: ozdravljenje ili likvidacija poduzeća. Upozoravajući znakovi financijske krize su smanjenje prihoda i dobitka, povećanje rashoda i smanjenje ekonomičnosti, smanjenje vrijednosti imovine, smanjenje udjela vlastitog kapitala i povećanje udjela tuđeg kapitala, smanjenje proizvodnosti, smanjenje rentabilnosti, nelikvidnost i insolventnost. Upravo su nelikvidnost i insolventnost najčešći kronični simptomi financijske krize oboljelih poduzeća. Likvidnost, predstavlja sposobnost nenovčanih dijelova imovine poduzeća da se u kratkom roku pretvore u gotovinu, dok solventnost predstavlja sposobnost plaćanja dospjelih obveza, odnosno sposobnost financiranja angažirane materijalne i nematerijalne imovine poduzeća. Krizni menadžment predstavlja relativno novo područje menadžmenta koje uključuje identificiranje prirodne krize, interveniranje u cilju minimizacije štete i poduzimanja akcija za oporavak od kriznih posljedica. 17 Krizni menadžment definira se kao aktivnost usmjerena na ovladavanje situacijom opasnom za opstanak poduzeća, planiranje i provođenje mjera za osiguranje temeljnih ciljeva poduzeća 18 odnosno uvođenjem radikalnih mjera poslovnog preokreta. Štete prouzročene krizom mogu uključivati financijske gubitke kao što su primjerice pad produktivnosti ili pad prihoda; pad reputacije poduzeća, štete povezane s imovinom poduzeća, zagađenje okoliša, kao i gubitke za različite interesno-utjecajne skupine (stakeholdere poduzeća) Ibidem, str Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str Krummenacher, A. (1981): Krisenmanagement, Industrielle Organisation, Zurich, str. 13. Navedeno prema: Osmanagić Bedenik, N. (2007): Kriza kao šansa; Kroz poslovnu krizu do poslovnog uspjeha, Zagreb, Školska knjiga, str Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str.8. 14

15 2.2. Krizne strategije U kriznim uvjetima, poduzeće treba težiti stvaranju pretpostavki i donošenju svrsishodnih odluka za opstanak poduzeća. Prema Plattu (1998) i Bibeaultu (1999) oporavak poduzeća u poslovnim teškoćama moguće je ostvariti u ovisnosti o stupnju ugroženosti poduzeća, i to na tri različite korporativne razine: razini korporativne transformacije (odnosno razini unapređenja oslabljene poslovne pozicije poduzeća), razini korporativnog preokreta (odnosno razini na kojoj se mora razriješiti problem kontinuiranih gubitaka u poslovanju) i razini razrješenja krize (odnosno razini preživljavanja krize). 20 Ključni trenutak u budućnosti poslovanja nekog poduzeća je spoznaja da se poduzeće našlo u krizi odnosno donošenje odluka hoće li se poduzeće upustiti u borbu za preživljavanjem, ili će započeti s izlaznim strategijama. Postoje dvije vrste kriznih strategija. Defenzivne krizne strategije su strategije kojima je cilj napuštanje djelatnosti. S druge strane, ofenzivne krizne strategije su strategije kojima je cilj korporativna transformacija ili korporativni preokret. Na menadžmentu poduzeća je da odluči kojim će se kriznim strategijama koristiti ukoliko zapadne u krizno razdoblje. Slika 1: Strategije u kriznim uvjetima Strategije u kriznim uvjetima Ofenzivne strategije Defenzivne strategije Strategija smanjenja imovine Strategija žetve Strategija rezanja troškova Strategija ogoljenja Strategija povećanja prihoda Strategija likvidacije Kombinirane strategije Strategija stečaja Reorganizacija u stečaju stečajni plan 20 Platt, H. (1998): Principles of corporate renewal, University of Michigan press, str. 4-5; i Bibeault, B. (1999). Corporate Turnaround: How Managers Turn Losers Into Winners, Washington DC., BeardBooks, str Navedeno prema: Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str

16 Izvor: Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str Ofenzivne krizne strategije Cilj ofenzivnih kriznih strategija je transformacija i preokret. Ofenzivne krizne strategije trebaju rezultirati fleksibilnom organizacijom u obliku centara odgovornosti, smanjenjem nepotrebne superstrukture, smanjenjem broja zaposlenih, dodatnim osposobljavanjem preostalih zaposlenika, redizajnom temeljnih poslovnih procesa s ciljem minimizacije ukupnih troškova i izgradnje konkurentske sposobnosti te jasnom strateškom orijentacijom prema osnovnim djelatnostima, koja će stvoriti pretpostavke za razvojno usmjerenje poduzeća. 21 Aktivnosti koje strategija smanjenja imovine najčešće uključuje su prodaja imovine i redukcija investicija u postojeću imovinu poduzeća. Pogoni, zemljišta, zgrade, oprema, udjeli u drugim trgovačkim društvima, potraživanja od kupaca, zalihe, patenti i slično, predstavljaju imovinu koja se najčešće prodaje u cilju brzog dolaska do novca poduzeća u krizi. U cilju što bržeg dolaska do svježeg kapitala, događa se da poduzeća prodaju i imovinu koja im je neophodna za poslovanje da bi od kupca (tu istu imovinu) uzeli u zakup i putem korištenja imovine uzete u zakup osigurali kontinuitet obavljanja svojih operacija. U slučaju strategije rezanja troškova, načini realizacije uključuju smanjenje troškova plaća, smanjenje broja zaposlenih, smanjenje izdataka za propagandu, smanjenje obujma narudžbi u cilju smanjenja zaliha, supstitucija skupljih dobavljača jeftinijim, eliminacija neprofitabilnih aktivnosti i aktivnosti koje generiraju nisku dodanu vrijednost. Strategija povećanja prihoda orijentirana je na uvođenje novih proizvoda, unapređenje osobina postojećih proizvoda, akcijske prodaje bez smanjenja cijena, ali uz pogodnosti za kupce, smanjenje cijena, dodatne usluge kupcu, uvođenje dodatnih servisa i jamstava za kupce; i sve aktivnosti su usmjerene na povećanje novčanih primitaka u kratkom roku. U iznimno rijetkim situacijama (kad kupci nisu osjetljivi na cijenu proizvoda/usluge) jedan od brzih načina povećanja prihoda predstavlja podizanje cijena. Kombinirane strategije najčešće se koriste u kriznim situacijama koje iziskuju nužnost brzog djelovanja menadžmenta u okolnostima kada je održivost poduzeća ugrožena i kada nema vremena za čekanje da efekti neke od prethodno navedenih strategija (smanjenja imovine, rezanja troškova, povećanja prihoda) postanu vidljivi. Strategija reorganizacije u stečaju odstupa od općeg načela stečajnog postupka po kojem se imovina stečajnog dužnika 21 Tipurić, D., Kružić, D., Lovrinčević, M. (2012): Strategije u kriznim uvjetima, u: Tipurić, D. (ur.), Strateški menadžment, knjiga u tisku, Zagreb, str

17 unovčava i služi za isplatu vjerovnika. Stečajni plan služi kao osnova za uređivanje pravnog položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima, osobito radi održavanja njegove djelatnosti. Nakon otvaranja stečajnog postupka dopušteno je izraditi stečajni plan kojim se odstupa od zakonskih odredbi o unovčenju i raspodjeli stečajne mase. Stečajnim planom može se dužniku ostaviti svu ili dio imovine radi nastavljanja poslovanja, prenijeti dio ili svu imovinu na jednu ili više već postojećih osoba, ili osoba koje će tek biti osnovane, dužnika pripojiti drugoj osobi ili spojiti s jednom ili više osoba, prodati svu ili dio imovine dužnika, raspodijeliti svu ili dio imovine dužnika između vjerovnika, odrediti način namirenja vjerovnika, smanjiti ili odgoditi isplatu obveza dužnika, obveze dužnika pretvoriti u kredit i slično. Postupak uređenja odnosa dužnika i njegovih vjerovnika na temelju stečajnog plana sastoji se od dvije etape: pripreme te prihvaćanja plana. U prvoj se, pripremnoj etapi, inicira podnošenje stečajnog plana, izlaganje plana i odlučivanje o njegovoj dopustivosti. U drugoj se etapi, etapi prihvaćanja stečajnog plana, raspravlja i glasuje o planu na ročištu vjerovnika. Stečajni se plan sastoji od pripremne i provedbene osnove. U pripremnoj se osnovi stečajnog plana navode mjere koje su poduzete prije otvaranja stečajnog postupka ili se još trebaju poduzeti, kako bi se stvorili temelji za planirano ostvarivanje prava sudionika, vjerovnika. Pripremna osnova mora sadržavati i sve ostale podatke o osnovama i posljedicama plana koji su značajni za donošenje odluke vjerovnika o planu i za njegovu sudsku potvrdu. U provedbenoj se osnovi stečajnog plana navodi kako će se planom izmijeniti pravni položaj dužnika i drugih sudionika u postupku. Ako stečajnim planom nije drukčije određeno, dužnik se namirenjem stečajnih vjerovnika u skladu s provedbenom osnovom oslobađa svojih preostalih obveza prema tim vjerovnicima. Sudionici u stečajnom planu razvrstavaju se pri utvrđivanju njihovih prava u skupine. Svim se sudionicima pojedine skupine stečajnim planom moraju osigurati ista prava. Plan je prihvaćen ako je u svakoj skupini većina vjerovnika glasala za plan i ako zbroj tražbina vjerovnika koji su glasali za plan najmanje dvostruko premašuje zbroj tražbina vjerovnika koji su glasali protiv toga da se plan prihvati. Budući da se strategija reorganizacije putem stečajnog plana provodi u stečajnom postupku, to se, čim rješenje o potvrdi plana postane pravomoćno, rješenjem zaključuje stečajni postupak. Sukladno elementima stečajnog plana, dužnik (najčešće) reorganiziran i saniran nastavlja s poslovanjem, uz bitno izmijenjenu strukturu vlasničke glavnice iz koje nestaju stari osnivači i u koju ulaze novi vlasnici, najčešće vjerovnici stečajnog dužnika Ibidem, str

18 Defenzivne krizne strategije Ukoliko se strateškom analizom utvrdi da neka od djelatnosti poduzeća ili poduzeće u cjelini nema izglednu budućnost, onda tu djelatnost poduzeće može napustiti: preorijentacijom poslovanja u drugu industriju, prodajom poduzeća, likvidacijom (gašenjem) poduzeća ili stečajem nad poduzećem. Iz navedenog slijedi da defenzivne krizne strategije predstavljaju strategije izlaska (end game strategy, exit strategy), napuštanja djelatnosti. 23 Strategija žetve u literaturi katkad nazvana i strategija ubiranja plodova je posebna vrsta izlazne, defenzivne strategije, kojom se žele maksimizirati kratkoročni poslovni rezultati poduzeća. Strategija žetve se sastoji od kontroliranih dezinvesticija u poduzeće (ili njegovu poslovnu jedinicu) kako bi se poboljšao cash flow u razdoblju izlaska poduzeća iz industrije. U aktivnostima realizacije ove strategije menadžment smanjuje kapitalna ulaganja, bitno manje se troši na održavanje, propagandu, istraživanja, distribucijske kanale, broj proizvoda u asortimanu, eliminiraju se manji kupci i slično, a sve kako bi se smanjili troškovi i time povećali novčani primitci poduzeća u kratkom roku. Strategija žetve primjenjuje se kad je izlazak iz industrije za poduzeće izvjesna opcija i kada su promišljanja menadžera usmjerena prema najboljem mogućem iskorištavanju takve situacije. Strategijom žetve odnosno strategijom ubiranja plodova razmjenjuju se tržišni položaj poslovne cjeline poduzeća za ostvareni priljev gotovine. Smanjuju se ulaganja i troškovi i time povećavati novčani primitci poduzeća. Moguće su manje investicije i racionalizacije s ciljem povećanja prodajne vrijednosti poduzeća. Napuštanje djelatnosti korištenjem krizne strategije ogoljenja, odnosno prodaje cijelog poduzeća ili samo dijela poduzeća, izbor je koji se koristi: kad ne postoji održiva konkurentska prednost istog poduzeća, kad se značajno mijenja misija i vizija poduzeća u koje se dio poduzeća koji se prodaje ne uklapa, ili ako postoje posebni financijski motivi vlasnika poduzeća. Likvidacija poduzeća je, uz strategiju stečaja, najmanje poželjna od svih defenzivnih strategija koje rezultiraju prestankom obavljanja djelatnosti i koristi se tek onda kad nijedna druga strategija nema šanse za uspjeh. No, planski i sustavno provedeno gašenje poslovnog subjekta u postupku likvidacije može, u pojedinim situacijama (kad poduzeće raspolaže vrijednom imovinom), stvoriti veći cash flow nego što je tržišna vrijednost dionica/udjela prije likvidacije. Cilj strategije likvidacije je minimizirati štetu svim interesno-utjecajnim skupinama u dugom roku. Strategija stečaja predstavlja zadnju u nizu strategija koja uz strategiju likvidacije, predstavlja end game izlaznu strategiju. Stečajni postupak je sudski izvanparnični postupak koji se provodi radi skupnog namirenja vjerovnika 23 Ibidem, str

19 stečajnog dužnika (poduzeća u krizi), unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. U realizaciji strategije stečaja dopušteno je (kako je to već prethodno prikazano u ofenzivnoj strategiji reorganizacije u stečaju) stečajnim planom odstupiti od unovčenja i raspodjele stečajne mase. 24 Ovisno o procjeni menadžmenta poduzeća, stečaj može značiti smrt poduzeća jednako kao i priliku za novi početak Svjetska financijska kriza Dvadeset i prvo stoljeće obilježile su dvije velike globalne krize. Obje krize utjecale su na brojna aktivna poduzeća, odnosno poduzeća u stečaju, dok je svjetska financijska kriza koja je započela godine u SAD-u uzrokovala najteže trenutke svjetske ekonomije. Dolazi do sloma tržišta hipotekarnih kredita, koji je u relativno kratkom roku do sustavne krize i pada opće gospodarske aktivnosti na globalnoj razini. Korijene trenutačne krize nalazimo u negativnim posljedicama niza neoliberalnih reformi koje su dominirale ekonomskom politikom zapadnih zemalja od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom osamdesetih godina u više je navrata provođeno smanjenje poreznog opterećenja snižavanjem najviše porezne stope na dohodak te poreza na kapital i imovinu. U SAD-u, Japanu i Europi, tijekom godine kriza se proširila i zahvatila globalno financijsko tržište. Kriza je poprimila dramatične razmjere, dolazi do kreditne kontrakcije, pada vrijednosti na burzama diljem svijeta i kolapsa nekih od najvećih financijskih institucija. Nastojeći ponovno pokrenuti financijski sustav, razvijene zemlje pružile su državna jamstva za štedne depozite i međubankovne posudbe, dokapitalizacije banke javnim fondovima i preuzele rizične plasmane, odobrile fiskalne olakšice, utjecale na visinu kamatne stope te niz drugih mjera. 25 Međutim, turbulencije su se nastavile unutar financijskog sustava i proširile na druge sektore usprkos poduzetih mjera. Razvijene zemlje suočene su s recesijom, a zemlje u razvoju s usporenim gospodarskim rastom. Svjetska kriza nije zaobišla ni Hrvatsku. Krajem godine svjetska ekonomska kriza manifestirala se Hrvatsku, prvo zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje te na posljetku padom bruto domaćeg proizvoda. Mjere koje je provela politika odnosno Vlada Republike Hrvatske pokazale su se zakašnjelim i nedovoljnim da bi se izbjegla ozbiljna recesija. Jedna od rijetko uspješnih poteza koje je provela Vlada je 24 Ibidem, str Vedriš, M., Šimić, R. (2009): op. cit., str. 158., WESP, str

20 to što je podignula iznos jamčenih depozita građana, čime je osigurana stabilnost banaka. Usprkos anirecesijskih mjera Vlade, nepovoljna makroekonomska kretanja dovode do pada BDP-a u godini. Došlo je i do smanjenja rashoda od 5,4 milijarde kuna uzrokovano rebalansom proračuna. Svjetska ekonomska kriza je između ostalog objekt neviđenog medijskog pritiska; građani neprestano čitaju i slušaju o krizi, a s druge strane većina tih istih građana nije upoznata ili ne razumije uzroke razvoja i mehanizma širenja. Kriza se često pokazuje kao alibi političkih struktura. Smatra se da je svjetska kriza kriva za sve poteškoće, stoga zauzimajući takav stav ne može se ni očekivati od male zemlje poput Hrvatske da prebrodi nastale okolnosti. 20

21 3. RANI SIGNALI NEUSPJEHA POSLOVANJA PODUZEĆA Kako bi menadžment bio u mogućnosti prepoznati poslovnu krizu, potrebni su modeli ranog upozorenja poslovne krize. Tri su cilja sustava ranog upozorenja: omogućiti donošenje pravilnih odluka partnerima poduzeća; 2. suočavanje menadžmenta i zaposlenika sa stvarnom situacijom u poduzeću na osnovi objektivnih pokazatelja; 3. praćenje uspješnosti provođenja procesa izlaska iz krize Informacije i financijski izvještaji Za proces poslovnog odlučivanja neophodne su informacije koje menadžment dobiva na temelju financijskih analiza. Da bi se ostvarili ciljevi poduzeća nužno je razviti informacijski sustav sa svim potrebnim podacima za poslovno odlučivanje. Za donošenje odluka potrebna je podloga koja se temelji na informacijama koje mogu biti interne i eksterne. 27 Ako se zna da je temeljni cilj poduzeća uravnotežen rast koji može biti limitiran sigurnošću poslovanja, koja je, prije svega, financijsko ograničenje i determinirana je strukturom financijskih izvještaja, tada je sasvim sigurno da upravljanje o odlučivanje nije moguće zamisliti bez informacija koje se temelje na financijskim izvještajima. 28 Informacije kao pretpostavka upravljanja predstavljaju obrađene podatke prezentirane u takvoj formi koji su pogodni za primaoca i koji imaju značajnu vrijednost u tekućim ili budućim aktivnostima i odlukama. 29 U tijeku poslovanja, informacije donose nova saznanja koja na osnovu postojećih znanja i iskustava govore o promjenama nekog stanja unutar 26 Sučević, D. (2010): Krizni menadžment, Vodič kroz planiranje, prevenciju i oporavak, Zagreb, Lider, str Vujević, I. (2003): Financijska analiza, Ekonomski fakultet, Split, str Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str Davis, G., Olson, M. (1985): Management Information Systems, New York, McGraw Hill Book Company, str Navedeno prema: Vujević, I. (2003): Financijska analiza u teoriji i praksi, Split, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu, str

22 poduzeća ili u okruženju i koja su, prethodno provjerena i analizirana, prikladna osnova za donošenje odluka o utjecaju na daljnji tijek gospodarske aktivnosti. 30 Značenje informacija moguće je promatrati s tri aspekta, i to: tehničkog ili sintetičkog, 2. simboličnog ili semantičkog, i 3. pragmatičkog. Ako se značenje informacije razmatra na sintetičkom aspektu, podrazumijeva se da informacija sadrži poruku koja je istinita i potpuna. Na semantičkoj razini podrazumijeva se da je zadovoljen sintaktički aspekt i traži se da izvještaj koji sadrži informacije bude zapisan odgovarajućom terminologijom kako bi bio jasan i razumljiv za korisnike. Na pragmatičkoj razini pretpostavlja se razumljivost i traži se zadovoljavanje potreba korisnika. U tom kontekstu informacije moraju reducirati neizvjesnost prilikom donošenja poslovne odluke. Osnovne karakteristike informacija su točnost, starost, obuhvat, preciznost, adekvatnost i usporedivost. 32 Slika 2: Klasifikacija informacija potrebnih za poslovno upravljanje Informacije Nekvantitativne informacije Kvantitativne informacije Financijske informacije Nefinancijske informacije Izvor: Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str Papp, L. (1979): A konyvviteli informacios rendszer elmeleti kerdesei, Budapest, Tankonykiodo, str. 23. Navedeno prema: Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str Bourque, D. (1987): A Conceptual and Analytical Look at Information Reporting zbornik radova Management of the Firm Under Conditions of Discontinuity, Beograd, Ekonomski fakultet, str Navedeno prema: Žager, K., Mamič Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str Bourque, D. D.: Conceptual anf Analytical Look at Information Reporting, op.cit., str.134. Navedeno prema: Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str

23 Glavni izvori informacija o poslovanju tvrtke su financijska izvješća. Zakonom o računovodstvu (ZOR, 1993.) određena su temeljna financijska izvješća, obaveza sastavljanja, revidiranja i objavljivanja izvješća ovisno o veličini poduzeća, kao i kriteriji za određivanje veličine poduzeća. 33 Poduzeća sastavljaju godišnje financijske izvještaje kako bi vanjske i unutarnje korisnike upoznali s poslovanjem poduzeća. Posebno vrijedi za vanjske korisnike koji nemaju direktan pristup računovodstvenim evidencijama, pa se moraju osloniti na informacije sadržane u izvještajima, a posebice revizorskim. Prema Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS) i Međunarodnim revizijskim standardima (MRevS) cilj je financijskih izvještaja da pruže korisnicima realne i objektivne informacije o djelotvornosti poslovanja poduzeća koje su velikom broju korisnika značajne za donošenje poslovnih odluka. 34 Prema Zakonu o računovodstvu Republike Hrvatske (Narodne novine 109/07, članak 15) pod temeljnim financijskim izvještajima podrazumijevaju se: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom tijeku, izvještaj o promjenama kapitala te bilješke. 35 Bilanca je sastavni pregled imovine, kapitala i obaveza gospodarskog subjekta na određeni datum, najčešće na datum završetka fiskalne godine. Podatke iz bilance treba koristiti imajući na umu da su podaci temeljeni prvenstveno na povijesnim troškovima, a ne tržišnim vrijednostima, te stoga daju i samo opću procjenu vrijednosti tvrtke. 36 Prema Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (HSFI), bilanca je sustavni pregled imovine, obveza i kapitala na određeni datum. Imovina je resurs koji je nastao kao rezultat prošlih događaja, a od nje se očekuje buduća ekonomska korist. Obveze su, pak, postojeći dugovi također proizašli iz prošlih događaja, ali oni uzrokuju odljev resursa. Kapital je dio imovine koji je preostao poduzeću nakon podmirenja obaveza. Za razliku od ostalih financijskih izvještaja bilanca je statičnog karaktera jer se njome iskazuje financijski podatci za točno određeni datum, a ne razdoblje. Bilanca se obično sastavlja na kraju poslovne godine i pokazuje financijsku sliku poduzeća na kraju obračunskog razdoblja. Neka poduzeća sastavljaju svoju bilancu i češće, ponekad i svaki mjesec. 33 Vidučić, Lj. (2012): Financijski menadžment, RRiF plus, Zagreb, str Vujević, I. (2003): Financijska analiza, Ekonomski fakultet, Split, str Zakon o računovodstvu Republike Hrvatske, Narodne novine broj 109/07. Izvor: 36 Vidučić, Lj. (2012): Financijski menadžment, RRiF plus, Zagreb, str

24 Bilanca se sastoji od aktive i pasive. Aktiva prikazuje imovinu, odnosno ukupna vrijednost svih sredstava koje poduzeće ima u određenom trenutku, dok pasiva prikazuje potraživanja prema imovini tvrtke odnosno obveze i vlasnički kapital. Osnovna karakteristika bilance je njezina ravnoteža prema kojoj je aktiva jednaka pasivi, odnosno imovina je uvijek u ravnoteži s kapitalom i obvezama. Tablica 1: Prikaz skraćene bilance (na određeni datum) AKTIVA PASIVA A. Potraživanja za upisani, a neuplaćeni kapital A. Kapital i rezerve B. Dugotrajna imovina I. Upisani kapital I. Nematerijalna imovina II. Premija na emitirane dionice II. Materijalna imovina III. Revalorizacijska rezerva III. Financijska imovina IV. Rezerve IV. Potraživanja V. Zadržani dobitak ili preneseni gubitak C. Kratkotrajna imovina VI. Dobitak ili gubitak tekuće godine I. Zalihe B. Dugoročna rezerviranja II. Potraživanja C. Dugoročne obveze III. Financijska imovina D. Kratkoročne obveze IV. Novac u banci i blagajni E. Odgoda plaćanja troškova i prihod budućeg razdoblja D. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata potraživanja F. Ukupno pasiva G. Izvanbilančni zapisi E. Gubitak iznad visine kapitala F. Ukupno aktiva G. Izvanbilančni zapisi Izvor: Vidučić, Lj. (2012): Financijski menadžment, Zagreb, RRIF plus, str Račun dobiti i gubitka je prikaz prihoda, rashoda i financijskog rezultata u određenom vremenskom razdoblju. 37 Temeljni je financijski izvještaj koji ukazuje na uspješnost poslovanja poduzeća. Osnovni elementi ovog izvještaja jesu prihodi i rashodi te njihova razlika (dobit ili gubitak). Na temelju toga, ocjenjuje se je li poduzeće profitabilno ili nije. Prihodi i rashodi su kategorije koje pokazuju promjene u imovini i obvezama vezane uz proces zarađivanja odnosno povećanja neto imovine, tj. kapitala, pri čemu prihodi povećavaju zarade, a rashodi ih smanjuju. Prihodi i rashodi su obračunske kategorije i razlikuju se od primitaka i izdataka novca. Prema pretpostavci nastanka događaja, prihodi i rashodi se utvrđuju prema nastanku događaja, tj. priznaju se kad su zarađeni, kad su nastali. 38 Za utvrđivanje financijskog rezultata potrebno je utvrditi razliku između prihoda i rashoda. Ako su prihodi veći od rashoda, poduzeće će ostvariti dobitak. U suprotnom slučaju, ako su rashodi veći od prihoda, poduzeće će ostvariti gubitak. Skraćeni račun dobiti i gubitka prikazan je u nastavku. 37 Ibidem, str Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str

25 Tablica 1: Prikaz (skraćenog) računa dobiti i gubitka A. POSLOVNI PRIHODI B. POSLOVNI RASHODI C. DOBIT IZ POSLOVNE AKTIVNOSTI D. FINANCIJSKI PRIHODI E. FINANCIJSKI RASHODI F. DOBIT IZ FINANCIJSKE AKTIVNOSTI G. IZVANREDNI (OSTALI) PRIHODI H. IZVANREDNI (OSTALI) RASHODI I. DOBIT IZ IZVANREDNIH (OSTALIH) AKTIVNOSTI J. BRUTO DOBIT K. POREZ NA DOBIT L. NETO DOBIT Izvor: Žager, K., Mamić Sačer, I., Sever, S., Žager, L. (2008): Analiza financijskih izvještaja, Zagreb, Masmedia, str.78. Izvještaj o novčanom tijeku sastavni je dio temeljnih financijskih izvještaja koji pokazuje izvore pribavljanja i način uporabe novca. 39 U izvješću se tijekovi klasificiraju prema aktivnostima, i to na tijekove od: poslovne aktivnosti, investicijske aktivnosti i financijske aktivnosti. Poslovne aktivnosti vezane su za tekuće poslovanje tvrtke i račune bilance koji se odnose na kratkotrajnu imovinu i kratkoročne obveze, te amortizaciju. Investicijske aktivnosti svrha su investiranja i dezivenstiranja u realnu imovinu, te dugoročnog investiranja i dezivenstiranja u financijsku imovinu. Financijske aktivnosti rezultat su prikupljanja novca za tekuće poslovanje i investiranje tvrtke, te servisiranja pritom preuzetih obveza. 40 Izvještaj o promjenama kapitala sadrži podatke o kapitalu i pričuvama (rezervama) te isplaćenim dividendama koje se preuzimaju iz knjigovodstvenih stanja na posljednji dan obračunskog razdoblja. Usto, prikazuju se promjene računovodstvenih politika i ispravke temeljnih pogrešaka, a svrha izvještaja je dati prikaz promjene neto vrijednosti poduzeća, odnosno bogatstva dioničara, pri čemu se u bilješkama navode uzroci rasta ili pada glavnice. 41 Bilješke uz financijska izvješća predstavljaju detaljnu dopunu i razradu podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka te izvješća o novčanom tijeku i trebaju pratiti razradu podataka u pojedinim izvještajima radi smislene prezentacije ključnih informacija. Bilješke se svode na dvije osnovne grupe: bilješke koje objašnjavaju računovodstvene politike primijenjene u izradi izvještaja i ostale podatke koji su važni za razumijevanje izvještaja. Ostali podaci koji se trebaju iznijeti u bilješkama uključuju podatke o dugoročnim zajmovima (rokovi, kamatne stope, hipoteke), uvjete leasinga i planove emisije dionica. 39 Ibidem, str Vidučić, Lj. (2012): Financijski menadžment, RRiF plus, Zagreb, str Ibidem, str