Magazine for Insurance Theory and Practice. UDC ISSN COBISS.SR-ID Year XI, No 4/2012 Published quarterly

Transcription

1

2 Časopis za teoriju i praksu osiguranja UDK ISSN COBISS.SR-ID Godina XI, broj 4/2012 izlazi tromesečno Osnivač i izdavač Udruženje za pravo osiguranja Srbije Milentija Popovića 5b/II, Beograd Tel: (011) , fax: (011) račun: kod AIK Banke a.d. Niš Izdavački savet Vladan Manić, generalni sekretar Udruženja osiguravača Srbije Miodrag Kvrgić, generalni direktor Merkur osiguranja Zoran Blagojević, član Izvršnog odbora Winer Städtische osiguranja Dragan Jovović, generalni direktor Takovo osiguranja Zlatko Žagar, direktor Centra za razvoj osiguranja od odgovornosti i osiguranja objekata u izgradnji i montaži Uniqa osiguranja Božana Šljivar, direktor Agencije za osiguranje Republike Srpske Redakcioni odbor Prof. dr Jovan Slavnić, Univerzitet u Novom Sadu, lolesl@eunet.rs Prof. dr Wolfgang Rohrbach, Državni univerzitet u Beču, Austrija, wolfgang.rohrbach@uniqa.rs Prof. dr Slobodan Jovanović, glavni i odgovorni urednik, Univerzitet Privredna akademija Novi Sad, nsbob@sezampro.rs Prof. dr Pierpaolo Marano, zamenik glavnog i odgovornog urednika Katolički univerzitet Svetog Srca u Milanu, Italija pp.marano@unical.it Prof. dr Robert Merkin, Univerzitet u Sautemptonu, Velika Britanija, R.Merkin@soton.ac.uk Prof. dr Jerome Kullmann, Univerzitet Sorbona u Parizu, Francuska jerome.kullmann@wanadoo.fr Prof. dr Helmut Heiss, Univerzitet u Cirihu, Švajcarska, helmut.heiss@rwi.uzh.ch Prof. dr Herman Cousy, Univerzitet u Leuvenu, Belgija herman.cousy@law.kuleuven.be Prof. dr Ioannis Rokas, Univerzitet u Atini, Grčka, i.rokas@rokas.com Prof. dr Miodrag Orlić, Univerzitet u Beogradu, upj@eunet.rs Prof. dr Stevan Šogorov, Univerzitet u Novom Sadu, sogorov.s@fepps.edu.rs Doc. dr Jasmina Labudović, Univerzitet u Kragujevcu, sekretar Redakcije, jlabudovic@sbb.rs Korice, prelom i prodaja Udruženje za pravo osiguranja Srbije Lektura i korektura Mr Aleksandra Jovanović Štampa Planeta print, Beograd Magazine for Insurance Theory and Practice UDC ISSN COBISS.SR-ID Year XI, No 4/2012 Published quarterly Founder & Publisher Association for Insurance Law of Serbia (AIDA Serbia) Milentija Popovića 5b/II, Belgrade Tel: (011) , fax: (011) account: with AIK Bank a.d. Nis Publishing Council Vladan Manic, Secretary General of the Association of Serbian Insurers Miodrag Kvrgic, CEO, Merkur Insurance Co. Dragan Jovovic, CEO, Takovo Insurance Co. Zoran Blagojevic, Member of the Executive Board at Winer Städtische Insurance Zlatko Zagar, Head for development of liability and construction and errection insurances at Uniqa Insurance Co. Bozana Sljivar, Director of the Insurance Authority in Republic Serbska Editorial Board Prof. Jovan Slavnic, LLD, University in Novi Sad, lolesl@eunet.rs Prof. Wolfgang Rohrbach, PhD, State University in Vienna, Austria wolfgang.rohrbach@uniqa.rs. Prof. Slobodan Jovanovic, LLD, Editor, University Business Academy in Novi Sad, nsbob@sezampro.rs Prof. Pierpaolo Marano, LLD, Associate Editor, Università Cattolica del Sacro Cuore Milan, Italy, pp.marano@unical.it Prof. Robert Merkin, LLD, University in Southampton, UK, R.Merkin@soton.ac.uk Prof. Jerome Kullmann, LLD, Paris Sorbonne University, France, jerome.kullmann@wanadoo.fr Prof. Helmut Heiss, LLD, University in Zurich, Switzerland, helmut.heiss@rwi.uzh.ch Prof. Herman Cousy, LLD, University in Leuven, Belgium, herman.cousy@law.kuleuven.be Prof. Ioannis Rokas, LLD, University in Athens, Greece, i.rokas@rokas.com Prof. Miodrag Orlic, LLD, University in Belgrade, upj@eunet.rs Prof. Stevan Sogorov, LLD University in Novi Sad, sogorov.s@ fepps.edu.rs Assistant Professor Jasmina Labudovic Stankovic, LLD, Secretary, University Kragujevac, jlabudovic@sbb.rs Cover, design and sale Association for Insurance Law of Serbia Print Planeta print, Belgrade CIP Каталогизација у публикацији, Народна библиотека Србије, Београд 34 REVIJA za pravo osiguranja : časopis za teoriju i praksu osiguranja = Insurance Law Review : Magazine for Insurance Theory and Practice / glavni i odgovorni urednik Slobodan Jovanović God. 1, br 1 (2002)-- Beograd : Intermex, 2002-(Beograd : Radunić). 30 cm Tromesečno ISSN = Revija za pravo osiguranja COBISS.SR-ID Udruženje za pravo osiguranja Srbije ima ekskluzivno pravo da dozvoli ili ne dozvoli umnožavanje, u bilo kom obliku i formi, sadržaja ili dela sadržaja objavljenog u časopisu Revija za pravo osiguranja. Association for Insurance Law of Serbia has an exclusive right to permit or decline permission for copying the content or part of the content in and form or form published in the Insurence Law Review magazine.

3 4/ UPUTSTVO ZA AUTORE ČLANAKA U REVIJI ZA PRAVO OSIGURANJA INSTRUCTION FOR AUTHORS OF THE WORKS IN THE INSURANCE LAW REVIEW Obaveštavamo i skrećemo pažnju našim uvaženim autorima i saradnicima, kao i onima koji to žele da postanu pišući članke, osvrte, komentare, prikaze sudskih presuda i članaka da je Uputstvo za autore članaka u Reviji za pravo osiguranja, čiji elementi u uređivanju našeg časopisa predstavljaju standard po kojem svi prilozi moraju da budu uređeni, trajno objavljeno na internet stranici Udruženja za pravo osiguranja Srbije na adresi: files/uputstvo_za_autore.pdf. REVIJA ZA PRAVO OSIGURANJA OBJAVLJUJE SVE RADOVE INOSTRANIH AUTORA NA INTERNET STRANICI UDRUŽENJA ZA PRAVO OSIGURANJA: SVI OBJAVLJENI RADOVI U OVOM BROJU SU PROŠLI ANONIMNU RECENZIJU UGLEDNIH INOSTRANIH I DOMAĆIH UNIVERZITETSKIH PROFESORA Urednici We are advising and draw attention to our distinguished authors and collaborators, as well as those who wish to become so by writing articles, reviews, commentaries, reviews of the court authorities and articles that Instruction for authors of the works in the Insurance Law Review, representing the standard in editing our magazine, which all contributions must meet shall be permanently accessible at: INSURANCE LAW REVIEW PUBLISHES FOREIGN AUTHORS PAPERS ON THE ASSOCIATION FOR INSURANCE LAW OF SERBIA S WEB AT: REPUTABLE FOREIGN AND DOMESTIC UNIVERSITY PROFESSORS HAVE REVIEWED THE WORKS PUBLISHED IN THIS ISSUE Editors

4 4/2012 Poštovani čitaoci i saradnici časopisa, Bližimo se isteku godine koja je sa jedne strane obeležena nastavkom krize koja je tržištu osiguranja produžila stanje stagnacije, ali isto tako i povećanje udela premije životnog osiguranja u ukupnoj premiji u odnosu na isti period prethodne godine. Sa druge strane, u oblasti zakonodavstva o osiguranju, očekuje se konačni tekst Građanskog zakonika u delu posvećenom ugovoru o osiguranju. U sferi aktivnosti Udruženja za pravo osiguranja Srbije, održano je tradicionalno XIII savetovanje u aprilu, a u septembru IV konferencija AIDA Europe, na kojoj je naša sekcija predstavila osnovne pravce reforme ugovora o osiguranju iz Nacrta Građanskog zakoniika. U ovom broju obrađuju se različite teme od kojih izdvajamo rad Milice Josifovske koja analizirajući teorije o moralnom riziku, sagledava primenu odgovarajuće odredbe engleskog Zakona o pomorskom osiguranju o prećutnom jemstvu plovidbene sposobnosti broda kao načinu ograničavanja negativnih posledica moralnog rizika u pomorskom osiguranju. U radu prof. Benedeta Farsačija iz Italije analizira se istorijski i teorijski razvoj ugovora o osiguranju iz ugla italijanskog prava. Autor u ovom radu pregledno izlaže različite teorijske koncepte o o kauzi ugovora o osiguranju o čemu je u srpskoj literaturi malo pisano. Za zakonodavstva o ugovoru o osiguranju kao što je srpsko koje zaostaje u pogledu savremene sistematizacije materije o ugovorima o osiguranju, korist ovog članka je od nesumnjivog značaja s obzirom da može da podstakne zakonodavce u ovim državma da materiju ugovora o osiguranju sistematizuju na savremeni način, već prihvaćen u brojnim zakonima država EU, kako je to u svojoj recenziji rekao jedan REČ UREDNIKA / EDITOR S WORD od recenzenata ovog rada. Često se osiguranje odvija i na međunarodnom planu uvek kada postoji inostrani element. Tako se u radu prof. Samima Unana iz Turske analizira zakonska pravila koja regulišu ugovor o osiguranju sa inostranim elementom i problemi sa kojima se strani osiguravači mogu susresti u vezi sa osiguranjem u Turskoj, sa posebnim naglaskom na merodavno pravo, nadležnost, zakonsku i ugovornu subrogaciju stranih osiguravača koji ostvaruju regrese u Turskoj, direktnu tužbu protiv stranog osiguravača odgovornosti i reosiguranje. U radu Milovana Jovanovića razmatraju se karakteristike osiguranja od svih rizika, njegovi uslove pokrića, praksa u sprovođenju kao i pitanje osiguranja od prekida rada kao posebne sekcije uslova osiguranja od svih rizika. Kolumnu u ovom broju je napisao gospodin dr Peter Braumüller, izvršni direktor Evropske agencije za nadzor društava za osiguranje i penzijskih fondova (skraćenica na engleskom jeziku: EIOPA), u kojoj iznosi svoje viđenje budućeg razvoja nadzora osiguranja i izazovima pred kojima se nalazi evropski zakonodavac i njegov nadzorni organ u pogledu nadzora osiguravajućih grupa i zaštite potrošača s tim u vezi. Čitaocima posebno skrećemo pažnju na prilog dr Milana Cerovića u kome se analilziraju rezultati poslovanja društava za osiguranje u godini. Koristim ovu priliku da svim čitaocima i saradnicima poželim srećnu i uspešnu nastupajuću Novu godinu. U Beogradu, decembra godine. Dr Slobodan Jovanović Glavni i odgovorni urednik 3

5 4 SADRŽAJ / CONTENTS 4/2012 REČ UREDNIKA / EDITOR S WORD... 3 OSVRT NA ZNAČAJNE DOGAĐAJE / HOT TOPICS REVIEW Dr Peter BRAUMÜLLER, Nadzor osiguranja Quo vadis?/ Insurance supervision Quo vadis?... 6 Text in English... 7 ČLANCI / ARTICLES Dr Milica JOSIFOVSKA, Upravljanje moralnim rizicima sa posebnim osvrtom na englesko pravo pomorskog osiguranja i prećutno jemstvo plovidbenosti /... 8 Managing moral hazard in English marine insurance law The implied warranty of seaworthiness Text in English Dr Benedetto FARSACI, Ugovor o osiguranju: Istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava / Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law Text in English Dr Samim ÜNAN, Neki problemi međunarodnog privatnog prava u vezi sa pravom osiguranja u praksi Turske / Some private international law problems relating to insurance law in Turkish practice Text in English Milovan JOVANOVIĆ, Osiguranje imovine od svih rizika na tržištu osiguranja u Srbiji / Property All risks insurance on the Serbian insurance market Summary IZ RADA UDRUŽENJA I DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE / ACTIVITIES OF THE ASSOCIATION AND INSURANCE COMPANIES Dr Milan CEROVIĆ, Analiza rezultata poslovanja društava za osiguranje u godini / Review of the operation result of the insurance companies in 2011 SUDSKA PRAKSA SUDOVA DRŽAVA ČLANICA EU I EVROPSKOG SUDA PRAVDE / COURT PRACTICE OF THE EU MEMBER-STATES COURTS AND EUROPEAN COURT OF JUSTICE Presuda Evropskog suda od godine u sporu C-166/11 Ángel Lorenzo González Alonso protiv Nationale Nederlanden Vida Cia De Seguros y Reaseguros SAE, u vezi sa zaštitom potrošača kod povezanih proizvoda u ugovoru o osiguranju na osnovu Direktive 85/577/EEC. Prikaz: mr Jelena Gazivoda / Judgment of the European Court of Justice of 17 March 2011 in the case C-166 Ángel Lorenzo González Alonso vs Nationale Nederlanden Vida Cia De Seguros y Reaseguros SAE regarding consumer protection from the Directive 85/577EEC at unit-linked products in insurance contracts. Review by Jelena Gazivoda, LLM PRIKAZI ČLANAKA / ARTICLE REVIEW Jonathan Teacher: Mikroosiguranje Izazov za pravo i regulativu, Naslov članka u originalu: Microinsurance the challenge for law and regulation, Issue 124 Journal of British Insurance Law Association, March 2012, Prikaz članka: Aleksandra Nikolić / Review by Aleksandra Nikolic OSIGURANJE U SVETU VESTI / WORLD INSURANCE NEWS Izbor i prevod: Nela Bukorović i Aleksandra Nikolić / Selection and translation by Nela Bukorovic and Aleksandra Nikolic BIBLIOGRAFIJA / BIBLIOGRAPHY ODABRANI ČLANCI / SELECTED ARTICLES ODABRANE KNJIGE / SELECTED BOOKS Izbor i prevod: Nela Bukorović / Selection and translation by Nela Bukorovic

6 4/2012 SADRŽAJ / CONTENTS 5 DIREKTIVE I PROPISI EU / EU DIRECTIVES AND REGULATIONS Direktiva 2009/22/EC Skupštine Evrope i Saveta od 23. aprila o izricanju mera zabrane radi zaštite interesa potrošača, (konsolidovana verzija), Službeni list EU, L 110/30, 01/05/2009 str , preveo prof. dr Slobodan Jovanović / Directive 2009/22/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on injunctions for the protection of consumers interests (Codified version), Official Journal of the European Union, L 110/30 of 1 May 2009, pp , translation by Prof. Slobodan Jovanović, LLD.

7 6 OSVRT NA ZNAČAJNE DOGAĐAJE / HOT TOPICS REVIEW Dr Peter BRAUMÜLLER * 4/2012 Nadzor osiguranja Quo vadis? U sadašnjem trenutku, reforme evropskog i međunarodnog finansijskog sektora uglavnom su skoncentrisane na banke. To ne iznenađuje jer su banke bile u samom centru izbijanja nedavne finansijske krize. U Evropi, diskusija je posvećena stvaranju bankarske unije i nadzoru banaka od strane Evropske centralne banke. Na međunarodnom planu, Odbor za finansijsku stabilnost (Financial Stability Board) je objavio drugi spisak sistemski važnih banaka u svetu i prve preporuke o bankarskom sektoru u senci. Ipak, nekoliko aktivnosti takođe se odvija i u osiguranju kako u Evropi, tako i u svetu. Prvi trend je internacionalizacija delatnosti osiguranja koja je dobila veliki značaj. Istorijski gledano, reosiguranje je predstavljalo međunarodnu delatnost ali danas su mnogi akteri na tom tržištu složene međunarodne grupe koje posluju u brojnim državama preko svojih podružnica i društva-kćerke. To podrazumeva uključivanje određenog broja nadzornih organa i potrebu sprovođenja nadzora grupe u celini, kontrolu poslova i veza unutar grupe, ocenu kapitala grupe, analizu usklađenosti sa zakonom, upravljanje rizikom grupe i razumevanje celine poslovnog modela i strategije grupe. U Evropi je već godinama na snazi zaokružen sistem nadzora grupe. Evropska agencija za nadzor osiguranja i penzijskog osiguranja (European Insurance and Occupational Pensions Authority dalje u tekstu: EIOPA) sada aktivno učestvuje na kolegijumima nadzornih organa i ulaže napore na unapređenju efikasnosti nadzora grupa i podstiče jednoobraznost. Na međunarodnom planu, Međunarodno udruženje nadzornih organa (International Association of Insurance Supervisors dalje u tekstu: IAIS) donelo je Projekat ComFrame za međunarodno aktivne osiguravajuće grupe i snažno promoviše svoj Multilateralni memorandum o razumevanju, koji je do sada potpisalo 32 nadzorna organa. Mnoge od ovih velikih grupa nisu aktivne u prekograničnom, ni u prekosektorskom poslovanju. Osiguravajuće grupe mogu da obuhvataju banke ili garancijske firme ili čak pravna lica koja ne podležu nadzoru a bave se finansijskim poslovima. Unutrašnje veze između Autor je izvršni direktor Evropske agencije za nadzor društava za osiguranje i penzijskih fondova (EIOPA). društava za osiguranje i ostatka finansijskog sistema postaju sve snažnije i važnije. To znači da se mnogo veći naglasak treba staviti na razumevanje unutrašnje povezanosti osiguranja i bankarskog sistema i ostalih finansijskih organizacija. Makroprudentni nadzor je sve važniji za osiguranje da bi se razumele ulazne i izlazne posledice između osiguranja sa jedne strane i finansijskog sistema i ostale privrede, sa druge strane. Osiguravači mogu postati žrtve sistemskog rizika koji se preliva iz drugih delova finansijskog sistema. Međutim, osiguravači bi mogli da postanu sistemski važni ako bi se bitno udaljili od svog tradicionalnog poslovnog modela, a posebno u oblastima u kojima se bave novim osiguranjima ili drugim poslovima koji ne spadaju u osiguranje ili tamo gde su intenzivno povezani sa bankama ili drugim delovima finansijskog sistema. Na međunarodnom planu, IAIS radi na pitanju sistemskog značaja osiguranja i, ove godine je već nekoliko dokumenata stavio na javnu raspravu o toj temi. Drugu trend je razvoj složenijih i sofisticiranijih proizvoda osiguranja. Prethodna saglasnost na uvođenje novih proizvoda osiguranja je u EU ukinuta. Neke države još uvek imaju na snazi obavezu sistemskog prijavljivanja novih proizvoda životnog osiguranja ex-ante. Međutim, čak i u tim državama nadzorni organi se suočavaju sa velikim izazovom u pogledu ocene ispravnosti sofisticiranih proizvoda u relativno kratkom vremenu kako bi izbegli situaciju da ogroman broj ugovora o osiguranju bude zaključen pre nego što zabrane prodaju tog proizvoda. U Evropi, EIOPA ima ovlašćenje da kontroliše zaštitu potrošača i finansijskih inovacija te je u tim oblastima pokrenula nekoliko inicijativa. Šta nam navedeni razvoj govori? On jasno pokazuje da je postalo mnogo teže ostvariti konačni cilj nadzora osiguranja, a to je zaštita ugovarača osiguranja. Mi kao organi nadzora osiguranja treba da imamo dovoljne nadležnosti i resurse da bismo parirali svim tim izazovima, kao što treba da prilagodimo naše nadzorne metode i alate uslovima tržiša osiguranja koji se brzo menjaju. Samo ako uspemo u tome, u budućnosti ćemo moći da održimo nadzor visokog kvaliteta i efikasnosti u korist i u cilju zaštite ugovarača osiguranja. Prevod sa egnleskog jezika: dr Slobodan Jovanović nsbob@sezampro.rs

8 4/2012 Dr. Peter BRAUMÜLLER * OSVRT NA ZNAČAJNE DOGAĐAJE / HOT TOPICS REVIEW 7 Insurance supervision Quo vadis? At present, the European and international financial sector reforms are mainly focusing on banks. This is not surprising since banks have been at the very centre of the recent financial crisis. On a European level, the discussion focuses on the creation of a Banking Union and the supervision of banks at European level through the European Central Bank. Internationally, the Financial Stability Board has published the second list of global systemically important banks and first recommendations on the shadow banking sector were issued. Nevertheless, several activities are also going on in insurance both on at European and global level. Firstly, internationalization of the insurance business has gained significance. Traditionally, reinsurance has been an international activity but nowadays many market players are complex internationally active groups which are active in many countries through subsidiaries and branches. This calls for the involvement of a number of supervisors and the need to supervise the group as a whole, looking at intra-group transactions and linkages, assessing group capital, analyzing group governance and group risk management and understanding the group s overall business model and strategy. On the European level, a robust system of group supervision has already been in place for many years. The European Insurance and Occupational Pensions Authority (hereinafter: EIOPA) is now participating actively in supervisory colleges and aims at further improving the effectiveness of group supervision and striving for convergence. On the global level, the International Association of Insurance Supervisors (hereinafter: IAIS) has launched its ComFrame project for internationally active insurance groups and is strongly promoting its Multilateral Memorandum of Understanding, which has now reached 32 signatories. Many of those large groups are not only active crossborder but also cross-sector. Insurance groups might include banks or securities firms or even unregulated entities involved in financial activities. The interlinkages between insurance companies and the rest of the financial system have become stronger and more Managing Director of the European Insurance and Occupational Pensions Authority. important. This means that much more emphasis needs to be put on understanding the interconnectedness between insurance and the banking system and other financial players. Macro-prudential surveillance has become more important for insurance in order to understand the inbound and outbound effects between insurance on the one hand and the financial system and the broader economy on the other hand. Insurers can be victims of systemic risk spilling over from other parts of the financial system. However, insurers might themselves become systemically important if they deviate significantly from their traditional insurance business model and in particular where they engage in non-traditional insurance or non-insurance activities or where they are highly interconnected with banks or other parts of the financial system. On a global level, the IAIS is working on the issue of systemic relevance of insurance and has already issued several papers on that topic for consultation this year. Another trend is the development of more complex and sophisticated products. In the EU, the prior approval of insurance products has been abolished. Some countries still maintain systematic ex-ante notification of life insurance products. However, even in such jurisdictions it is a big challenge for supervisors to assess the soundness of sophisticated products in relatively short time in order to avoid a situation where a considerable number of contracts have already been sold before the supervisor bans the selling of a product. In Europe, EIOPA has got a clear consumer protection and financial innovation mandate and has started several initiatives in that area. So what do all these developments tell us? They clearly demonstrate that is has become much more difficult to achieve the ultimate goal of insurance supervision which is policyholder protection. We as insurance supervisors need to have sufficient powers and resources to meet all those challenges and we need to adapt our supervisory methods and tools to the fast-changing environment. Only if we succeed in doing so we will be able to maintain high-quality and effective supervision for the benefit and protection of policyholders in the future.

9 8 ČLANCI 4/2012 Dr Milica JOSIFOVSKA Upravljanje moralnim rizicima sa posebnim osvrtom na englesko pravo pomorskog osiguranja i prećutno jemstvo plovidbenosti UDK: :368.23(410.1) Dostavljen: Prihvaćen: Pregledan naučni rad Apstrakt Teorije o moralnom riziku stoje na stanovištu da se od trenutka kada ugovarač osiguranja zaključi osiguranje, smanjuje njegova zainteresovanost da izbegne nastanak određene štete. Pored toga, dešava se da on namerno prouzrokuje štete da bi ostvario nadoknadu iz osiguranja. Po pravilu, moralni rizik na strani ugovarača osiguranja predstavlja veliki problem za osiguravače u svim vrstama osiguranja, pri čemu pomorsko osiguranje nije izuzetak. Ovo nameće pitanje kako osiguravači rešavaju pitanje moralnog rizika prilikom ugovaranja pomorskog osiguranja. Jedan od načina koji koriste osiguravači i zakonodavci da bi se borili sa mogućim problemom moralnog rizika je uslovljavanje isplate na osnovu polise osiguranja određenim obavezama koje ograničavaju dati rizik, kao što je to slučaj sa jemstvima. U kontekstu pomorskog osiguranja važi pretpostavka da je najefikasnije jemstvo koje se primenjuje protiv mogućih posledica moralnog rizika, jemstvo plovidbene sposobnosti broda propisano čl. 39 engleskog Zakona o pomorskom osiguranju iz (dalje u tekstu: ZPO). Zato, će u ovom radu autor objasniti zašto čl. 39 ZPO predstavlja adekvatnu zaštitnu tehniku u vezi sa upravljanjem moralnim rizikom na strani ugovarača u pravu pomorskog osiguranja. Ključne reči: Pomorsko osiguranje, moralni rizik, jemstvo plovidbenosti 1. UVOD PROBLEM MORALNOG RIZIKA UOPŠTE Brojni pravni i ekonomski teoretičari pridaju pažnju činjenici da uprkos pozitivnosti načina kontrole rizika, In-Broker, Skopje, milicajosifovska@yahoo.co.uk osiguranje takođe može da ima loše posledice po osiguranike. Postojanje instituta osiguranja koji štiti pojedince i društvo u celini od opasnosti predstavlja racionalnu delatnost. Međutim, ova racionalna aktivnost na pojedinačnoj osnovi sebično je opredeljena i koncentrisana na sopstvenu korist. Prema Baker-u, pomaganje ljudima ima štetne posledice. Društvena odgovornost je eufemizam za pojedinačnu neodgovornost. 1 To dovodi do povećane brige o tome kako ljudi reaguju kada su zaštićeni od opasnosti. Veruje se da je neko lice retko kada motivisano da štiti tuđu imovinu kao što štiti svoju imovinu. Ista je situacija i onda kada se osiguravač saglasi da pokrije troškove izvesnih osiguranih rizika, jer se radi o imovini koja je njegova. Zato se očekuje da će ugovarač biti manje brižan u pogledu izbegavanja nezgoda onda kada potpiše polisu osiguranja. Drugim rečima, smanjuje se motivacija ugovarača da se stara o promenama rizika. Ovo je problem moralnog rizika u osiguranju. Postojanje moralnog rizika predstavlja dokaz da osiguranje može da proizvede loše posledice po pojedince. Osiguranje može da dovede osiguranike u određena iskušenja u kojima ne bi bili da da rizik nije prenet u osiguranje. Po argumentu teorije moralnog rizika, osiguranje stvara pojedinačni osećaj koji ljude čini nemarnim u vezi sa izbegavanjem opasnosti ili ih možda može navoditi da štete prouzrokuju namerno. On opisuje ponašanje pojedinca kao nemoralno onda kada postoji osiguravajuće pokriće. Na osiguranje se gleda kao metod koji budi đavola u ljudima zbog njihovog nemarnog ponašanja u kojem nema namere da se spreči nastanak štete i, ponekad, zbog namere da se namerno prouzrokuje šteta. Po pravilu, moralno rizično ponašanje predstavlja ozbiljan problem za osiguravače. Do njega dolazi onda kada se menja ponašanje pojedinca usled postojanja 1 Baker, Tom. (1996) On the Geology of Moral Hazard, Texas Law Review, vol. 75, str. 237, 240.

10 4/2012 Upravljanje moralnim rizicima sa posebnim osvrtom na englesko pravo pomorskog osiguranja... osiguranja, jer se tada menja i verovatnoća nastanka štete. Usled toga, osiguravač neće moći da predvidi nivo štete i odredi adekvatne iznose premija. Nema sumnje da do moralno rizičnog ponašanja dovodi zaključenje ugovora o osiguranju, ali je pravo pitanje: Kako ono nastoje? U ovom članku ćemo objasniti kako se koncept moralnog rizika menjao tokom vremena. Pored toga, objasnićemo koje forme moralnog rizika su bitne za analizu ugovora o pomorskom osiguranju i zato, kako osiguravači upravljaju uslovom jemstva plovidbenosti. 2. PROMENLJIVA PRIRODA MORALNOG RIZIKA Istorijski, moralni rizik je bio ograničen na okolnost lošeg karaktera i pretpostavku da loši ljudi čine loše stvari. Veruje se da se ljudi ponašaju u okvirima moralnog rizika pošto zaključe osiguranje zbog kvaliteta njihovog lošeg karaktera. 2 Međutim, razvoj ekonomske teorije o racionalnom izboru proširo je konceptualni okvir moralnog rizika. U skladu sa tim, moralni rizik je postao poznat kao posledica podsticaja stvorenog raspoloživošću određenih koristi, u ovom slučaju postojanjem osiguranja. Zato se moralno rizično ponašanje smatralo procesom donošenja racionalne odluke u odnosu na ekonomske motive. 3 Ipak, čak se i ekonomisti nisu saglasili u pogledu jedinstvene teorije moralnog rizika posebno u oblasti prava, a posebno u ekonomiji. Na primer, na jednoj strani postojao je rigidan ekonomski pristup, 4 koji je opisivao moralni rizik kao isključiv odraz racionalnog izbora. Nasuprot tome, postoji mekša ekonomska teorija koju zastupa Arrow, 5 po kojoj moralni rizik odražava racionalne ekonomske odluke, kao i moralnu hipokriziju. Pored navedenog, Heimer je opisala moralni rizik kao odraz kako karakternih osobina, tako i procesa racionalnog donošenja ekonomskih odluka. 6 Prema ovom autoru, loš karakter i ekonomska racionalnost 2 Isto. 3 Heimer, A. Carol. (1985) Reactive Risk and Rational Action: Managing Moral Hazard in Insurance Contracts, University of California Press, Berkeley, str Pauly, Mark. (1968) The Economics of Moral Hazard: Comment, The American Economic Review, vol. 58, str. 531; Posner, Richard. (1977) Economic Analysis of Law, 2 nd edition, Boston. 5 Arrow, Kenneth. (1963) Uncertainty and the Welfare Economics of Medical Care, The American Economic Review, vol. 53, str Taj proces liči na Arrow-ljevu pretpostavku moralnog rizika. Jedina razlika je u tome što ona koristi reč moralnost i karakter kao dopunske činioce procesa racionalnog donošenja ekonomskih odluka. nisu nastali nezavisno jedno od drugog. Zato, ljudi sa lošim karakterom verovatno drugačije reaguju na ekonomske izazove od drugih moralnih ljudi. Teorija moralnog rizika takođe je usvojena u takozvanoj bihejviorističkoj teoriji. Taj model ljudskog ponašanja uveliko je zasnovan na kritici ekonomske racionalnosti. Uopšteno rečeno, po ovoj teoriji ljudska bića mogu da imaju druge motive osim želje da zadovoljavaju svoje sopstvene interese. Zbog toga, predstavnici bihejviorističkih teorija zastupaju stav po kojem treba uzimati u obzir psihologiju i sociologiju prilikom analize ponašanja pojedinca u smislu motiva, jer isključiva ekonomska analiza ne pokriva svaki aspekt odlučivanja ljudi. Bihejvioristička teorija ne polazi od toga da su ljudi sebični i često samozainteresovani glumci. Međutim, kao društvena bića, pojedinci su takođe motivisani da se povinuju standardima društvene zajednice, čak i kada se sadržaj tih pravila razlikuje od njihovih sebičnih želja. 7 Ovo sugeriše da kada su norme zajednice suprotne pojedinačnim sebičnim interesima, njihovo ponašanje će biti suprotno od njihovog interesa zbog povinovanja normi. Zato se smatra da društvene norme 8 imaju veliki uticaj na to kako se ljudi ponašaju. Prema Lis-i Bernstein-u, 9 društvene norme su moćni motivatori ponašanja, i one kao i drugi racionalni činioci su dobro ukorenjeni u postojeća zakonska i teorijska stanovišta kojima se popunjavaju praznine. Centralno pitanje koje smo pokušali da naglasimo u ovom delu je da je definicija moralnog rizika predstavljala i da još uvek predstavlja različite stvari različitim ljudima raznih akademskih obrazovanja. Ako želimo da analiziramo kako se upravlja moralnim rizikom u pravu pomorskog osiguranja nezavisno od konteksta svih ovih teorija, morali bismo da napišemo celu jednu knjigu. Takođe, autor se ne slaže da se može pojedinačno primeniti ijedan teorijski pristup na moralni rizik u osiguranju. Umesto toga, mi smo stava da se odluke ljudi zasnivaju na kombinaciji racionalnosti i moralnim osobinama. Zato ćemo u svrhu izlaganja u ovom radu pretpostaviti da je naš ugovarač racionalni ekonomski delatnik koji donosi racionalne odluke, ali takođe uzima u obzir posebna moralna ograničenja. Dalje, on uzima u obzir društvene norme koje su se uobičajile 7 Korobkin, Russell. (2000) Behavioural Analysis and Legal Form: Rules vs. Standards Revisited, Orlando Law Review, vol. 79, str. 23, Društvene norme su pravila koje neka grupa primenjuje kao prihvatljive i neprihvatljive vrednosti, uverenja, stavove i ponašanja. One su bihejvioralna očekivanja i znaci u okviru društva ili grupe. One ukazuju na ustavnoljeni i prihvaćeni način obavljanja poslova. 9 Bernstein, Lisa (1992) Opting Out of the Legal System: Extralegal Contractual Relations in the Diamond Industry, Journal of Legal Studies, vol. 21, str

11 MILICA JOSIFOVKA 10 tokom vremena u vezi sa odnosima nastalim prilikom ugovaranja pomorskog osiguranja. Ovaj model ponašanja ćemo, radi jasnoće, označiti teorijom ugovornog odnosa Arrow-Bernstein-a TEORIJSKI MODEL UGOVORNOG ODNOSA ARROW-BERNSTEIN Model donošenja odluka kod ljudi koji ćemo koristiti u ovom radu je hipoteza teorije ugovornog odnosa Arrow-Bernstein. Zato će naša osnova biti mekani ekonomski pristup cenjenog ekonomiste prof. Arrow. 11 Da bismo pružili bolje objašnjenje njegove teorije, prikazaćemo njenu korelaciju sa važnom ulogom koju društvene norme imaju u postupku donošenja odluka. 12 To će nas uvesti u priču teorije ugovornog odnosa. Uopšteno govoreći, Arrow kao ekonomista, snažno se zalaže za racionalan ekonomski pristup. Međutim, za razliku od tradicionalnih neoklasičnih ekonomskih teoretičara, on takođe uzima u obzir moralni element kao važan faktor u donošenju odluka. On tvrdi da ljudi donose ekonomski racionalne odluke kojima zadovoljavaju svoje sebične interese, ali samo ako odluke ne sadrže dodatna ograničenja. Sledstveno tome, on tvrdi da iz toga ne proizlazi da ne treba nametati ograničenja ili da u izvesnim situacijama pojedinci ne bi trebalo da sami sebe ograničavaju. 13 Ograničenja na koja se on poziva su društvene norme koje sadrži komercijalna priroda ugovornog okvira osiguranja. U podužem pasusu u vezi sa zdravstvenim osiguranjem Arrow objašnjava: Polazište je u tome što, ako su pojedinci slobodni da troše kao što će se desiti sa osiguranjem koje će naplatiti od društva za osiguranje, takva alokacija resursa sigurno neće biti društveno optimalna. Zbog toga je savršeno razumna ideja da društvo za osiguranje može da unapredi alokaciju resursa na sve zainteresovane za osiguranje, a koje deli raspoložive medicinske usluge na nekoliko različitih načina: (1) možda će biti potrebna detaljna provera pojedinih troškova od strane društva za osiguranje koji omogućavaju onima koji se smatraju normalnim i onemogućavaju ostalima, pri čemu normalnost uopšteno označava ono šta će se kupova- 10 Teorijski model ugovornog odnosa Arrow-Bernstain razvila je Milica Josifovska radi izrade njene doktorske disertacije; Josifovska, Milica. (2010) The Coverage of Human Related Risks in Marine Insurance Contract Law and the Effects of Moral Hazard, Cardiff Law School, Cardiff. 11 Arrow, Kenneth. (1968) The Economics of Moral Hazard: Further Comment, The American Economic Review, vol. 58, str Bernstein (n9). 13 Arrow (n11), str /2012 ti kada ne bi postojalo osiguranje; (2) oni će se možda osloniti na profesionalnu etiku lekara da ne prepisuje besmisleno skupe metode lečenja, posebno onda kada se beneficija sastoji u komforu i luksuzu, umesto adekvatnog unapređenja zdravlja; (3) oni čak mogu, i to nije tako apsurdno kako se čini da misli gospodin Pauly, da se oslone na spremnost pojedinca da se ponaša u skladu sa nekim opšteprihvaćenim normama. 14 Dalje, Arrow tvrdi da zbog moralnog rizika u osiguranju, potpuna posvećenost ekonomskoj inicijativi ne dovodi do optimalne alokacije resursa. U većini društava, izgrađuju se alternativni odnosi, koji u određenom obimu služe omogućavanju saradnje i deljenja rizika. Da bi ovo opravdao, prof. Arrow koristi princip odnosa zastupanja kao primer. U tom smislu, on navodi da: Jedna od karakteristika uspešnog ekonomskog sistema leži u tome što su odnosi poverenja između principala i zastupnika dovoljno snažni tako da zastupnik neće varati čak iako bi to predstavljalo racionalno ekonomsko ponašanje... sa druge strane, netržišne kontrole, bez obzira da li su internacionalizovane kao moralni principi ili nametnute spolja, u izvesnom obimu su od značaja za efikasnost. 15 Poslednje ograničenje odnosi se na opšteprihvaćene norme na koje se poziva Arrow a koje nas uvode u analize prof. Bernstein-a koji se intenzivno bavio društvenim normama u komercijalnim okolnostima. Tako se priroda odnosa poverenja i moralnosti u ugovornom odnosu, pripisuje pretpostavkama Arrow-a u vezi sa aspektima teorije ugovornih odnosa. 16 U celini gledano, teorija društvene norme, pristup i domet teorije ugovornog odnosa predstavljaju opravdanje za naše opredeljenje da razmotrimo pretpostavke Arrow-a u vezi sa donošenjem odluke pojedinca, kao modela moralnog rizika u ugovornom pravu pomorskog osiguranja. Autor primenjuje ovaj pristup zbog toga što su inherentne poslovne norme bitne za ispravno razumevanje odnosa između ugovornih strana. 17 U tom smislu, Bernstein tvrdi da su društvene norme i ostali aspekti ugovornih okolnosti od osnovnog značaja za ponašanje ljudi u okviru ugovornog poduhvata. 18 One (društvene norme prim. aut.) su moćni motivatori ponašanja. To je, kako ona tvrdi, zbog toga što su društvene norme i ostali aspekti ugovornih okolnosti od centralnog znača- 14 Isto. 15 Isto. 16 Macneil, Ian. ( ) Relational Contract Theory: Challenges and Queries, Northwestern University Law Review, str Bernstein (n9). 18 Bernstein, Lisa. ( ) Social Norms and Default Rules of Analysis, Southern California Interdisciplinary Law Journal, vol. 3, str. 59.

12 4/2012 Upravljanje moralnim rizicima sa posebnim osvrtom na englesko pravo pomorskog osiguranja... ja za teoriju ugovornog odnosa. 19 Prema teoriji ugovornog odnosa: U mnogim ugovornim odnosima, obećanja se ispunjavaju iz razloga koji uopšte nemaju veze sa postojanjem punovažnog ugovora. Ugovorne strane mogu da osećaju dužnost da izvrše ugovorne obaveze zbog društvenog običaja ili brige za odnose ili poverenja, časti i moralnosti. 20 Uopšteno govoreći, teorija ugovornog odnosa tvrdi da se ugovorne strane ne obavezuju samo onim što je napisano u ugovoru. Suprotno tome, postoje dopunske norme u zavisnosti od komercijalne prirode odnosa na kojem se zasniva ugovor. Teorija ugovornog odnosa predstavlja sporazume o saradnji koja ima za cilj ostvarivanje dugoročno i uzajamno željenih ciljeva. Oni su više kao brakovi umesto posla za jednu noć. 21 Iz gorenavedene kratke analize teorije ugovornog odnosa možemo da se složimo da postoje tri različite osobine teorije ugovornog odnosa. Prvo, izmenjeni odnos traje duže vreme. Zato se radi o dugoročnom ugovornom obimu, a ne o spot tržišnom poslu. 22 Drugo, Drugo, neke delove dugoročnog ugovora nemoguće je definisati u trenutku zaključenja ugovora. Poslednje, u teoriji ugovornog odnosa međuzavisnost ugovornih strana u odnosu na izmene u skupu društvenih međuodnosa prostire se na svaki trenutak posle pojedinačnih transakcija. 23 Sledstveno tome, nameće se sledeće pitanje: Šta je to što povezuje teoriju ugovornog odnosa sa ugovornim okvirom pomorskog osiguranja? Osim toga, zašto je to bitno za našu analizu moralnog rizika? Pre svega, ugovorni odnos između osiguravača i ugovarača je sporazumni odnos. Radi se o odnosnom ugovoru par excellence. 24 Ugovorni odnos između strana prostire se tokom određenog vremena, te je zato važno uspostavljanje dugoročne saradnje. Polisa osiguranja je jedinstvena po tome što ispunjenje obaveze osiguravača neće biti zahtevano ako se osigurani rizik ne ostvari. Takođe, odnos je deo osiguranja u društvenom sistemu u kojem je važna reputacija kako u smislu komercijal- 19 Isto. 20 Feinman, M. Jay. (1993) Relational Contract and Default Rules, Southern California Interdisciplinary Law Journal, vol. 3, str Gordon, Robert. (1985) Macaulay, Macneil, and the Discovery of Solidarity and Power in Contract Law, Wisconsin Law Review, str. 565, Speidel, Richard. ( ) The Characteristics and Challenges of Relational Contracts, Northwestern University Law Review, vol. 94, str Isto, str Feinman, M. Jay. (2009) The Insurance Relationship as Relational Contract and the Fairly Debatable Rule for First- Party Bad Faith, San Diego Law Review, vol. 46, str. 553, 556. nih normi (industrija brodarstva u celini), tako i u vezi sa ugovornim normama (odnos između osiguravača i osiguranika). Zato je vrlo moguće da dobra reputacija doprinese većoj koristi brodara i povoljnijih premija u dugom periodu. Pošto smo definisali teoriju moralnog rizika u smislu koji proizlazi iz cilja ovog članka, sada ćemo je povezati sa uslovima iz čl. 39 ZPO i analizirati kako ovaj član predstavlja razumno rešenje u upravljanju moralnim rizikom u ugovornom pomorskom pravu osiguranja. 4. ČLAN 39 ENGLESKOG ZPO PREĆUTNA JEMSTVA PLOVIDBENOSTI Jedna od raznih tehnika koje pomorski osiguravači primenjuju da bi sprečili svoje ugovarače da promene ponašanje i tako povećaju verovatnoću nastanka štete je primena izvesnih limita i uslova kojima se opredeljuju granice rizika, kao što su jemstva. Prećutno jemstvo plovidbenosti je verovatno najznačajniji uslov opredeljenja granice rizika u pomorskom osiguranju koji se koristi da bi se upravljalo potencijalnim moralno-rizičnim ponašanjem ugovarača. Moralni rizik se, uglavnom, odnosi na osiguranikovu kontrolu štete. Zato, pošto je vlasnik najčešće taj koji šalje svoj brod na more, posebno u slučaju osiguranja broda za određeno putovanje, 25 on je taj koji ima kontrolu nad tim jemstvom. Sledstveno tome, jemstvo plovidbenosti predstavlja suštinsko upravljanje načinom na koji osiguranik vrši kontrolu, posebno u vezi sa nivoom pažnje koji podrazumeva da plovilo bude u najboljem stanju kada bude poslato na more. Opšte pravilo koje predviđa čl. 39 ZPO je: (1) Kod osiguranja broda za određeno putovanje postoji prećutno jemstvo da je u trenutku početka putovanja brod imao plovidbenu sposobnost u svrhu određenog poduhvata osiguranika Međutim, u nastavku, (5) Kod osiguranja broda na vreme nema prećutnog jemstva da je brod imao plovidbenu sposobnost u bilo kojem trenutku poduhvata, ali ako je brod poslat na more u neplovidbenom stanju sa znanjem osiguranika, osiguravač nema obavezu da snosi bilo kakvu štetu koja je nastala zbog neplovidbenosti broda. Zakon ilustruje da postoji razlika između uslova plovidbenosti između polisa na određeno vreme i polisa na 25 Polisa za osiguranje putovanja je polisa koja pokriva određenog putovanje tačno određenog broda. 11

13 MILICA JOSIFOVKA 12 određeno putovanje. U sledećem delu objasnićemo ulogu plovidbenosti u oba slučaja u vezi sa upravljanjem moralnim rizikom u ugovornom pravu pomorskog osiguranja Prećutno jemstvo plovidbenosti, čl. 39, st. 1 ZPO Prećutno jemstvo plovidbenosti igra važnu ulogu u pravu pomorskog osiguranja. Praksa ukazuje da se radi o jednom od najefikasnijih odbrambenih tehnika koje koriste osiguravači. 26 To je zbog njegove čvrste prirode u vezi sa ograničenjem pokrića. Na primer, striktno ispunjavanje jemstva predstavlja preduslov obavezi osiguravača da nadoknadi štetu. 27 Kada osiguranik prekrši prećutno jemstvo plovidbenosti, sledi automatsko oslobađanje osiguravača od ispunjenja obaveze. 28 Nije bitno da li je neplovidbenost posledica greške osiguranika ili direktan uzrok štete. Sve dok brod nema plovidbenu sposobnost u trenutku početka osiguranog putovanja, i samo u tom trenutku, osiguravač po polisi broda za određeno putovanje oslobođen je obaveze. Uopšteno govoreći, automatsko oslobađanje od obaveze kao posledica kršenja jemstva zasniva se na činjenici da njegovo neispunjenje predstavlja izmenu rizika koji je ugovoren, a osiguravač se nije saglasio da pokriva takvu izmenu. 29 Zato, nema sumnje da čl. 39, st. 1 predstavlja značajno sredstvo ograničenja rizika u ugovorima o pomorskom osiguranju. Standard plovidbenosti prostire se od strukture samog plovila do stanja ispravnosti povodom popravki, opreme i posade, kao i u svim drugim okolnostima radi savladavanja uobičajenih rizika mora. 30 Prema tome, uslov plovidbenosti na početku putovanja i samo u tom trenutku po polisama osiguranja datog putovanja može se definisati kao normativni nivo preventive na strani osiguravača prilikom ocene rizika pre nego što polisa osiguranja bude potpisana. Rizik je odlučujući činilac u osiguravajućem pokriću. Zbog toga osiguravač mora da poseduje dovoljno informacija da bi mogao da tarifira rizik da će plovilo pretrpeti štetu usled nekog od rizika mora. 31 Međutim, razlikuju se trenutak ugovaranja i trenutak kada se osi- 26 Soyer, Baris. (2002) Defences Available to a Marine Insurer, Lloyd s Maritime and Commercial Law Quarterly, str De Hahn v Hartley (1786) 1 TR Bank of Nova Scotia v Hellenic Mutual War Risk Association (Bermuda) Ltd (The Good Luck) [1992] 1 AC 233 (HL). 29 Bennett Howard (1991) Good Luck with Warranties, Journal of Business Law, str. 592, Dixon v Sadler (1839) 5 M& W 405, 414 (Parke B). 31 Isto. 4/2012 guranik suočava sa rizikom, zbog čega osiguravač ne može da predvidi da li će brodar obezbediti plovidbenu sposobnost brodu pre svakog putovanja. Osim toga, kada osiguranik kontroliše plovilo, veća je mogućnost da on ne preduzme relevantnu brigu zbog postojanja osiguranja. Tako je i rizik veći. Da bi ocenio rizik, osiguravač mora da ima pravo da pretpostavi postojanje izvesnog standarda pogodnosti plovila. 32 Tako se može reći da ubacivanje jemstva plovidbenosti u osiguranju broda za određeno putovanje pomaže osiguravaču da adekvatno tarifira rizik i tako izračuna premiju. Pored navedenog, u vezi sa problemom moralnog rizika, prećutno jemstvo plovidbenosti u pomorskom osiguranju broda za određeno putovanje predstavlja pravilo disciplinske prirode. 33 Pretpostavka je da bi osigurani brodar mogao da se ponaša nemarno u pogledu stanja plovila i bezbednosti zapovednika broda i posade posle dobijanja osiguravajućeg pokrića. Zbog toga takva vrsta jemstva postoji radi zaštite interesa nevinih pošiljalaca. Dalje, ono služi za zaštitu posade od posledica vlasnikove neodgovornosti prilikom slanja broda na more u stanju koje može da ugrozi interese svih. 34 Pravilo se može definisati kao društvena norma za zaštitu interesa lica van datog ugovornog odnosa. U tom kontekstu, u sporu Douglas v Scougall 35, lord Eldon je primetio da: nema ničega u poslovima osiguranja što je od većeg značaja od prećutnog jemstva da je brod plovidbeno sposoban prilikom ispolovljavanja na osigurano putovanje, zbog čega sam se potrudio da, kako radi komercijalne svrhe i očuvanja ljudskih života, primenim tu doktrinu u meri u kojoj sam to mogao da učinim, a sve radi postizanja najboljeg rešenja. 36 Zato, čl. 39, st. 1 ZPO predviđa disciplinske standarde brodarevog nivoa pažnje i zaštite interesa onih koji posredno učestvuju u ugovaranju osiguranja. Disciplinska priroda jemstva plovidbenosti služi za motivisanje ugovarača da budu odgovorni za stanje svojih brodova. Njima se navode brodari da obezbede plovidbenu sposobnost svojim brodovima, posebno onda kada moraju da pokrivaju posledice ako do štete dođe usled neplovidbenosti broda. Tako plovidbenost uspostavlja određene obaveze na strani osiguranika, od kojih je jedna i postupanje sa dodatnom pažnjom 32 Schoenbaum, Thomas. (1999) Key Divergences between English and American Law of Marine Insurance: A Comparative Study, Cornell Maritime Press, Centreville, str Prećutno jemstvo plovidbenosti stvara standard pažnje koji osiguranik treba da ispuni pre nego što pošalje svoj brod na pomorsko putovanje. 34 Mustill, J. Michael (1998) Fault and Marine Losses, Lloyd s Maritime Commercial Law Quarterly, str. 310 i (1816) 4 Dow Isto, str. 276.

14 4/2012 Upravljanje moralnim rizicima sa posebnim osvrtom na englesko pravo pomorskog osiguranja... posle zaključenja ugovora o osiguranju. Sve prethodno rečeno dovodi nas do razmatranja odnosa moralnog rizika, posebno u kontekstu teorijskog modela ugovornog odnosa Arrow-Bernstein-a i jemstva plovidbenosti broda. Tako ćemo pružiti objašnjenje koje smatramo relevantnim u odnosu na posledice jemstva plovidbenosti na ponašanje našeg pretpostavljenog brodara. Kao što je prethodno rečeno, u oblasti pomorskog osiguranja, u svrhe ovog rada, moralni rizik je na odgovarajući način objašnjen u sklopu teorije profesora Arrow-a. Arrow tvrdi da, po pravilu, ljudi donose racionalne ekonomske odluke, ali takođe uzimajući u obzir i pitanja morala. U tom smislu, u većini slučajeva odluke ljudi nastaju iz definicije ekonomske racionalnosti, ali se u svemu tome mogu dodati i još neka ograničenja, kao što je moguće i da ih pojedinci sami sebi postavljaju. 37 Zato, u celini gledano, Arrow zastupa stav da ekonomska racionalnost i moralnost funkcionišu uzajamno. Moralnost se odnosi na spremnost pojedinaca da se ponašaju u skladu sa nekim opšte prihvaćenim normama. Ova tvrdnja nas upućuje, u našem radu da posebno priznamo važnost drušvenih normi u mnogim poslovnim okolnostima. 38 Pored toga, poslovne norme su od bitnog značaja za teoriju ugovornog odnosa. Generalno, teorija ugovornog odnosa tvrdi da su ljudi individualci, ali da funkcionišu u nekoj društvenoj matrici. Osim toga, ona objašnjava da se predmet ugovora ne zasniva isključivo na korišćenju jednostavnog jezika u ugovoru. Upravo suprotno, odnosi između ugovornih strana takođe su od suštinskog značaja. U kontekstu ugovora pomorskog osiguranja, to znači da ugovor o pomorskom osiguranju nije samo diskretan sporazum zasnovan na izričitim formulacijama. Umesto toga, ugovori o pomorskom osiguranju su sporazumni odnosi između osiguranika i osiguravača koji se razvijaju tokom određenog vremena. Zato, za ekonomski racionalnog pojedinca koji se ponaša u kontekstu normi i običaja određenog komercijalnog odnosa čiji je on deo, važno je da se ugovorni odnos ne ograničava samo pismenim tekstom ugovora u trenutku njegovog potpisivanja. Naš pretpostavljeni brodar je ekonomski racionalni pojedinac, čiji proces donošenja odluka takođe uzima u obzir društvene norme poduhvata pomorskog osiguranja radi pojačanja racionalnih veza sa osiguravačima. Tako, dati pojedinac donosi ekonomski racionalne odluke koje maksimiraju njegov interes i blagostanje, ali na dugi rok. To znači da su odnosi ugovorne prirode u smislu normi i običaja u pomorskom osiguranju važni za postizanje tog cilja. 37 Arrow (n11), str Bernstain (n9). Uzimajući u obzir sve rečeno, možemo se zapitati: Da li je našem pretpostavljenom osiguraniku sa dugoročnim interesom u njegovom odnosu osiguranja, neophodno izričito nametnuti obavezu plovidbenosti kako bi se smanjila šteta i tako upravljalo njegovim ponašanjem? Ako je jemstvo plovidbenosti deo analize disciplinskog aspekta ugovora, odgovor bi mogao da bude pozitivan. To je zato što uslov plovidbenosti predstavlja minimalni standard stanja broda i moral jer će ekonomski racionalno lice ispuniti taj uslov kako se ne bi kockao sa svojim osiguravajućim pokrićem. Međutim, u sklopu konteksta teorije ugovornog odnosa, u datim okolnostima naš pretpostavljeni brodar bi možda uložio veće napore da svoj brod učini bezbednim, a ne samo da on bude plovidbeno sposoban da bi ispunjavao minimalni standard. Zato je pitanje: Zašto bi neko učinio svoj brod bezbednim (veći standard plovidbenosti) kada je njegova obaveza po ugovoru o osiguranju izvršena ispunjenjem uslova plovidbenosti? Uopšteno govoreći, verujemo da postoji nekoliko razloga zbog kojih bi naš pretpostavljeni pojedinac koji teži izgradnji dugoročnog odnosa osiguranja doneo takvu odluku. Pre svega napor te vrste će mu izgraditi ogromnu reputaciju na tržištu. Osim toga, to će dovesti do dugoročnih investicionih profita, zbog izvanredne reputacije, što će najverovatnije ubediti još više vlasnika robe da je šalju preko takvih brodara. Takođe je vrlo verovatno da će dovođenje broda u bezbedno stanje, umesto samo ispunjavanja uslova plovidbenosti, otvoriti mogućnosti za još povoljnije premije osiguranja tokom obnove ugovora o pomorskom osiguranju. U celini gledano, odluka da se brod učini bezbednim, umesto samo ispunjenja uslova plovidbenosti gotovo izvesno će osnažiti položaj brodara na tržištu i odnose sa njegovim osiguravačima. Sledstveno tome, to su bitni motivacioni činioci za ekonomski racionalnog pojedinca koji takođe razmatra značaj moralnosti i komercijalnih društvenih normi u njihovom postupku donošenja odluka. Zato možemo zaključiti da jemstvo plovidbenosti predstavlja dobro uravnoteženo sredstvo protiv moralnog rizika za našeg pretpostavljenog brodara, kako iz disciplinskog ugla tako i iz ugla ugovornog odnosa Član 39, st. 5 ZPO Engleski ZPO predviđa jemstvo plovidbenosti isključivo u osiguranju broda za određeno putovanje, ali je ovo pravilo elastičnije za osiguranje broda na određeno vreme. 39 Sudovi su u devetnaestom veku posebno priznavali mnogo restriktivnije dokazivanje 39 Osiguravači određenog broda na vreme, obično na godinu dana. 13

15 MILICA JOSIFOVKA 14 tri uslova kada se pojavljivalo pitanje plovidbenosti u kontekstu osiguranja broda na određeno vreme. 40 Prvo, plovilo je moralo da bude plovidbeno nesposobno, što je značilo da nije bilo u adekvatnom stanju da bi moglo da savlada uobičajene rizike mora tokom osiguranog poduhvata. 41 Drugo, osiguranik je morao da bude upoznat sa nepostojanjem plovidbene sposobnosti. To znači da je osiguranik morao subjektivno da zna za okolnosti zbog kojih je plovilo bilo plovidbeno nesposobno i svesno bio upoznat da ta okolnost čini plovilo plovidbeno nesposobnim. 42 Pored navedenog, upoznatost sa tom činjenicom obuhvata i znanje slepog oka. Lice sa znanjem slepog oka ima jasnu i svesnu sumnju o postojanju bitnih okolnosti a namerno izbegava da potvrdi da li je ta sumnja tačna, 43 jer sama nepažnja nije dovoljna. Treće, posle štete čiju nadoknadu osiguranik zahteva mora da potiče od predmetne neplovidbenosti. Kada se ispune tri navedena uslova, osiguravači su bili oslobađani od obaveze u vezi sa svim štetama prouzrokovanim neplovidbenošću, ali su i dalje bili obavezni da nadoknade ostale štete. 44 Ovde se postavlja pitanje: Zašto se uslov plovidbenosti razlikuje između polisa za određeno putovanje i polisa na određeno vreme u pomorskom pravu osiguranja? Razlog za različite uslove u pogledu plovidbenosti između osiguranja na određeno vreme i određeno putovanje može se pronaći u sporu Gibson v Small. 45 U tom sporu sudije su prvenstveno diskutovale o tome da može biti problematično određivanje trenutka u kojem se jemstvo plovidbenosti može pretpostaviti u osiguranju broda na određeno vreme. Bilo je sporno: Da li taj trenutak treba da bude vreme kada je zaključen ugovor ili trenutak početka nošenja rizika ili momenat kada se brod nasuče na svom prvom putovanju nakon prenosa rizika u osiguranje? 46 Ili se ponovo postavlja pitanje: Da li se jemstvo vezuje za trenutak kada je brod započeo planirani poduhvat? Bez obzira na to koji trenutak se izabere, može doći do nekih posledica koje možda neće biti konzistentne sa glavnim principima prava osi- 40 Gibson v Small (1853) 4 HLC 353; Michael v Tredwin (1856) 17 CB 551; Thompson v Hopper (1856) 6 EL & BL 172; Engleski Zakon o pomorskomosiguranju iz 1906, čl. 39, st Isto, čl. 39, st Compania Maritima San Basilio SA v Oceanus Mutual Underwriting Association (Bermuda) Ltd (The Eurysthenes) [1977] QB 49 (CA). 43 Manifest Shipping Co Ltd v Uni-Polaris Insurance Co Ltd (The Star Sea) [2001] 1 Lloyd s Rep 389 (HL). 44 Thomas v Tyne & Wear Steamship Freight Insurance Association [1917] 1 KB 938 (KBD). 45 (1853) 4 HLC Isto. 4/2012 guranja. 47 Na primer, ako se obaveza jemstva primeni na trenutak zaključenja ugovora ili u određeno vreme posle stupanja na snagu osiguranja, može doći do problema posebno ako se osigurano plovilo nalazi na moru u tom trenutku. 48 To je zato što se pretpostavlja da kada se plovilo nalazi na otvorenom moru, osiguranik ima problem da utvrdi izvesno stanje plovila u trenutku ostvarenja rizika. Međutim, mora se istaći da je navedeno rešenje utvrđeno u sporu Gibson v Small iz godine. U tom periodu, brodar je imao problem da utvrdi stanje plovila dok se ono nalazi na otvorenom moru, ali danas sa tehnološkim i komunikacionim poboljšanjima, to više nije slučaj. U današnje vreme pretpostavlja se i očekuje od brodara da vrši kontrolu nad svojim plovilom najveći deo vremena, uprkos uzajamnoj fizičkoj udaljenosti. Dalje, različiti pristupi osiguranju na vreme i osiguranju određenog putovanja u vezi sa plovidbenošću, prema diskusiji u sporu Gibson v Small, uzimaju u obzir činjenicu da se u polisama osiguranja određenog putovanja standard plovidbenosti može primeniti pozivom na planirano putovanje. Međutim, isto pravilo ne važi ako pokriće obuhvata samo poslednji deo puta koji je već u toku ili taj deo puta plus jedno ili više drugih putovanja, sa ili bez dodatka prvog dela prvog putovanja. Traženi standard u svim tim putovanjima mogao bi da bude različit i nepredvidiv u trenutku stupanja osiguravajućeg pokrića na snagu. To je zato što se precizni kriterijum jemstva plovidbenosti razlikuje prema putovanju koje započinje. 49 Obim obaveze plovidbenosti takođe može da bude različit za isto putovanje u različitim godišnjim dobima. 50 Međutim, lord Mustill je primetio da je ovaj problem prilično oslabio usled povećane homogenosti pomorskog transporta. 51 To znači da su u današnje vreme brodovi slični i da prolaze izvesne procedure koje ih čine plovidbeno sposobnim za gotovo sve vrste putovanja. Treći razlog na osnovu kojeg je većina sudija u sporu Gibson v Small razlikovala ovo jemstvo kod osiguranja broda na vreme i osiguranja broda za putovanje zasnivala se na disciplinskoj prirodi pravila o plovidbenosti. Potvrđeno je da, iako jemstvo može da bude disciplin- 47 Soyer, Baris. (2006) Warranties in Marine Insurance, 2 nd edition, London, str Isto. 49 Na primer, brod plovidbeno sposoban za unutrašnju plovidbu ili priobalna putovanja može da bude plovidbeno nesposoban za prekookeanska putovanja. 50 Na primer, brod može biti plovidbeno sposoban za letnja putovanja, ali plovidbeno nesposoban za isto putovanje zimi zbog toga što nije adekvatno opremljen za savladavanje rizika mora u zimskom periodu, kao što je led. 51 Mustill (n34), str. 348.

16 4/2012 Upravljanje moralnim rizicima sa posebnim osvrtom na englesko pravo pomorskog osiguranja... ske prirode u osiguranju broda za određeno putovanje, bilo bi nekorektno sličnu obavezu nametati osiguraniku u osiguranju broda na vreme. Ova nekorektnost, još jednom je zasnovana na činjenici da osiguranik kod osiguranja broda na vreme možda nema mogućnosti da proverava stanje njegovog plovila u trenutku stupanja osiguravajućeg pokrića na snagu. Međutim, već smo prethodno naveli i opravdali takve stavove zbog čega oni danas nisu tačni. To je, uglavnom, zato što u današnje vreme brodar može da kontroliše brod i bude obavešten o njemu i njegovom putovanju najveći deo vremena. Po pravilu, razlozi za različitu primenu jemstva plovidbenosti u osiguranju na vreme i osiguranju za određeno putovanje prilično su ograničeni i nisu jako ubedljivi. Moglo bi se pretpostaviti da ako se ista pitanja pokrenu u današnje vreme, sudovi neće tako oštro praviti razliku između navedenih vrsta osiguranja u pogledu primene jemstva plovidbenosti, osim ako ne postoji jasan razlog osiguravača za tako nešto. Međutim, postojanje prećutnog jemstva u osiguranju broda na određeno putovanje i njegovi mekši uslovi u osiguranju broda na određeno vreme očuvani su ZPO-u i nema razloga verovati da će se stav promeniti. Bez obzira na rečeno, u stvarnosti jedina razlika između dve vrste osiguranja odnosi se na način na koji se utvrđuje trajanje, a to je merenje kretanjem broda i ostalih kretanja Zemlje 52 što ne predstavlja solidnu osnovu za različite obaveze plovidbenosti. Konačno, jemstvo plovidbenosti pokazuje se elastičnijim u osiguranju broda na vreme. Drugim rečima, ne postoji prećutno jemstvo da će brod biti plovidbeno sposoban u bilo kojoj fazi pomorskog poduhvata, ali ako je brod bio plovidbeno nesposoban uz znanje osiguranika i takav bio poslat na putovanje, osiguravač nema obavezu da nadoknadi nijednu štetu koja se može pripisati plovidbenoj nesposobnosti. Iako je čl. 39, st. 5 ZPO fleksibilniji (po njemu se zahteva dokazivanje činjenice, subjektivnog aspekta i uzročne veze prim. aut.), ipak, on motiviše osiguranika da postupa sa dužnom pažnjom u vezi sa stanjem njegovog broda i zato reguliše moguće moralno rizično ponašanje. On predstavlja podsticaj ugovaračima da razumnom pažnjom vode brigu o stanju plovila pre nego što mu dozvole da isplovi. Zato, u kontekstu teorije ugovornog odnosa Arrow- Bernstain-a o moralnom riziku ekonomski racionalni pojedinac, sa dugoročnim moralnim interesom u pomorskom poduhvatu bi jasno bio motivisan da primenjuje sve bitne standarde dužne pažnje zbog čega njegov osiguravač ne imao osnova da se poziva na ništavost ugovora o osiguranju. Osim toga, za postizanje boljeg 52 Gibson v Small (1853) 4 HLC 353, položaja na tržištu, i tako finansijske dobiti na dugi rok u sklopu racionalne prirode ugovora, naš zamišljeni brodar bi mogao čak da razmotri postupanje sa pojačanom pažnjom. Sledstveno tome, može se pretpostaviti da disciplinski standard, čl. 39, st. 5 ZPO predviđa obavezu da se postupa pažljivo i podstiče one koji odlučuju da postupaju sa dužnom pažnjom u vezi sa stanjem svojih plovila da bi održali na snazi svoja osiguravajuća pokrića. Takođe, odnosni standard iz čl. 39, st. 5 podstiče dugoročni interes našeg zamišljenog brodara, na osnovu kog može da postupa i sa višim standardom dužne pažnje. To je zato što će mu ponašanje te vrste, gotovo sigurno obezbediti ogromnu reputaciju, izvrstan status na tržištu brodarskih usluga i obezbediti dugoročnu finansijsku dobit. Sve ovo liči na racionalnu ekonomsku odluku, kombinovanu sa elementima moralnosti. To se zasniva na činjenici da ako se utvrdi da je brodar bio upoznat sa neplovidbenošću broda, koji je prouzrokovao štetu ili gubitak broda, osiguravač se oslobađa obaveze. Dalje, sve gorenavedene prednosti u smislu reputacije i finansijske dobiti na dugi rok biće izgubljene u takvoj situaciji. Zato, nema sumnje da uprkos svoje elastičnije prirode, čl. 39, st. 5 ZPO predstavlja solidan mehanizam kojim se upravlja moralnim rizikom u ugovornom pravu pomorskog osiguranja. 5. ZAKLJUČAK Obimna analiza pravila o plovidbenosti u pomorskom pravu osiguranja ilustrovala je da čl. 39 engleskog Zakona o pomorskom osiguranju iz predviđa regulatorni okvir koji štiti osiguravača prilikom ocenjivanja mogućih rizika tako što obavezuje osiguranika da ispuni minimalni standard u vezi sa stanjem njegovog plovila. Izvesno je da se time kontroliše osiguranik u vezi sa standardom pažnje na koji je dužan po zakonu, a što predstavlja preduslov punovažnosti osiguravajućeg pokrića. Sledstveno tome, on sprečava rizično ponašanje koje ne bi bilo racionalno ni moralno da se brod šalje na more u neplovidbenom stanju, posebno zbog znanja da postoji mogućnost gubitka osiguravajućeg pokrića. Zbog toga, čini se da je englesko pomorsko pravo osiguranja stvorilo relativno efikasan okvir za zaštitu od ostvarenja potencijalnog moralnog rizika 53 u vezi sa standardima pažnje koje osigurani brodar mora da ispuni kao preduslov punovažnosti pokrića. Prevod sa egnleskog jezika: dr Slobodan Jovanović nsbob@sezampro.rs 53 Radi se o relativnoj a ne apsolutnoj zaštiti jer kratkoročni interesi brodara mogu i drugačije da odluče. 15

17 16 ARTICLES Dr Milica JOSIFOVSKA, PhD 4/2012 Managing moral hazard in English marine insurance law The implied warranty of seaworthiness UDC: :368.23(410.1) Received: Accepted: Scientific work Abstract Theories of moral hazard hold that once a policyholder has obtained insurance his incentive to take care in order to avoid a particular loss diminishes. Moreover, he may even cause losses on purpose in order to receive insurance payment. In general, moral hazard on the part of the policyholder represents a big problem for underwriters of all insurance types and marine insurance is not an exception. This begs the question of how insurers deal with the issue of moral hazard in the marine insurance bargain. One of the methods that insurers and law makers use to deal with the possible moral hazard problem is by conditioning payment under the marine insurance policy with particular risk delimiting terms, such as warranties. In the context of marine insurance, it is presumed that the most effective warranty used against the possible effects of moral hazard is the warranty of seaworthiness which is set in Section 39 of the Marine Insurance Act (MIA) Therefore, in this paper the author will explain why section 39 of the MIA 1906 represents an appropriate protective technique in relation to the management of moral hazard on the part of the policyholder in marine insurance contract law. Key Words: Marine Insurance, Moral Hazard, Warranty of Seaworthiness 1. INTRODUCTION THE PROBLEM OF MORAL HAZARD IN GENERAL Many legal and economic theorists have exemplified focus on the fact that despite being a positive risk In-Broker, Skopje, Graduated Phd, Cardiff Law School, Cardiff, milicajosifovska@yahoo.co.uk controlling method, insurance, can also have bad consequences on people. The existence of the insurance institution to prevent individuals and therefore society as a whole from risk is a rational action. However, this rational action on individual basis is self-oriented and concentrated on self-benefit. According to Baker, helping people has harmful consequences. Social responsibility is a euphemism for individual irresponsibility. 1 This causes increased concern about how people react when they are protected from risk. It is believed that a person is rarely motivated to protect the property of someone else as to protect his own belongings. When an insurer agrees to cover the costs of certain insured risks, in a sense the property belongs to him. Consequently, it is expected that the policyholder will be less concerned about avoiding accidents once an insurance contract is signed. In other words, the policyholder s incentives to take care change. This is the problem of moral hazard in insurance. The existence of moral hazard is a proof that insurance can have bad consequences on the individuals. Insurance can lead people to particular temptations that they would not have if the risk was in their hands. The moral hazard argument holds that insurance creates individual incentives to make people careless about avoiding harms or maybe even cause them on purpose. It describes individual behaviour as immoral when there is insurance cover available. It views insurance as a method which wakes up the evil in people through their careless behaviour with no intentions to prevent from loss and sometimes even willingness to cause loss intentionally. In general, moral hazard behaviour represents a serious problem for insurers. That is because when the behaviour of the policyholder shifts as a result of the 1 Baker, Tom. (1996) On the Geology of Moral Hazard, Texas Law Review, vol. 75, p. 237, 240.

18 4/2012 Managing moral hazard in English marine insurance law - The implied warranty of seaworthiness insurance bargain, the likelihood of loss also changes. As a result, the underwriter will not be able to anticipate the level of the damage and to set the premiums accordingly. There is no doubt that moral hazard behaviour is induced by the insurance arrangement itself, but the question is what really makes it up? In this article we will explain how the concept of moral hazard has changed over time. Moreover, which form of moral hazard is relevant for the study of marine insurance contact law and therefore, how marine insurance underwriters manage it through the requirement of the warranty of seaworthiness. 2. THE SHIFTING NATURE OF MORAL HAZARD Historically, moral hazard was limited to the idea of bad character, and the assumption that bad people did bad things. It was believed that people behave within the boundaries of moral hazard once they obtain insurance because of their bad character traits. 2 However, the development of the economic rational choice theory extended the conceptual framework of moral hazard. Consequently, moral hazard became known as a result of the incentives created by the availability of particular benefits; in this case the availability of insurance. Thus, moral hazard behaviour was considered as a rational decision making in response to economic incentives. 3 However, even economists, themselves did not agree on to a single theory of moral hazard in terms of law and economics. For example, on one side there was the rigid economic approach, 4 which described moral hazard as a pure reflection of rational choice decision making. On the contrary, there was the softer economic theory acknowledged by Arrow, 5 according to whom moral hazard reflected both rational economic decisions as well as moral perfidy. Furthermore, Heimer described moral hazard as a reflection of both; character traits and rational 2 Ibid. 3 Heimer, A. Carol. (1985) Reactive Risk and Rational Action: Managing Moral Hazard in Insurance Contracts, University of California Press, Berkeley, p Pauly, Mark. (1968) The Economics of Moral Hazard: Comment, The American Economic Review, vol. 58, p. 531; Posner, Richard. (1977) Economic Analysis of Law, 2 nd edition, Boston. 5 Arrow, Kenneth. (1963) Uncertainty and the Welfare Economics of Medical Care, The American Economic Review, vol. 53, p economic decision making. 6 According to her, bad character and economic rationality did not occur independently. Thus, people of bad character probably responded differently to economic incentives than more moral people. In addition, the concept of moral hazard was also adopted in the so called behavioural science theory. That model of human conduct was largely developed as a criticism to the approach of economic rationality. In general, it holds that human beings may well have other motivations besides the wish to pursue their self interest. As a result, the developers of the behavioural science theory are of the opinion that psychology and sociology should also be taken into account when analyzing individual s conduct in terms of incentives because pure economic analysis does not cover every aspect of human decision making. Furthermore, the behavioural science theory does presume that people are selfish, self-interested actors very often. However, as social beings, individuals are also motivated to comply with community standards, even if the content of those standards is at variance with their selfish desires. 7 This suggests that when community norms are contrary to the individual s selfish interest, his behaviour will oppose his self interest due to the attraction of norm compliance. Therefore, social norms 8 are believed to have a great impact of how people behave. According to Lisa Bernstein, 9 social norms are powerful motivators of behaviour, and they, as well as, other relational factors, are well incorporated into existing legal and academic approaches to gap filling. The central point that we tried to emphasize in this section is that the notion of moral hazard represented and still represents different things to different people of various scholar backgrounds. If we want to analyze how moral hazard is managed in marine insurance law in the context of all of these theories independently we would have to write a whole book. Furthermore, the author does not agree that either one of the theoretical 6 It resembles to the Arrow s presumption of moral hazard. The only difference is that he uses the word morality and she uses character as additional factors to the rational economic decision making process. 7 Korobkin, Russell. (2000) Behavioural Analysis and Legal Form: Rules vs. Standards Revisited, Orlando Law Review, vol. 79, p. 23, Social norms are rules that a group uses for appropriate and inappropriate values, beliefs, attitudes and behaviours. They are behavioural expectations and cues within a society or a group. They indicate the established and approved ways of doing things. 9 Bernstein, Lisa (1992) Opting Out of the Legal System: Extralegal Contractual Relations in the Diamond Industry, Journal of Legal Studies, vol. 21, p

19 MILICA JOSIFOVKA 18 approaches to insurance moral hazard is applicable individually. Instead we are of the opinion that people s decision making is based on a combination of rationality and morality aspects. Therefore, for the purpose of this article we will assume that our policyholder is a rational economic actor who makes rational decisions, but also takes into account particular moral constraints. Furthermore, he or she takes into consideration the social norms that are customized over time in regards to the relations developed through the marine insurance contractual dealing. For clarity we will label this model of behaviour the Arrow-Bernstein-Relational Contract Theory THE ARROW-BERNSTEIN-RELATIONAL CONTRACT THEORY MODEL The human decision making model that we will use for the purposes of this article is the Arrow-Bernstein- Relational Contract Theory hypothesis. Therefore, our base will be the soft economic approach of the well respected economist Professor Arrow. 11 In order to provide a better explanation of his theory, we will demonstrate its correlation with the important role that social norms play in the process of decision making. 12 That will lead us into the literature of the relational contract theory. In general, Arrow as an economist is strongly in favour of the rational economic approach. However, unlike traditional neoclassical economics theorists, he also takes into account the moral element as an important factor in decision making. He holds that people do make economically rational decisions that pursue their self-interest, but only if no further constraints are contained. Furthermore, he continues that it does not follow that no constraints ought to be imposed or indeed that in certain context individuals should not impose constraints on themselves. 13 The restraints that he refers to are social norms imposed by the commercial nature of the insurance contractual framework. In a long passage in relation to medical insurance Arrow explained: The underlying point is 10 The Arrow-Bernstain-Relational Theory Model is developed by Milica Josifovska herself for the purpose of her PhD thesis; Josifovska, Milica. (2010) The Coverage of Human Related Risks in Marine Insurance Contract Law and the Effects of Moral Hazard, Cardiff Law School, Cardiff. 11 Arrow, Kenneth. (1968) The Economics of Moral Hazard: Further Comment, The American Economic Review, vol. 58, p Bernstein (n9). 13 Arrow (n11) /2012 that, if individuals are free to spend as they will with assurance that the insurance company will pay, the resulting resource allocation will certainly not be socially optimal. This makes perfectly reasonable the idea that an insurance company can improve the allocation of resources to all concerned by a policy which rations the amount of medical services in several different ways: (1) there might be a detailed examination by the insurance company of individual cost items allowing those that are regarded normal and disallowing others, where normality means roughly what would have been bought in the absence of insurance; (2) they may rely on the professional ethics of physicians not to prescribe frivolously expensive cost of treatment, at least where the gain is primarily in comfort and luxury rather than in health improvement proper; (3) they may even, and this is not as absurd as Mr. Pauly seems to think, rely on the willingness of the individual to behave in accordance with some commonly accepted norms. 14 In addition, Arrow holds that because of insurance moral hazard, complete reliance on economic incentives does not lead to an optimal allocation of resources. In most societies, alternative relationships are built up, which to some extent serve to permit cooperation and risk sharing. In order to justify this, Professor Arrow uses as an example the principle of the agency relationship. Accordingly, he states that: One of the characteristics of a successful economic system is that the relations of trust and confidence between principal and agent are sufficiently strong so that the agent will not cheat even though it may be rational economic behaviour...nonmarket controls, whether internalized as moral principles or externally imposed, are to some extent essential for efficiency. 15 It is the last restraint; the one of commonly accepted norms to which Arrow refers that leads us into the studies of Professor Bernstein who has largely dealt with social norms in the commercial framework. Subsequently, the relational nature of trust and morality in a contractual relationship, associates Arrow s assumptions with aspects of the relational contract theory. 16 On the whole, the social norm approach and the scope of the relational contract theory represent justifications for our preference to consider Arrow s presumptions regarding individual s decision making as a model of moral hazard in marine insurance contract law. 14 Ibid. 15 Ibid. 16 Macneil, Ian. ( ) Relational Contract Theory: Challenges and Queries, Northwestern University Law Review, p. 877.

20 4/2012 Managing moral hazard in English marine insurance law - The implied warranty of seaworthiness The author takes this approach because immanent business norms are vital for an appropriate understanding of the relationship between the contracting parties. 17 Consequently, Bernstein holds that social norms and other aspects of the contracting context are of fundamental significance to people s conduct within a contractual enterprise. 18 They (social norms), are powerful motivators of behaviour. That is, as she argues, because social norms and other aspects of the contracting context are of central importance to relational contract theory. 19 According to the relational contract theory: In many transactional settings, promises are kept for reasons wholly unrelated to the existence of a legally enforceable contract. Parties may be induced to perform under the contract because of social custom or a concern for relationships, trust, honour and decency. 20 In general, the relational contract theory holds that parties do not agree only on what is written in the contract. On the contrary, there are additional norms depending on the commercial nature of the relationship upon which the contract is based. Relational contracts represent agreements of cooperation aiming to achieve long-term mutually desired goals. They are more like marriages than one-night stands. 21 From the brief analysis above, regarding the relation contract theory we can agree to three distinguishing characters of relational contracts. Primarily, the exchanged relationship extends over time. Therefore, it is a long-term contractual scope, not a spot market deal. 22 Secondly, because of the long-term contractual nature some parts of the exchange cannot be defined at the time of contracting. Lastly, in a relational contract the interdependence of the parties to the exchange extends at any given moment beyond the single discrete transaction to a range of social interrelationships. 23 Subsequently, this begs the following question: What is it that links the relational contract theory to the marine 17 Bernstein (n9). 18 Bernstein, Lisa. ( ) Social Norms and Default Rules of Analysis, Southern California Interdisciplinary Law Journal, vol. 3, p Ibid. 20 Feinman, M. Jay. (1993) Relational Contract and Default Rules, Southern California Interdisciplinary Law Journal, vol. 3, p Gordon, Robert. (1985) Macaulay, Macneil, and the Discovery of Solidarity and Power in Contract Law, Wisconsin Law Review, p. 565, Speidel, Richard. ( ) The Characteristics and Challenges of Relational Contracts, Northwestern University Law Review, vol. 94, p Ibid 824. insurance contractual framework? In addition, why is it significant for the present analysis of moral hazard? Firstly, the contractual relationship between an underwriter and a policyholder indeed is a relational agreement. It is a relational contract par excellence. 24 The contractual relation between the parties extends over time, and enhancing long-term cooperation is important. The policy is unique, because performance might not be required if the insured risk does not take place. In addition, the relation is part of the insurance social system in which reputation is important both in terms to commercial norms (the shipping industry as a whole) and in relation to contractual norms (relation between the insurer and the insured). Thus, it is highly possible that honourable reputation will lead a shipowner to more gain in the long run and preferable insurance premiums. Having defined the concept of moral hazard for the purpose of this article we will now merge it with the requirement of Section 39 of the Marine Insurance Act 1906 and analyze how it represents a reasonable solution to the management of moral hazard in marine insurance contract law. 4. SECTION 39 OF THE MARINE INSURANCE ACT 1906 THE IMPLIED WARRANTY OF SEAWORTHINESS One of the various techniques that marine insurers apply in order to keep their policyholders from altering their behaviour and therefore increasing the likelihood of loss is the use of certain risk delimiting terms or conditions of coverage, such as warranties. The implied warranty of seaworthiness is probably the most significant risk delimiting condition in marine insurance which is used in order to manage potential moral hazard behaviour on the part of the policyholder. Moral hazard largely relates to the control of the insured over a loss. Therefore, since it is the owner that most often sends his ship to sea, particularly in voyage policies, 25 it is him that has control over its condition. Consequently, the warranty of seaworthiness represents a significant management in the control of the insured regarding his level of care in making the vessel sound when sent to sea. In general, section 39 of the Marine Insurance Act 1906 imposes the following: 24 Feinman, M. Jay. (2009) The Insurance Relationship as Relational Contract and the Fairly Debatable Rule for First- Party Bad Faith, San Diego Law Review, vol. 46, p. 553, Voyage policy is a policy that covers a particular voyage of a specified ship. 19

21 MILICA JOSIFOVKA 20 (1) In a voyage policy there is implied warranty that at the commencement of the voyage the ship shall be seaworthy for the purpose of the particular adventure insured However, it continues that, (5) In a time policy there is no implied warranty that the ship shall be seaworthy at any stage of the adventure, but where with the privity of the assured, the ship is sent to sea in an unseaworthy state, the insurer is not liable for any loss attributable to unseaworthiness. The law illustrates that there is a difference regarding the seaworthiness requirement between time and voyage policies. In the following section we will explain the role of both in relation to the management of moral hazard in marine insurance law The Implied Warranty of Seaworthiness, Section 39 (1) of the MIA 1906 The implied warranty of seaworthiness plays an important role in the law of marine insurance. Practice illustrates, that it is one of the most effective defence methods used by insurers. 26 That is because of its firm nature in relation to limitation of coverage. For instance, strict compliance with the warranty is a condition precedent to the underwriter s liability for loss. 27 When an insured breaches the implied warranty of seaworthiness, automatic discharge of liability on the part of the insurer follows. 28 It is not material whether the unseaworthiness is a result of fault of the insured or whether it is the direct cause of the loss. As long as the ship is not seaworthy at the commencement of the insured voyage, and at that time only, under a voyage policy the underwriter is discharged from liability. In general, the automatic discharge as a consequence of a warranty breach is based on the fact that non compliance with the warranty constitutes alteration of the risk otherwise agreed, and the insurer has not agreed to cover such change. 29 Thus, there is no doubt that section 39(1) represents a significant risk limiting device in marine insurance contracts. The standard of seaworthiness extends from the structure of the vessel itself, to the fit state in response 26 Soyer, Baris. (2002) Defences Available to a Marine Insurer, Lloyd s Maritime and Commercial Law Quarterly, p De Hahn v Hartley (1786) 1 TR Bank of Nova Scotia v Hellenic Mutual War Risk Association (Bermuda) Ltd (The Good Luck) [1992] 1 AC 233 (HL). 29 Bennett Howard (1991) Good Luck with Warranties, Journal of Business Law, p. 592, /2012 to repairs, equipment, and crew, as well as in all other respects to encounter the ordinary perils of the sea. 30 Accordingly, the seaworthiness requirement at the commencement of the voyage and only at that time in a voyage policy can be defined as a normative level of precaution on the part of the insurer when assessing the risk before the policy is signed. Risk is a decisive factor in insurance cover. As a result, an underwriter must possess sufficient information to rate the risk that the vessel will suffer loss by perils of the sea. 31 However, the time of contracting and the time of the insured coming to risk are different, so the insurer cannot predict whether the ship-owner will make the vessel seaworthy before every voyage. In addition, with the vessel being in control of the insured and the possibility of him not taking relevant care as a result of having insurance is greater. Thus, the risk is higher. In order to assess the risk, the underwriter must have the right to assume a certain standard of suitability of the vessel. 32 Subsequently, it could be said that the imposition of the warranty of seaworthiness in voyage policies helps the insurer to rate the risk properly and therefore, calculate the premium accordingly. Furthermore, in relation to the problem of moral hazard, the implied warranty of seaworthiness in marine insurance for voyage policies represents a rule of a disciplinary nature. 33 It is presumed that an insured ship-owner could grow careless regarding the condition of the vessel and the safety of the master and crew once he obtains an insurance cover. As, a result the imposition of such a warranty exists in order to protect the interest of innocent freighters. Moreover, it serves to safeguard the crew against the consequences of the owner s irresponsibility of sending the ship to sea in a condition that can endanger the interests of all. 34 The rule could be defined as a societal norm to protect the interest of people outside the immediate contract transaction. Within this context, in Douglas v Scougall 35 Lord Eldon observed that: there is nothing in matters of insurance of more importance that the implied warranty that a ship is seaworthy when she sails on the voyage insured; and I have endeavoured, both with a view to the benefit of commerce and the 30 Dixon v Sadler (1839) 5 M& W 405, 414 (Parke B). 31 Ibid. 32 Schoenbaum, Thomas. (1999) Key Divergences between English and American Law of Marine Insurance: A Comparative Study, Cornell Maritime Press, Centreville, p It creates a standard of care that needs to be undertaken by the insured before he sends his ship to sea. 34 Mustill, J. Michael (1998) Fault and Marine Losses, Lloyd s Maritime Commercial Law Quarterly, p. 310 i (1816) 4 Dow 269.

22 4/2012 Managing moral hazard in English marine insurance law - The implied warranty of seaworthiness preservation of human life, to enforce that doctrine as far as, in the exercise of sound discretion, I have been enabled to do so. 36 Therefore, section 39(1) of the MIA 1906 provides disciplinary standards to the ship-owner s level of care, and consequently, protects the interests of those indirectly involved in the insurance bargain. Overall, the disciplinary nature of the warranty of seaworthiness serves to motivate policyholders to be responsible for the conditions of their ships. It induces ship-owners to make their ships seaworthy, especially when they have to pay the consequences if a loss occurs due to unseaworthiness. Such seaworthiness sets responsibilities on the part of the insured, which oblige him to exercise further care once insurance cover is obtained. This statement of incentives in terms of care leads us to consider the relationship of moral hazard; specifically within the context of the Arrow-Bernstein- Relational Contract Theory model, and the warranty of seaworthiness. Thus, we will hereby provide explanation that we consider relevant in relation to the effects of the warranty of seaworthiness on the behaviour of our presumed ship-owner. As already stated, in a marine insurance context, for the purpose of this article, moral hazard is appropriately explained within the scope of the theory set by Professor Arrow. Arrow holds that, in general, people make rational economic decisions, however they also consider the aspects of morality. Subsequently, in most cases, people s decision making arises from the notion of economic rationality, but further constrains are also imposed, or individuals impose constraints on themselves. 37 Therefore, on the whole, Arrow is of the opinion that economic rationality and morality function mutually. Morality of this kind, relates to the willingness of individuals to behave in accordance with some commonly accepted norms. This assertion directs us into the writings that specifically recognize the centrality of social norms in many transactional settings. 38 In addition, business norms are of significant importance to relational contract theory. In general, relational contract theory holds that people are individuals, but function in a social matrix. Furthermore, it explains that a contractual scope is not purely based on the plain wording used in the agreement. On the contrary, the relations between the contracting parties, as well, are of a vital importance. In the marine contractual context, that means, that a marine insurance contract is not a purely discrete 36 Ibid, p Arrow (n11), p Bernstain (n9). agreement based solely on the explicit contractual language setting. Instead, contracts of marine insurance are relational agreements between the insured and the insurer which are developed over time. Therefore, for an economically rational individual, that behaves in the context of norms and custom of the specified commercial relationship that he is part of, it is important that the contractual relation is not limited only to the literal wording at the time of signing. On the whole, our assumed ship-owner is an economically rational individual, whose decision making process also considers the social norms of the marine insurance enterprise in order to enhance relational ties with the insurers. Consequently, such individual makes economically rational decisions that maximize his interest and wealth, but in the long run. This means, that relations of the contractual nature in terms of norms and customs in the marine insurance scope are important for reaching that goal. Having said all of this, one might ask, whether our presumed insured with a long-term interest in his insurance relation, requires an explicit obligation of seaworthiness in order to minimize loss and therefore, manage his behaviour. If the warranty of seaworthiness is part of a disciplinary contract analysis, the answer might be positive. That is because the requirement of seaworthiness sets minimum standards of a ship s condition and a moral, as well as, an economic rational actor will fulfil this requirement in order not to gamble on his insurance coverage. However, within the context of the relational contract theory, under the circumstances, our assumed ship-owner might even apply greater efforts to make his ship safe, not just seaworthy in order to fulfil the minimum standard. Consequently, it is questionable why would someone make his ship safe (greater standards of seaworthiness) when his obligation under the insurance contract is fulfilled by meeting the seaworthiness requirement. In general, we believe that there are few reasons because of which our presumed individual who is looking to enhance his long-term insurance relation will make such a decision. Firstly, an effort of this kind will bring him respectable reputation in the market. In addition, it will result in long-term investment returns, because the excellent reputation, most likely will convince more cargo owners to want to ship their goods with a ship-owner of this kind. In addition, it is highly probable that making his ship safe, rather than just seaworthy, will also open opportunities for more favourable insurance premiums during the renewal of the marine contract. On the whole, a decision to make the ship safe, rather than just seaworthy almost certainly will enhance the ship-owner s position on the market 21

23 MILICA JOSIFOVKA 22 and the relations with his underwriters. Subsequently, these are vital motivating factors for an economically rational individual who also considers the importance of morality and commercial social norms in his decision making process. Therefore, we can conclude that the warranty of seaworthiness represents a well balanced anti-moral hazard device for our assumed ship-owner, both from a disciplinary and a relational contract perspective Section 39 (5) of the Marine Insurance Act 1906 The Marine Insurance Act 1906 implies a warranty of seaworthiness strictly in voyage policies; however, the rule is softer regarding time policies. 39 In particular, the courts in the nineteenth century recognized a more limited defence requiring proof of three elements when the question of seaworthiness occurs in the context of time policies. 40 First, the vessel must be unseaworthy; that means not reasonably fit to encounter the ordinary perils of the insured adventure, 41 when sent to sea. Secondly, the insured must be privy to that unseaworthiness. This implies that the insured must subjectively know of the circumstances rendering the vessel unseaworthy and consciously recognize that such circumstances do make the vessel unseaworthy. 42 Moreover, privity also includes blind-eye knowledge. A person with blind-eye knowledge has a clear and conscious suspicion of the existence of the relevant circumstances and deliberately avoids confirmation that the suspicion is true; 43 mere negligence is not enough. Thirdly, the succeeding loss upon which the assured claims must be attributable to that unseaworthiness. Once these three elements are fulfilled, underwriters are relieved from liability in respect of any loss caused by unseaworthiness but remain liable in relation to other losses. 44 This questions why the requirement of seaworthiness varies between voyage and time policies in marine insurance law? 39 A time policy insurers a particular ship for a specified period of time, usually for one year. 40 Gibson v Small (1853) 4 HLC 353; Michael v Tredwin (1856) 17 CB 551; Thompson v Hopper (1856) 6 EL & BL 172; Marine Insurance Act 1906 (UK) s 39(5). 41 Ibid, čl. 39(4). 42 Compania Maritima San Basilio SA v Oceanus Mutual Underwriting Association (Bermuda) Ltd (The Eurysthenes) [1977] QB 49 (CA). 43 Manifest Shipping Co Ltd v Uni-Polaris Insurance Co Ltd (The Star Sea) [2001] 1 Lloyd s Rep 389 (HL). 44 Thomas v Tyne & Wear Steamship Freight Insurance Association [1917] 1 KB 938 (KBD). 4/2012 The rationale behind the diverse seaworthiness requirements between time and voyage policies can be found in the case of Gibson v Small. 45 In that case the judges, primarily discussed that the identification of the moment at which the warranty of seaworthiness could be implied in a time policy can be problematic. It was questionable whether that moment should be at the time when the contract is made; or at a time fixed for the inception of the risk; or at the moment when the ship breaks ground on the first voyage after the inception of the risk? 46 Or, then again, should the warranty relate to the moment when the ship commenced the intended enterprise? Whichever of this moments is chosen, some consequences that might not be consistent with the main principles of insurance law could arise. 47 For example, if the warranty is implied at the time of the contract formation, or a fixed time at the inception of the risk, a difficulty may appear especially if the insured vessel is at sea at that period. 48 That is so, because it is supposed that when the vessel is at the high seas the insured has difficulties in making certain the condition of the vessel at the time she comes to risk. However, it must be indicated that the case of Gibson v Small was decided in the year of At that time, the shipowner had difficulty in ascertaining the condition of the vessel while in the high seas, but nowadays with the technological and communicational improvements, that is not the case. In modern times the ship-owner is presumed and expected to have control of his vessel most of the time, despite the physical distance. Furthermore, the different approaches to time and voyage policies in relation to seaworthiness according to the discussion in Gibson v Small, takes upon the fact that whereas under a voyage policy, the standard of seaworthiness could be inclined by reference to the intended voyage, it could not work where the cover includes only the latter part of the voyage which is already in progress, or that part plus one or more different voyages, with or without the addition of the first part of another voyage. The enquired standard in all of these voyages could be different and unpredictable at the moment of inception. That is because the exact criterion of the requirement of seaworthiness varies according to the voyage to be undertaken. 49 The extent of the seaworthiness obligation may also be different for 45 (1853) 4 HLC Ibid. 47 Soyer, Baris. (2006) Warranties in Marine Insurance, 2 nd edition, London, p Ibid. 49 For example, a ship seaworthy for inland navigation or coastal voyages might be unseaworthy for an ocean voyage.

24 4/2012 Managing moral hazard in English marine insurance law - The implied warranty of seaworthiness the same voyage at different seasons. 50 However, Lord Mustill noted that this problem has become quite weak due to the increased homogeneity of the sea transport. 51 This means that, in modern times ships are made similar, and undergo certain procedures that make them seaworthy for almost all types of voyages. The third reason upon which the majority in Gibson v Small differentiated between time and voyage policies was based on the disciplinary nature of the rule of seaworthiness. It was acknowledged that, while the warranty may be of a disciplinary character in voyage policies, it would be unfair to impose a similar burden on the assured in time policies. This unfairness, once again was based on the fact that the assured in a time policy may have no opportunity to inspect the condition of his vessel on inception. However, we already stated above and justified such statements why such position is not true today. That is mainly because in modern times the ship-owner can have control over and can be informed about the ship and its journeys most of the time. In general, the reasons for the divergences of the seaworthiness requirement in time and voyage policies are quite limited and not very much persuading. It could be assumed that if the same questions arose today, the courts will not distinguish so much between the imposition of the seaworthiness warranty in time and voyage policies, unless there is a clear market reason to do so. However, the existence of the implied warranty in voyage policies, and its softer requirement in time polices, are preserved in the Marine Insurance Act 1906 and there is no reason to believe that the position will be changed. Notwithstanding, in reality the only differences between the two types of policies, relates to the manner in which the duration is ascertained, the one being measured by the motion of the ship and the other by the motion of the earth 52 and that is not a solid ground for a different seaworthiness obligation. In summary, the requirement of seaworthiness is softer in time policies. In other words there is no implied warranty that the ship shall be seaworthy at any stage of the adventure, but where with the privity of the assured, the ship is sent to sea in an unseaworthy state, the insurer is not liable for any loss attributable to unseaworthiness. Although, section 39(5) of the MIA 1906 is more flexible, (it requires proof of fact, mental element, and causation) nevertheless, it motivates 50 For example a ship may be seaworthy for a summer voyage, but unseaworthy for the same voyage in winter because she might not be reasonably fit to encounter the perils of the sea for a winter voyage, such as ice. 51 Mustill (n34), p Gibson v Small (1853) 4 HLC 353, the insured to exercise due diligence in regard to the condition of his/her ship and therefore, to regulate possible moral hazard behaviour. It creates incentives for the policyholders to take reasonable care of the vessel s state, before they allow it to be sent to sea. Thus, within the context of the Arrow-Bernstain-Relational Contract Theory model of moral hazard the economically rational individual, with a long-term moral interest in the maritime enterprise would clearly be motivated to follow all of the relevant standards of due diligence in order be covered by his insurer. In addition, for a better place in the market, and therefore, financial gains in the long run within the scope of the relational nature of the contract, our presumed ship-owner might even consider higher levels of due diligence. Accordingly, it can be presumed that as a disciplinary standard, section 39(5) of the MIA 1906 provides incentives to take care and encourages decision makers to use due diligence regarding the condition of their vessels in order to keep their insurance cover. Moreover, as a relational standard, section 39(5) enhances the long-term interest of our assumed ship-owner, under which he might even exercise a higher standard of due diligence for the purpose of the relational exchange in the marine insurance contract. That is because behaviour of this kind, almost certainly will bring him respectable reputation, excellent standing in the shipping market and will subsequently, lead to long-term financial gains. All of these resemble a rational economic decision, combined with the aspects of morality. This is based on the fact that if a ship-owner is found privy to an unseaworthiness, which caused damage or loss to the ship, the underwriter will not be liable. In addition, all of the above factors in terms of reputation, and financial gain on the long-run will be lost in such a situation. Therefore, there is no doubt that despite being softer in nature, section 39(5) of the MIA 1906, as well, represents a solid mechanism which manages moral hazard in marine insurance contract law. 5. CONCLUSION In conclusion, the comprehensive review of the seaworthiness rule in marine insurance law illustrated that section 39 of the MIA 1906 imposes a regulatory framework, which protects the insurer when assessing the possible risks by making the insured to fulfil the minimum standard requirements in regard to the condition of his vessel. It certainly, manages the control of the insured in relation to the standard of care that is required by the law as a condition of coverage. Consequently, it deters moral hazard behaviour, as 23

25 MILICA JOSIFOVKA 24 it would be neither rational, nor moral to send a ship at sea in an unseaworthy state, knowing that there is a possibility for losing insurance cover. Therefore, it appears that marine insurance law has created a relatively efficient framework for protection in relation to potential moral hazard occurrence 53 in relation to the standards of care that an insured ship-owner must follow as a condition of coverage. SUMMARY The problem of moral hazard is present in all insurance types. Marine insurers are not an exception from the threat of the moral hazard syndrome; rather, 4/2012 they are maybe even more affected by it in comparison to other types of insurance. 54 However, the concept of moral hazard, itself has evolved over time and it is interpreted differently by various scholar disciplines. For the purpose of this article we assumed that our insured ship-owner is a rational economic actor for whom the aspects of morality are also important. In addition, it is the long-term relational interest that he takes into consideration when making decisions. Therefore, for such an individual the implementation of Section 39 of the Marine Insurance Act (The imposition of the warranty of seaworthiness) represents an efficient risk controlling mechanism in relation to moral hazard within the Arrow-Bernstain-Relational Contract Theory model of behaviour in marine insurance law. 53 Relative but not absolute protection because profiles of short-term interested ship-owners may decide otherwise. 54 Heimer (n3), p. 93.

26 4/2012 Dr Benedetto FARSACI ČLANCI 25 Ugovor o osiguranju: istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava UDK: :340.13(4-672EU) Dostavljen: Prihvaćen: Naučna polemika Apstrakt Od samih početaka, najbolja teorija je shvatila da pravu suštinu fenomena osiguranja treba tražiti u podršci osiguravača u obimu usaglašenom u ugovoru o osiguranju, ekonomskm posledicama ostvarenja rizika rerum natura kod osiguranika, svodeći ovu funkciju u drevno geslo: susceptio periculi rei alienae. I to je bio razlog opravdanja ugovora o osiguranju ili uzroka po kojem je neki pravni sistem priznavao pravni značaj tog neobičnog ugovora, čineći ga takođe iz istog interesa korisnim za društvo u celini. Danas je osiguranje regulisano kao samostalan tip ugovora, jer je mehanizam preuzimanja rizika (bitna karakteristika u delu poslovanja osiguranja) omogućio razvoj aktivnosti i stilova života i postao neodvojiv deo ljudskog stanja koji bi u suprotnom bio prekinut ili bi imao usporen razvoj. Priznanje susceptio periculi kao ujedinjujućeg uzroka svakog pojedinačnog ugovora o osiguranju zastupali su mnogi ugledni autori, dok su sa druge strane protivnici ove teorije smatrali da direktan prenos rizika što je predmet ugovora o osiguranju leži u osnovi drugačije teorije. Drugim rečima, preuzimanje obaveze ili podrška riziku od strane društva za osiguranje označava da se ista mora nadoknaditi osiguraniku zbog pretrpljene štete (u imovinskom osiguranju, odnosno neživotnom osiguranju). Sa druge strane, u vezi sa životnim osiguranjem osiguravač će ispuniti svoju finansijsku obavezu kapitalizacijom akumuliranih sredstava koje je ugovarač osiguranja izdvojio radi svoje sigurne budućnosti, ako doživi određeni datum, ili radi sigurnosti izvesnih lica za slučaj njegove smrti. Ključne reči: ugovor o osiguranju, istorijski i teorijski profili * Univerzitet Mesina, Departman za pravo, Mesina, Italija, b.farsaci@alice.it. 1. DOGMATSKI PRISTUP SREDNJEG VEKA: NEPRIHVAĆENI IDENTITET Pravilo koje u čl italijanskog Građanskog zakonika definiše ugovor o osiguranju, pojašnjenjem definicije koja se već nalazi u čl. 417 starog italijanskog Trgovačkog zakonika iz godine, posledica je viševekovne dogme koja je nastala posle rođenja instituta premije osiguranja (kraj 14. veka prim. aut.), a sazrela je u drugoj polovini 18. veka. To je bio period koji se, ne sasvim slučajno, poklapa sa nastankom velikih društava za osiguranje 2, u kojem je želja da se od državnih organa dobije eksluzivna koncesija za bavljenje osiguranjem 3 bila znak tadašnjeg stečenog znanja da se osiguranje adekvatno može obavljati na bazi najmanje dva fundamentalna pravila: a) profesionalni karakter delatnosti osiguranja koji mora biti redovan a ne sporadičan, tehnički sofisticiran i finansijski garantovan, i b) pokrivanje od strane istog društva velike mase rizika koji su što je više moguće jednoobrazni i složeni kako bi se naplaćenim premijama za rizike koji se nisu 1 Osiguranje je ugovor na osnovu kojeg osiguravač preuzima obavezu da na ime premije nadoknadi sve gubitke ili štetu koja bi nastala za osiguranika iz izvesnih neočekivanih događaja ili više sile ili da isplati određenu sumu novca prema dužini trajanja osiguranja ili događajima u životu jednog ili više lica. 2 Vivante C. (1885) Il contratto di assicurazione, I, Le assicurazioni terrestri, Milan, str. 3; ID. (1926) Trattato di diritto commerciale, Milan, IV, str. 336; Cassandro G. (1958) Assicurazione (storia), Enc. dir., III, Milan, str. 420, sada Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, ID. (1974) Saggi di storia di diritto commerciale, Naples, str. 239; Pene Vidari G. S. (1975) Il contratto d assicurazione nell età moderna, AA. VV. L assicurazione in Italia fino all Unità (Saggi storici in onore di Artom E.), Milan, str. 222; Di Giandomenico G. (1987) Il contratto e l alea, Padova, str. 149; La Torre A. (1987) La disciplina giuridica dell attività assicurativa, Milan, str. 2 i ID. (2000) L assicurazione nella storia delle idee, 2 a ed., Milan, str Cassandro, G. Nav. članak, str

27 BENEDETTO FARSACI 26 ostvarili kompenzovale nadoknade plaćene za odštetne zahteve koji su, iako srazmerno mali, nastali tokom jedne godine. Bilo je jasno od početka ideja da se ne sme oslanjati na uspešan ishod svakog ugovora o osiguranju, jer to po pravilu ostaje neizvesno. Shvaćeno je da pojedinačan ugovor o osiguranju mora da bude povezan sa postojanjem brojnih drugih ugovora iste vrste uz primenu zakona velikih brojeva za date rizike, kako bi oni koji ne pretrpe štetu omogućili povoljan poslovni saldo, između povoljnih i nepovoljnih ishoda, onima koji su pružili osiguravajuće pokriće (društvima za osiguranje prim. aut.) To je bio odlučujući korak ka modernom osiguranju koje pretpostavlja postojanje samo mehanizma pokrića masovnih rizika čija je kičma stabilna veza između pojedinačnog ugovora i poslovanja društva za osiguranje. 4 To je postalo moguće zahvaljujući radu Bernulija koji je, početkom 18. veka, formulisanjem tzv. zakona velikih brojeva postavio osnovu za statističko izračunavanje podataka. 5 Na taj način, on je stvorio teorijsku osnovu bitnu za razvoj tzv. aktuarskog metoda koji se koristi za ocenu rizika i izračunavanje korespodentne premije. 6 Ali ovaj ishod postignut je tek posle četiri veka, sredinom 14. veka, trgovačka praksa je osmislila prvu premiju osiguranja 7 u pogledu koje je nova ideja bila da se rizik preuzima kao spekulativna operacija sama po sebi a ne kao slučajan prenos iz nekog drugog ugovora, kao što je bio prethodno slučaj sa tzv. sporazumima ili zajmovima u svrhe osiguranja. 8 4 La Torre, A. Isto, str i ID. La disciplina giuridica dell attività assicurativa, str. 2 4; Cassandro G. Isto, str. 239, prema kojem je krajem 18. veka utvrđeno da je veza gotovo ekskluzivna za ugovor sa kolektivnim učešćem koja funkcioniše na širokom tržištu sa mnogo preciznijim kalkulacijama težine rizika, osiguranju dala one karakteristike koje su ga proizvele, definisale i u naše vreme od njega stvorile poslovni ugovor koji se masovno zaključuje. 5 Bernoulli, J. (1713) Ars conjectandi, Basilea, 1713, str La Torre, A. L assicurazione nella storia delle idee, str Melis, F. (1975) Origini e sviluppi delle assicurazioni in Italia (secoli XIV-XVI), (by INA), I, Le fonti, Rome, str. 7 je otkrio najstariju pisanu ispravu o osiguranju od 20. februara koju je primio notar Tommaso Casanova a koja je garantovala ballas decem pannorum. To je, međutim, bila blanko polisa prikrivena zajmom; Spagnesi E. Aspetti dell assicurazione medievale, AA. VV. L assicurazione in Italia fino all Unità (Saggi storici in onore di Artom E.), str Bensa E. (1884) Il contratto di assicurazione nel Medio Evo, Genova, str. 46; Valeri, G. (1928) I primordi dell assicurazione attraverso il documento del 1329, Riv. dir. comm., I, str. 618; Bognetti G. (1930) Sui primordi dell assicurazione, Riv. dir. comm., I, str. 274 i 276; Brunetti A. (1936) Sull origine italiana del contratto di assicurazione, Assicurazioni, I, str. 575, koji definiše ove dve forme predosiguranja kao hipoteka radi osiguranja ; Edler De Roover, F. (1945) Early example of marine 4/2012 Po prioritetu je prilično nebitna ne samo preuzeta obaveza, već istovremeno i onaj ko podržava rizik. 9 Međutim, njeno poreklo, i to za duže vreme, potiče od tog novog spekulativnog posla trgovaca kao jednom vrstom izolovane poslovne aktivnosti, koja je zamenjena delatnošću specijalizovanog privrednog društva. 10 Vekovima je teorija bila opterećena diskusijom o zakonitosti u kojoj je zabeležena ideološka razlika između trgovaca i moralista i pravnoj prirodi ugovora o osiguranju, sa prvobitnim tvrdnjama da ono vodi poreklo od tradicionalnih oblika common law-a ili iz ustanova rimskog prava kao što su zajam, kupoprodaja, garancija ili locatio operis. Na prvobitno shvatanje prirode osiguranja stavljani su posebno oštri prigovori, koji su doveli do optužbi za urušavanje osiguranja 11 i igru kockanja ili klađenja 12 preko ravnotežne granice beninsurance, The Journal of Economic History, V, str. 172, koji će preuzeti formulu osiguravajućeg zajma ; Pesce P. G. (1966) La dottrina degli antichi moralisti circa la liceità del contratto di assicurazione, Assicurazioni, I, str. 38; Perdikas, P. (1973) Lineamenti di una teoria sulla storia e sul concetto del contratto di assicurazione, Assicurazioni, I, str. 283; Melis, F. Isto, str. 16; Perdikas, P. (1980) Influenza della consuetudine commerciale sul sorgere dell assicurazione, Assicurazioni, I, str. 3, i La Torre, A. Isto, str. 104; Spagnesi, Isto, str. 37, čini se da u kategoriju sporazuma u svrhu osiguranja ubraja i foenus nauticum koji je zabranio papa Gregorije IX Dekretom Naviganti godine, jer je njime prikrivano stvarno stanje (Gregorius IX, Decretales, V, XIX, 19, Pomorstvo: Pomorac ili tržište koje pozajmljuje određenu sumu novca za rizik koji preuzima a zauzvrat uzima mnogo više, smatra se zelenašem ; Richter A. L. i Friedberg A., (1922) Corpus iuris canonici, Leipzig, II, str. 815; Pesce, P. G. Isto, str i La Torre A. Isto, str. 82). 9 Ovo se čini odlučujućim argumentom koji omogućava da se konačno prevaziđe taj test. Goldschmidt, L. (1913) A universal history of commercial law, Turin, str koji izvodi nastanak osiguranja iz ugovora o zajmu, kao integralnom delu osiguranja, što se ne razlikuje od koncepta koji je u svoje vreme zastupao Benvenuto, Stracca. (1569) Tractatus de assecurationibus, Introductio, Ancona, str. 358: traiecticiam pecuniam, instar cuius assecuratio inventa est ; Schwarzenberg, C. (1969) Ricerche sull assicurazione marittima a Venezia, Milano, str. 12; Spagnesi, E. Isto, str. 9, 37 i 68; Nehlsen von Stryk, K. Isto, str. 17 i La Torre, A. Isto, str. 87. Prema istim prigovorima, takođe se nije prihvatao stav Huvelin, P. (1929) E tudes d histoire du droit commercial romain, Paris, str. 95, koji poistovećuje osiguranje sa obligacijama sub condicione, što je još od rimskog vremena predstavljao primitivan model osiguranja. 10 La Torre, A. Isto, str Passavanti, J. (1355 reprint 1828) Lo Specchio di vera penitenza, Bologna, str. 121; Sacchetti, F. (1380 reprint 1857) I Sermoni evangelici, Florence, str Sacchetti, F. Isto, str. 11; Consobrino, I. (1482) De iustitia commutativa, arte campsoria et alearum ludo, Paris, II, str. 6, prema kojem osiguravač na osnovu pismena prodaje ono što mu ne pripada i ne može pripasti, čineći tako povredu boga, jer samo bog može da sačuva brod i zato nije dovoljno da se ugovor zaključi

28 4/2012 eficija, uz ostvarivanje nezakonite dobiti ili osiguranika ili osiguravača u zavisnosti od toga da li je došlo do osiguranog slučaja ili još i manje. 13 Kritika zelenaških zajmova je ubrzo prestala onda kada je, sa jedne strane Dekret od 22. oktobra godine dužda Đenove Gabriele Adorna pod naslovom Contra allegantes quod cambia et assecuramenta, facta quoviscumque, cum scriptura vel sine, sint illicita vel usuraria ( Oni koji zaključuju razmenu i osiguranje pismenim putem ili na drugi način, smatraće se nezakonitim ili lihvarskim ) omogućio primenu kazni prema onima koji su poricali lihvarsku prirodu osiguranja 14, a sa druge strane, Zakon od 9. maja godine u Firenci izričito je priznao punovažnost ugovora o osiguranju u vezi sa firentinskom robom i brodovima. 15 Takođe, rimsko pravo je već bilo prihvatilo emptio-venditio periculi i brojne antičke moraliste (izvesno uključujući pravnu prirodu i funkciju ugovora), koji su u smislu pokrivanja rizika od strane osiguravača smatrali da praktično nije nešto fiktivno i beskorisno već stvarno i pozitivno, te zato vredno njegove nagrade. Za njih takva nadoknada nije samo trošak, već je ona uslovljena istom prirodnom pravednošću. 16 Za razliku od kockanja ili klađenja, predmetni rizik u ugovoru o osiguranju je stvaran, ali to ne predstavlja argument da se radi o potpuno slučajnom događaju, zbog čega se mora ponoviti da je to u stvari tačna karakteristika sa slabijim, jer čak i bogu i nama skrivene stvari predstavljaju tajnu i neizvesnost ; Summenhart, C. (1580) Tractatus de contractibus licitis atque illicitis, Venice, str. 320: primo sic: quia talis contractus (insurance) per omnia est similis illi contractui innominato qui dicitur vadiatio vel concertatio [ ]. Nam Petrus in paredicto contractu nihil aliud in re facit quam quod obligat se ad solvendum Paulo tantum quantum merx valet si non venit sibi salva; et alius e contra se obligat ad dandam certam pecuniam si veniet salva; ad cuius tamen salvum adventum nihil operatur. 13 Sacchetti, F. Isto, str. 11; Consobrino, I. Isto, str. 6 i Tartareto, P. Isto, str Bensa, E. Isto, str ; Cassandro, G. voice: Assicurazione (storia), str. 425, sada Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, str. 250; Pesce, P. G. Isto, str. 41; Spagnesi, E. Isto, str. 92 i La Torre, A. Isto, str. 160, fusnote br. 350, 206 i Bensa, E. Isto, str. 153; Bonolis, G. (1898) Contributo alla storia delle assicurazioni in Firenze, Florence, str. 312; Piattoli, L. (1933) Le leggi fiorentine sull assicurazione nel Medioevo, Firenze, str. 3 i 54; Pesce, P. G. Isto, str. 41 i La Torre, A. Isto, str. 160, fusnota br. 350, 207 i Pesce, P. G. Isto, str. 53; Francesco Da Empoli, Quaestio seu Tractatus de Monte, Cod. Vat. Lat., str. 266, Međutim, prvo priznanje legitimnosti ugovora o osiguranju treba tražiti kod Ridolfi, L. (1403) De usuris, str. 3, fusnota br. 10 u Tractatus universi iuris, Venezia, objavljeno 1584, str. 7, fusnota br. 38, koji izlaže iste ideje kao i Francesco da Empoli, dodajući: jer je njemu dozvoljeno da se time bavi, ali ne radi zajma koji niko nije tražio, već zbog opasnosti na moru i kopnu od kojih je trgovac smatrao da treba da se osigura. Ugovor o osiguranju: istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava neizvesnog budućeg događaja. 17 Konačno, optužbe na ostvarivanje neosnovane dobiti odbijene su u svetlu sinalagmatične teorije reciprociteta između obaveze da se plati premija, sa jedne strane, i Securum facere ili pre ekvivalentnosti geometrijskoj: to jest relativnoj, ali srazmernoj da bi se rezervisala sumnja i premija 18, kako bi osiguranik bio zaštićen od posledica materijalizacije rizika koji se nadvija nad njim, dok osiguravač obezbeđuje pravi iznos garancije. 19 Od tada je otpočela diskusija o pravnoj prirodi osiguranja, tako što je, bar do sredine 1700-te godine, ovaj ugovor, nepoznat u rimskom pravu 20, bio smatran za vrstu netipičnih ugovora, pa su se teoretičari trudili da ugovor o osiguranju uklope o jednu od zvaničnih šema 21 kako bi se povinovali kalifikacionom pravilu. Teba imati u vidu da je sa druge strane takođe tačno da je bilo lakše naglašavati princip integriteta, odnosno sličnosti fenomena osiguranja sa ostalim ugovorima koji su bili prihvaćeni i primenjivani. 22 Očigledno da ovo nije mesto da se detaljnije analiziraju sva brojna 17 La Torre, A. Isto, str. 161 i Patuzzi, I. V. (1700) Ethica christiana sive theologia moralis, Venice, str. 77: ali stvarni rizik osiguranja koji osiguravač preuzima može biti slučaj za koji je plaćena manja cena osiguranja od nadoknade za nastalu štetu, što svakako predstavlja troškovnu vrednost koja je dozvoljena u svim takvim ugovorima. 18 De Onate, P. (1647) De contractibus, Roma, III, str Soto D. Isto, str. 437; Molina L. (1602) De iustitia et iure, Venice, II, str. 659; Salon M. B. (1608) Controversiae de iustitia et iure, Venice, II, str. 678: iz praktičnih razloga osiguravač zadržava cenu koju je naveo i dobio, zbog čega se tada oseća sigurno i mirno kao da osigurana stvar neće biti uništena, za razliku od slučaja snošenja troška uništene vrednosti ; De Onate, P. Isto, str. 677: i stoga je osiguranje obično veća nagrada od premije osiguranja kada je vrednost rizika daleko manja od nadoknade ; Bonacina, M. (1694) Opera omnia, Venezia, str. 588; Pesce, P. G. Isto, str ; Spagnesi, E. Isto, str. 139 i La Torre, A. Isto, str Fusnota br. 9 u ovom radu i D Emerigon, B. M. (1845) Trattato delle assicurazioni e del contratto di prestito a cambio marittimo (trad. it.), Venice, str. 11 i Endemann, W. (1866) Das Wesen des Versicherungsgeschaftes, Goldschmidt s Zeitschrift, IX, str Oni u stvari nisu bili imenovani zakonima, već su bili poznati u običajnom pravu (De Onate, P. Isto, str. 680). Tako je fenomen osiguranja određivao i Santerna, P. (1488) De assecurationibus et sponsionibus mercatorum, Tractatus illustrium in utriusque iuris iurisconsultorum, Quaestio I, Venezia, objavljen 1552, str. 129; Salvioli, G. (1884) L assicurazione e il cambio marittimo nella storia del diritto italiano, Bologna, str. 61; Vivante, C. Il contratto di assicurazione, I, str. 24; Perdikas, P. Isto, str ; Nehlsen von Stryk, K. Isto, str. 30 i La Torre, A. Isto, str Pesce, P. G. Isto, str

29 BENEDETTO FARSACI 28 rešenja koje je predlagala teorija tokom vekova 23, već je dovoljno samo se podsetiti da se osiguranje smatralo jemstvom garancijom zbog svoje garantne funkcije u oba ugovora 24, zatim hipotekom zajmom zasnovanim na pravnoj fikciji da postoje odnosi osiguranik zajmodavac i osiguravač zajmoprimac na koje se primenjuje raskidni uslov siguran dolazak stvari koje se prevoze 25, na mestu radova u kojem zakupodavac osiguravač 26 na osnovu nagrade vrši usluge u korist osiguranika zakupca 27 i, pored svega, kupoprodajnim ugovorom za osiguranikovu imovinu ili tzv. opasne događaje 28 ili pre solidarnom odgovornošću osigurvača da plate vrednost robe jedino u slučaju gubitka ili štete, odnosno radi isplate nadoknade štete usled nastanka štenog događaja Santerna, P. Isto, str. 129; Schupfer, F. (1921) Il diritto delle obbligazioni in Italia, III, Turin, str. 237; Cassandro, G. voice: Assicurazione (storia), str. 424, sada Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, str. 249; Pesce, P. G. Isto, str. 58; Perdikas, P. Isto, str. 283; Pene, Vidari G. S. Isto, str. 195 i La Torre, A. Isto, str Soto, D. Isto, str. 330 poverilac može da prihvati i veću cenu, kao i proširenje svojih obaveza u skladu sa zakonom kada je osiguranik izložen ozbiljnim opasnostima ; Bartolomeo De Albornoz. (1573) Arte de los contractus, Valencia, str. 20; Lopez, L. (1597) Tractatus de contractibus et negotiationibus, II, Brescia, str. 95; Salon, M. B. Isto, str. 677 i De Luca, G. B. ( ) Theatrum veritatis et iustitiae, Venice, VIII, discursus CVII, str. 4 i 5, prema njemu osiguranje je opravdani ugovor [ ], baš kao i svakodnevna jemstva lekara. 25 Kao i kod ugovora o pomorskom zajmu (fusnota br. 8 u ovom radu); Bensa, E. Isto, str. 59 i 192; Cassandro, G. voice: Assicurazione (storia), str. 422 sada Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, str. 242; Spagnesi, E. Isto, str i La Torre, A. Isto, str Di Castro, P. (1575) In secundum Digesti veteris partem commentaria, Venice, str Bosco, B. ( ) Consilia, Lyon, objavljeno 1620, str. 369 ( način na koji se ta jemstva rešavaju putem uslovne prodaje ) i 391; Giballino, I. Isto, str. 293 i Boranga, A. M. (1766) Institutiones theologico-morales, Venice, III, str Santerna, P. Isto, str. 7 ( osiguranja koja on prodaje za određenu cenu, čine opasnim oslanjati se na slučaj ); Molina, L. Isto, str. 658: drugi misle da onaj koji zaključi kupovinu prodaju po fiksnoj ili umanjenoj ceni, treba da snosi trošak procene osiguravaču, ako je izgubio svoju stvar ; Targa, C. (1787) Ponderazioni sopra le contrattazioni marittime, Genova, str koji osiguranje definiše kao ugovor o obeštećenju za određenu cenu, a Pothier, R. (1830) Oeuvres, III, Bruxelles, str. 236 govori o tome da posao osiguranje ima za predmet cenu rizika. 29 Scaccia, S. (1619) Tractatus de commercio et de cambio, Roma, Quaestio I, napomena 128, str. 35; Lessio, L. (1625) De iustitia et iure, Venice, str. 289 i Rocco, F. (1655) Responsorum legalium cum decisionibus Centuria secunda ac Mercatorum Notabilia in sex titulos distributa, Naples, I, str / OTKRIĆE IDENTITETA OSIGURANJA KAO AUTONOMNE VRSTE UGOVORA Međutim, argumenti koje smo upravo naveli bili su pogrešni 30 zbog čega se sporo formiralo uverenje da ugovor o osiguranju nema nijednu tradicionalnu karakteristiku, te da se zato radi o novoj figuri, sa sopstvenim dogmatski identitetom. Od savršenog značaja za prevazilaženje tradicionalnog shvatanja, bila je pojava dva nova teorijska doprinosa: prema prvom koje je zastupljeno u zakonodavstvu Ordonansom o pomorskoj trgovini iz završava se faza tumačenja pomorskog osiguranja i otvara se put ka modernom regulisanju 32, dok je prema drugom, inače teorijskom pristupu izloženom u glavnom radu Kazaregija, ono što je odlučno jeste zaokruživanje procesa izdvajanja osnovnih elemenata osiguranja koje je dovelo na prvom mestu do formiranja ugovora o osiguranju kao samostalne vrste ugovora. 33 U stvari, pomenutom Ordonansom se na sveobuhvatan i apstraktan način za pomorsko osiguranje određuje njegova posebna karakteristika takođe koristeći običaje, posebno one u zapadnim lukama i na severu 34, tako što je u skladu sa tradicionalnim iskustvom, potvrđena i propisana punovažnost poslova osiguranja široko stilizovanim pravnim pravilima. 35 Međutim, Kazeragi ide dalje. Počev od elaboriranja prethodnih vekova, on naglašava rizik kao nešto što se ne može posmatrati samo objektivno, već se osvrće i na osiguranika koji će stvarno snositi njegove posledice da bi zbog njega probudio potrebu regulisanja slučajeva u kojima bi se osvario 30 Ograničićemo izlaganje na navođenje prvih protivnika teze koju smo objasnili. O rekonstrukciji jemstva garancije: Azor, I. (1611) Institutionum moralium, III, Rome, liber XI, str. 1020; o fikciji zajma: Ridolfi, L. Isto, str. 38; o teoriji mesta: Binsfeld, P. Isto, str. 527: I ovoj je takođe takav ugovor (osiguranje) čak i ako postoji rizik da neće doći do prijema neke činidbe ili poklona za očigledan rizik ) i, najmanje, o teoriji kupovine: D Emerigon, B. M. Isto, str Pene, Vidari G. S. Isto, str Posle ovog pravila moralo se čekati više od jednog veka da bismo, u okviru evropskog prava, dočekali sledeći propis koji reguliše osiguranje kao imenovani ugovor (iako samo u pomorskom pravu). 32 Donati, A. (1952) Trattato del diritto delle assicurazioni private, Milan, I, str Casaregis, G. L. M. Isto, IV, napomene I i VII. Suprotno: Bonolis, G. (1901) Svolgimento storico dell assicurazione in Italia, Firenze, str. 36; Cassandro, G. Isto, u Bollettino dell Archivio storico del Banco di Napoli, str. 31, sada u ID. Saggi di storia di diritto commerciale, str. 274; Pene, Vidari G. S. Isto, str. 211, posebno fusnota br. 43 i La Torre, A. Isto, str Stefani, G. Isto, str La Torre, A. Isto, str. 215.

30 4/2012 štetni događaj. Ovaj uslov nije ništa ako se ne radi o interesu osiguravača osiguranika 36 ili još pre osnovu osiguranja ( ) bez kojeg ono ne može da postoji 37, što je definisano u skladu sa formulom koja je u celini preneta u čl italijanskog Građanskog zakonika iz 1942 u pogledu osiguranja od šteta. 38 Ovaj interes osiguranika stvaran i legitiman, koji ponavljamo 39, nedostaje kod klađenja, te on omogućava da se osiguranje posmatra kao ugovor sa kojim se klađenje ne može mešati. 40 Zbog toga što je interes njegova posebna karakteristika koja ga kvalifikuje u posebnu vrstu ugovora zbog koje je opravdana njegova konceptualna samostalnost. 41 Već pred kraj 1700-tih nije bilo više dodatnih studija koje bi se kretale u goreopisanom pravcu, ali se prihvata postavljena i sazrela teorija koja u osiguranju vidi ontološki identitet, koji se oslanja na elemente rizika i interesa. 42 Moderne kodifikacije zato ne ignorišu da je dejstvo koje je u praksi postojalo raširenije od pomoskog sektora na kopnu, radi pokrivanja događaja kao što su smrt 36 Casaregis, G. L. M. Isto, IV i La Torre, A. Isto, str Casaregis, G. L. M. Isto, IV, br Donati, A. (1950) L interesse nel contratto di assicurazione, Assicurazioni, I, str. 313; ID. (1954) Trattato del diritto delle assicurazioni private, Milan, II, str. 205; Buttaro, L. (1954) L interesse nell assicurazione, Milan, str. 7; Gasperoni, N. Le assicurazioni, in Trattato di diritto civile directed by Grosso G. i Santoro-Passarelli, F. (1966) Milan, str. 96; Castellano, G. Scarlatella, S. Le assicurazioni private, in Giur. sist. civ. e comm., directed by Bigiavi, W. (1981) Turin, str. 312 i De Gregorio, A. i Fanelli, G. (1987) Il contratto di assicurazione, revised, integrated and annoted by La Torre, A. Milan, str Prema odredbi čl. 423 starog italijanskog Trgovačkog zakonika iz 1882; Ferrarini, S. (1935) L interesse di assicurazione, Assicurazioni, I, str. 618, sada u ID. Saggi di scienze assicurative, by Mossa, L. i Tonelli, L. (1935) I, Pisa, str Stypmann, F. (1652) Tractatus de iure maritimo e nautico, Greifswald, str. 158 ( dakle ne bojte se, s obzirom na sva uveravanja da ugovor treba da dobije ime ); Patuzzi, I. V. Isto, str. 77 i Gennaro, N. (1702) Usura detecta in contractibus striati iuris et bonae fidei, Messina, str Casaregis, G. L. M. Isto, IV, br. 1 koji zastupa stav da u ugovoru o osiguranju mora da postoji suština, svojina ili interes osiguranika ; Perdikas, P. Isto, str. 295; Cassandro, G. Isto u Bollettino dell Archivio storico del Banco di Napoli, str. 35 sada u ID. Saggi di storia di diritto commerciale, str. 276, prema kojem kako se čini primenom formule u polisama i, kako potvrđuju brojni autori kamata može da se generalno poklapa sa rizikom ( risicum seu interesse assecuratorum ) i La Torre, A. Isto, str Nehlsen von Stryk, K. Isto, str. 189 primećuje da je osigurljivi interes kao osnova ugovora o osiguranju bio prisutan u pravničkom srednjevekovnom smislu, iako on verovatno nije bio primenjivan u svim slučajevima sa istim dejstvom. 42 Baldasserroni, A. (1803) Delle assicurazioni marittime, V, Florence, str. 28 i D Emerigon, B. M. Isto, str. 5. Ugovor o osiguranju: istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava i doživljenje. 43 Tako su, počev od poslednjih decenija 19. veka, prvo u Belgiji a zatim u Mađarskoj doneti prvi propisi koji su sadržavali opšte definicije osiguranja 44, koje su izvesno inspirisale italijanskog zakonodavca da razradi koncept ugovora o osiguranju koji se prvi put pojavljuje u čl. 417 starog Trgovačkog zakonika iz Član 1882 važećeg italijanskog Građanskog zakonika vrlo se malo po svojoj sadržini razlikuje od prethodno navedene odredbe. Obe predviđaju opšte pravilo da, posle utvrđivanja zajedničkog elementa za sve forme osiguranja, treba odmah usvojiti dihotomnu formulaciju radi razlikovanja neživotnog osiguranja koje ima svrhu da nadoknađuje osiguraniku gubitak nastao štetnim događajem od životnog osiguranja u kojem osiguravač vrši isplatu po nastanku događaja u vezi sa životom ljudi. 46 Sa druge strane, posmatrajući celokupan evropski zakonodavni korpus, može se zapaziti da definicije drugih evropskih država (čak i kada su različite) su, kao i italijanska, posledica vekova dogmatske evolucije koja se završila priznavanjem osiguranja za autonomnu ugovornu vrstu, koja je potpuno odvojena karakteristikama od bilo kog drugog ugovora. Obuhvatniju i precizniju definiciju sadrži nemački Zakon od 30. maja 1908, koji definiše korist iz osiguranja kao obavezu osiguranja da na ime uplate premije, nadoknadi štetu na ugovoreni način, tj. štetu nastalu gubitkom a u osiguranju života ili lica da isplati ili isplaćuje sumu novca ili dobiti do ugovorenog roka. To je definicija koja, kao i u italijanskim propisima (iz i 1942.) stoji na podeli neživot život, ali bez imalo razlike u odnosu na nemački zakon u pogledu spajanja osiguranja života sa osiguranjem nezgode i bilo kojim drugim osiguranjem lica, čime se sprečava pojavljivanje problema u tumačenju primećenih u našem sistemu podele u dve navedene kategori- 43 Od 16. veka: Gartias, F. Isto, str. 657; Salon, M. B. Isto, str. 683; Azor, I. Isto, str. 912 i Da Vittoria, F. Isto, str. 222), takođe iako se polise životnog osiguranja pojavaljuju tek u 19. veku (Perdikas, P. Isto, str ). 44 Prvi je zakon od 11. juna 1874, sa 43 članova, dok je drugi bio Trgovački zakonik iz 1875; Donati, A. Gambino, A. i Pino, A. (1963) Il contratto di assicurazione nelle legislazioni dei Paesi del M.E.C. Tavole di confronto, Assicurazioni, I, str. 3; Vivante, C. Trattato di diritto commerciale, str ; Donati, A. Trattato del diritto delle assicurazioni private, I, str. 80 i 90; Salandra, V. podčlan 1882 italijanskog građanskog zakonika iz 1942, Dell assicurazione, u AA. VV. Commentario del codice civile; Scialoja, A. i Branca, G. (1966), Bologna Roma, str. 173; La Torre, A. Isto, str. 193, fusnota br U stvari napoleonovim zakonicima (Code civil de Napoleon 1804 i Code de commerce 1807), italijanski zakonici iz 1865, uopšteno, ne regulišu osiguranje (La Torre, A. La disciplina giuridica dell attività assicurativa, str. 30). 46 La Torre, A. L assicurazione nella storia delle idee, str. 194, fusnota br

31 BENEDETTO FARSACI 30 je. 47 Prve naznake jasnog razlikovanja na neživot život izvršeno je u francuskom Zakonu od 13. jula 1930, koji govori o obavezi da se zbog nastanka štete isplati prethodno dogovorena suma (uz prećutnu aluziju na osiguranje života) ili nadoknadu kompenzaciju koja ne premašuje sumu osiguranja gde je jasno da se mislilo na osiguranje neživota. 48 Međutim, o navedenoj podeli nema traga u belgijskom Zakonu od 11. juna ili luksemburškom Zakonu od 16. maja i holandskom Trgovačkom zakoniku iz 1838, što je ostavljalo malo prostora za osiguranje lica pravilom o obaezi da se nadoknade gubici i štete, dok sa druge strane navedeni propisi u svojoj definiciji pažnju posvećuju nadoknadi za očekivanu dobit OSIGURANJE U MODERNO DOBA: ŽIVOT I PRINCIP FIRME Ali šta je funkcija ugovora o osiguranju? Na ovo pitanje predložena su različita rešenja. 50 Pravnik koji se, opravdano, može smatrati standardnim nosiocem naučne reneseanse u vezi sa ovim pitanjem je Cesare Vivante, koji je svojim masivnim trotomnim delom O ugovoru o osiguranju ( ) bio prvi koji je uočio i teoretski obradio vezu između ugovora i firme i to u vreme kada ju je zakonodavac još uvek zanemarivao. On je razvio zaokruženu teoriju firme (poslovne organizacije koja sprovodi delatnost osiguranja prim. prevodioca) i istakao značaj pravnih i tehničkih podataka koji su osnova delatnosti osiguranja. Ako je tačno da u svakom pojedinačnom ugovoru osiguravač obećava osiguraniku da će ga osloboditi od negativnih ekonomskih posledica gubitaka na ime pre- 47 Prema Uporednim tabelama kod Donati, A. Gambino, A. i Pino, A. Isto, str Isto. 49 Isto. Za očekivanu dobit (italijanski Građanski zakonik, čl. 1905, st. 2); Castellano, G. i Scarlatella, S. Isto, str. 334; Fanelli, G. (1973) Le assicurazioni, in Trattato di diritto civile e commerciale, directed by Cicu G, Messineo, F. (1973) Milan, I, str. 161 i De Gregorio, A. i Fanelli, G. Isto, str Moeller, H. (1962) Moderne teorie sul concetto di assicurazione e di contratto di assicurazione, u Assicurazioni, I, str. 18; Viterbo, C. (1932) Il contratto di assicurazione, Riv. dir. comm., I, str. 40; Donati, A. Trattato del diritto delle assicurazioni private, II, str. 7; Buttaro, L. (1962) Moderni orientamenti sul concetto giuridico di assicurazione nella dottrina italiana, Assicurazioni, I, str. 179; Santi, G. (1965) Il contratto di assicurazione, Roma, str. 7; Gasperoni, N. Isto, str. 11; Salandra, V. Isto, str. 179; De Gregorio, A. i Fanelli, G. Isto, str. 6; Scalfi, G. (1991) I contratti di assicurazione. L Assicurazione danni, AA. VV. Il diritto delle assicurazioni, I, Turin, str. 14 i 26 i La Torre, A. Isto, str. 294, posebno fusnota br /2012 mije koju primi unapred, onda je tačno da se određene beneficije iz osiguranja ne mogu obezbediti samo putem pretpostavke o pokriću masovnih rizika iste vrste kod istog društva za osiguranje. 51 Na taj način moguće je ukloniti ili, u najmanju ruku apsorbovati sve preuzete rizike zaključenjem brojnih homogenih ugovora tako da premije osiguranika, uz pretpostavku da iz mnogih ugovora neće nastati obaveza za osiguravača da nadoknadi štetu, predstavljaju dovoljan obim sredstava za nadoknade po ugovorima sa kojim će se osiguravač suočiti u korist ugovarača osiguranja i prema kojima će, srazmerno malo, snositi obavezu. Društvo za osiguranje je u dobrom položaju da garantuje ispunjenje obećane usluge prema ugovaraču osiguranja i, istovremeno, da trajno ostvaruje dobit iz svojih aktivnosti, pažljivo vršeći izbor rizika koji za cilj ima održavanje gore opisane srazmere, uz primenu pažljive statističke i aktuarske analize. 52 Drugim rečima, oslanjajući se na zakon velikih brojeva koji reguiše niz fenomena zajedno, primenjuje se pravilo koje omogućava određivanje procenta rizika koji će se ostvariti sa visokom preciznošću ili sa značajnom aproksimacijom. Upravo je to razlog zbog čega se ugovor o osiguranju ne može zaključiti kao izolovan posao, jer efikasnost i sistematičnost osiguranja kojim se bavi društvo za osiguranje nije spoljna činjenica za pravne odnose ugovornih strana, već suština koja se ogleda u vidu ostvarivanja prava i izvršavanja obaveza koje je svaka preuzela 53 tako da nema osiguranja bez društva za osiguranje. 54 Vivanteovu teoriju ubrzo su prihvatili strani teoretičari 55, dok su je u Italiji sredinom prošlog veka pre- 51 Ovu praktičnu potrebu već su prepoznala i sa njom se suočila velika društva za osiguranje, od druge polovine 18. veka; Vivante: Quenault, M. (1828) Traité des assurances terrestres, Paris, 121 ( Sudska praksa koja svaki ugovor o osiguranju vidi kao potpuno izolovan i smatra da se njime uspostavlja veza između osiguranika i predstavnika osiguravača, ne razume u svojem domenu celokupnu teoriju osiguranja. Uzmite druge naučne kombinacije koje se odnose na društva za osiguranje koja se bave čitavim nizom različitih vrsta osiguranja u kojima svaki osiguranik plaća premiju za određene rizike čini se da predstavljaju elemente koji ne doprinose jednoobraznoj celini. ) i Goldschmidt, L. (1874) Handbuch des Handelsrechts, Erlangen, 49, str. 582 ( Mogućnost racionalnog korporativnog preduzeća, tako se zasniva na statističkoj metodi uprosečavanja kojim se formira zajednica rizika od doprinosa osiguranika na kojoj osnovi osiguravajuće društvo upravlja rezervama fonda. ) 52 Fusnota br Vivante, C. Isto, str Isto, Ehrenberg, R. (1911) voice: Versicherungsrecht, in Handworterbuch der Staatswissenschaften, 3 a ed., Iena, VIII, str. 278; Hemard, J. (1924) Théorie et pratique des assurances terrestres, I, Paris, str. 24, po kojem osiguranje predstavlja

32 4/2012 uzeli Mossa 56, Sotgia 57 i Ferri. 58 Baveći se uzajamnim odnosima između radnje i poslova osiguranja 59 Mossa zaključuje da: u ugovoru o osiguranju društvo za osiguranje predstavlja uslov za ugovarača, čiji pravni položaj se ogleda u subjektivnom i organskom statusu osiguravača. Osiguravač nije samo lice, već je on privredno društvo koje predstavlja posebnu formu akcionarskog društva ili društva za uzajamno osiguranje, sa određenim elementima i uslovima. Ono što ovaj autor ističe je to da je ništava polisa osiguranja zaključena sa osiguravačem koji je samo operator u preduzetničkoj delatnosti, već (i to je novost prim. aut.) da je poslovna organizacija preduslov za trajanje ugovora kako bi se obezbedilo trajno pokriće osiguranika. 60 Nije bilo malo prigovora na takvo ograničenje, uključujući tu i mene u prošlosti, a posebno energičnu kritiku Viterba. 61 Viterbo je tvrdio da nema obaveze osiguravača prema osiguraniku da se angažuje u preduzetničkim poslovima tako da zaključuje nove ugovore ili da nastavi one koje je već zaključio ili da uvodi nova pravila osiguranja te vrste, jer za pravnu prirodu ugovora o osiguranju nije od značaja osiguravaču okolnost da jedan od ugovarača uobičajeno zaključuje ugovore iste prirode. U cilju podrške ovim tvrdnjama autoritativna teorija 62 govori da organizacija privrednog društva jedne ugovorne strane, činjenica je sama po sebi, koja može da ima velike posledice na disciplinu i odnos tog društva, ali ne menja pravnu prirodu odnosa jer se ekonomska i pravna komponenta ne moraju poklapati. 63 ekonomski, pravni i tehnički odnos, dok ugovor o osiguranju predstavlja njegov zakonski prevod i Ehrenzweig, A. (1929) Die Rechtsordnung der Vertragversicherungsvertrages, Wien, str Mossa, L. (1942) Sistema del contratto di assicurazione nel libro delle obbligazioni del Codice Civile, Assicurazioni, I, str. 189 i ID. (1953) Impresa e contratto di assicurazione nelle vicendevoli relazioni, Assicurazioni, I, str. 141, pošto je napustio teoriju moguće potrebe koju ćemo kasnije istražiti. 57 Sotgia, S. (1959) La prestazione dell assicuratore, Assicurazioni, I, str. 374, koji insistira da je karakteristični i ujedinjujući element svih osiguranja priznat kroz sistematsko poslovanje društva za osiguranje ili kroz postojanje organizacije radi sistematskog i trajnog zaključivanja ugovora o osiguranju. 58 Ferri, G. (1963) L impresa nella struttura del contratto di assicurazione, AA. VV. Studi sulle assicurazioni per il cinquantenario dell INA, Rome, str La Torre, A. La disciplina giuridica dell attività assicurativa, str Mossa, L. Isto, str Viterbo, C. Isto, str Donati, A. (1950) La causa del contratto di assicurazione, u Assicurazioni, I, str Donati, A. Isto, str. 238; Scalfi, G. (1987) voice: Assicurazione (contratto di), Dig. disc. priv., sez. comm., I, Turin, Ugovor o osiguranju: istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava 4. TEORIJA MOGUĆE POTREBE Vivanteova ideja je paralelno prenesena u drugi kontekst da bi se očuvalo teorijsko jedinstvo fenomena osiguranja: teorija zadovoljenja moguće potrebe u slučaju bilo kakvog delimičnog gubitka. Smatra se da je njenu originalnu formulaciju dao ekonomista Gobbi 64, koji je započinje od tvrdnje da čovek stiče stvari da bi zadovoljio tekuće ili izvesne potrebe, ali i buduće potrebe ako je to moguće. Tako, se pojedinac polazeći od mogućnosti da će se pojaviti tzv. moguća potreba navodi da odmah kupuje stvari koje će se upotrebiti za zadovoljenje (ako bude potrebno) ili će obezbediti rezervu jedne trećine tako što će unapred platiti daleko nižu cenu od vrednosti stvari, čak iako se radi samo o potencijalnoj potrebi. Osiguranje bi, na taj način, bilo sredstvo pomoću kojeg bi ova ekonomska ideja stekla zakonski status. Teorija moguće potrebe omogućava jasno razumevanje druge razlike između osiguranja i igre i klađenja sa druge strane: isplata iznosa koja predstavlja uslovnu vrednost, a ne nadoknadu tereta nastalog ostvarenjem rizika. 65 Ova teza prvobitno je pridobila brojne pobornike 66, dok ju je Brunetti izmenio tako što se pozvao na tzv. potrebu nastalu iz uništenja ili oštećenja imovine. 67 Međutim, on je istakao da potreba nije bitan element osiguranja, posebno osiguranja života, pa je radi očuvanja takvog teorijskog pristupa, izvršio razlikovanje između konkretne potrebe do koje bi došlo iz nastanka povrede i apstraktne potrebe svojstvene osiguranom događaju str Gobbi, U. (1894) Il carattere di indennità nell assicurazione, Milano, str. 2; ID. (1898) Manuale dell assicurazione, Hoepli, str. 5 i ID. (1974) L assicurazione in generale, in Annali di economia dell università Bocconi, Milan, str Moeller, H. Isto, str Hupka, J. (1910) Das Begriff des Versicherungsvertrages, AA. VV. Zeitschrift fuer das Gesamte Handelsrecht und Konkursrecht, LXVI, Stuttgart, str. 546; Rocco, A. (1928) Principi di diritto commerciale. Parte generale, Turin, str. 197; Unna. (1933) Die Stellung und Bedeutung des Bedarfsbegriffes im Vesricherungsvertrag, Hamburg, str. 12; Ferrarini, S. (1935) Isto, Assicurazioni, I, str. 618, sada ID, Saggi di scienze assicurative, str. 95; Graziani, A. (1936) Istituzioni di economia politica, Torino, str. 570; Santoro Passarelli, F. (1948) Rischio e bisogno nella previdenza sociale, Riv. it. prev. soc., str. 6, ID. Saggi di diritto civile, II, Napoli, 1961, str. 1151; Buttaro, L. Isto, str. 179; Santoro Passarelli, F. (1963) La causa del contratto di assicurazione, AA. VV. Studi sulle assicurazioni, Rome, str. 208 i Assicurazioni, 1963, I, str i ID. (1975) Variazioni sul contratto di assicurazione, u Assicurazioni, I, str Brunetti, A. (1935) La teoria giuridica del contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, str

33 BENEDETTO FARSACI 32 u osiguranju života. 68 Ovakvo objašnjenje, u prvom trenutku, takođe je prihvatio Donati 69, koji je kauzu ugovora o osiguranju objasnio na sledeći način: radi zadovoljenja tekućih i trajnih potreba osiguranika, odnosno radi zadovoljenja onih potreba do kojih može doći nastankom nezvesnog događaja. Tako je u vreme kada je ovaj teoretičar pokušavao da reši osnovni prigovor koji se dugo vremena koristio u odnosu na provobitnu postavku teze ili mogućnost da nastanak osiguranog događaja ne dovodi do nastanka bilo kakve potrebe osiguranika, već da je u ekonomskom smislu, ponekad bilo korisno (na primer, slučaj smrti osiguranog lica koje je bilo smrtno bolesno prim. aut.) da se pronađe ugovorna kauza u trenutku zaključenja ugovora. Ovaj teoretičar je posle promenio mišljenje kada je shvatio da se subjektivna priroda teorije potrebe uzdržava od bilo kakvog pokušaja objektivizacije i usredsređuje se samo na kauzu osiguranja. 70 Međutim, ova teorija drastično se razlikuje od Vivanteove jer se kreće ka pitanju identifikacije jednoobrazne osnove ugovora o osiguranju, a koja na ovaj ugovor gleda kao na funkciju koja se tačno uklapa u socijalnu beneficiju TEORIJA OBEŠTEĆENJA POSTAVKE UNITARNIH I MEŠOVITIH TEORIJA Kompenzatorna teorija ili teorija obeštećenja svoje poreklo vuče iz francuske teorije 72, pre nego što ju je prvi put u Italiji prihvatio Ascarelli. 73 Prema ovoj teoriji kauza osiguranja nalazi se u funkciji popravke štete nastale iz određenog opasnog događaja koji je pogodio imovinu ili neko lice. Već na osnovu ovako kratkog opisa možemo zaključiti koliko dobro je ona prilagođena osiguranju života, ali prva široko raspostranjena forma osiguranja rizika u vezi sa licima, posebno ona za slučaj 68 Mossa, L. (1936) Compendio del diritto di assicurazione, Milano, str Donati, A. (1943) Il contratto di assicurazione nel codice civile, Commentario, Rome, str Donati, A. La causa del contratto di assicurazione, str. 233 i takođe ID. Trattato del diritto delle assicurazioni private, II, str. 11; Gambino, A. (1988) voice: Assicurazione. I) Contratto di assicurazione: Profili generali, Enc. giur., IX, Roma, str Donati, A. Il contratto di assicurazione nel codice civile, str Alauzet, I. (1843) Traité général des assurances: assurances maritimes, terrestres, mutuelles et sur la vie, II, Paris, str. 479; Herbault, P. (1877) Traité des assurances sur la vie, Paris, str. 34; Chaufton, A. (1884) Les assurances, leur passé, leur présent, leur avenir, Paris, str. 188 i 312; Goldschmidt, L. (1891) System de Mandelsrecht, Stuttgart, 167, str Ascarelli, T. (1949) Sul concetto unitario del contratto di assicurazione, Saggi giuridici, Milan, str /2012 zarobljavanja od strane pirata ili neprijatelja i odvođenja u ropstvo, obeštećujuća priroda ugovora ne bi se mogla dovoditi u sumnju, jer je osiguranje pokrivalo otkupnu cenu i iznos koji je platio osiguranik da bi ponovo stekao slobodu. 74 Sa druge strane, ipak nije tako podjednako jasna primenjivost ove teorije na osiguranje života, za koji je neophodno proveriti da li je obeštećujuća priroda izvesna, jer nadoknada iz osiguranja predstavlja plaćanje kapitala ili anuiteta po nastanku događaja tokom trajanja ljudskog života 75, bez obzira na aspekt štetnosti događaja ili čak i bez njega. Da bismo primenili princip obeštećenja, već je rečeno da u slučaju smrti rizik predstavlja gubitak života, dok kod lica koja su doživela određenu starost, porodica i poverioci, koji su zbog toga ostali uskraćeni od sredstava za život rizik predstavlja doživljenje 76, iako se kod osiguranja za slučaj doživljenja šteta utvrđuje prema oštrijim uslovima u vezi sa starosnom dobi. 77 Kritika raznih izmena koje su pokušale da identifikuju jedinstveno jezgro svih fenomena koji se pojavljuju u osiguranju dovelo je do toga da neki komentatori podrže nemogućnost izvođenja reductio ad unum osiguranja, čime se otvara put ka dualističkim koncepcijama. Jedan od najsnažnijih pobornika podela na neživotna osiguranja i osiguranje života (iako bez poricanja jedinstvenosti instituta osiguranja prim. aut.) bez sumnje je bio Fanelli, koji poziva da se pažnja usredsredi na polise osiguranja nezgode (ili od slučajnih problema prim. aut.) kao potvrdu njenih najznačajnijih argumenata. 78 Scalfi je, takođe, u vezi sa problematičnim pitanjem primene merodavnog pravila na ovo viđenje osiguranja, primetio da priznanje prava građanstva u korist osiguranja kao facere ide uz tvrdnju o postojanju plu- 74 Buttaro, L. (1958) voice: Assicurazione in generale, Enc. dir., III, Milan, str. 435; La Torre, A. L assicurazione nella storia delle idee, str. 232 i fusnota br Alauzet, I. Isto, str. 481 i Rudiger, A. (1885) Die Rechtslehre vom Lebensversicherungsvertrag aus den wirtschaftlichen Grundlagen des Geschaftes entwickelt und unter besonderer Berucksichtigung der Ergebnisse der Rechtsprechung, Berlin, str. 19 i Herbault, P. Isto, str. 49 i Ramella, A. (1921) Trattato delle assicurazioni private e sociali, I, Milan, str Krosta, B. (1911) Uber den Begriff der Versicherung, Berlino, str Fanelli, G. (1962) La summa divisio nelle assicurazioni private: riflessioni su un vecchio problema, Foro it., IV, str. 58, sada ID. (1971) Saggi di diritto delle assicurazioni, Milan, str. 507 i Herrmannsdorfer, F. (1928) Versicherungswesen, Berlin, 1, str. 6; Valeri, G. (1930) La classificazione del contratto di assicurazione, Riv. dir. comm., I, str. 348; Donati, A. Trattato del diritto delle assicurazioni private, II, str. 53; Volpe Putzolu, G. (1992) Le assicurazioni. Produzione e distribuzione, Bologna, str. 81.

34 4/2012 raliteta modela osiguranja 79 jer postoje vrste rizika čije pokriće zakon dozvoljava. 80 Na taj način Scalfi se mnogo razlikuje od Fanelli-ja 81 prema kojem u dihotomnom sistemu našeg prava nije dozvoljen tertium, možda quartum itd... genus, po kojima bi se razlikovali rizici jednostavno u zavisnosti od toga da li se rado o trajanju ljudskog života. U svakom slučaju, ovi teoretičari se slažu u pogledu sledeće tvrdnje: podela na razne vrste ugovora o osiguranju zavisi od definicije osiguranog događaja, čijim se ostvarenjem materijalizuje pokriveni rizik. Različiti argumenti koji su davani, u stvari, osim kritike koja je dovela do njihovog odbacivanja, stalno pokušavaju da iz ugla osiguravača ili osiguranika, više ili manje posredno, otkriju kauzu osiguranja. Oni prećutno prihvataju definiciju ovog osnovnog elementa, različitog od ideje da dominira objektivna socio-ekonomska funkcija ugovora o osiguranju ili da njegova svrha nema veze sa razlozima kojima se rukovode ugovorne strane prilikom izbora neke posebne vrste osiguranja koja se ugovara. 82 Tako, iako teorija firme može da podrazumeva opštu i neodređenu profitnu funkciju ugovora o osiguranju, jer se ona koncentriše na sve probleme jednoobraznog osnova na strani osiguravača, teorija moguće potrebe, kao i ona koja se zasniva na principu obeštećenja opisuju kauzu ugovora samo iz ugla osiguranika. Ovaj logički tok predstavljen prihvatanjem jednostrane perspektive već je uočen 83 između redova u izlaganju Donati-ja 84, uprkos činjenici da je, kao što smo prethodno ukratko izložili, to doprinelo preformulisanju teorije obeštećenja. Radi toga da bi se naglasila socio-ekonomska funkcija osiguranja moramo se osvrnuti na stvarnu, objektivnu celinu koju ima ugovor o osiguranju posle zaključenja, naravno bez uzimanja u obzir činjenice da ugovorne strane pristupaju (ili ne pristupaju) kasnije njegovom izvršenju. Donati, ubedljivo, ističe u ovoj vezi da teza (koju je sam opisao kao teoriju funkcije u odnosu na obe ugovorne strane ) da osiguranje stvara prostu razmenu korespondirajućih obaveza (premija u odnosu na Ugovor o osiguranju: istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava jemstvo osiguranja) ne otkriva kauzu osiguranja, jer je ona zajednička svim dvostranim sinalgmatičnim ugovorima, bez omogućavanja bilo kakvog razlikovanja između njih. 85 Ali, da li je moguće u tom slučaju izvesti jedinstvenu definiciju funkcije osiguranja? Scalfi ne poriče da kauza jemstva karakteriše ugovor o osiguranju, s tim što on jedino menja rizik kao razvrstavajući element kako bi postavio presek vrsta osiguranja u mnoštvu u kojem postoje brojni slučajevi osiguranja apstraktnih rizika. Tako se od apstraktne kauze osiguravajućeg pokrića mogu razlikovati mnoge stvarne i efikasne kauze ( garancija obeštećenja, raskidni uslov, osiguranje solventnosti, preuzimanje finansijskog tereta duga ili gubitka, garancija beneficija socijalne zaštite itd.) 86 Možemo dodati da odgovor na pitanje treba tražiti u izvorima koji su istorijski, odnosno onima koji potiču iz vremena kada je tržište počelo da masovno koristi prve forme premije osiguranja. 87 Tokom tog vremena, to je bilo zato što su se teoretičari, mnogo više nego pre, suočavali sa potrebom prevazilaženja starih optužbi za nezakonitost fenomena osiguranja, koji je tada bio atipičan. 88 Ali o tome ćemo kasnije reći nešto više. 6. PODELA NA NEŽIVOTNA I ŽIVOTNA OSIGURANJA Na osnovu kratkih izlaganja u prethodnim pasusima, već se može naglasiti da se u vezi sa izborom italijanskog zakonodavstva koje diktira dualističku definiciju osiguranja (štete ili neživot život), u skladu sa čl. 417 starog italijanskog Trgovačkog zakonika iz godine i čl važećeg italijanskog Građanskog zakonika, razvila opširna debata uz zauzimanje različitih gledišta. I tada se dogodilo sledeće: Sada u pokušaju da se prevaziđe navedena podela i opravda reductio ad unum fenomena osiguranja 89, žele se osnažiti različita razvrstavanja 90 ili pluralističke koncepcije 91 bez porica- 85 Donati, A. Isto, str Viterbo, C. Isto, str. 55 i Volpe Putzolu, G. (2000) Prestazione di servizi nell evoluzione del rapporto assicurativo, Assicurazioni, I, str Scalfi, G. (1995) Dalla classificazione dualistica alla concezione pluralistica dei contratti di assicurazione: contratto o contratti di assicurazione?, Assicurazioni, I, str Fanelli, G. Isto, Foro it., str. 68, sada u ID. Saggi di diritto delle assicurazioni, str Po mojem mišljenju najtačnija teorija po ovom principu je ona Santoro Passarelli, F. (1966) Dottrine generali del diritto civile, Naples, str Donati, A. La causa del contratto di assicurazione, str Donati, A. La causa del contratto di assicurazione, str Scalfi, G. Isto, str Isti autor tvrdi da je moguća sinteza između životnog i neživotnog osiguranja samo na organizacionom nivou (Scalfi, G. voice: Assicurazione (contratto di), str. 340.) 87 La Torre, A. Isto, str La Torre, A. Isto, str. 147 koji je odbio stavove o zelenaškom zajmu, kockanju ili klađenju, odnosno neuravnoteženim dobitima korektna dobit za osiguranika u slučaju štete, a nekorektna dobit za osiguravača ako šteta nije punovažna. 89 Fusnota br. 3 u ovom radu. 90 Fusnota br. 78 u ovom radu. 91 Scalfi, G. Dalla classificazione dualistica alla concezione pluralistica dei contratti di assicurazione: contratto o contratti di

35 BENEDETTO FARSACI 34 nja teorijskog jedinstva kod ovog instituta. 92 I odmah treba reći da je ova podela, prisutna u istim zakonskim definicijama (čl italijanskog Građanskog zakonika) funkcionalna disciplini koja je, delimično, zajednička svim osiguranjima, jer je obuhvaćena Glavom I, posvećenom Opštim odredbama (čl Građanskog zakonika) i delimično se razlikuje zbog toga što je Glava II posvećena Osiguranju od šteta (čl do 1918 Građanskog zakonika), Glava III Osiguranju života (čl Građanskog zakonika), a Glava IV Reosiguranju (čl do 1931 Građanskog zakonika) i Glava V Završnim odredbama (čl Građanskog zakonika). Zbog toga je neophodno istaći da postoji regulatorna organizacija koja opisuje ugovor o osiguranju kao vrstu i dve podvrste neživotno (štetovno) osiguranje i osiguaranje života. Međutim, pored ovog dualističkog pristupa sa podvrstama, neophodno je utvrditi bitne karakteristike po kojima se pojedine vrste razlikuju, drugim rečima, kauzu koja karakteriše ugovor o osiguranju i razlikuje ga od bilo kojeg drugog ugovornog odnosa. U stvari, svi različiti argumenti koji su se iskristalisali ranije čini se da su ujedinjeni jednim, neobjavljenim, ciljem koji se uvek pojavljuje sa ogromnim intenzitetom za dalje proučavanje: utvrđivanje najmanjeg zajedničkog činioca koji je osnova svih poslova osiguranja NOVA TEORIJA OBEŠTEĆENJA U sklopu ove zajedničke suštine osiguranja u poređenju sa originalnom postavkom teorije obeštećenja, Donati 94 navodi iste odlučujuće razloge koji su ga naveli da odbaci teoriju moguće potrebe i da ustvrdi da rizik smrti ne predstavlja uvek nastanak štete, iako osiguranje može da olakša patnju, on ne dovodi uvek do povrede članova porodice pokojnog ako je bio siromašan ili poverilaca ako je nasleđe dovoljno veliko, dok sa druge strane, doživljenje nije uvek štetno, već pre predstavlja prednost za osiguranika koji je, na primer potpuno sposoban profesionalac ili poslovni čovek. Zbog toga se pokušalo da se preformuliše ova teorija prevazilaženjem prigovora koje smo opisali. Otpočinjanjem adekvatne analize da rizik predstavlja samo verovatnoću nastanka štete, funkcija obeštećenja osiguranja života bila bi očuvana, čime bi se proširila definicija štetnog događaja assicurazione?, str Zastupnici teorije kompenzacije uprkos različitim formulacijama (fusnote br. 5 i 8 u ovom radu). 93 Scalfi, G. Isto, str Donati, A. Isto, str. 230; Scalfi, G. voice: Assicurazione (contratto di), str /2012 na slučaj mogućnosti nastanka povrede i činjenicu da ništa ne sprečava sveukupnu osnovu štete, bez obzira na dokaz njenog objektivnog postojanja kao što je slučaj sa tzv. nematerijalnom ili uobraženom štetom. 95 U osiguranju života, interes u čl italijanskog Građanskog zakonika bi takođe bio svojstven uz postojanje određenog lica kao dela predmeta osiguranja i bio ocenjivan po nastanku osiguranog događaja. Drugim rečima, svi događaji u vezi sa ljudskim životom, obuhvaćenim u ovom ugovoru su, u najmanju ruku, potencijalno štetni, da bi se mogla ostvariti ugovorena nadoknada. 96 Najprodorniju kritiku takvog teorijskog koncepta dao je Fanelli 97, koji ističe da u istoj ravni neživotnog osiguranja, posebno na nivou jedne od dve oblasti zakonske podele, bilo koje druge podvrste osiguranja, poništavajući na taj način ili čineći neizvesnim i veštačkim svako pravilo o razvrstavanju ugovora o osiguranju. 98 Sa druge strane, radi opravdanja ove funkcije osiguranja života on je morao da se osloni na ubeđivanje ili pravnu fikciju da bi izmislio postojanje apstraktne štete nastale iz događaja u vezi sa ljudskim životom, iako one nemaju šteto dejstvo. 99 U stvari, smrt bogatog smrtno obolelog pacijenta koji je osiguran za rizik smrti, koji nema dugove, nema štetne posledice po njega, za treća lica ili korisnike po polisi osiguranja. Isto se događa ako je osiguranik mlad i u punoj radnoj snazi: Njegovo doživljenje tokom određenog perioda ga ne osiromašuje, već potencijalno obogaćuje. Ipak, u svim ovim slučajevima, osiguravač života će uvek morati da plati dobit ili kapitalnu sumu u vezi sa nastankom osiguranog događaja. Zato se ovde radi samo o poslu štednje ili kapitalizacije Donati, A. Isto, str. 242 i ID. Trattato del diritto delle assicurazioni private, II, str Buttaro, L. (1958) voice: Assicurazione (contratto di), Enc. dir., III, Milan, str. 467; Buttaro, L. L interesse nell assicurazione, str. 201; Donati, A. Isto, str. 204 i Ascarelli, T. (1955) Saggi di diritto commerciale, Milan, str Protiv ovog stava je Brunetti, A. Isto, str Fanelli, G. Isto, u Foro it., str. 51 i u ID. Saggi di diritto delle assicurazioni, str Fanelli, G. Isto, u Foro it., str. 54, sada u ID. Saggi di diritto delle assicurazioni, str Gasperoni, N. Isto, str Valeri, G. (1907) Natura giuridica delle assicurazioni contro gli accidenti, Riv. dir. comm., II, str. 571 i ID. La classificazione del contratto di assicurazione, str. 351 i Clementem I. (2004) L assicurazione infortuni: una figura in cerca di disciplina, Dir. econ. ass., 1, str. 236.

36 4/ KONCEPTUALNO JEDINSTVO ILI FRAGMENTACIJA? Činjenica je da nam, uprkos tradicionalnoj podeli osiguranja, definicija iz italijanskog Građanskog zakonika nudi utvrđivanje vrste koja je kauza ugovora u pogledu minimuma i karakteristike sadržaja ili sporazuma po kojem jedna strana osiguravač, na ime plaćene premije, preuzima obavezu da izvrši izvesne korisne usluge zbog nastanka rizika koji preti drugoj strani osiguraniku. Takođe je tačno da ova definicija, kako je već navedeno, nalazi osnova u teorijama 16. i 17. veka. U stvari, već su teorije iz tog vremena tvrdile da je osiguranje ugovor kojim se jedna stana obavezuje da svojom imovinom ili imovinom drugih lica, bez obzira da li je za plovidbu morem ili zemlju u koju se izvozi određena za rizik fiksna cena. 101 Ista semantička ideja prisutna je u razmišljanju drugih čuvenih teoretičara jer samo malo kasnije 102 ona, možda, pronalazi svoju najbolju formulaciju u radu Martino Bonacina 103 koji, pošto je morao da dokaže neosnovanost svih causae nullitatis ugovora o osiguranju, zaključio da je ugovor o osiguranju onaj u kojem je dozvoljeno da osiguravač prihvata rizik od drugoga, sa nadom sticanja dobiti. Po zaokruženijem teorijskom sistemu koji imamo početkom 19. veka, zahvaljujući autoru koji potiče dalje od Alpa, osiguravač preuzima rizik slučajnih događaja koji pogađaju osiguranika, a koji ga prisiljavaju da isplati garantovanu beneficiju po nastanku tih nezgoda. 104 Tako je od početka teorija podrazumevala da pravu suštinu fenomena osiguranja treba tražiti u podršci osiguravača u obimu dogovorenom u ugovoru o ekonomskim posledicama koje se ostvare in rerum natura na teret osiguranika, formulišući to pravilo na sledeći način: susceptio periculi rei alienae, odnosno preuzimanje rizika od drugog. To je i razlog opravdanja ugovora o osiguranju ili kauze kojoj poredak priznaje pravni značaj u ovom ugovoru, čineći tako isti interes društveno korisnim. 105 Osiguranje je regulisano kao samostalna vrsta ugovora još od donošenja starog italijanskog Trgovačkog zakonika iz 1882, jer je preko mehanizma preuzimanja rizika kao 101 Santerna, P. Isto, str. 129 i Stracca, B. Isto, str Scaccia, S. Isto, Quaestio VII, Pars III, Limitatio VI, str. 5; Soto, D. Isto, str. 437; Ansaldi, A. Isto, XII, str. 4; Patuzzi, I. V. Isto, str. 77; Mastrio, B. Isto, str. 124; Casaregis, G. L. M. Isto, I, n. 90 i Turnely, H. (1746) Universae theologiae moralis tractatio, Venice, I, str Bonacina, M. Isto, str Pothier, R. (1821) Trattato del contratto di assicurazione (trad. it.), Naples, str Betti, E. (1955) Teoria generale del negozio giuridico, Turin, str Ugovor o osiguranju: istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava bitne karakteristike poslovne transakcije 106, omogućio razvoj aktivnosti i životnih stilova koji su postali neodvojivi od ljudskog stanja, jer bi se u suprotnom raspao ili doveo do zakasnelog razvoja. 107 Prihvatanje kategorije susceptio periculi kao kauze svakog ugovora o osiguranju zastupali su razni teoretičari 108, suočavajući se sa otporom onih 109 koji su, u svetlu drugih teorija, kao predmet ugovora o osiguranju videli neposredan prenos rizika. 110 Ali, ako bi se formulisala u smislu prenosa rizika nastanka štetnog dogđaja, jasno je da bi ova teza bila izložena istom prigovoru koji zanemaruje teorije obeštećenja. Funkcionisanje jemstva u osiguranju života nezavisno je od štetnosti ili potencijalne štetnosti događaja u vezi sa životom čoveka koji je predmet osiguranja. Sa druge strane, ako takođe želimo da razmotrimo ovaj fenomen 111 kao predmet pregovora, ne smemo da zaboravimo da je osiguravač koji je, u stvari, ograničen na naplatu cene, gledano zakonski, odgovoran za izvesne posledice rizika koji preti osiguraniku, bez bilo kakvog prenosa koji bi prirodno bio nemoguć. Drugim rečima, naplatom cene rizika od strane društva za osiguranje znači da on njom treba da nadoknadi osiguraniku gubitke prouzrokovane štetom u osiguranju od štete. U suprotnom, kod osiguranja života, osiguravač će isplatiti finansijski nadoknadu kapitalizacijom ušteđenog dela koji je ugovarač osiguranja odlučio da odvoji radi suočavanja sa svojom budućnošću sa izvesnošću ako doživi određeni datum ili radi obezbeđenja sigurnosti određenim licima za slučaj njegove smrti. Naravno, osiguranje, prema stavu društava za osiguranje, ima za cilj ispunjavanje svrhe sticanja dobiti, iako iz ugla osiguranika ono treba da garantuje sigurnost koja može da bude ugrožena nekom štetom ili događajem u vezi sa ljudskim životom. Nije naodmet u ovom smislu istaći da osiguranje života i rizik zavise od mogućnosti da trajanje života osiguranika bude različito od prosečnog trajanja iz tablica smrtnosti, po kojima je društvo za 106 Stefani, G. Isto, str La Torre, A. Isto, str Lordi, L. (1936) Obbligazioni commerciali, 2 a ed., Rome, str Najpoznatiji zagovornik ove teze su Santoro Passarelli, F. La causa del contratto di assicurazione, AA. VV. Studi sulle assicurazioni, str. 213 i Assicurazioni, str Konačno, u Nemačkoj je ovo rešenje prihvatio Bruck, E. (1930) Das Privatversicherungsrecht, Mannheim, str Salandra, V. Isto, str Vivante, C. (1903) Contratto di assicurazione, in Commentario al codice di commercio, 6 a ed., Verona, fusnota br. 58 i Mossa, L. Isto, str. 19 i La Torre, A. Isto, str. 295 nas podseća da je ova formula slična staroj ideji o emptio-venditio periculi (fusnota br. 1 iz ovog rada). 35

37 BENEDETTO FARSACI 36 osiguranje odredilo svoju cenu, odnosno premiju. 112 Ali, uopšteno govoreći, funkciju osiguranja jasno je istakao teoretičar 113 koji je prihvatio formulaciju neutralizacije pojedinačnih rizika, koja je primarni razlog za opšte regulisanje ugovora o osiguranju, što je ubačeno u italijanski Građanski zakonik. To znači da rizik razdužuje ugovarač osiguranja osiguranik, a koji pokriva osiguravač, koji samo garantuje 114 izvršenje ugovorene usluge davanje beneficije za slučaj da se osigurani događaj ostvari. Funkcionisanje sistema je moguće putem posebne tehnike i procedure osiguranja, zahvaljujući kojoj je moderno društvo za osiguranje bilo sposobno da primeni, na bazi velikih brojeva, princip zajednice rizika. 115 Sada, u prisustvu ogromnog broja rizika koji mogu da budu predmet osiguranja, takođe se može reći, kao što je već rečeno 116, da postoji veliki broj vrsta garancija. Ali to ne znači bežanje od definicije susceptio periculi rei alienae, koja podrazumeva toliko veliki broj pojavnih oblika iste pregovaračke funkcije, koja je obavezna u kauzi ugovora. 117 Zato događaj od kojeg se strahuje na obe strane, da bi predstavljao zajednicu rizika i interesa može da predstavlja: delikt učinjen na štetu trećeg lica kod građanske odgovornosti, šteta na nekoj imovini u slučaju požarnih polisa, finansijska šteta kod osiguranja pravne zaštite, usluge kod nezgode koja za posledicu ima tešku situaciju osiguranog lica, smrt ili doživljenje. Oni ne predstavljaju sami po sebi činjenicu kojom se može opravdati napuštanje jednoobrazne vrste osiguranja. 112 De Gregorio, A. Fanelli, G. Isto, str. 11 koji se poziva na antičku definiciju prenosa rizika. 113 Gambino, A. (1985) La neutralizzazione dei rischi nella struttura e nella funzione giuridica unitaria del contratto di assicurazione, Riv. dir. comm., I, str. 209 i ID. voice: Assicurazione. I) Contratto di assicurazione: Profili generali, str Garantna obligacija ima antičko poreklo sve do vremena Zakona XII tablica (Talamanca, M. (1979) voice?: Obbligazioni (dir. rom.), Enc. dir., XXIX, Milan, str. 8). U klasično doba, kategorija obligacija pod nazivom praestare smatrana je za tertium genus zajedno sa onim facere i dare; Betti, E. (1955) La struttura dell obbligazione romana e il problema della sua genesi, Milan, str La Torre, A. Isto, str Scalfi, G. Dalla classificazione dualistica alla concezione pluralistica dei contratti di assicurazione: contratto o contratti di assicurazione?, str Pugliatti, S. (1934) Nuovi aspetti del problema della causa dei negozi giuridici, AA. VV. Scritti in memoria di Giacomo Venezian, Messina, str. 187, sada u ID. (1951) Diritto civile. Metodo. Teoria. Pratica (Saggi), Milano, str. 75 i Bianca, C. M. (2000) Diritto civile. III. Il contratto, Milan, str VRSTE I PODVRSTE OSIGURANJA: ZAKLJUČCI 4/2012 Okolnost koja na kraju ostaje da se pojasni tiče se pitanja da li se vrste osiguranja odnose na osiguranja tipa susceptio periculi koja nisu mogla da se adekvatno razvrstaju u skladu sa zakonskom podelom štete život. Problem se ne može rešiti na isti način kao i kriterijum limita elastičnosti kauze. 118 U tom smislu, glavna teorija upozorava da sve dok se na ugovor gleda kao na sredstvo, bez razmatranja njegovog predmeta, za čiju je beneficiju on koncipiran i za šta se koristi, ne može se adekvatno utvrditi njegova kauza. Kada se radi o ugovoru o osiguranju, ideja pomeranja rizika savršeno se uklapa u ovu tvrdnju. U toj funkciji ovog ugovora, objektivno utvrđenoj zakonom, morate uporediti casu pro casu stvarnu nameru ugovornih strana i svrhe za koje je on koncipiran, ili još određenije, koju on treba da ostvari, tj. treba da se proveri da li postoji najmanje jedan od bitnih odnosa koji može da opravda rođenje i normalno postojanje tog ugovora. 119 Prilikom primene ovih principa može se uočiti da mehanizam susceptio periculi rei alienae jednostavno zahteva, za njegovu primenu, da drugo lice, a ne ono čiji je teret rizika rerum natura, preuzima na sebe slučaj. 120 Šta tada može zabraniti slobodu ugovaranja da bi se zadovoljila predodređena svrha 121 koja je drugačija od one koja nalaže da bude bez šteta ili naplate neke novčane sume po nastanku događaja u vezi sa ljudskim životom, što sve podstiče neko lice da prihvati obavezu za rizik iz drugačijeg motiva? Na ovo retoričko pitanje jednoglasan odgovor pruža istorijski razvoj institucije osiguranja i ista zakonska definicija. Po prvom pitanju, nesporno je da se ugovor o osiguranju, od svojih početaka do danas, postepeno razvijao u obimu i na način koji nikada nije odstupao od arhaične osnove koja predstavlja njegovu bitnu osnovu: preuzimanje rizika drugih lica na ime plaćanja premije. I to je, u stvari, opšta definicija koju nam daje čl italijanskog Građanskog zakonika iz godine. Dakle, progresivna identifikacija rizika nije kompromitovala jedinstvo pravnog odnosa osiguranja od osiguranja od raznih vrsta šteta do osiguranja 118 Messineo, F. (1958) Manuale di diritto civile e commerciale, 5 a ed., Milan, I, 38, str Pugliatti, S. ( ) Precisazioni in tema di causa del negozio giuridico, Riv. dir. comm., I, str. 27, sada u ID. Diritto civile. Metodo. Teoria. Pratica (Saggi), str Santoro Passarelli, F. Isto, AA. VV. Studi sulle assicurazioni, str. 213 i Assicurazioni, str Pugliatti, S. Isto, u Riv. dir. comm., str. 27, sada u ID. Diritto civile. Metodo. Teoria. Pratica (Saggi), str. 119, koji ga definiše kao određeni uzrok ; De Nova, G. (1974) Il tipo contrattuale, Padova, str. 28.

38 4/2012 nezgode i osiguranja života. 122 Osigurljivost svake nove vrste rizika mora se, onda, smatrati zajedničkim jezgrom svih formi osiguranja, kao što je vreme okolnost kod polisa osiguranja života. 123 Nedavno se pojavio problem kvalifikovanja tzv. osiguranja jemstava ili garancijskog osiguranja, o čijoj se pravnoj prirodi diskutovalo decenijama. Teorija po kojoj je predloženo njegovo razvrstavanje u osiguranje 124 prvenstveno se bavila profilom kauze, jer ti ugovori nose dislociranje rizika sa klijenta na društvo za osiguranje, odnosno mogućnost (ili verovanoću) neispunjenja obaveze trećeg lica 125 prema prvoj ugovornoj strani u nekoj obligaciji i proširuju se takođe na slučaj na koji se primenjuju pravila iz čl i 1891 italijanskog Građanskog zakonika o ugovoru u korist trećeg lica i osiguranje u ime koga se tiče. 126 Izvan jedinstva ili nečeg drugog Ugovor o osiguranju: istorijski i teorijski profil iz ugla evropskog prava od rezultata do kojih dolaze neki teoretičari 127, usvojeni rekonstruktivni postupak je ispravan: Ocenjujemo prirodu ugovora o osiguranju na osnovu zajedničkog jezgra, i bez obzira na problem, predstavljenog principom susceptio periculi koji jedva da može da bude sredstvo razvrstavanja ako se jedna vrsta rizika svrsta na jednu ili drugu stranu tradicionalne podele na štete život, jer se istovremeno ona može svrstati i van nje. Primer je osiguranje od nezgode (nezgoda, bolest), ona vrsta osiguranja za koju su sudovi 128 smatrali da takođe postoji, pored opštih pravila iz čl do 1903 važećeg italijanskog Građanskog zakonika, kao dela istih pravila o osiguranju šteta imovine iz čl i, delimično, onih pravila o osiguranju života iz čl Prevod sa egnleskog jezika: dr Slobodan Jovanović nsbob@sezampro.rs Pugliatti, S. Isto, u Riv. dir. comm., str. 27, sada u ID. Diritto civile. Metodo. Teoria. Pratica (Saggi), str. 119, koji ga definiše kao određeni uzrok ; De Nova, G. (1974) Il tipo contrattuale, Padova, str Santoro Passarelli, F. Isto, AA. VV. Studi sulle assicurazioni, str. 213 i u Assicurazioni, str. 457, prema kojem ugovorom o osiguranju se smatra svaki ugovor čija je svrha pokriće postojećeg rizika iz ugovora za premiju. 123 Perdikas, P. Isto, str Messineo, F. Isto, str. 160, fusnota br. 17; Stolfi, M. (1958) Natura giuridica dell assicurazione cauzionale, Assicurazioni, I, str. 67; Russo, C. (1997) La rinuncia alle eccezioni fideiussorie (artt e 1957) nelle garanzie assicurative: spunti per una diversa impostazione del problema, I, str Messineo, F. Isto, str. 160, fusnota br La Torre, A. (1958) In tema di importazione temporanea e polizza fideiussoria, note to Court Messina, 30 june 1958, Giur. sic., str. 1044, sada Polizza fideiussoria, assicurazione e temporanea importazione, ID. (1979) Scritti di diritto assicurativo, Milan, str Fusaro, A. (1985) In tema di assicurazioni fideiussorie, Giur. it., I, 1, str. 97 i Lipari, N. (1986) La natura giuridica dell assicurazione fideiussoria, Giust. civ., II, str. 378; Farsaci, B. (2003) La controversa natura giuridica della polizza assicurativa fideiussoria e l applicazione a tale figura dell art Cod. Civ., nota a Cass. civ., sez. III, 18 maggio 2001, napomerna br. 6823, u Dir. & Form., str Cass. civ., sez. III, 18 giugno 1998, napomena br. 6062, u Giust. civ. Mass., 1998, str. 1347; Cass. civ., sez. III, 27 luglio 2001, napomena br , Isto, 2001, str i Cass. civ., SS. UU., 10 aprile 2002, napomena br. 5119, str. 687, sa fusnotom Bugiolacchi, L. Isto.

39 38 ARTICLES Dr Benedetto FARSACI 4/2012 Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law UDC: :340.13(4-672EU) Received: Accepted: Scientific debate Abstract From the beginning, the best doctrine understood that the true essence of the insurance phenomenon is to be found in the support by the insurer, to the extent agreed in the contract, the economic consequences of a risk looming in rerum natura on the insured, concentrating such this function in the ancient formula: susceptio periculi rei alienae. And this was the reason justifying the insurance contract or the cause for which the law system recognizes legal significance to this peculiar contract, making the same interest in socially useful. Today the insurance has been regulated as an autonomous type, because through the mechanism of assumption of risks (essential factor in the pattern of business trade), has allowed the development of activities and lifestyles become inseparable from the human condition that,otherwise, would have broken or late development. The recognition of susceptio periculi as the unitary cause of every single insurance contract has been advocated by many appreciated Authors, while it was going to meet the resistance of those who considered the direct transfer of risk such as the object of the contract of insurance in the wake of other doctrine. In other words, taking on charge or supporting of risk by the insurance company means that the same should compensate the insured for injuries caused by loss (in property insurance or no life insurance). Otherwise, in relation to life insurance, the insurer will perform its financial benefit capitalizing the savings that the policyholder has decided to set aside in order to face their future with confidence (if survive beyond a certain date) or for safety to certain survivors (in the event of his death). * Department of Law, Messina, Italy. b.farsaci@alice.it Key word: insurance contract historical and theoretical profiles 1. THE DOGMATIC PROCESSING OF INTERMEDIATE AGE: A DENIED IDENTITY The rule by which the art of the Italian Civil Code defines the contract of insurance, by refining the notion already contained in art. 417 old Commercial Code 1882, is the result of a centuries-old dogma which began after the birth of the insurance premium (the end of the century. XIV), ripens in the second half of the eighteenth century. It was a period, not by chance coinciding with the rise of big companies 2, for which, the aspiration to achieve by the public authorities the exclusive concession of insurance 3 was the sign of the now attained knowledge that it can not properly be carried out if not only on the basis of two fundamental 1 It states: Insurance is a contract by wich the insurer undertakes, trough a premium, to indemnify any loss or damage that may result to the insubre from certain fortuitous events or force majeure, or to pay a money sum acoording to the duration or life events of one or more persons. 2 Literature on the topic is very broad, so I ll just remind ex pluribus: Vivante, C. (1885) Il contratto di assicurazione, I, Le assicurazioni terrestri, Milan, 3 ss.; ID., (1926) Trattato di diritto commerciale, Milan, IV, 336; Cassandro, G. (1958) sub voice: Assicurazione (storia), in Enc. dir., III, Milan, 420, now Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, in ID., (1974) Saggi di storia di diritto commerciale, Naples, 239; Pene Vidari, G. S., Il contratto d assicurazione nell età moderna, in AA. VV., (1975) L assicurazione in Italia fino all Unità (Saggi storici in onore di Artom E.), Milan, 222 ss.; Di Giandomenico, G. (1987) Il contratto e l alea, Padova, 149 ff.; La Torre, A. (1987) La disciplina giuridica dell attività assicurativa, Milan, 2 ff. e ID., (2000) L assicurazione nella storia delle idee, 2 a ed., Milan, Cassandro, G. voice: Assicurazione (storia), cit., , now Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, cit., 252.

40 4/2012 Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law postulates: a) the professional character of the insurance activity, which must be regular and not sporadic, technically sophisticated and financially guaranteed, b) the assumption by the same company, of a large mass risk uniform and comprehensive as possible, in order to compensate, with the premiums paid for the risks not taken place, the disbursement of compensation payable in respect of claims that, proportionately small, occur in the same year. It had emerged clearly the idea that it should not bet on successful completion of each transaction insurance, as this, is and remains inevitably uncertain. It was understood that the single operation must be connected with the many others of the same species on the basis of the greater number of risks associated with, so the easier will succeed for those who assures them (insurance company) compensation advantageous between cases favorable and unfavorable. This was the decisive step towards the modern insurance, which postulates just a cover mechanism of a mass of risks whose backbone is the stable link between the single contract and the insurance company activities 4. So it was possible thanks to the work of Bernoulli who, at the beginning of 1700, he formulated the so-called law of large numbers, laying the foundation for statistical computing actuarial 5. In this way, they created the theoretical basis essential for the development of the so-called actuarial method, aimed at evaluating the risks and the calculation of the corresponding premium 6. But this outcome was reached only after four centuries since, in the mid- 1300, the mercantile practices forged the first insurance premium 7 : in respect of which the new idea was that risk-taking was done as speculative operation in its own right and not as incidental transaction to another 4 La Torre, A. op. since last, and ID., La disciplina giuridica dell attività assicurativa, cit., 2-4. In the same view: Cassandro, G. voice: Assicurazione (storia), cit., 420, now Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, cit., 239, in according him towards the end of the 700 the connection almost exclusive of the contract with a collective enterprise can operate over a wide market and with more exact calculations of the magnitude of risk, insurance gave those characteristics that have made it, the, define, in our times, business contract and especially of mass. 5 Bernoulli, J. (1713) Ars conjectandi, Basilea, 1713, 5 ss. 6 About the tecnical-insured process see also, amplius: La Torre, A. L assicurazione nella storia delle idee, cit., 247 ff. 7 In particular, after an investigaton in the Genoese archives; Melis, F. (1975) Origini e sviluppi delle assicurazioni in Italia (secoli XIV-XVI), (by INA), I, Le fonti, Rome, 7, he discovered the oldest written document of insurance, dated 20 february 1343, received by the notary Tommaso Casanova, wich guaranteed ballas decem pannorum. This is, however, a masse policyin the guise of loan; Spagnesi, E. Aspetti dell assicurazione medievale, in AA. VV., L assicurazione in Italia fino all Unità (Saggi storici in onore di Artom E.), cit., contract, as was previously the case with the so-called agreements or loans for insurance purposes 8. Not only obligation assumed in priority, but at the same time, who supports the risk is quite an extraneous 9. But the origins (and for a long time) this new speculative operation was practiced by traders as one of the many business trade and so as an act of isolated, removed by the activity of specialized firm 10. The doctrine, for centuries, has been plagued by the debate about the legality (which records the ideological contrast between the merchants and the moralists) and about legal nature of the insurance contract - originally sought in one of the traditional patterns of common law, origin of Romanesqe (loan, purchase, guarantee, locatio operis). On the first point, the complaints against insurance 8 Bensa, E. (1884) Il contratto di assicurazione nel Medio Evo, Genova, 46 ff.; Valeri, G. (1928) I primordi dell assicurazione attraverso il documento del 1329, in Riv. dir. comm., I, 618; Bognetti, G. (1930) Sui primordi dell assicurazione, ibidem, I, 274 and 276; Brunetti, A. (1936) Sull origine italiana del contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, 575 ff., who defines these forms preassicurative as mutui a scopo assicurativo ; Edler De Roover, F. (1945) Early example of marine insurance, in The Journal of Economic History, V, 172 ff., who will take the matter the formula insurance loan ; Pesce, P. G. (1966) La dottrina degli antichi moralisti circa la liceità del contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, 38 ff.; Perdikas, P. (1973) Lineamenti di una teoria sulla storia e sul concetto del contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, 283; Melis, F. op. cit., 16; Perdikas, P. (1980) Influenza della consuetudine commerciale sul sorgere dell assicurazione, in Assicurazioni, I, 3 ff., and La Torre, A. op. since last. cit., 104 ff. More specifically, Spagnesi, op. cit., 37 ff., seems including, within the category of agreements for insurance purposes, the foenus nauticum condemned by pope Gregorius IX with the decretal Naviganti of 1236, because it would have maske a case of wear (Gregorius IX, Decretales, V, XIX, 19, Naviganti: naviganti vel eunti ad nundinas certam mutuans pecuniae quantitatem pro eo, quod suscipit in se periculum, recepturus aliquid ultra sortem, usurarius est censendus, see also: Richter, A. L. Friedberg, A. (1922) Corpus iuris canonici, Leipzig, II, 815; Pesce, P. G., op. cit., and La Torre, A. op. ult. cit., 82). 9 This seems the decisive argument that allows you to finally overcome the tesi of Goldschmidt L., (1913), A universal history of commercial law, Turin, , who gleans the genesis of insurance in the bottomry contract, undersood as its integral part,referring to the idea already proposed at the time by Benvenuto Stracca (ID., Tractatus de assecurationibus, Introductio, Ancona, 1569, f. 358): traiecticiam pecuniam, instar cuius assecuratio inventa est ; Schwarzenberg, C. (1969) Ricerche sull assicurazione marittima a Venezia, Milano, 12 ff.; Spagnesi, E. op. cit., 9, 37 ff. and 68; Nehlsen von Stryk, K. op. cit., 17 ff. and La Torre, A. op. ult. cit., 87 ff. With same considerations it is also refuted the tesi of Huvelin, P. (1929) E tudes d histoire du droit commercial romain, Paris, 95 ff., wich identifies with stipulations sub condicione, since the roman times, the primitive models of insurance. 10 La Torre, A. op. ult. cit.,

41 BENEDETTO FARSACI 40 were particularly infamous, resulting even in the charges for wear 11 and play gambling or betting 12, beyond the alleged imbalance of benefits, with unlawful profit either of insured or of insurer, depending on whether the case of insurance materialization or less. 13 The criticism of usury is soon overcome when, on the one hand, the Decree of 22 October 1369 of the Doge of Genoa Gabriele Adorno, entitled Contra allegantes quod cambia et assecuramenta... sint illecita vel usuraria, allows to impose penalties in those who denounced the usurious nature of insurance 14, on the other hand, the law of 9 May 1393 in Florence expressly recognizes the validity of the insurance contracts relating to goods and ships of Florence 15. On the other hand, Roman law already admitted the emptio-venditio periculi and numerous ancient moralists (including clearly the nature and function of the contract) see in the periculi susceptio (literally, in the supporting of risk) by the insurer is not something fictitious and vain [...], but real and positive, so worthy of his reward. For them such compensation is not only wear, but is required by the same natural equity. 16 Unlike the gambling or the 11 In fact so Passavanti J., (1355) ristamped on 1828, Lo Specchio di vera penitenza, Bologna, 121. The same view Sacchetti, F. ( 1380 ristamped 1857) I Sermoni evangelici, Florence, Sacchetti, F. op. cit., 11; Consobrino, I. (1482) De iustitia commutativa, arte campsoria et alearum ludo, Paris, II, c. 6, according him the insurer vendit pro libellis quod suum non est nec esse potest, quia solius Dei est navem conservare; magnam ideo iniuriam facit Deo quia non sufficit contractum facere cum inferioribus, imo etiam com operibus Dei occultis et nobis immanifestis ; and also, Summenhart, C. (1580) Tractatus de contractibus licitis atque illicitis, Venice, 320: primo sic: quia talis contractus (insurance) per omnia est similis illi contractui innominato qui dicitur vadiatio vel concertatio [ ]. Nam Petrus in paredicto contractu nihil aliud in re facit quam quod obligat se ad solvendum Paulo tantum quantum merx valet si non venit sibi salva; et alius e contra se obligat ad dandam certam pecuniam si veniet salva; ad cuius tamen salvum adventum nihil operatur. 13 Sacchetti, F. op. cit., 11; Consobrino, I. op. cit., c. 6 and Tartareto, P. op. cit., Reported in extenso from Bensa E., op. cit., See also: Cassandro G., voice: Assicurazione (storia), cit., 425, now Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, cit., 250; Pesce P. G., op. cit., 41; Spagnesi E., op. cit., 92 ss., and La Torre, A. op. ult. cit., 160, notes n. 350 and 206, note n Bensa, E. op. cit., 153 ff.; Bonolis, G. (1898) Contributo alla storia delle assicurazioni in Firenze, Florence, 312 ss.; Piattoli, L. (1933) Le leggi fiorentine sull assicurazione nel Medioevo, Firenze, 3 e 54; Pesce, P. G. op. cit., 41, and La Torre, A. op. ult. cit., 160, note n. 350 e 207, note n Pesce, P. G. op. cit., 53. Already Francesco Da Empoli, Quaestio seu Tractatus de Monte, Cod. Vat. Lat., 2660, ff However, the first recognition of the legitimacy of the insurance contract is to be found in Ridolfi, L. (1403) De usuris, 3, n. 10, in Tractatus universi iuris, Venezia, pubblibished 1584, VII, f. 38, 4/2012 bet, then, the alleged risk in the insurance contract is real, nor is the argument that it is entirely fortuitous event, having to replicate that in fact this is precisely the characteristic feature of uncertain future event 17. Finally, accusation of injustice profit was refuted in view of the sinallagma concept of reciprocity between the obligation to pay the premium (on one side) and that of Securum facere (on other), or rather an equivalence geometricam: id est non absolutam, sed proportionalem, proportione servata ad dubium et ad praemium 18, so that the insured is sheltered from the consequences of the materialisation of a risk hanging over him, while the insurer is the right amount of the guarantee provided 19. The debate about the legal nature of the insurance took start, however, from the consideration that, at least until the mid-1700, this contract, unknown to Roman law 20, were seen as the genus of the atypical contracts, so that the authors did their utmost to frame it in one of the schemas appointed 21 in order to infer the relative rule. Keep in mind as on the other hand it is also true that it was easier to emphasize the honesty, emphasizing the who says same ideas of Francesco da Empoli, adding: datur enim ut faciat; non enim propter mutuum, cum nullum intervenerit, sed propter id quod assecurat mercatorem de mercibus suis, quas periculo marino vel terrestri exponit, illud percipit. 17 La Torre, A. op. ult. cit., 161 and Patuzzi, I. V. (1700) Ethica christiana sive theologia moralis, Venice, 77: porro in assecuratione assecurator in se suscipit periculum rei si forte pereat: qui vero pro assecuratione pretiium solvit, beneficium obtinet compensationis damni, si forte obvenerit: quod profecto est pretio aestimabile; ergo licitus omnino est huiusmodi contractus. 18 De Onate, P. (1647) De contractibus, Roma, III, Soto, D. op. cit., 437; Molina, L. (1602) De iustitia et iure, Venice, II, 659; Salon, M. B. (1608) Controversiae de iustitia et iure, Venice, II, 678: nam assecurator exponit se commodo retinendi pretium quod accepit salvum et illaesum si res quam assecuravit non pereat, et damno persolvendi valorem illius si pereat ; De Onate, P. op. cit., 677: et ideo in assecuratione maius solet esse praemium assecurati quam assecurantis quia longe minus est periculum quod merces interibunt and Bonacina, M. (1694) Opera omnia, Venezia, 588. Cfr. Pesce P. G., op. cit., 54-55; Spagnesi, E. op. cit., 139 and La Torre, A. op. ult. cit., 162 ss. 20 See supra, note n. 9 and D Emerigon B. M., (1845) Trattato delle assicurazioni e del contratto di prestito a cambio marittimo (trad. it.), Venice, 11 and Endemann W., (1866) Das Wesen des Versicherungsgeschaftes, in Goldschmidt s Zeitschrift, IX, They nomen in iure non habent neque fere iure communi cogniti sunt (De Onate P., op. cit., 680). So it was qualifyed insurance phenomenon by Santerna P., (1488) De assecurationibus et sponsionibus mercatorum, in Tractatus illustrium in utriusque iuris iurisconsultorum, Quaestio I, Venezia, pubblished on 1552, n In the matter see: Salvioli G., (1884) L assicurazione e il cambio marittimo nella storia del diritto italiano, Bologna, 61 ff.; Vivante C., Il contratto di assicurazione, I, cit., 24; Perdikas, P. op. ult. cit., ; Nehlsen von Stryk, K. op. cit., 30 and La Torre, A. op. ult. cit., 170.

42 4/2012 Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law likeness (of the insurance phenomenon) with other contracts accepted and practiced 22. Obviously this is not the place to consider analytically all the different solutions proposed by the doctrine over the centuries 23 ; here it is enough just to remember that the insurance will now turn to the surety-guarantee, in consideration of the guarantee function on both contracts 24, now the mortgage-loan (based on a legal fiction that he saw the insured-lender and the insurer-borrower) subject to the risolutive condition salvo arrivo del bene impegnato 25 now at the location of works, in which the lessor-insurer 26, by fare, performs its services in favor of the insured-tenant 27 and, above all, to the purchase agreement for the insured property or the so-called periculum eventi 28 or rather the contingent liability of the insurer to pay the price of the goods only in case 22 Pesce, P. G. op. cit., Santerna, P. op. cit., nn. 129 ff.; Schupfer, F. (1921) Il diritto delle obbligazioni in Italia, III, Turin, 237; Cassandro G., voice: Assicurazione (storia), cit., 424 ff., now Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, cit., 249 ss.; Pesce, P. G. op. cit., 58 ff.; Perdikas P., op. since last. cit., 283 ff.; Pene Vidari G. S., op. cit., 195 ff. and La Torre, A. op. ult. cit., 166ff. 24 So: Soto D., op. cit., 330 fideijubent licet accipere pretium fideijussionis, ita et multo magis licitum est assicuranti cum gravioribus subjeaceat periculis ; Bartolomeo De Albornoz, (1573) Arte de los contractus, Valencia, 20; Lopez L., (1597) Tractatus de contractibus et negotiationibus, II, Brescia, 95 ss.; Salon M. B., op. cit., 677, and De Luca G. B., ( ) Theatrum veritatis et iustitiae, Venice, VIII, discursus CVII, nn. 4 e 5, in according him insurance is iustum contractum [ ], iusta magis communem sensum doctorum assimilemus fideiussioni. 25 As the sea loan or bottomry contract (supra, nota n. 8); Bensa, E. op. cit., 59 e 192; Cassandro, G. voice: Assicurazione (storia), cit., 422, now Genesi e svolgimento storico dell assicurazione, cit., 242; Spagnesi, E. op. cit., and La Torre, A. op. ult. cit., 172ff. 26 Di Castro, P. (1575) In secundum Digesti veteris partem commentaria, Venice, 134 ff. 27 Bosco, B. ( ) Consilia, Lyon, pubblished on 1620, nn. 369 ( modus faciendi istas securitates inventus est per viam venditionis sub conditione resolvendae ) and 391; Giballino I., op. cit., 293, and Boranga A. M., (1766) Institutiones theologicomorales, Venice, III, Santerna P., op. cit., n. 7 ( qui assecurationem facit propter pretium, dicitur emere eventum periculi ); Molina L., op. cit., 658: alii [.] censent esse emptionem-venditionem aut ad eam reduci, qua pro certo pretio venditur susceptio periculi seu obligatio solvendi aestimationem rei si perierit ; Targa C., (1787) Ponderazioni sopra le contrattazioni marittime, Genova, , who defines insurance as contratto di indennità per un tal prezzo, and Pothier R., (1830) Oeuvres, III, Bruxelles, 236, in according him insurance operation has as object il prix du risque. of loss or damage (so to pay the compensation to the occurrence of a harmful event.) THE DISCOVERY OF INSURANCE IDENTITY AS AN AUTONOMOUS CONTRACTUAL TYPE However, the argument just now mentioned were misleading 30 in the slow maturing of the belief that the insurance contract was not due to any of the traditional patterns, creating instead a new figure, with its own identity dogmatic. Absolutely crucial, in order to overcome the traditional approach, appear two contributions: the one that exists on the legal front, consisting nell Ordonnance de la marine of Colbert of , which closes for the marine insurance the construction phase and opens the way to modern legislation 32, the other, by the doctrinal, represented by the fundamental work of Casaregis that, completing the process of enucleation in order to the essential elements of insurance, comes, on the first, to a configuration of the insurance contract which type independent. 33 In fact, the order of Colbert regulated, in a complete way, marine insurance, setting the pattern in the abstract, also using habits, especially those in the western ports and of the North 34, so that, in according 29 Scaccia, S. (1619) Tractatus de commercio et de cambio, Roma, Quaestio I, n. 128, 35; Lessio, L. (1625) De iustitia et iure, Venice, 289 and Rocco F., (1655) Responsorum legalium cum decisionibus Centuria secunda ac Mercatorum Notabilia in sex titulos distributa, Naples, I, I will confine myself here to indicate the first opponents (ratione temporis) about thesis already proposed. About suretyguarantee reconstruction, see: Azor I., (1611) Institutionum moralium, III, Rome, liber XI, 1020; about loan s fiction: Ridolfi L., op. cit., f. 38; about location theory: Binsfeld P., op. cit., 527 ss.: licitus est etiam talis contractus (insurance) etiam si suscipiens periculum nullum laborem aut operam inpendat pro evitendo periculo ) and, at least, about theory of buy see: D Emerigon B. M., op. cit., About this point also Pene Vidari G. S., op. cit., 195 ff. Then, after this rule you must wait more than a century to be able to see, in panorama of european law, a subsequent rule regulating insurance as nominated contract (though only in maritime law). 32 Donati, A. (1952) Trattato del diritto delle assicurazioni private, Milan, I, Casaregis, G. L. M. op. cit., IV, n. 1 e VII. In argument: Bonolis, G. (1901) Svolgimento storico dell assicurazione in Italia, Firenze, 36; Cassandro G., op. since last cit., in Bollettino dell Archivio storico del Banco di Napoli, cit., 31 ff., now in ID., Saggi di storia di diritto commerciale, cit., 274 ff.; Pene Vidari G. S., op. cit., 211, especially note n. 43, and La Torre A., op. since last. cit., Stefani, G. op. cit.,

43 BENEDETTO FARSACI 42 with the old experience, it was verified and ordered the validity of insurance matters in a wide and articulated framework of rules. 35 Casaregis, however, goes much further. He, starting from the elaboration of previous centuries, emphasizes the risk, not only objectively considered, but referring to the insured on which actually falls, so as to arouse in him the need to be provided for cases that the feared event should come true. This requirement is nothing if not interesse assecurari 36, or rather the main fundamentum assecurationis [...] sine quo non potest subsistere assecuratio 37, defined according to a formula now substantially reproduced in the art Italian civil code 1942, with regard to insurance against damages 38. This interest real and legitimate, which, we repeat 39, is missing from the bet, then allows to consider insurance as a contract can not be confused with it 40. Because the interest is its distinctive character and typifying, so as to justify the conceptual autonomy. 41 Always at the end of 700 they were no additional studies, continuing in the direction described above, 35 La Torre, A. op. since last cit., Casaregis, G. L. M. op. cit., IV and La Torre, A. op.since last. cit., Casaregis, G. L. M, op. cit., IV, n So, ex multis: Donati, A. (1950) L interesse nel contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, 313 ss.; ID., (1954) Trattato del diritto delle assicurazioni private, Milan, II, 205 ff.; Buttaro, L. (1954) L interesse nell assicurazione, Milan, 7ff.; Gasperoni N., Le assicurazioni, in Trattato di diritto civile directed by Grosso G. e Santoro-Passarelli F., (1966) Milan, 96 ff.; Castellano G. - Scarlatella S., Le assicurazioni private, in Giur. sist. civ. e comm., directed by Bigiavi W., (1981) Turin, 312 ff. and De Gregorio A. - Fanelli G., Il contratto di assicurazione, revised, integrated and annoted by La Torre A., (1987) Milan, 113 ff. 39 According to recite art. 423 old italian commercial code Cfr. especially: Ferrarini S., (1935) L interesse di assicurazione, in Assicurazioni, I, 618, now in ID., Saggi di scienze assicurative, by Mossa L. e Tonelli L., (1935) I, Pisa, Stypmann, F. (1652) Tractatus de iure maritimo e nautico, Greifswald, 158 ( perpensis igitur omnibus statuere non formido assecurationem esse contractum nominatum ); Patuzzi I. V., op. cit., 77 and Gennaro N., (1702) Usura detecta in contractibus striati iuris et bonae fidei, Messina, Casaregis, G. L. M. op. cit., IV, n. 1, who says that in the insurance contract requiritur, de substantia illius, dominiium seu interesse assecurari ; Perdikas, P. op.since last. cit., 295; Cassandro, G. op.since last cit., in Bollettino dell Archivio storico del Banco di Napoli, cit., 35, now in ID., Saggi di storia di diritto commerciale, cit., 276, in according him as it appears by use s formula in policies and, as confermed by authors, interest can coincide generically with risicum ( risicum seu interesse assecuratorum ) and La Torre, A. op. since last. cit., 190. Nehlsen von Stryk, K. observes, op. cit., 189 that insurable interest as fundamentum of insurance contract was present to the giuridic medieval sense, although its observance was not probably implemented everywhere with the same resolve. 4/2012 reinforce the idea, now mature, which sees in insurance an ontological identity, relying on the elements of risk and interest. 42 The modern codifications thus could not ignore (over and over) that the effect that, in practice, was becoming more widespread from the marine sector to the terrestrial, to cover events such as death or survival. 43 So, starting from the last decades of the nineteenth century, first in Belgium and then Hungary enacted the first pieces of legislation containing a general definition of insurance 44, which has certainly inspired italian legislature elaborating the concept of the insurance contract which appears for the first time in art. 417 old commercial code From this rule differs little in terms of content, the article stated by art of the actual italian Civil Code. Both dictate a general rule that, after identifying the common element in all forms of insurance, shall immediately adopt a dichotomous formulation, distinguishing the non-life insurance (which are intended to retaliate the insured for the damage resulting from an accident) than life (under which the insurer makes a payment to the occurrence of an event relating to human life) 46. On the other hand, looking at the entire continental legal firmament, one can see that the definitions adopted by other European countries (even in their diversity) are, like the Italian one, the result of centuries of dogmatic evolution (that stops we just now briefly traced) which ended with the recognition of insurance as contractual autonomous type, having a separate cause from any other contracts. The more complete and articulated notion is found in the German Law of 30 May 1908, which defines the insurance benefit as obligation in 42 Baldasserroni, A. (1803) Delle assicurazioni marittime, V, Florence, 28 ss. and D Emerigon, B. M. op. cit., 5ff. 43 From the sixteenth century (Gartias, F. op. cit., 657; Salon, M. B., op. cit., 683; Azor I., op. cit., 912, and Da Vittoria, F. op. cit., 222), also if life policies rise finally only in XIX century (Perdikas, P. op. ult. cit., ). 44 The first with law 11 june 1874, 43 articles, while the second with commercial code In this regard, Donati, A. Gambino, A. Pino, A. (1963) Il contratto di assicurazione nelle legislazioni dei Paesi del M.E.C. Tavole di confronto, in Assicurazioni, I, 3 ff; Vivante, C. Trattato di diritto commerciale, cit., ; Donati, A. Trattato del diritto delle assicurazioni private, cit., I, 80 e 90; Salandra, V. sub artt ff italian civil code 1942, Dell assicurazione, in AA. VV., Commentario del codice civile a cura di Scialoja A. e Branca G., Bologna Roma, 1966, 173, nonché La Torre A., op.since last. cit., 193, note n In fact, by napoleonic legislation (Code civil de Napoleon 1804 and Code de commerce 1807), the italian codes on 1865 not rule about insurances in general (La Torre, A. La disciplina giuridica dell attività assicurativa, cit., 30). 46 La Torre, A., L assicurazione nella storia delle idee, cit., 194, note n. 457.

44 4/2012 Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law damages insurance to compensation, in a contractually agreed, the damage produced by the loss and, in life insurance or of persons, to pay a capital or incombe, until service agreed, against payment of premium. It a notion which, like the Italian one (1882 and 1942), is set on the dichotomy damages-life, but with the not slight difference that the German law put together life insurance with the accident insurance and any other insurance of persons, thus preventing the occurrence of these problems of interpretation registered in our system respect to the classification of the latter two categories. 47 A clear distinction (damage s-life) comes only in embryo in the French law of July 13, 1930, which speaks of obligation to pay to the occurrence of a loss a predetermined amount (with implicit reference to life insurance) or a indemnity-compensation not exceeding the insured sum (where the allusion is clear damages - insurance) 48. Of this dichotomy, however, there is no trace in the Belgian Law of 11 June 1874, or in the Luxembourg on 16 May 1891 and in Dutch commercial code of 1838, which seem to give little space to insurance of persons (referring only to the obligation to compensation for losses and damages) but, conversely, explicitly take in consideration, in its definition, compensation for profit hoped INSURANCE IN THE MODERN AGE: VIVANTE AND THE PRINCIPLE OF THE FIRM But what is the function of the insurance contract? Various solutions have been proposed in this regard According to the Tables of comparison in Donati, A. Gambino, A. Pino, A. op. cit., 3 ff. 48 Tables of comparison in footh of Donati, A. Gambino, A. Pino, A. op. cit., 3 ff. 49 Tables of comparison in Donati, A. Gambino, A. Pino, A. op. cit., 3 ff. For the hoped profit (art. 1905, comma 2, italian civil code) see: Castellano, G. Scarlatella, S. op. cit., 334; Fanelli, G. Le assicurazioni, in Trattato di diritto civile e commerciale, directed by Cicu G. e Messineo F., (1973) Milan, I, 161 e De Gregorio, A. Fanelli, G. op. cit., The most complete overview about thouse is contained in Moeller H., (1962) Moderne teorie sul concetto di assicurazione e di contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, 18 ff. But see also: VITERBO C., (1932) Il contratto di assicurazione, in Riv. dir. comm., I, 40 ss.; Donati, A. Trattato del diritto delle assicurazioni private, cit., II, 7 ss.; Buttaro, L. (1962) Moderni orientamenti sul concetto giuridico di assicurazione nella dottrina italiana, in Assicurazioni, I, 179 ss.; Santi, G. (1965) Il contratto di assicurazione, Roma, 7 ss.; Gasperoni, N. op. cit., 11 ff.; Salandra, V. op. cit., 179 ff.; De Gregorio, A. Fanelli, G. op. cit., 6 ff; Scalfi, G. (1991) I contratti di assicurazione. L Assicurazione danni, in The jurist who, rightly, can be considered the standard bearer of the scientific renewal of matter, is Cesare Vivante, who with his massive three-volume treatise on Insurance Contracts ( ) was the first to perceive and theorize the link between contract and firm, when it actually was still ignored by the legislature. He developed the theory of the firm completely, enhancing the legal the technical data that is the foundation of the insurance activity. If it is true, that in every single contract, the insurer promises to insured to keep it free from the negative economic consequences of any loss behind the payment of a premium received in advance, it is true that the specific insurance benefits can not be ensured only through the assumption of a mass of risks of the same species from the same insurance company. 51 In this way it is possible to eliminate or, at least, to absorb all risk borne by entering into a number of contracts homogeneous so that the premiums paid by the insured, that many will not be affected by accidents, constitute a sufficient amount to cover the performance that the insurer will have to face in favor of policyholders for whom, in proportionately small, it will be operational warranty. The insurance company is well placed to guarantee the fulfillment of the promised service to policyholders and, at the same time, to portray a consistently profit from its activities, making a careful risk selection aimed at maintaining the above proportion, through careful statistical and actuarial investigation. 52 In other words, relying on Rule of large numbers, which governs the set of phenomena taken into consideration, implements a provision that allows you to determine with high accuracy, or at least, with significant approximation which will be the percentage of risks that AA. VV., Il diritto delle assicurazioni, I, Turin, 14, 26 ff and La Torre A., op. since last cit., 294, especially note n This practical need was already recognized and sustained with the advent of large insurance companies, since the second half of the eighteenth century. See in the foreign doctrine before Vivante: Quenault, M. (1828) Traité des assurances terrestres, Paris, 121 ( La jurisprudence, qui ne voit dans chaque assurance qu un contrat isolé et qui se borne à connaitre des rapports que cet contrat établit entre l assureur l assuré et ses représentants, ne comprend point dans son domaine toute la théorie des assurances. Une autre science prends aux combinaisons, qui établissent entre toutes les assurances faites par une compagnie une sorte d ensemble, dans lequel chaque risque assuré et chaque prime d assurance ne figurent et ne concourent que comme des facteurs d un seul tout ) and Goldschmidt, L. (1874) Handbuch des Handelsrechts, Erlangen, 49, 582 ( Die Moglichkeit eines rationellen genossenschaftlichen Betriebes, sicché eine auf statisticher Grundlage beruhenden Durchschnittberechnung, ein gemeinschaftlicher durch die Beitrage der Versicherten aufgebrachter Ersatzfonds gebildet und verwaltet werden kann ). 52 Supra, 1. 43

45 BENEDETTO FARSACI 44 occur. And it is for this reason that the insurance contract could not be concluded as an isolated affair; the effective and systematic of the industry by a company is therefore not a fact extrinsic to legal relations of the parties, it is essential for fulfillment of the rights and obligations that each took on 53 so there is no insurance without insurance company. 54 The theory of Vivante, soon welcomed by foreign authors 55, was taken in Italy in the middle of the last century, especially from Mossa 56, Sotgia 57 and Ferri. 58 The first, having focused on the mutual interrelationships between act and insurance activities 59, comes to the conclusion that: in the insurance contract the insurance company comes as a condition of the contractor, which position of law, subjective and organic of the insurer. The insurer is not only a person, but it is essentially a business enterprise with that particular form of jointstock companies, or mutual society, with data and conditions. From what the author brings down not only that the policy ended with an insurer operator in an entrepreneurial activity is invalid, but also (and here is the news) that the business organization is a precondition for the duration of the contract, in order to ensure continued coverage to the insured. 60 Not a few, indeed, were the objections to such reconstruction, including distinguished himself in the past, especially the vehement criticism of Viterbo Vivante, C. op. since last cit., Vivante, C. op. since last cit., Ehrenberg, R. (1911) voice: Versicherungsrecht, in Handworterbuch der Staatswissenschaften, 3 a ed., Iena, VIII, 278; Hemard, J. (1924) Théorie et pratique des assurances terrestres, I, Paris, 24, as wich insurance presente à la fois un caractère économique, juridique et technique, tandis que le contrat d assurance n este que sa traduction juridique and Ehrenzweig, A. (1929) Die Rechtsordnung der Vertragversicherungsvertrages, Wien, Mossa, L. (1942) Sistema del contratto di assicurazione nel libro delle obbligazioni del Codice Civile, in Assicurazioni, I, 189 ff and ID., (1953) Impresa e contratto di assicurazione nelle vicendevoli relazioni, in Assicurazioni, I, 141 ff, after having abandoned theory of possible need that we shall examine after. 57 Sotgia, S. (1959) La prestazione dell assicuratore, in Assicurazioni, I, 374, who insists that the distinctive and unified element of all insurances is recognized by systematic exercise of an insurance undertaking,or in the presence of an organization to exercise systematic and continuos insurance contracts. 58 Ferri, G. (1963) L impresa nella struttura del contratto di assicurazione, AA. VV., Studi sulle assicurazioni per il cinquantenario dell INA, Rome, 111 ff. 59 La Torre, A. La disciplina giuridica dell attività assicurativa, cit., 2 ff. 60 Mossa, L. op. since last cit., Viterbo, C. op. cit., /2012 The latter one claimed that there was no liability of the insurer in respect of the insured, to be organized in entrepreneurial activities, to enter into new contracts or continue those already concluded, or rather introducing into the rules of the policy a condition of this sort, because it is not essential to the legal nature of a contract the circumstance, extrinsic to it, that one of the contractors habitually concludes contracts of the same nature. In support of these assertions authoritative doctrine 62 stated that in itself, the fact of the organization to a business company of one party, but could have major effects of the discipline and the relationship of the company, does not change the legal nature of the relationship because economic category and legal category do not necessarily coincide THE PRINCIPLE OF POSSIBLE NEED Parallel to Vivante s idea, was drawn to a different building in order to preserve the conceptual unity of the insurance phenomenon: the theory of satisfaction of a possibile need for any partial cost. Its original formulation was thought to economist Gobbi 64, which starts from the observation that the human person acquires assets to meet current needs and certain, or rather future needs and possible. So, the individual, considering the possibility that occurs the so-called possibile need, is induced to purchase immediately, even when the need is merely potential, the good that will be used to satisfy (if it arises) or he will ensure the provision of one third to refreshment in case of need come true by paying in advance a price far lower than the value of the res. The insurance would, in this way, the means by which this economic idea assumes legal status. The theory of the possible need, moreover, allows to understand exactly a further distinction between the insurance, on the one hand, and the game and bet on the other: the payout amounts to an advantage supervenient and not to the compensation of a disadvantage, arisen for the occurrence of a risk Donati, A. (1950), La causa del contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, Donati, A. op. since last. cit., 238; Scalfi, G. (1987) voice: Assicurazione (contratto di), in Dig. disc. priv., sez. comm., I, Turin, Gobbi, U. (1894) Il carattere di indennità nell assicurazione, Milano, 2 ff; ID., (1898) Manuale dell assicurazione, Hoepli, 5 ff. and ID., (1974) L assicurazione in generale, in Annali di economia dell università Bocconi, Milan, Moeller, H. op. cit., 21.

46 4/2012 Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law This thesis originally received many supports 66 and was revisited by Brunetti, who made reference to the socalled need originated from the destruction or damage of property. 67 However, noted that the need is not an essential element of the insurance type, especially with regard to life insurance, to save render such theoretical construct, it distinguished between the concrete need that would have resulted from the occurrence of an injury and the abstract need inherent in an event relating to human life 68. To this solution also joined, at first, Donati 69, who called the cause of the insurance contract in these terms: to satisfy the current and duration needs of the insured for certainly satisfy those needs that may will be caused by the occurrence of an uncertain event. So at the time the author was trying to overcome the basic objection that had long since been put forward against the original formulation of the thesis, or rather the possibility that the verification of the insurance event does not rise to any need for insured, but rather, in economic terms, it was sometimes advantageous (for example see the case of the death of an life insured, terminally ill), so as to find the negotial cause at the time of conclusion of the contract. The author then changed his opinion when he realized that the subjective nature of the concept of need, which eschews any attempt to objectivation and look toward the cause of insurance. 70 This theory, however, differs radically from that of Vivante because it moves toward the cause the question of the identification of a unitary 66 Hupka, J. (1910) Das Begriff des Versicherungsvertrages, in AA. VV., Zeitschrift fuer das Gesamte Handelsrecht und Konkursrecht, LXVI, Stuttgart,546; Rocco, A. (1928) Principi di diritto commerciale. Parte generale, Turin,197; Unna, (1933) Die Stellung und Bedeutung des Bedarfsbegriffes im Vesricherungsvertrag, Amburgo, 12 ff.; Ferrarini, S. (1935) op. cit., in Assicurazioni, I, 618 ff., now in ID., Saggi di scienze assicurative, cit., 95 ff.; Graziani, A. (1936) Istituzioni di economia politica, Torino, 570; Santoro-Passarelli, F. (1948) Rischio e bisogno nella previdenza sociale, in Riv. it. prev. soc., 6 ss., now in ID., Saggi di diritto civile, II, Napoli, 1961, 1151; Buttaro, L. op. ult. cit., 179 ss.; Santoro-Passarelli, F. (1963) La causa del contratto di assicurazione, in AA. VV., Studi sulle assicurazioni, Rome, 208 ff. and in Assicurazioni, 1963, I, , and ID., (1975) Variazioni sul contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, 205 ff. 67 Brunetti, A. (1935) La teoria giuridica del contratto di assicurazione, in Assicurazioni, I, 412 ff. 68 Mossa, L. (1936) Compendio del diritto di assicurazione, Milano, Donati, A. (1943) Il contratto di assicurazione nel codice civile, Commentario, Rome, Donati, A. La causa del contratto di assicurazione, cit., 233 and also ID., Trattato del diritto delle assicurazioni private, cit., II, 11; Gambino, A. voice: Assicurazione. I) Contratto di assicurazione: Profili generali, in Enc. giur., IX, Roma, 1988, 2. foundation of the insurance contract, and it sees in this contract a function that exactly fits an social benefit THE PRINCIPLE OF INDEMNITY. SETTING UNITARY AND PLURALISTIC THEORETICAL CONCEPTIONS The Compensatory theory or principle of indemnity owes its genesis to the French doctrine 72, before being accepted for the first time in Italy by Ascarelli. 73 According to this view the cause of insurance lies in the function of restoring damage, arising from a specific risk event that affects a property or a person. Already on the basis of this short description we can deduce how well it is tailored to the life insurance but the first widely practiced forms of insurance of risks relating to the human person, namely that of being taken prisoner by pirates or enemies and be taken into slavery, the compensatory nature of the contract could not be doubted, as the insurance covered the redemption price and the amount of money that should have been paid by the insured to regain their freedom 74. Conversely, it is not equally obvious to the applicability of this theory to life insurance, for which the compensatory nature is a fact to test, not certain, because the insurance benefit here is the payment of a capital or a annuity upon the occurrence of an event relating to the duration of human life 75, regardless of the harmfulness or less of such an event. To bring also setting indemnity, it was said that, in the event of death, the risk is the loss of life, or in injury suffered by survivors, family and creditors, respectively dissatisfied and without means of livelihood 76, while in the insurance for the 71 Donati, A. Il contratto di assicurazione nel codice civile, cit., Alauzet, I. (1843) Traité général des assurances: assurances maritimes, terrestres, mutuelles et sur la vie, II, Paris, 479 ff.; Herbault, P. (1877) Traité des assurances sur la vie, Paris, 34 ff.; Chaufton, A. (1884) Les assurances, leur passé, leur présent, leur avenir, Parigi, 188 and 312. In German doctrine: Goldschmidt L., (1891) System de Mandelsrecht, Stuttgart, 167, Ascarelli, T. (1949) Sul concetto unitario del contratto di assicurazione, in Saggi giuridici, Milan, 397 ss. 74 Buttaro, L. (1958) voice: Assicurazione in generale, in Enc. dir., III, Milan, 435. See adde La Torre, A. L assicurazione nella storia delle idee, cit., 232 e note n Alauzet, I. op. cit., 481 and Rudiger, A. (1885) Die Rechtslehre vom Lebensversicherungsvertrag aus den wirtschaftlichen Grundlagen des Geschaftes entwickelt und unter besonderer Berucksichtigung der Ergebnisse der Rechtsprechung, Berlin, 19 e 58). 76 Herbault, P. op. cit., 49 and Ramella, A. (1921) Trattato delle assicurazioni private e sociali, I, Milan, 9. 45

47 BENEDETTO FARSACI 46 event of survival, the damage was made by increased requirements related to the state of old age. 77 The criticism against the varied reconstructions that have attempted to identify an unitary core in all phenomena negotiating insurance lead some commentators to support the inability to perform a reductio ad unum of insurance, thus opening the way to the dualistic conceptions. One of the strongest supporters of the dichotomy between no life insurance and life insurance (although without denying the unity of the institute insurance) was undoubtedly Fanelli, who calls to mind the example of accident policies (or against accidental troubles) as confirmation of its most significant assertions. 78 Also Scalfi, about the problematic issue of the applicable rule to this insurance figure, noted the recognition of a right of citizenship in favor of the benefits of insurance as facere and claiming the existence of a plurality of models of insurance 79 as there are types of risks that the law allows to cover 80. In this way Scalfi differs radically from Fanelli 81, according to which there is not even allowed into the dichotomous system of our law a tertium and maybe a quartum, etc.. genus, distinguishing the risks simply by depending on whether or not about the duration of human life. In any case, these authors agree on one consideration: by the configuration of the event, whose fulfillment materializes the negotiated risk, it would depend the divisions within the insurance contracts. In fact, the various arguments that have been developed, beyond the criticisms that have led to their rejection, are constantly trying to trace the cause of the insurance (more or less indirectly) taking into account the perspective of the insurer or that of insured. It 77 Krosta, B. (1911) Uber den Begriff der Versicherung, Berlino, 63 ff. 78 Fanelli, G. (1962) La summa divisio nelle assicurazioni private: riflessioni su un vecchio problema, in Foro it., IV, 58, now in ID., (1971) Saggi di diritto delle assicurazioni, Milan, 507 and Herrmannsdorfer, F. Versicherungswesen, Berlino, 1928, 1, 6 ss.). For a complete overview about thesis that refutes dicothomy damages-life insurances see: Valeri, G. (1930) La classificazione del contratto di assicurazione, in Riv. dir. comm., I, 348; Donati, A. Trattato del diritto delle assicurazioni private, cit., II, 53 ff. and, at least, Volpe Putzolu, G. (1992) Le assicurazioni. Produzione e distribuzione, Bologna, 81 ff. 79 Viterbo, C. op. cit., 55 and Volpe Putzolu, G. (2000) Prestazione di servizi nell evoluzione del rapporto assicurativo, in Assicurazioni, I, 20 ff. 80 Scalfi, G. (1995) Dalla classificazione dualistica alla concezione pluralistica dei contratti di assicurazione: contratto o contratti di assicurazione?, in Assicurazioni, I, especially Fanelli, G. op. ult. cit., in Foro it., cit., 68, now in ID., Saggi di diritto delle assicurazioni, cit., /2012 accepts, implicitly, a notion of this essential element, different from the idea that now dominates and defining it as objective social-economical function, or rather wich purpose that unrelated to the reasons pursued by either party by choosing a particular type of negotiation 82. So, while the theory of the firm can infer a general and unspecified function profit of the insurance contract, since it focuses all the problems of the unitary foundation on the figure of the insurer, by contrast, the doctrine of possible need and that one of the compensatory-indemnity principle describe the cause of the contract having regard only to the position of the insured. This logical flaw represented by the acceptance of one-sided perspective is already noted between the lines of the writings of Donati 83, despite the fact that, as we discuss here shortly (infra, 8), has also contributed to reformulate the indemnity thesis. So, to outline the socio-economic function of insurance we must reflect about the actual objective finality that the contract carries on stipulation, of course without taking into account the fact that the parties subsequently run (or not) their performance. The same Donati notes in this connection, persuasively, that the thesis (by the same described as a theory of the function with respect to both parties ) that the insurance would generate a mere exchange of corresponding obligations (premium against insurance guarantee) does not identify the cause of insurance, since it is on a quid common to all bilateral-synallagmatic contracts, without allowing any identification within them. 84 But, then, is it possible in this respect intending a unitary notion of insurance function? Scalfi itself does not deny that the cause of guarantee characterizes the insurance contract, only he elevates the risk for typifying element, so as to postulate a breakdown of the insurance type in a variety of types as there are many cases of the abstract risk insured. So, against the abstract cause of insurance cover can be distinguished many really and effective causes ( guarantee of an indemnity, warranty service, solvency insurance, to assume the financial burden of a debt or a loss, a guarantee of a social security benefit, etc.) By myself the most exact theoryof this principle is by: Santoro-Passarelli, F. (1966) Dottrine generali del diritto civile, Naples, Donati, A. La causa del contratto di assicurazione, cit., 224 ss. 84 Donati, A. op. ult. cit., Scalfi, G. op. ult. cit., 148. The same author says that it s possible a synthesis between life and no-life insurance only by

48 4/2012 Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law One might add that the answer to the question is to be found in the sources that are at historically when the markets begin to spread massively the first forms of insurance premium. 86 This is because, during that time, the authors (even more than before) were faced with the need to overcome the old accusations of illegality directed against the phenomenon insurance, then atypical. 87 But of this we will look at later. 6. THE DICHOTOMY NON-LIFE LIFE INSURANCES damages insurance and life insurance). But, beyond this dualistic approach (subtypes), the point is to identify the essential element that distinguishes the type, which is to say: the cause which characterizes the contract of insurance and distinguishes it from any other negotiating plan. In fact, all the various arguments that have been developed seem united by a single objective, undeclared, wich always occurs with remarkable intensity for further reading: the quest for the lowest common denominator that is the foundation of all insurance transactions On the basis of briefly exposed in the previous sections, you can already emphasize that with regard to the choice of the Italian legislature to dictate a dualistic definition of insurance (damages or no life-life), as the art. 417 old italian commercial code 1882 as art actual italian civil code, there has been an extensive debate in the literature with different positions. And this happens: now in an attempt to exceed this dichotomy - in order to justify the reductio ad unum of the insurance phenomenon 88 or different classifications 89 or pluralistic conceptions 90 - now in order to enhance it, without denying, however, the conceptual unity of the institute. 91 And it is well immediately inform that this dichotomy, present in the same legislative definition (art italian civil code), is functional to a discipline which, in part, is common to all insurances, because it is included in the section I, dedicated to the General Provisions (Articles artt civil code) and is partly differentiated, since the Section II is devoted to Insurance against damages (Articles 1904 to 1918 civil code) and section III to the Life Insurance (Articles civil code), followed by a section IV ( the reinsurance Artt to 1931 civil code) and section V Final Provisions (art civil code). It is thus to outline a regulatory design that describes a type of contract (insurance) and two subtypes (non-life structural level (Scalfi G., voice: Assicurazione (contratto di), cit., 340 ff.). 86 La Torre, A. op. since last cit., 113 ff. 87 La Torre, A. op.since last. cit., 147 ff., who refuted the claims of usury, gambling or betting, imbalance of benefits, un fair profit for insured (in case of loss) and unfair profit of insurer (if the loss not trues). 88 I refer to supporters of theory of firm (supra, 3). 89 Supra, note n Scalfi, G. Dalla classificazione dualistica alla concezione pluralistica dei contratti di assicurazione: contratto o contratti di assicurazione?, cit., The supporters of compensatory theory, despite in different formulations (supra, 5 and infra, 8). 7. THE NEW PRINCIPLE OF INDEMNITY This insurance common core, compared to the original formulation of the theory of indemnity, Donati 93 cites the same decisive reasons that led him to reject the theory of possible need and so he claims that not always death constitutes a damage, indeed it can relieve suffering, not always causing injury to family members of the deceased, if he was poor, or to the creditors if the inheritance is large enough, on the other hand, survival is not always detrimental, rather it is advantageous if the insured is (for example) a professional or a businessman fully productive. It was therefore attempted to reformulate the theory trying to overcome objections just now described. Beginning by proper consideration that the risk is mere likelihood of damage, the compensatory function of life insurance would be safeguarded extending the notion of detrimental event to the case of mere potentiality of injury and the fact that nothing precludes the overall basis of the damage, regardless of the evidence of its objective existence (as is the case of so-called nonpecuniary damage or alleged.) 94 In life insurance, then, interest in art italian civil code, would also immanent (having to subject the person as such) and would also assessed on forfait. In other words, all events relating to human life, raised in this contract are (at least) potentially harmful, so as to recover the indemnity due. 95 The most penetrating criticism against 92 Wich also seeks Scalfi G., op. ult. cit., Donati, A. op. since last. cit., 230. See further Scalfi, G. voice: Assicurazione (contratto di), cit., Donati, A. op. since last cit., 242ff. and ID., Trattato del diritto delle assicurazioni private, cit., II, 21 ff. 95 Buttaro, L. (1958) voice: Assicurazione (contratto di), in Enc. dir., III, Milan, 467; Buttaro, L. L interesse nell assicurazione, cit., 201 ff.; Donati, A. op.since last. cit., 204 and Ascarelli, T. (1955) Saggi di diritto commerciale, Milan, 439. Against this thesis Brunetti, A. op. ult. cit.,

49 BENEDETTO FARSACI 48 such a concept was formulated by Fanelli 96, who points out that it has forced on the same level of no life insurance, namely at the level of one of the two main areas of legislative dichotomy, any other subspecies insurance, deleting or at least making precarious and superficial each of the rules for the classification of insurance contracts. 97 On the other hand, to justify the extension of this function to the life insurance he had to resort to artifice (or legal fiction) to conceive the existence of an abstract damage resulting from events relating to human life, whereas the same does not appear detrimental. 98 In fact, the death of a wealthy terminally ill patient who is insured in case of death, without having creditors, has no harmful for him, for the third / or beneficiaries of the policy. Also happens if the insured is young and in full working phase: its survival over a certain period does not impoverish him, potentially even to rich him. Yet in all these cases, the life insurer will always have to pay any income or capital to the occurrence of the insured event: it is therefore an operation of mere savings or capitalization CONCEPTUAL UNITY OR FRAGMENTATION OF THE CASE? The fact is that, despite the traditional dichotomy, the definition by italian civil code offers us to identify the type, that is the cause of the contract as a minimum and characteristic content: or rather the pact under which one party (the insurer), to the payment of a premium, undertakes to perform a certain servicebenefit for the occurrence of a risk looming on the other party (insured). It is also true that this notion, as already mentioned (supra 6), finds its roots in the theories of the sixteenth and seventeenth centuries. In fact, already the doctrine of the time respectively observed that the insurance est contractus quo quis alienae rei re periculum suscipit obligando se or est alienarum rerum sive mari sive terra exportandum periculi susceptio certo constituto pretio. 100 The same semantic idea is present in the thinking of other distinguished authors a little 96 Fanelli, G. op. since last. cit., in Foro it., cit., 51 ss., ora in ID., Saggi di diritto delle assicurazioni, cit., 495 ss. 97 Fanelli, G. op. ult. cit., in Foro it., cit., 54, now in ID., Saggi di diritto delle assicurazioni, cit., Gasperoni, N. op. cit., Valeri, G. (1907) Natura giuridica delle assicurazioni contro gli accidenti, in Riv. dir. comm., II, 571 and ID., La classificazione del contratto di assicurazione, cit., 351 and Clemente, I. (2004) L assicurazione infortuni: una figura in cerca di disciplina, in Dir. econ. ass., 1, 236 ff. 100 Santerna, P. op. cit., n. 129 and Stracca, B. op. cit., f /2012 later 101 and it finds, perhaps, her best formulation in the work of Martino Bonacina 102 who, after having proved the groundlessness of all causae nullitatis of insurance contract, he concludes licita est assecuratio qua quis in se suscipit periculum rei alienae cum spe lucrandi. And a more complete theoretical system you have in the early nineteenth century, thanks to a author beyond the Alps, for which the insurer assumes the risk of fortuitous accidents involving the insured, forcing it to carry out the guaranteed benefit upon the occurrence of the same accidents. 103 From the beginning, therefore, the doctrine understood that the true essence of the phenomenon insurance is to be found in the support by the insurer, to the extent agreed in the contract, of the economic consequences of a risk looming in rerum natura on the insured concentrating such a function in the formula: susceptio periculi rei alienae. And this is the reason justifying the insurance contract or the cause for which the order recognizes legal significance to this contract, making the same interest in socially useful. 104 The insurance has been regulated as a stand-alone type, from the enactment of the old italian Commercial code 1882, because through the mechanism of assumption of risks ( essential factor in the pattern of business trade ) 105, has allowed the development of activities and lifestyles become inseparable from the human condition, otherwise would have broken or late development. 106 The recognition of susceptio periculi as the cause of every single insurance contract has been advocated by authors 107, but by meeting resistance of those 108 who saw directly the transfer of risk such as the object of contract of insurance, in the wake of 101 Scaccia, S. op. cit., Quaestio VII, Pars III, Limitatio VI, n. 5; Soto, D. op. cit., 437; Ansaldi, A. op. cit., XII, n. 4; Patuzzi, I. V. op. cit., 77; Mastrio, B. op. cit., 124; Casaregis, G. L. M., op. cit., I, n. 90 and Turnely, H. (1746) Universae theologiae moralis tractatio, Venice, I, Bonacina, M. op. cit., Pothier, R. (1821) Trattato del contratto di assicurazione (trad. it.), Naples, 69 ff. 104 Betti, E. (1955) Teoria generale del negozio giuridico, Turin, Stefani, G. op. cit., La Torre, A. op. since last cit., Lordi, L. (1936) Obbligazioni commerciali, 2 a ed., Rome, 605. The most famous supporter of this thesis is Santoro- Passarelli, F. La causa del contratto di assicurazione, in AA. VV., Studi sulle assicurazioni, cit., 213 and in Assicurazioni, cit., 457. In Germany, finally, this solution was accepted by Bruck E., (1930) Das Privatversicherungsrecht, Mannheim, 52 ff. 108 Salandra, V. op.since last cit.,

50 4/2012 Insurance contract: Historical and theoretical profiles from the perspective of European law other doctrine. 109 But, if formulated in terms of risk transfer of a harmful event, it is clear that the thesis will be exposed to the same objection that drops the compensatory-indemnity theory: the operation of the guarantee in life insurances is independent of the harmfulness or potential harmfulness of the event relating to human life, raised in the policy. On the other hand, if also we want to consider this phenomenon 110 as the object of negotiation, we must not forget that the insurer, in fact, confined to take charge, in legal terms, of certain consequences of the insured as threatened a risk, without any transfer that would naturalistically impossible. In other words, the take on charge of risk by the insurance company means that the same should compensate the insured for injuries caused by the loss (in damages insurance). Otherwise, in relation to life insurance, the insurer will perform its financial benefit capitalizing the savings that the policyholder has decided to set aside in order to face his future with confidence (if survive beyond a certain date) or for safety to certain survivors (in the event of his death). And of course, insurance, in view of the company, aimed at fulfilling the purpose of profit, while in the perspective of the insured, it need to guarantee security that comes from the possibility of suffering harm or an event relating to human life. Not failed in this regard to point out that life insurance and the risk depends on the possibility that the life duration of the insured is different from the average duration resulting from mortality tables, under which the company bases his charges or premiums. 111 But, in more general terms, the insurance function is clearly highlighted by the author 112 which has adopted the formula of the neutralization of individual risks, primary reason for the general regulation of the insurance contract, which placed in the italian Civil Code ; it means the risk is cleared by the contractor-insured as it is supported by the insurer, which just guarantees 113 service-benefit 109 Vivante, C. (1903) Contratto di assicurazione, in Commentario al codice di commercio, 6 a ed., Verona, n. 58 and Mossa, L. op.since last cit., 19 e La Torre, A. op.since last. cit., 295, reminds us that this formula was near to old idea about emptio-venditio periculi (supra, 1). 111 De Gregorio, A. Fanelli, G. op. cit., 11, with referring to the ancient notion of risk transfert. 112 Gambino, A. (1985) La neutralizzazione dei rischi nella struttura e nella funzione giuridica unitaria del contratto di assicurazione, in Riv. dir. comm., I, 209 ff. and ID., voice: Assicurazione. I) Contratto di assicurazione: Profili generali, cit., 15 ff. 113 Guarantee obligation has ancient origins until the time of the Twelve tables (Talamanca, M. (1979) voice: Obbligazioni (dir. rom.), in Enc. dir., XXIX, Milan, 8ff.). In classic age, the category of obligations of praestare was considered as tertium agreed for the case that the event will come true. And the operation of the system is made possible by the technique of the insurance procedure insurance, thanks to which the modern insurance company was able to adopt, on a large scale, the principle of the communion of risks. 114 Now, in front of the considerable variety of the risks that may be the subject of insurance, you can also say, as it has been said 115, that there are many types of guarantees. But this is not to escape from the notion of susceptio periculi rei alienae, being so many manifestations of the same negotiation function, that is due in the cause of the contract. 116 Then dreaded event on both sides, so as to generate the risk and interests communion which will now consist either in an offense committed against a third (as is the case for civil liability), now in a damage to a single property (think of the fire policies), now in a pecuniary loss (legal expenses insurance), now in an accident which results in a difficult situation ( Services ), now in death or survival, it is not the fact of in itself justify a disruption of the unitary insurance type. 9. TYPES AND SUBTYPES OF INSURANCE: CONCLUSIONS The point which now remains to be clarified is whether they related to insurance type cases of susceptio periculi not properly categorized under the legislative dichotomy damages-life. And the problem can not be solved in the same way that the criterion concerning the limits of elasticity of the cause. 117 In this regard, authoritative doctrine warns that as long as the contract is viewed as a means, but without reference to the subject, for whose benefit it was designed and using it, it can not be adequately capture the cause. With regard to the insurance contract, the idea of shifting the risk fits perfectly in that thesis. In this function, objectively prepared by order, you genus with those of facere and of dare. In this matter see the contribute of Betti E., (1955) La struttura dell obbligazione romana e il problema della sua genesi, Milan, 34 ff. 114 La Torre, A. op.since last cit., Scalfi, G. Dalla classificazione dualistica alla concezione pluralistica dei contratti di assicurazione: contratto o contratti di assicurazione?, cit., Pugliatti, S. (1934) Nuovi aspetti del problema della causa dei negozi giuridici, in AA. VV., Scritti in memoria di Giacomo Venezian, Messina, 187 ss., now in ID., (1951) Diritto civile. Metodo. Teoria. Pratica (Saggi), Milano, 75 ff., and Bianca, C. M. (2000) Diritto civile. III. Il contratto, Milan, 425 ff. 117 Messineo, F. (1958) Manuale di diritto civile e commerciale, 5 a ed., Milan, I, 38,

51 BENEDETTO FARSACI 50 must compare, casu pro casu, the real intention of the parties and the purposes for which it is designed, more specifically, to achieve, to see if there is at least one essential coincidence that can justify the birth and the normal existence of the same contract. 118 In application of these principles can be observed as, in effect, the mechanism of susceptio periculi rei alienae simply requires, for its implementation, that an other subject than the one on which the risk burden (in rerum natura) assume on himself the incidence. 119 What, then, can prohibit that the freedom of contract, in order to satisfy a predetermined purpose 120 but different from that to be kept free from damage or obtain a sum of money upon the occurrence of an event relating to human life, enabling a person to take charge of a risk for other nature? In this rhetorical question responds unanimous the historical evolution of the institution of insurance and the same legislative notion. On the first point it is undeniable that the insurance contract, from its origins to the present day, has gradually developed in extent and in depth, never straying from the core primitive that is still the essential basis namely, riskstaking on charge of others persons against payment of a premium. And this, in reality, is the broad notion in art of the italian Civil Code 1942 gives us. In fact, the progressive identification of risks, which provide, did not compromise the unity of the legal contract of insurance, from insurance against various kinds of damage to accident insurance, life assurance. 121 The insurability of each new type of risk must be, then, considered about common core to all forms of insurance, as his time was with regard to life insurance policies. 122 A problem of qualification was posed in more recent times, with reference to the so called insurance surety or guarantee, whose legal nature is discussed for decades. The doctrine that proposed qualification as insurance Pugliatti, S. ( ) Precisazioni in tema di causa del negozio giuridico, in Riv. dir. comm., I, 27, now in ID., Diritto civile. Metodo. Teoria. Pratica (Saggi), cit., Santoro-Passarelli, F. op. since last cit., in AA. VV., Studi sulle assicurazioni, cit., 213 and in Assicurazioni, cit., Pugliatti, S. op.since last. cit., in Riv. dir. comm., cit., 27, now in ID., Diritto civile. Metodo. Teoria. Pratica (Saggi), cit., 119, who defines it specific cause. In the matter, also: De Nova G., (1974) Il tipo contrattuale, Padova, Santoro-Passarelli, F. op. since last cit., in AA. VV., Studi sulle assicurazioni, cit., 213 and in Assicurazioni, cit., 457, in according him it is insurance contract every contract directed towards to cover, by premium, a existing risk before the contract. 122 Perdikas, P. op. since last. cit., Messineo, F. op. cit., 160, n. 17 bis; Stolfi, M. (1958) Natura giuridica dell assicurazione cauzionale, in Assicurazioni, I, 67 4/2012 has focused primarily on the causal profile, because those contracts carry a displacement of risk from the customer to the company namely the possibility (or probability) of a failure in the first one in order to obligation assumed by the same against a third party and extending also to the case in question the rules laid down in articles 1411 and 1891 italian civil code, respectively, about the contract in favor of third and insurance on behalf of those whom it may concern. 125 Beyond the commonality or otherwise of the results which they reach these authors 126, the reconstructive procedure adopted is correct: we evaluate the nature of the insurance contract on the basis of common core, represented by susceptio periculi, regardless of the problem, merely classificatory, if the single type of risk is categorized in one or other side of the traditional dichotomy damages-life, because it can also be placed outside of it. The example is a personal insurance (accident, illness), for which the Courts 127 have considered applicable, in addition to the general rules (Articles 1882 to 1903 actual italian civil code), part of the same rules on insurance damages-property (Articles ) and, in part, those of life insurance (Art ). ff.; Russo, C. (1997) La rinuncia alle eccezioni fideiussorie (artt e 1957) nelle garanzie assicurative: spunti per una diversa impostazione del problema, ibidem, I, 616 ff. 124 Messineo, F. op. cit., 160, n. 17 bis. 125 La Torre, A. In tema di importazione temporanea e polizza fideiussoria, note to Court Messina, 30 june 1958, in Giur. sic., 1958, 1044 ss., now Polizza fideiussoria, assicurazione e temporanea importazione, in ID., (1979) Scritti di diritto assicurativo, Milan, 90 ff. 126 Fusaro, A. (1985) In tema di assicurazioni fideiussorie, in Giur. it., I, 1, 97 ff. and Lipari, N. (1986) La natura giuridica dell assicurazione fideiussoria, in Giust. civ., II, 378 ff; Farsaci, B. (2003) La controversa natura giuridica della polizza assicurativa fideiussoria e l applicazione a tale figura dell art Cod. Civ., nota a Cass. civ., sez. III, 18 maggio 2001, n. 6823, in Dir. & Form., 1029 ff. 127 Cass. civ., sez. III, 18 giugno 1998, n. 6062, in Giust. civ. Mass., 1998, 1347 ff.; Cass. civ., sez. III, 27 luglio 2001, n , ibidem, 2001, 1490 ff. and Cass. civ., SS. UU., 10 aprile 2002, n. 5119, cit., 687 ff., with note of Bugiolacchi L., op. cit.

52 4/2012 Dr Samim ÜNAN ČLANCI 51 Neki problemi međunarodnog privatnog prava u vezi sa pravom osiguranja u praksi Turske UDK: 368:341.9(560) Dostavljen: Prihvaćen: Stručni rad Apstrakt Osiguranje je međunarodna delatnost. Uvek kada postoji inostrani element, primenjuju se pravila međunarodnog privatnog prava. Važno je ispitati zakonska pravila koja regulišu ugovor o osiguranju sa inostranim elementom i probleme sa kojima se strani osiguravači može susresti. Ovaj rad se bavi osnovnim pitanjima međunarodnog privatnog prava koji se mogu pojaviti u vezi sa osiguranjem u Turskoj sa posebnim osvrtom na merodavno pravo, nadležnost, zakonsku i ugovornu subrogaciju stranih osiguravača koji ostvaruju regrese u Turskoj, direktnu tužbu protiv stranog osiguravača odgovornosti i reosiguranje. Ključne reči: Osiguranje, Međunarodno privatno pravo, pravo i nadležnost, zakonska ili ugovorna subrogacija, egzekvatura 1. UVOD * Univerzitet Galatasaraj i Univerzitet Bilgi, Turska; Počasni predsednik Turskog udruženja za pomorsko pravo; Predsednik Radne grupe AIDA za zaštitu potrošača i rešavanje sporova; asamim@unan.av.tr. Ugovor o osiguranju stvara odnos koji se mora postaviti u kontekst privatnog prava. Ponekad ovaj ugovor sadrži tzv. strani element. U tom slučaju dolazi do problema kako odrediti nacionalno pravo treba primeniti na ugovor. Očigledno je da to nije samo pitanje primene međunarodnog privatnog prava na oblast osiguranja. Zakonska ili ugovorna subrogacija stranog osiguravača predstavlja takođe interesantan problem koji treba analizirati. U nekim okolnostima strano društvo za osiguranje može da zahteva nadoknadu štete od turskog fizičkog ili pravnog lica pred turskim sudovima, te se u vezi sa pomenutom situacijom otvara određeni broj pitanja. U nastavku izlaganja ukratko ćemo istražiti najčešća pitanja međunarodnog privatnog prava koja se pojavljuju u vezi sa ugovorom o osiguranju uzimajući u obzir propise Turske. Posebno ćemo se pozabaviti sledećim: Izborom merodavnog prava, Nadležnošću, Zaštitom potrošača, Zakonskom ili ugovornom subrogacijom stranog osiguravača, Reosiguranjem i Direktnom tužbom. Turska je donela poseban Zakon Zakon br o međunarodnom privatnom pravu i o međunarodnom procesnom pravu (dalje u tekstu: Zakon br. 5718) u kojem su uređeni uslovi primene stranog nacionalnog prava, izvršenje stranih presuda ili arbitražnih odluka i priznanje stranih presuda ili abritražnih odluka (kao konačnog dokaza). Ovim zakonom van snage je stavljen prethodni Zakon iz Zakon br sadrži posebne odredbe koje se odnose na nadležnost turskih sudova u sporovima u vezi sa ugovorom o osiguranju. Na druga pitanja u vezi sa ugovorom o osiguranju primenjuju se opšta pravila. 2. MERODAVNO PRAVO UGOVORA O OSIGURANJU Prema čl. 24 Zakona br Ugovorni odnos se reguliše pravom koje su ugovorne strane izričito ili prećutno izabrale, Dozvoljen je delimični izbor Izbor prava (ili promena izabranog prava) se može učiniti u svakom trenutku.

53 SAMIM ÜNAN 52 Izbor prava posle zaključenja ugovora ima retroaktivno dejstvo (u obimu koji ne narušava prava trećih lica) Ako ugovorne strane nisu izabrale merodavno pravo, primenjuje se nacionalno pravo koje je u najbližoj vezi sa ugovorom (najbliže povezano pravo sa ugovorom o osiguranju je najčešće pravo mesta poslovanja osiguravača koji izvršava karakterističnu obavezu iz ugovora). 3. ZAŠTITA POTROŠAČA U najvećem broju slučajeva jedna od strana iz ugovora o osiguranju je potrošač (generalno definisan kao lice koje ne istupa u sopstvene komercijalne ili profesionalne svrhe). Kada se ugovor o osiguranju istovremeno smatra potrošačkim ugovorom, primenjuju se specijalna pravila (Zakon br. 5718, čl. 26): Izbor prava ugovornih strana je i dalje moguć ali pod striktnim uslovom da izabrano pravo predviđa najmanje isti nivo zaštite kao i imperativne norme prava države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište. Ako pravo nije izabrano, na ugovor o osiguranju u kojem je potrošač ugovorna strana primeniće se pravo uobičajenog boravišta potrošača. Međutim, i nekoliko sledećih uslova moraju da budu ispunjeni: Ugovor o osiguranju mora bude zaključen u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište i to na osnovu posebnog ili javnog poziva osiguravača, pri čemu radnje neophodne za zaključenje ugovora mora preduzeti potrošač u toj državi. Osiguravač (ili njegov predstavnik) mora da primi nalog potrošača u toj državi. Na ugovor o osiguranju u kojem je potrošač ugovorna strana primenjuje se pravilo o obaveznoj formi prema pravu potrošačevog uobičajenog boravišta. U Turskoj se odvija debata u pogledu toga da li se pravila o zaštiti potrošača primenjuju takođe i na ugovor o osiguranju. Široko je raspostranjeno mišljenje da su osiguranici adekvatno i dovoljno zaštićeni propisima koji se primenjuju na osiguranje i da nema potrebe pozivati se na propise o zaštiti potrošača. 1 Kada propisi o 1 Turski Kasacioni sud je odlučio da se ugovor o osiguranju reguliše turskim Trgovačkim zakonikom i da se ne može smatrati potrošačkim ugovorom (Odluka br. E.2000/ K.2001/197 sa 11. Sednice Građanskog odeljenja, , objavljena u Yargıtay Kararları Dergisi 2001 (6), str Ova odluka tiče se problema kako znati da li su sudovi koji odlučuju o pravima potrošača kometentni za rešavanje sporova iz ugovora o osiguranju. Prema našem uverenju Kasacioni sud nije dao ubedljive razloge. Propisi o zaštiti potrošača stoje iznad prava osiguranja, te se zato pravila potrošačkog prava takođe primenjuju na ugovore o osiguranju (Nomer. /2011/ Devletler Hususi Hukuku International Private Law, 19 th ed., str. 319; Sirmen, Türk. /2010/ Kanunlar İhtilafı Hukukunda 4/2012 osiguranju predviđaju bolju zaštitu, propisi o zaštiti potrošača se sigurno ne bi ekskluzivno primenjivali. Ali, ako propisi o zaštiti potrošača štite potrošača u obimnijoj meri, ne postoji druga mogućnost nego primeniti ta pravila. 4. NADLEŽNOST U SPOROVIMA IZ UGOVORA O OSIGURANJU U Turskoj takođe postoji neslaganje u pogledu toga da li sam izbor stranog suda stvara strani element neophodan za primenu pravila Zakona br Prema preovlađujućem konzervativnom pristupu nephodno je da ugovor sadrži neki drugi strani element a ne izbor stranog suda (strani element treba da postoji u vezi sa, na primer, osiguravačem ili ugovaračem osiguranja, mestom gde se nalazi predmet osiguranja, mesto izvršenja itd. u ugovorima o osiguranju.) 2 Član 46 Zakona br predviđa da je u sporovima koji nastaju iz ugovora o osiguranju nadležan sud na čijem se području nalazi glavno mesto poslovanja osiguravača ili sud mesta u kome se nalazi ogranak, poslovna jedinica ili agent koji je zaključio ugovor. Prema istoj odredbi (druga rečenica) procesne radnje protiv ugovarača osiguranja, osiguranika ili korisnika nadoknade iz osiguranja moraju se preduzimati pred sudom prebivališta ili uobičajenog boravišta tih lica. Član 46 je imperativne prirode (čl. 47, st. 2 Zakona br. 5718). Zbog toga klauzule o prorogaciji strane nadležnosti u ugovoru o osiguranju kojima se koristi turski osiguravač neće biti smatrane punovažnim od strane turskog suda koji će ispitati osnovanost odštetnog zahteva protiv turskog osiguravača uprkos postojanju klauzule o nadležnosti ili ako se zahteva priznavanje strane sudske odluke, odbiti taj zahtev. 5. ZAKONSKA ILI UGOVORNA SUBROGACIJA Tursko pravo priznaje zakonsku subrogaciju osiguravaču koji je platio štetu. Osiguravač koji ima obavezu da plati preuzima položaj osiguranika (a ne ugovara- Zarar Sigortaları Kapsamına Giren Milletlerarası Unsurlu Sigorta Akitlerine Uygulanacak Hukuk Law Applicable to Indemnity Insurance Contracts of International Character According to Turkish International Private Law Rules Batider. (3), str. 54; suprotno gledište zastupa Ekşi. /2012/ Türk ve Avrupa Birliği Hukukunda Yabancı Unsurlu Sigorta Sözleşmelerine Uygulanacak Hukuk Law Applicable to Insurance Contracts of International Character in Turkish and EU Legislations, str. 18). 2 Çelikel/Erdem. (2012) Milletlerarası Özel Hukuk (International Private Law) 11th ed., str. 561.

54 4/2012 Neki problemi međunarodnog privatnog prava u vezi sa pravom osiguranja u praksi Turske ča osiguranja kada su ugovarač osiguranja i osiguranik različita lica) od trenutka kada plati nadoknadu iz osiguranja. Subrogacija nastupa u visini koja je stvarno plaćena. Ako osiguravač deo štete ne nadoknadi zbog primene klauzule o franšizi iz polise osiguranja ili po bilo kojem drugom osnovu koji daje pravo osiguravaču da umanji nadoknadu (na primer, zbog kršenja obaveza od strane ugovarača osiguranja ili osiguranika) osiguranik će imati pravo da postavi odštetni zahtev protiv trećeg lica odgovornog za nadoknadu tog dela. U slučaju delimične nadoknade osiguravač i osiguranik se smatraju solidarnim poveriocima. U brojnim slučajevima strani osiguravači zahtevaju nadoknadu na osnovu subrogacije od turskih fizičkih ili pravnih lica koja su verovatno odgovorna za prouzrokovanu štetu koju su nadoknadili ti osiguravači. Ako strani osiguravač pokrene parnicu pred turskim sudovima, pravila Zakona br će biti odlučujući. Osiguravač koji je poverilac predstavlja osiguravača koji ima koristi od zakonske subrogacije, ali je isto tako moguće da dođe do spornih situacija. Po pravilu, pravo osiguranika na nadoknadu štete od trećih lica za štetu koju je pretrpeo osiguranik prenosi na osiguravača putem subrogacije. Međutim, u slučaju osiguranja kredita, nema odštetnog zahteva već jednostavno iznos kredita koji dužnik nije vratio po njegovom dospeću. 3 Ipak, ovaj slučaj se može poistovetiti sa nadoknadom štete i osiguravačem kredita koji plaća (potpuno ili delimično) štetu koju je dužan da nadoknadi treće lice može se smatrati kao da je subrogiran u prava osiguranika. U suprotnom, osiguranik bi pored sume koju je platio osiguravač kredita i pravo na nadoknadu od dužnika (ako nije došlo do ugovorne subrogacije). Za razliku od nemačkog prava po kojem se za postojanje zakonske subrogacije zahteva da osiguranik ima zahtev za obeštećenjem (Nemački Zakon o ugovoru o osiguranju 2008, čl. 86, st. (1)), čini se da tursko pravo prihvata princip po kojem osiguravač stupa na mesto osiguranika onda kada isplati nadoknadu iz osiguranja. 4 3 Osiguravač kredita plaća samo (veoma često samo delimično) iznose koje osiguraniku duguje dužnik (obično kupac robe ili usluga) a ne štete koje pretrpi tim neplaćanjem (na primer, kazne koje bi osiguranik trebalo da plati svojim poveriocima). 4 Turski Trgovački zakonik, čl. 1472, st. 1 nije najjasniji te prva rečenica u kojoj se navodi da osiguravač stupa na mesto osiguranika posle isplate nadoknade iz osiguranja, ne čini se da je u skladu sa drugom rečenicom koja govori o tome da osiguranikovo pravo da zahteva nadoknadu od trećih lica, ako takva prava postoje, prelaze na osiguravača. Dilema nastaje u pogledu toga da li su odštetni zahtevi osiguranika dovoljni ili ne, odnosno da li osiguranikov odštetni zahtev mora da bude zahtev za obeštećenjem. Po našem mišljenju, činjenica da osiguranik ima odštetni zahtev prema trećim licima za ono Osiguravač se subrogira u prava osiguranika bez obzira da li se radi o ugovornim ili vanugovornim pravima i to na osnovu zakona kada obešteti ugovarača osiguranja ili na osnovu pravnog posla prenosa učinjenog u njegovu korist od strane ugovarača osiguranja. Zakonsku subrogaciju osiguravača koja nastaje pod izvesnim uslovima ponekad nije lako dokazati. Da bi se izbegle poteškoće dokazivanja da je zakonska subrogacija stvarno nastala, osiguravači zahtevaju od osiguranika pre isplate nadoknade iz osiguranja da će njihov odštetni zahtev (ako ih ima) prema trećim licima biti prenet na njih. U praksi osiguranici se ne suprotstavaljaju takvom zahtevu te se tako osiguravač subrogira putem dobrovoljnog prenosa prava osiguranika. U osiguranju kredita osiguravač pruža brojne dopunske usluge: Jedna od njih je regres. Da bi se ostvario regres, ugovori o osiguranju kredita često propisuju da osiguranik (obično prodavac ili davalac usluge) ima obavezu da na osiguravača prenese iznose koje potražuje od svojih klijenata mnogo pre nego što osiguravač isplati nadoknadu. Zato osiguravač kredita može da dođe u posed sredstava pre nego što nastupi zakonska subrogacija. Osiguravač isplaćuje nadoknadu prema uslovima polise osiguranja posle proteka pet meseci, na primer, od datuma dospeća. Zbog toga su retke situacije u kojima funkcioniše samo zakonska subrogacija. Kako se strani osiguravač može koristiti zakonskom ili dobrovoljnom subrogacijom protiv turskog trećeg lica? Odgovor zavisi od pravila o međunarodnom privatnom pravu koje je na snazi (Zakon br. 5718). Subrogirani strani osiguravač može da podnese tužbu protiv turske treće strane pred turskim sudovima ili u inostranstvu, pri čemu će u drugom slučaju radi izvršenja u Turskoj on morati da pokrene postupak priznanja i da dobije egzekvaturu. U slučaju arbitražne klauzule u ugovoru između osiguranika i trećeg lica, na primer kod ugovora o prevozu, osiguravač (na primer osiguravač karga) će morati da pokrene arbitražni postupak. Ako se arbitraža odvija u inostranstvu, ponovo će postojati potreba da se sprovede postupak postupak priznanja kako bi se izvršila arbitražna odluka u Turskoj Pravila Zakona br o ugovorima Zakonska subrogacija osiguravača zavisi od ugovora o osiguranju kao i od ispunjenosti uslova koji se ocenjušto mu je nadoknadio osiguravač bilo bi dovoljno za zakonsku subrogaciju. Drugim rečima, osiguravač bi se subrogirao u prava osiguranika kao kada osiguranik ne bi imao nikakvih odštetnih zahteva prema trećem licu posle isplate. 53

55 SAMIM ÜNAN 54 ju u skladu sa pravilima koja se primenjuju na predmetni ugovor. Međutim, ponekad je neki drugi ugovor takođe bitan i odlučujući u određenom pogledu: Ako treće lice koje je prouzrokovalo smrt, telesnu povredu ili gubitak ili štetu na imovini, a protiv koga će biti usmeren regresni zahtev, snosi ugovornu odgovornost (na primer prevoznik), merodavno pravo tog ugovora takođe će se uzeti u obzir. Kada se radi o subrogiranom stranom osiguravaču kredita važna su dva ugovora prilikom određivanja merodavnog prava u vezi sa njegovim odštetnim zahtevom prema dužniku: Ugovor između osiguranika i njegovog klijenta (ugovor o prodaji ili uslugama ili neki drugi ugovor), i Ugovor o osiguranju. Turski Zakon br reguliše merodavno pravo ugovora u čl. 24 na opšti način ali ne sadrži nikakvo specijalno pravilo za ugovor o osiguranju. Zato se pomenuto opšte pravilo primenjuje na sve ugovore, pa i na pravo osiguranja. U vreme kada je rađen nacrt Zakona br. 5718, sugerisano je da je prerano predvideti poseban status osiguranja. Smatralo se da bi samo jedan član o osiguranju bio suviše uzak za regulisanje svih situacija koje se mogu pojaviti u praksi. 5 Kao što je ranije rečeno, tursko pravilo ima dva rešenja: Izbor prava, i Odsustvo izbora prava. Ako su ugovorne strane izabrale pravo, normalno je da će to pravo biti primenjeno na ugovor. Ako ugovorne strane nisu izabrale merodavno pravo, pravo koje se primenjuje na ugovore (uključujući i ugovor o osiguranju) je pravo koje je najtešnje povezano, tj. mesto uprave ugovorne strane koja se obavezala da izvrši karakterističnu obavezu Izbor pravila Kao osnovna preferenca preovladava tzv. princip subjektivne veze kod svih ugovora, a posebno kod ugovora o osiguranju. Strane su slobodne da izaberu merodavno pravo na njihov ugovorni odnos. Jedini uslov je da ugovor sadrži inostrani element. 6 5 Tekinalp, G. (2011) Milletlerarası Özel Hukuk Bağlama Kuralları (International Private Law, Conflict of Law Rules) 11th ed, str Smatramo da ovaj argument nije ubedljiv. 6 Tekinalp, G. Isto, str. 369; Ozdemir-Kocasakal, H. (2010) Sözleşmelere Uygulanacak Hukukun Möhuk m. 24 Çerçevesinde Tespiti ve Üçüncü Devletin Doğrudan Uygulanan Kuralları The Determination of the Law Applicable to Contracts in Accordance with Turkish International Private Law Act Article 24 and Overriding Mandatory Rules of a Third Country MHB, (1 2) str. 33; suprotno stanovište: Nomer, str /2012 Da li izbor lex mercatoria predstavlja punovažan izbor prava? Prema preovlađujućem stavu (delokalizovana) pravila koja primenjuju međunarodne institucije ili udruženja, ne spadaju pod odrednicu izbor prava. 7 Zbog toga pozivajne na međunarodne instrumente (ili na međunarodne konvencije u kojima Turska nije ugovorna strana) neće se smatrati izborom prava već inkorporacijom, pa će se zato primenjivati svi imperativni propisi turskog prava ako je merodavno pravo tursko materijalno pravo. 8 Međutim, u teoriji se tvrdi da u oblasti međunarodnog prava osiguranja (u ugovorima o reosiguranju) pozivanja se često vrše na običaje i tradiciju međunarodne prakse osiguranja, te bi zato bilo adekvatno prihvatiti da ugovorne strane mogu punovažno da se saglase, u pogledu izbora prava, da njihov odnos podvrgnu toj vrsti pravila. Ovaj stav se čini neosnovanim. 9 Da li izbor stranog prava u ugovoru omogućava ugovornim stranama da izbegnu imperativna pravila nacionalnog prava koje bi, inače, bilo primenjeno kršenje ordre public? Izbor prava znači da se primenjuju materijalna pravila izabranog prava. Ako ugovorne strane žele da se uzmu u obzir pravila o sukobu zakona izabranog prava, one moraju da se izričito saglase po tom pitanju. Delimičan izbor prava je moguć, kao što je moguće načiniti i suspenzivni izbor prava. 10 Kasniji izbor prava takođe je moguć. Ugovorne strane se mogu saglasiti o pravu koje će se primeniti na njihov ugovor posle nastanka spora ovaj sporazum će imati retroaktivno dejstvo, pri čemu se neće dirati u prava trećih lica. U turskom pravu zahteva se da se izbor prava vrši jasno, ali takođe se prihvata i prećutni izbor merodavnog prava, ako se prema vrsti ugovora ili okolnostima može nesumnjivo zaključiti koje je to pravo. U tom smislu, turska teorija pominje primer spor Amin Rasheed Shipping Corp v. Kuwait Insurance Co u kojem se smatralo da je pravo države gde se nalazi glavna uprava osiguravača prećutno izabrano kao merodavno pravo u vezi sa polisom osiguranja prema njenim standardnim uslovima Odsustvo izbora prava Ako ugovorne strane nisu izabrale merodavno pravo, na ugovor će se primeniti pravo države sa kojom je ugovor u najbližoj vezi. 7 Nomer, Isto, str. 307; Tekinalp, G. Isto, str. 356; suprotno stanovište: Sirmen, Isto, str. 46, fusnota br Ozdemir-Kocasakal, H. Isto, str Sirmen, Isto, str. 46, fusnota br Nomer, Isto, str Sirmen, Isto, p. 47.

56 4/2012 Neki problemi međunarodnog privatnog prava u vezi sa pravom osiguranja u praksi Turske Pravo države koje je u najbližoj vezi označava pravo države gde se nalazi Uobičajeno boravište strane koja treba da izvrši karakterističnu obavezu posle zaključenja ugovora U vezi sa ugovorima zaključenim u komercijalne i profesionalne svrhe Mesto gde se nalazi uprava strane koja je prihvatila da ispuni specifičnu obavezu Ako ona ima više od jednog mesta uprave, mesto koje je u najbližoj sa ugovorom. U ugovorima o osiguranju specifičnu obavezu izvršava osiguravač. Zato se na ugovore o osiguranju, po pravilu, primenjuje pravo mesta uprave osiguravača. Međutim, predmet osiguranja (mesto gde se on nalazi) takođe može da predstavlja tačku vezivanja u nekim situacijama. Dvostruko osiguranje može da stvori izvesnu konfuziju. Pre nego što se odluči da li postoji dvostruko osiguranje, neophodno je odrediti punovažnost svakog pojedinačnog ugovora o osiguranju. Ako su ti ugovori zaključeni u različitim državama, na njihovu punovažnost mogu se primeniti različita prava. Posle utvrđivanja da li su različiti ugovori punovažno zaključeni, postavlja se pitanje određivanja postojanja dvostrukog osiguranja. Mesto gde se predmet osiguranja nalazi može da predstavlja pogodnu tačku vezivanja u tom slučaju. Kada se radi o ugovoru između ugovarača osiguranja (osiguranika) i trećeg lica odgovornog za smrt, telesnu povredu, gubitak ili štetu na imovini specifična obaveza se mora odrediti od slučaja do slučaja. U oblasti osiguranja kredita, ugovor između osiguranika i njegovog klijenta (uobičajeno prodaja robe ili ugovor o pružanju usluga prim. aut.), specifičnu obavezu mora da ispuni prodavac ili davalac usluga prema ugovaraču osiguranja / osiguraniku. Za ustupanje duga ili prenos potraživanja iz ugovora ispunjenje specifične obaveze redovno je na asignataru Ugovorni statut Ugovorni statut uređuje pitanja u vezi sa zaključenjem ugovora, punovažnošću ugovora, i posledicama ugovora Ugovorni statut ne uređuje sledeće: pravnu sposobnost formu zastupanje direktnu tužbu protiv osiguravača u osiguranju od odgovornosti 5.5. Merodavno pravo za (ugovornu ili zakonsku) subrogaciju Određivanje prava koje će se primeniti na subrogaciju može da stvori probleme. Turski Zakon br izričito ne reguliše ovo pitanje. U teoriji se predlažu rešenja. Prema teoretičarima: Ugovor o prenosu potraživanja nastalog iz ugovora potpada pod ugovorni statut, tj. na njega se primenjuje prava koje su izabrale ugovorne strane, a u odsustvu takvog izbora, primeniće se pravo koje su izabrale ugovorne strane, a u odsustvu takvog izbora, primenjuje se pravo merodavno za karakteristične obaveze Na zakonsku subrogaciju osiguravača, po pravilu, primeniće se merodavno pravo za ugovora o osiguranju. Međutim, u vezi sa odredbama koje štite dužnika, u pogledu prenosivosti duga i oslobađanja dužnika primeniće se pravo koje važi za dug Zakonska subrogacija Za zakonsku subrogaciju osiguravača moraju se ispuniti nekoliko uslova: Uslovi u vezi sa pravom osiguranja: Osiguravač mora da je obeštetio osiguranika kao izvršenje punovažne obligacije solvendi causa, on ne sme da isplti nadoknadu na ex gratia osnovi. Osiguravač se subrogira po isplati nadoknade i u njenoj visini. Uslovi u vezi sa građanskim pravom: Osiguranik mora da ima punovažan odštetni zahtev prema licu odgovornom za štetu koju je nadoknadio osiguravač. Problem koji treba imati u vidu je: Ocena da li su ispunjeni uslovi u vezi sa pravom osiguranja mora se vršiti prema pravu koje je merodavno za ugovor o osiguranju. Ocena da li su ispunjeni uslovi građanskog prava mora se vršiti prema pravu koje se primenjuje na obligaciju obeštećenja koju ima treće odgovorno lice. Oslobađanje od odgovornisti trećeg lica, veza između trešćeg odgovornog lica i osiguravača biće regulisana pravom koje se primenjuje na dug koji je nastao iz ugovora između trećeg odgovornog lica i osiguranika ili ako se radi o delitknoj odgovornosti, prema pravo koje se primenjuje na deliktnu radnju Ugovorna subrogacija / dobrovoljni prenos U vezi sa dobrovoljnim prenosom potraživanja, postoje dva različita odnosa: 55

57 SAMIM ÜNAN 56 Ugovor (o prevozu, prodaji, pružanju usluga ili sličnom) između osiguranika i trećeg odgovornog lica ili odnos nastao deliktnom radnjom koju su učinila ta lica na štetu osiguranika, Ugovor o asignaciji ili sporazum između osiguranika i osiguravača ili trećeg lica koje istupa u svoje ime, u ime ili za račun osiguravača. Treće odgovorno lice nije ugovorna strana u drugom pravnom odnosu. Na njegov položaj ne bi trebalo da negativno utiče transakcija koja se odvija van njegovog uticaja. Zbog toga će se prema pravu koje se primenjuje na asignirani ili subrogirani odštetni zahtev, tj. pravu koje se primenjuje na ugovor između osiguranika i trećeg odgovornog lica po kojem je nastala ugovorna odgovornost trećeg lica prema osiguraniku ili pravu koje se primenjuje na deliktnu radnju koju je izvršilo treće lice na štetu osiguranika, odrediti da li je odštetni zahtev moguće uputiti odnos između uputioca i trećeg odgovornog lica uslovi po kojima se dobrovoljni prenos ili ugovorna subrogacija mogu primeniti protiv trećeg odgovornog lica da li je treće odgovorno lice oslobođeno odgovornosti STRANE PRESUDE Dodatnu okolnost koju bi trebalo uzeti u obzir je priznavanje stranih presuda. Ako je strani osiguravač u inostranstvu dobio sudsku presudu protiv turskog odgovornog lica, to će biti slučaj, na primer, kada ugovor o prevozu ili prodaji roba ili pružanju usluga ili drugi ugovor između osiguranika i odgovornog lica sadrži klauzulu o nadležnosti stranog suda i merodavnom pravu. Pod izvesnim uslovima turski Zakon br dozvoljava izvršenje kao i priznanje stranih sudskih presuda, što je u skladu sa ustaljenim međunarodnim pravilima i praksom. Prema čl. 50 turskog Zakona br. 5718, pravosnažne presude stranih sudova mogu se izvršiti po dobijanju egzekvature od strane nadležnog turskog suda Egzekvatura Turski Zakon br u čl. 54 navodi uslove za donošenje odluke o priznanju: 12 Tekinalp, G. Isto, p /2012 Mora da postoji zakonski ili faktički reciprocitet u pogledu priznavanja turskih presuda u relevantnoj stranoj državi, Spor ne sme da bude u isključivoj nadležnosti turskih sudova, Odluka ne sme da bude doneta od strane stranog suda koji nije imao vezu sa sporom ili strankama, a takođe se zahteva da je tuženi uložio prigovor tokom postupka, Turski javni poredak ne bi smeo da bude očigledno povređen, Adekvatna odbrana ne sme se uskratiti tuženom (tuženi treba da bude obavezno pozvan da se sam brani pred sudom, da mu se odobri pravo da bude zastupan, presuda ne sme da bude doneta u njegovoj odsutnosti i tuženi treba da prigovori na navedene osnove pred turskim sudom). Na odluku o priznanju može se uložiti žalba. Odluke o priznanju se izvršavaju kao odluke turskih sudova. Žalba zadržava izvršenje. Turski Zakon br u čl. 58 propisuje da presude stranih sudova se priznaju kao pravosnažne presude ili kao konačni dokaz od trenutka kada postanu pravosnažne, ako nadležni turski sud smatra da one ispunjavaju uslove za priznanje. 7. STRANE ARBITRAŽNE ODLUKE Za arbitražne odluke postoji sličan sistem. Konačne i, prema merodavnom pravu, izvršne arbitražne odluke ili arbitražne odluke koje su obavezujuće za zainteresovane strane mogu se izršiti u Turskoj po dobijanju odluke o priznanju od strane nadležnog turskog suda. Zahtev za priznanjem će se odbiti u sledećim slučajevima: Ako ne postiji abritražni sporazum ili arbitražna klauzula, Ako je abritražna odluka suprotna javnom poretku ili moralnim vrednostima, Ako se spor ne može rešiti putem arbitraže zbog isključive nadležnosti sudova u skladu sa turskim pravom, Ako zainteresovana stranka nije bila zastupana pred arbitrima ili ako kasnije nije jasno pristala na radnje koje su izvršene u njenom odsustvu, Ako stranka protiv koje se zahteva priznanje inostrane odluke nije bila obaveštena o imenovanju arbitara ili joj je bila lišena prava na odbranu, Ako su arbitražni sporazum ili klauzula ništavi prema pravu koje su izabrale ugovorne strane ili ako ne postoji izbor merodavnog prava, prema pravu države gde je doneta arbitražna odluka,

58 4/2012 Neki problemi međunarodnog privatnog prava u vezi sa pravom osiguranja u praksi Turske Ako imenovanje arbitara ili arbitražni postupak nisu u skladu sa sporazumom ugovornih strana ili u slučaju nepostojanja takvog sporazuma prema pravu države gde je doneta arbitražna odluka, Ako se arbitražna odluka doneta o nekom pitanju koje nije obuhvaćeno arbitražnim sporazumom ili klauzulom ili ako su arbitražnom odlukom prekoračene granice arbitražnog sporazuma ili arbitražne klauzule (u drugom slučaju sud mora odbiti zahtev za priznanjem u obimu u kojem su prekoračena ovlašćenja arbitara), Ako arbitražna odluka nije konačna ili izvršiva ili obavezujuća po merodavnom pravu ili pravu države u kojoj je doneta ili ako arbitražnu odluku poništi nadležni organ države u kojoj je ona doneta, Priznanje strane arbitražne odluke podleže pravilima egzekvature. o nadzoru osiguranja je dat kao karakterističan primer norme neposredne primene. 13 Po našem mišljenju, malo je verovatno da bi se mogao ostvariti navedeni scenario, jer se čl. 15 Zakona o nadzoru osiguranja ne bi primenio ako nije bilo moguće zaključiti domaće osiguranje i drugo, strani osiguravači bi najverovatnije koristili usluge lokalnog društva za osiguranje. 9. JAVNI POREDAK U slučaju da je merodavno strano pravo u očiglednoj suprotnosti sa turskim javnim poretkom, turski sud neće dozvoliti primenu tog stranog prava. U toj situaciji može da se primeni tursko pravo. 10. FORMA NORME NEPOSREDNE PRIMENE Tursko pravo poznaje institut normi neposredne primene. Tursko pravo interveniše radi očuvanja turskih državnih interesa i otežava primenu stranog prava. Turski Zakon br u čl. 6 navodi kada neki odnos treba da bude regulisan stranim pravom kao merodavnim, ako je takav slučaj obuhvaćen nekom od normi neposredne primene, primeniće se ta norma. Drugo, ono interveniše u cilju sprečavanja primene merodavnog prava radi zaštite interesa treće države. Prema čl. 31 Zakona br Prilikom primene prava na ugovorni odnos, mogu se direktno primeniti propisi treće države. Cilj, kvalitet, sadržaj i posledice tih propisa uzeće se u obzir prilikom određivanja njihovog dejstva i primene. Norma neposredne primene koja se može blisko ticati delatnosti osiguranja jeste pravilo kojim se obavezuju lica koja imaju prebivalište u Turskoj da zaključe osiguranje sa turskim osiguravačem radi pokrića njihovih interesa u Turskoj (Zakon o nadzoru osiguranja, čl. 15). Zato, ako se firma sa sedištem u Turskoj obrati stranom osiguravaču kredita i sa njim zaključi osiguranje za eventualno nenaplaćena potraživanja prema domaćim dobavljačima, strani osiguravač se kasnije može suočiti sa problemom kada podigne regresnu tužbu protiv turskog dužnika. U tom slučaju na ugovor o osiguranju bi trebalo primeniti strano pravo kao i instutut zakonske subrogacije. Međutim, strahuje se da bi turski sud odbio da odluči u korist stranog osiguravača zbog toga što bi norma neposredne primene, na taj način, bila izigrana. U teoriji međunarodnog privatnog prava, čl. 15 Zakon Pravne radnje su punovažne ako ispunjavaju uslov forme predviđen merodavnim pravom ili pravom države gde su radnje preduzete Locus Regit Actum. 11. ZASTARELOST (ILI OSTALA VREMENSKA OGRANIČENJA) Prema čl. 9 Zakona br na zastarelost se primenjuje materijalno pravo nacionalnog prava koje je merodavno za pravne radnje ili odnos koji je doveo do nastanka odštetnog zahteva. 12. KONTROLA ODŠTETNIH ZAHTEVA Ponekad strani osiguravač angažuje lokalno društvo za osiguranje (kako ne bi kršilo lokalne propise, posebno da ne obavlja delatnost bez neophodne dozvole), ali rezerviše pravo da interveniše na osnovu klauzule o kontroli odštetnih zahteva koja se takođe ubacuje u polise osiguranja koje izdaje lokalno društvo za osiguranje koje je u pravnom odnosu sa osiguranikom. U tom slučaju turski ugovorač osiguranja koji je zaključio osiguranje kredita u inostranstvu sa stranim osiguravačem radi zaštite od nesolvenosti ili bankrota svojih klijenata u Turskoj, strani osiguravač bi, na primer, mogao da interveniše radi ostvarivanja regresa. Čini se otvorenim za debatu pitanje da li bi strani osiguravač kredita tako prekršio lokalne propise zbog obavljanja poslova osiguranja bez dozvole Na primer, Sirmen, Isto, str. 62; uporedi: Ekşi, Isto, str Ovde se ne postavlja pitanje prodaje, već o tome da bi sudovi ako se pod delatnošću osiguranja podrazumeva i rešavanje šteta, mogli takođe da dođu to takvog zaključka.

59 SAMIM ÜNAN REOSIGURANJE Reosiguranje je takođe osiguranje. Ono se može definisati kao osiguranje od odgovornosti koje zaključuje osiguravač radi pokrića svojih obaveza koje nastanu iz ugovornih obaveza, tj. ugovora o osiguranju. Međutim, tursko pravo ne dozvoljava oštećenim licima (osiguranik u odnosu na kojeg je nastala obaveza osiguravača) da direktno tuže reosiguravača (turski Trgovački zakonik, čl. 1403, st. 2). Turski zakonodavac nije smatrao potrebnim da ubaci odredbu u turski Trgovački zakonik kojom bi isključio primenu pravila o ugovoru o osiguranju na odnos reosiguranja, suprotno nemačkom ili francuskom zakonodavcu koji su tako nešto učinili. Tako čl. L111-1 francuskog Zakonika o osiguranju (.les opérations de réassurance conclues entre assureurs et réassureurs sont exclues de leur champ d application ) i 209 Nemačkog zakona o ugovoru o osiguranju ( Die Vorschriften dieses Gesetzes sind auf die Rückversicherung. nicht anzuwenden ) jasno navode da se odredbe o ugovoru o osiguranju ne primenjuju na reosiguranje. Odluka turskog zakonodavca da se na ugovor o reosiguranju primenjuju pravila o osiguranju dovešće do sledećih posledica: Klauzule o nadležnosti u ugovorima o reosiguranju neće otkloniti pravo turskog osiguravača da tuži reosiguravača pred (inače) nadležnim turskim sudom. Sve turske imperativne odredbe namenjene zaštiti ugovarača osiguranja / osiguranika će se primenjivati na ugovore o reosiguranju koji su regulisani turskim pravom. Iako je moguć izbor stranog merodavnog prava, u situacijama kada turski sudovi budu odlučivali, moguće je da izbor merodavnog prava stranaka kvalifikuju kao suprotan turskom javnom poretku. 14. DIREKTNA TUŽBA Tursko pravo predviđa pravo oštećenog da direktno tuži osiguravača kod osiguranja od odgovornosti bilo samostalno, bilo zajedno sa osiguranikom. U tom smislu priroda odgovornosti nije bitna: oštećeni može da tuži osiguravača odgovornosti drumskog prevoznika po konvenciji CMR čija je odgovornost ugovorna ili P&I klub plovila koje je preouzrokovalo štetu na podvodnim kablovima svojim sidrom na mestu na kojem nije dozvoljeno vršiti sidrenje u kojem slučaju se radi o odgovornosti vanugovorne prirode. Međutim turski Zakon br samo reguliše vanugovorne odštetne zahteve. Prema čl. 34 Zakona br /2012 Na obaveze nastale deliktnim (protivpravnim) radnjama primenjuje se pravo mesta izvršenja delikta Lex Loci Delicti Commissi. Ako je deliktna radnja izvršena u nekoj drugoj državi od one u kojoj je nastala šteta, primeniće se pravo te druge države. Ako je obaveza u bližoj vezi sa nekom drugom državom primeniće se pravo te države. Ako pravo koje se primenjuje na deliktnu radnju ili pravo koje reguliše ugovor o osiguranju tako nešto dozvoljava, oštećeni može direktno tužiti osiguravača odgovornosti. Po našem mišljenju, oštećeni treba da bude dozvoljeno da zahteva nadoknadu štete direktno od osiguravača od odgovornosti koji je pokrio samo ugovornu odgovornost i smatramo da bi turske sudije dozvolile takve direktne tužbe. Osim navedenog, u većini slučajeva smrt ili telesne povrede, imovinski gubitak ili šteta bi doveo do nastanka i ugovorne i vanugovorne odgovornosti. Osiguravač koji je odobrio pokriće samo ugovorne odgovornosti ne treba da izbegava direktnu tužbu ako radnja iz koje je nastala odgovornost istovremeno predstavlja delikt. Zato, strani osiguravač koji je odobrio pokriće odgovornosti osiguranika a koji je odgovoran za prouzrokovanu smrt, telesnu povredu ili imovinsku štetu nastalu u Turskoj može da očekuje da će protiv njega biti podneta direktna tužba pred nadležnim turskim sudom. Strani osiguravači koji će zbog toga trpeti posledice su: P&I klubovi plovila, Osiguravači kaska plovila (za odštetne zahteve zbog sudara), 15 Osiguravače odgovornosti letelica ili motornih vozila, 16 Osiguravače odgovornosti lekara, Osiguravače odgovornosti direktora i službenika, i 15 Iako polise osiguranja kaska pokrivaju odgovornost za troškove spasavanja i generalne havarije, čini se neizvesnim da se na nadoknadu troškova spasavanja ili doprinose za generalnu havariju primenjuje čl. 34 Zakona br jer se on odnosi na odgovornost ugovorne prirode. 16 Ako međunarodne konvencije u kojima je Turska država ugovornica propisuju direktnu tužbu, to pravo bi poticalo iz tih međunarodnih konvencija. U pomorskom pravu postoji određeni broj međunarodnih konvencija (iako neke od njih još nisu na snazi) koje predviđaju direktnu tužbu. Na primer, Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štete nastale zagađenjem naftom, 1992 (CLC 1992), Protokol iz Atinskoj konvenciji u vezi sa prevozom putnika i njihovog prtljaga morem, Međunarodna konvencija o odgovornosti I nadoknadi štete u vezi sa prevozom opasnih i otrovnih materija morem, 2010 (2010 HNS Convention), Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu usled zagađenja iz brodskih bunkera, 2001 (Bunker Convention), Međunarodna konvencija o uklanjanju olupina, Najrobi 2007 (Wreck Removal Convention).

60 4/2012 Neki problemi međunarodnog privatnog prava u vezi sa pravom osiguranja u praksi Turske Osiguravače odgovornosti za proizvod. ZAKLJUČAK U svetlu prethodnih izlaganja, možemo izvući sledeće zaključke: Strani osiguravač može da pokrene parnicu u svojstvu asignatara protiv turske treće strane pozivanjem na dobrovoljnu asignaciju učinjenu u njegovu korist. Ugovor o prenosu potraživanja je punovažan ako je sačinjen u formi propisanoj pravom koje se na nju primenjuje ili pravu države u kojoj je sačinjena. Turski sudija će morati da utvrđuje da li je treće lice oslobođeno od odgovornosti prema pravu koje se primenjuje na ustupljeni dug. Strani osiguravač koji istupa u svojstvu zakonskog subrogatara protiv turskog trećeg lica mora prvo da dokaže da je došlo do subrogacije. Turski sudija će morati da Utvrdi da li su ispunjeni uslovi za zakonsku subrogaciju osiguravača prema pravu koje se primenjuje na ugovor o osiguranju. Utvrdi da li je treće lice oslobođeno odgovornosti prema pravu koje se primenjuje u vezi sa nastali odštetnim zahtevom između osiguranika i trećeg lica (na osnovu ugovora ili bez ugovora) Strani osiguravač koji je dobio stranu sudsku presudu ili arbitražnu odluku protiv turskog trećeg lica takođe se mora obratiti turskom sudu da bi dobio odluku o priznanju pre njenog izvršenja. Tursko pravo asimilovalo je reosiguranje u okviru osiguranja, te zato ne isključuje reosiguranje iz domena pravila koja regulišu ugovor o osiguranju. Zato će se na ugovore o reosiguranju na koje se primenjuje tursko pravo primenjivati sve imperativne odredbe. Strani osiguravač odgovornosti može se direktno tužiti u Turskoj. Klauzule o nadležnosti stranog suda u ugovorima o osiguranju nisu punovažne ako turski sudovi imaju nadležnost prema turskim propisima. Prevod sa engleskog jezika: dr Slobodan Jovanović nsbob@sezampro.rs 59

61 60 ARTICLES Dr Samim ÜNAN 4/2012 Some private international law problems relating to insurance law in Turkish practice UDC: 368:341.9(560) Received: Accepted: Introductory work Abstract Insurance is an international activity. Whenever a foreign element exists, international private law rules apply. It is important to examine the legal rules governing the insurance contract containing a foreign element and the problems that a foreign insurer may face in another country. The study below deals with the basic international private law issues that may appear with regards to insurance in Turkey with special focus on the law applicable, jurisdiction, legal or contractual subrogation of foreign insurers seeking recovery in Turkey, direct action against the foreign liability insurer and reinsurance. Key Words: Insurance, International Private Law, Law and Jurisdiction, legal or contractual subrogation, exequatur 1. INTRODUCTION Insurance contract creates a relationshipthat must be placed within the private law context. Sometimes this contract contains a so-called foreign element. In this case the problem arises to know which national law will govern the contract. Obviously this is not the only issue of private international law to deal with in the field of insurance. The legal or contractual subrogation of the foreign insurer constitutes also an interesting problem to examine. In some instances a foreign insurance company may seek to recover from a Turkish physical person or legal entity Istanbul Galatasaray University and Bilgi University; Honorary President of Turkish Maritime Law Association; Chairman of the Consumer Protection and Dispute Resolution Working Party of AIDA; asamim@unan.av.tr. before Turkish courts. A number of questions arise in connection with this task. Below we will shortly examine the most frequent international private law questions faced in relation to an insurance contract taking into account the Turkish rules. We will especially focus on the following: Choice of the applicable law Jurisdiction Consumer protection Legal or contractual subrogation of the foreign insurer Reinsurance Direct Action Turkey has enacted a special Law in 2007 Law no.5718 on International Private Law and on International Procedural Law (Turkish IPL Act) where the conditions of application of a foreign national law the enforcement of foreign judgments or arbitral awards (exequatur) and recognition of foreign judgments or arbitral awards (as final evidence) are regulated. This new law repealed and replaced the previous Turkish Law of Turkish IPL Act contains a special provision with regards to the jurisdiction of Turkish courts in disputes relating to insurance contract. The other issues concerning insurance contract however are subject to general rules. 2. THE LAW APPLICABLE TO INSURANCE CONTRACTS According to the article 24 of the Turkish IPL Act The contractual relationship is governed by the law expressly or implicitly chosen by the parties Partial choice is allowed

62 4/2012 Some private international law problems relating to insurance law in Turkish practice The choice of law (or the change of the law chosen) can be made anytime. The choice of law made after the conclusion of the contract shall have a retroactive effect (to the extent that third parties rights are not infringed) If the parties did not make any choice of law, the national law most closely linked shall apply (the law most closely linked to the insurance contract is normally the law of the place of business of the insurer that has assumed the characteristic performance of the contract). 3. CONSUMER PROTECTION In most cases one of the parties to the insurance contract is a consumer (defined generally as a person not acting for the purposes of his trade and profession). When the insurance contract is at the same time a consumer contract, special rules shall apply (Article 26 Turkish IPL Act): The choice of law by the parties is still possible but under the strict condition that the law chosen grants at least the same level of protection as the mandatorily applicable legal provisions of the consumers habitual residence. In the absence of any choice of law, the contract of insurance to which a consumer is a partyshall be governed by the law of the habitual residence of the consumer. But additional requirements should also be met: The insurance contract must have been entered into in the country where the consumer has its habitual residence upon special invitation sent by the insurer or public announcement and the acts necessary for the conclusion of the contract must have been accomplished by the consumer in that country The insurer (or its representative) must have received the command of the consumer in that country The contract of insurance to which a consumer is a party shall be subject to the form requirement of the law of the consumer s habitual residence Debate exists in Turkish law as to know whether the consumer law rules should apply also to insurance contract. There is a widespread opinion that insureds are adequately and sufficiently protected by the insurance legislation and there is no need to refer to consumer law. 1 Where the insurance legislation grants a better- 1 Turkish Court of Cassation has ruled that the insurance contract is regulated in the Turkish Commercial Code and cannot be regarded as a consumer contract (decision no. E.2000/ K.2001/197 of the 11th Civil Chamber, dated published in the Yargıtay Kararları Dergisi 2001 (6), p.855. This decision protectionthe consumer legislation would certainly not apply exclusively. But where the consumer legislation protects the consumer in a broader extent there is no option but to apply those rules. 4. JURISDICTION IN RESPECT OF DISPUTES RELATING TO THE INSURANCE CONTRACT Debate exists in Turkish Law as to whether the mere choice of foreign jurisdiction creates a foreign element, necessary for the application of the Turkish IPL rules. The dominating conservative approach requires that the contract must include a foreign element other than the choice of the foreign jurisdiction (foreign element should exist with regards to for example the insurer or the policyholder, the place where the risk is situated, the place of performance etc. in insurance contracts). 2 Article 46 of the Turkish IPL Act provides that the court of the insurer s principal place of business or the court of the place of the branch or the agent who concluded the insurance contract is situated, shall be competent in disputes arising out of the insurance contract. According to the same provision (second sentence) legal actions against the policyholder, insured or the beneficiary must be started at the court of the domicile or habitual residence of these persons. Article 46 is mandatory (Article 47 (2) Turkish IPL Act). Therefore the (foreign) jurisdiction clauses inserted in the insurance contract by a Turkish insurer shall not be regarded as valid by the Turkish judge who will Examineon the merits the claim made against a Turkish insurer despite the jurisdiction clause, or if exequatur was demanded for a foreign court decision, reject that request. concerns the problem to know whether consumer courts are competent in insurance disputes. In our belief the Court of Cassation did not argue in a convincing way. The consumer law is above the insurance law and consumer law rules shall apply also to insurance contracts (see Nomer. (2011)Devletler Hususi Hukuku International Private Law, 19 th ed., p. 319; Sirmen, Türk Kanunlar İhtilafı Hukukunda Zarar Sigortaları Kapsamına Giren Milletlerarası Unsurlu Sigorta Akitlerine Uygulanacak Hukuk Law Applicable to Indemnity Insurance Contracts of International Character According to Turkish International Private Law Rules Batider (3), p. 54; contrary view Ekşi. (2012)Türk ve Avrupa Birliği Hukukunda Yabancı Unsurlu Sigorta Sözleşmelerine Uygulanacak Hukuk LawApplicable to Insurance Contracts of International Character in Turkish and EU Legislations, p.18). 2 Çelikel/Erdem. (2012)Milletlerarası Özel Hukuk (International Private Law) 11th ed., p

63 SAMIM ÜNAN LEGAL OR CONTRACTUAL SUBROGATION Turkish law grants the loss insurer a legal subrogation. The loss insurer takes the place of the insured (and not the policyholder when the policyholder is a different person) when he has paid the insurance indemnity. The subrogation occurs up to the amount effectively paid. If part of the loss is not compensated by the insurer because of a deductible clause in the policy or any other ground enabling the insurer to reduce the indemnity (for example breach of a duty incumbent on the policyholder/insured) the insured shall have a claim against the third party liable for that part. In such a case (i.e. partial indemnification) the insurer and the insured shall be joint creditors. In many cases foreign insurers seek recovery based on subrogation from Turkish real persons or legal entities that are allegedly liable for the loss indemnified by those insurers. If the foreign insurer starts legal action in Turkey before a Turkish court Turkish IPL rules will be decisive. The credit insurer is among the loss insurers benefiting from legal subrogation although controversy may arise. Normally, by way of subrogation, the right to claim indemnity of the insured from the third persons liable for the loss sustained by the insured passes on to the insurer. In case of credit insurance though, there is no indemnity claim but simply a credit that is not paid by the debtor when it falls due. 3 However, the situation may be assimilated to the compensation of a loss and the credit insurer who pays (totally or partially) the sums due by a third party may be regarded as subrogated to the rights of the insured. Otherwise the insured would hold in addition to the sum paid by the credit insurer the right to claim from the debtor (if no contractual subrogation occurred). Differently from German law that requires for the legal subrogation that the insured had a claim for indemnity (VVG 86(1)), Turkish law seems to admit as a principle that the insurer would take the place of the insured when it pays the insurance money. 4 3 The credit insurer pays only (very often partially) the sums due to the insured by its debtor (usually a buyer of goods or services) and not the losses suffered by that non-payment (for example the penalty that the insured had to pay to its own creditor). 4 Turkish Commercial Code, Article 1472(1) is not very clear and the first sentence (stating that the insurer would take the place of the insured after payment of the insurance indemnity) does not seem to be in harmony with the second sentence (saying that the insured s right of claiming indemnity from third persons, if any, would pass onto the insurer). Discussion arises to know whether any claim of the insured is sufficient or not i.e. whether the insured s claim has to be a claim for indemnity. In our belief, the fact that the insured has a claim against third parties for what 4/2012 The insurer is subrogated to the rights of the insured (regardless whether they are contractual or extra- contractual) Ex lege when it indemnifies the policyholder By way of a legal transaction (assignment) made in itsfavour by the policyholder The legal subrogation of the insurer occurs under certain conditions sometimes not easy to prove. In order to avoid the difficulties to prove that legal subrogation did effectively occur, insurers ask the insureds before payment of the insurance money that their claim (if any) against third parties be assigned. In the practice the insureds don t oppose to such request and the insurer becomes then subrogated by way of voluntary assignment. In credit insurances the insurer renders additional services: One of them is recovery. To facilitate the recovery service, credit insurance contracts provide often that the insureds(usually a seller or service provider) will have to assign to the credit insurer the sums due to them by their clients even before the insurer pays the insurance money. Thus the credit insurer may acquire those sums before the legal subrogation occurs. The payment of indemnity will be effected by the insurer according to the policy conditions later, after five months have elapsed for example from the maturity date. Therefore the cases where only the legal subrogation operates are rare. How a foreign insurer will avail itself of the legal or voluntary subrogation against a Turkish third party? The answer is dependent on the rules about international private law (IPL) in force. The subrogated foreign insurer can take legal action against the Turkish third party before Turkish Courts or abroad (but in the latter case for the enforcement in Turkey he will have to obtain exequatur. ) In case of arbitration clause in the contract between the insured and the third party (for example in the carriage contract) the insurer (for example a cargo insurer) will have to start arbitration proceedings. If arbitration takes place abroad, there will be again the need to obtain exequatur to enforce the arbitral award in Turkey. 5.1 Turkish IPL rule about contracts The legal subrogation of the insurer is dependent on the insurance contract and whether the conditions for the legal subrogation are fulfilled will be determined in accordance with the rules applicable to that contract. it had been indemnified by the insured would suffice for the legal subrogation. In other words, the insurer would be subrogated to the rights of the insured had the insured not have any loss upon the third party s payment.

64 4/2012 Some private international law problems relating to insurance law in Turkish practice But sometimes a second contract is also relevant and decisive in some respects: If the third party who caused the death, bodily injury or loss of or damage to property and against whom recourse action would be takenis liable in contract (for example a carrier ), the law governing that contract shall also be taken into account. With regards to the subrogated foreign credit insurer two contracts are important when determining the applicable laws in respect of his claim against the debtor: the contract between the insured and its client (sale or service contract or other contract), and the insurance contract Turkish IPL Act regulates the law applicable to contracts (Article 24) in general but does not contain any special rule of attachment for the insurance contract. Therefore the general rule applicable to all contracts (Turkish IPL Act Article 24) shall apply also to insurance law. When the Turkish IPL Act was drafted, it was suggested that it was too early then to provide a special status of insurance. A single article on insurance was thought to be too narrow to regulate all the eventualities that might be encountered in practice. 5 As stated earlier, the Turkish rule is twofold: choice of law, and absence of such choice. If the parties have made a choice of law, normally that law shall govern the contract. If the parties did not make any choice, the law applicable to contracts (including the insurance contract) is the law most closely connected (i.e. the place of administration of the party who assumed to effect the characteristic performance). 5.2 Choice of law As a basic preference, the so-called subjective attachment principle prevails in respect of contracts in general and insurance contracts in particular: Parties are free to choose the law applicable to their contractual relation. The only requirement is that the contract includes a foreign element. 6 Is lex mercatoria a valid choice of law? According to the prevailing approach the (delocalised) rules elabo- 5 Tekinalp, G. (2011) Milletlerarası Özel Hukuk Bağlama Kuralları (International Private Law, Conflict of Law Rules) 11th ed, p We think that this argument is not convincing. 6 Tekinalp, G. Ibidem, p. 369; Ozdemir-Kocasakal, H. (2010) Sözleşmelere Uygulanacak Hukukun Möhukm.24 Çerçevesinde Tespiti ve Üçüncü Devletin Doğrudan Uygulanan Kuralları The Determination of the Law Applicable to Contracts in Accordance with Turkish International Private Law Act Article 24 and Overriding Mandatory Rules of a Third Country-MHB, (1 2), p. 33; contrary view: Nomer, p rated by international institutions or unions, don t fall within the scope of the choice of law. 7 Hence references to international instruments (or to international conventions to which Turkey is not a party) will not be regarded as choice of law but as incorporation and all mandatory Turkish provisions will apply if the applicable law were Turkish material law. 8 However it is alleged in the literature that in the field of international insurance law (in reinsurance contracts) reference is often made to customs and traditions of the international insurance practice, therefore it would be appropriate to accept that the parties concerned may validly agree (as a choice of law) to subject their relationship to that kind of rules. This view seems doubtful. 9 Whether the choice of a foreign law in the contract would enable the parties to avoid the mandatory rules of the national law otherwise applicable: (violation of ordre public )? The choice of law means that the material law rules of the chosen law would apply. If the parties concerned desire that the conflict of law rules of the chosen law be taken into account, they must explicitly agree on that. Partial choice is possible as well as the floating choice of law. 10 Late choice is also possible. Parties may agree on the law that will govern their contract after a dispute has arisen (that agreement shall have a retroactive effect, third party rights being reserved) Turkish law requires that the choice of law be made clearly but recognizes also that a tacit choice is possible, if having regard to the contract or the circumstances, it can be deduced without any doubt. (In that respect Turkish literature mentions as an example Amin Rasheed Shipping Corp v. Kuwait Insurance Co in which the law of the country where the central administration of the insurer is located was deemed as tacitly chosen as the governing law in respect of an insurance policy with his standard terms.) Absence of choice law If the parties did not make any choice of law the contract shall be governed by the law of the country connected most closely to it. 7 Nomer, Ibidem, p. 307; Tekinalp, G. Ibidem, p. 356; contrary view: Sirmen, Ibidem, p. 46, footnote Ozdemir-Kocasakal, H. Ibidem, p Sirmen, Ibidem, p. 46, footnote Nomer, Ibidem, p Sirmen, Ibidem, p

65 SAMIM ÜNAN 64 The law of the country connected most closely means the law of the country where is situated the habitual residence of the party who assumed the characteristic performance at the conclusion of the contract in respect of contracts concluded for commercial or professional purposes the place of administration of the party who assumed to effect the characteristic performance if he has more than one place of administration, the place most closely connected In insurance contracts characteristic performance shall be effected by the insurer. Therefore insurance contracts shall be governed normally by the law of the insurer s place of administration. However the risk (the place where the risk is situated) can also constitute a point of attachment in some situations. Double insurance may create some confusion.(before deciding whether double insurance exists, it is necessary to determine the validity of each separate insurance contract. If those contracts are concluded in different countries, their validity may be subject to different laws. After having understood that different contracts are validly formed, it will be question of determining whether double insurance exist. The place of the risk may be a convenient attachment in this case.) Regarding the contract between the policyholder (insured) and the third party liable for the death, personal injury or loss of or damage to property the characteristic performance must be determined case by case. With regard to credit insurances, the contract between the insured and its client (usually sale of goods or service contract), the characteristic performance is incumbent on the seller or service provider (on the policyholder / insured). For the assignment contract the characteristic performance is normally incumbent on the assignor. 5.4 Statute of the contract The statute of the contract shall govern matters relating to the conclusion of the contract the validity of the contract the consequences generated by the contract The contract statute shall not govern the following: legal capacity form 4/2012 representation direct action against the insurer in liability insurances 5.5 The law governing (voluntary or legal) subrogation The determination of the law that will govern the subrogation may create problems. The Turkish IPL Act does not explicitly regulate the issue. In the literature solutions are proposed.according to the authors: The voluntary assignment (of a debt arisen from a contract) will be subject to the contract status (i.e. the law chosen by the parties and in the absence of such choice the law applicable to the characteristic performance). Legal subrogation of the insurer will be subject in principle to the law applicable to the insurance contract. However in respect of the provisions protecting the debtor, the assignability of the debt and the discharge of the debtor the law governing the debt would prevail. 5.6 Legal subrogation For the legal subrogation of the insurer several conditions must be fulfilled: Conditions related to insurance law: the insurer must have indemnified the insured as performance of a valid obligation ( solvendi causa ), he must not have paid ex gratia he is subrogated upon payment and to the extent of payment Conditions related to civil law: the insured must have a claim against the person liable for the loss compensated by the insurer The problem to know Whether the conditions related to insurance law are fulfilled must be decided according to the law that governs the insurance contract. Whether the conditions related to civil law are fulfilled must be decided according to the law that governs the obligation of indemnityincumbent on the third party liable. The discharge of the third party liable, the relation between the third party liable and the insurer shall then be governed by the law applicable to the debt generated by the contract between the third party liable and the insured or if liability is in tort, to the law applicable to the tortious behavior.

66 4/ Contractual subrogation / voluntary assignment In respect of the voluntary assignments there are two different relations The contract (carriage, sale, service or other) between the insured and the third party liable or the relation generated by the tortuous act perpetrated by this latter person against the insured The assignment contract or act between the insured and the insurer (or a third party acting on his own behalf, or on behalf of the insurer or on account of the insurer) The third party liable is not a party to the second relation. Its situation should not be adversely affected by a transaction made out of its control. Therefore the law governing the assigned or subrogated claim (i.e. the law governing the contract between the insured and third party liable that gives rise to the contractual liability of the third party liable against the insured or the law applicable to the tort perpetrated by the third party liable against the insured) will determine whether the claim is assignable the relationship between assignee and the third party liable the conditions under which the voluntary assignment or contractual subrogation can be invoked against the third party liable whether the third party liable is discharged FOREIGN JUDGMENTS Another eventuality to take into account is the enforcement of foreign judgments. If the foreign insurer has obtained abroad a court judgment against the Turkish liable person that will be the case for example when the contract of carriage or sale of goods or services or other contract between the insured and the liable person) includes a foreign jurisdiction and applicable law clause. Turkish IPL Act allows the enforcement (as well as the recognition) of foreign judgements under certain conditions which are in line with established international rules and practice. According to Turkish IPL Act Article 50, the final judgments rendered by a foreign court can be enforced only upon exequatur decision of the competent Turkish court. 6.1 Exequatur Turkish IPL Article 54 enumerates the conditions for the exequatur decision: 12 Tekinalp, G. Ibidem, p Some private international law problems relating to insurance law in Turkish practice reciprocity (legal or factual) must exist (as to the enforcement of Turkish judgments in the relevant foreign country) the decision should not fall within the Turkish courts exclusive competence the decision should not be rendered by a foreign court not having any connection with the dispute or with the parties involved (objection of the defendant during proceedings is also required) Turkish public order should not be violated manifestly Adequate defense should not have been denied to the defendant (defendant should have been duly invited to defend himself before the court, given the right to be represented, sentence should not be given in his absence and the defendant must have objected for the cited grounds before the Turkish court). The exequatur decision can be appealed against. Exequatur decisions are enforced as Turkish domestic court decisions. Appeal shall stop the enforcement. Turkish IPL Article 58 provides that foreign court judgments are recognized as final judgment or as conclusive evidence (from the moment they are final) if the competent Turkish court determines that they fulfill the conditions for exequatur. 7. FOREIGN ARBITRAL AWARDS For arbitral awards the system is similar: Final and (according to the law that is applicable) enforceable arbitral awards or arbitral awards that are binding for the concerned parties can be enforced in Turkey upon the exequatur decision by the competent Turkish court. The request for exequatur is refused in the following cases: if there was no arbitration agreement or clause if the arbitral award is against the public order or the moral values if the dispute cannot be resolved by way of arbitration (exclusive competence of courts according to Turkish law) if a party concerned is not duly represented before the arbitrators or if he did not later manifestly approved the acts done in his absence if the party against which exequatur is requested was not duly notified of the appointment of arbitrator(s) or deprived of his right of defense if the arbitration agreement or clause is invalid according to the law chosen by the parties or if there is no such choice, to the law of the country where the arbitral award is rendered 65

67 SAMIM ÜNAN 66 if the appointment of the arbitrators or the arbitral proceedings are not conform to the agreement of the parties or in the absence of such an agreement to the law of the country where the arbitral award is rendered If the arbitral award is about an issue falling outside the scope of arbitration agreement or clause or if the arbitral award exceeds the limits provided by the arbitration agreement or clause (in the latter case the court must refuse the exequatur to the extent that the limits are not respected) If the arbitral award is not final or enforceable or binding according to the law applicable or to the law of the country where it is rendered or if the arbitral award is canceled by the competent authority of the country where it was rendered The recognition of foreign arbitral awards is subject to the rules about exequatur. 8. OVERRIDING MANDATORY PROVISIONS 4/2012 Turkish law recognizes the notion of overriding mandatory provisions. Firstly, Turkish law intervenes to safeguard Turkish State s interest and impedes the application of foreign law. Turkish IPL Act Article 6 states where a relation is to be governed by a competent foreign law, if the case falls within the scope of an overriding mandatory Turkish provision, the latter shall apply. Secondly, it intervenes for preventing the application of the competent law in order to safeguard the interests of a third State. According to Article 31 Turkish IPL While applying the law to which the contractual relation is subject, effect can be given to directly applicable provisions of a third country. The aim, quality, content and consequences of these provisions shall be taken into account when giving effect to and applying them. An overriding mandatory provision that may concern closely the insurance sector is the rule imposing on the persons residing in Turkey to take out insurance to cover their interest in Turkey from a Turkish insurer (Insurance Control Act, article 15). Thus if a firm based in Turkey applies to a foreign credit insurer and obtains coverage for eventual unpaid debts of its domestic buyers, the foreign insurer may encounter difficulties later when it takes recourse action against the Turkish debtor. In such case the insurance contract is to be normally governed by the foreign law as well as the legal subrogation. However it is feared that the Turkish Judge refuses to decide in favour of the foreign insurer on the grounds that an overriding mandatory Turkish rule would be otherwise circumvented. In the IPL doctrine, the Article 15 of the Insurance Control Act is given as a characteristic example of overriding mandatory rule. 13 In our opinion the cited scenario is unlikely to happen because first Insurance Control Act Article 15 should not apply if there is no domestic cover available; secondly foreign insurers would most probably use a local fronting company. 9. ORDRE PUBLIC In case the applicable foreign law is manifestly against the Turkish ordre public the Turkish Judge would not allow the application of that foreign law. In such situation Turkish law may apply. 10. FORM REQUIREMENT Legal acts are valid if they comply with the form requirement of the governing law or to the form requirement of the law of the country where they are done (LRA=Locus RegitActum). 11. PRESCRIPTION (OR OTHER TIME LIMITATIONS) According to Turkish IPL Article 9 the time bar is governed by the material provisions of the national law applicable to the legal act or relationship that gave rise to the claim. 12. CLAIMS CONTROL Sometimes the foreign insurer uses a local fronting company (for not being in breach of local laws, especially not doing business without obtaining the necessary licenses) but reserves the right to intervene on the basis of a claims control clause (which is inserted also into the insurance policy issued by the local fronting company in order to bind the insured). In the case of a Turkish policyholder who took credit insurance abroad (from a foreign credit insurer) to protect himself against default or bankruptcy of his clients in Turkey, the foreign credit insurer would intervene for example for recovery. It seems open to discussion whether the foreign credit insurer would by so doing infringe the local rules (insurance business activity without authorization.) For example Sirmen, Ibidem, p. 62; comp. Ekşi, Ibidem, p It is no question of production but if insurance activity is regarded as comprising also the claims handling, the judiciary may reach such conclusion.

68 4/2012 Some private international law problems relating to insurance law in Turkish practice 13. REINSURANCE Reinsurance is insurance too. It can be defined as a liability insurance taken out by the insurer to cover its liabilities arising out of contractual commitments (i.e. from insurance contracts). However Turkish law does not allow the victims (insured against whom the liability of the insurer is engaged) to sue directly the reinsurer (Turkish Commercial Code, Article 1403(2)). Turkish legislator did not deem it appropriate to insert a provision in the Turkish Commercial Code to exclude the reinsurance relationship from the application of the provisions regulating the insurance contract, contrary to what the German or the French legislator did. Indeed Article L111-1 of the French Code des Assurances (.les opérations de réassurance conclues entre assureurs et réassureurs sont exclues de leur champ d application ) and 209 of the German VVG ( Die Vorschriften dieses Gesetzes sind auf die Rückversicherung. nicht anzuwenden ) clearly state that the provisions about the insurance contract are not applicable to reinsurance. The choice of the Turkish legislator to submit the reinsurance contract to the rules applicable to insurance will give rise to the following consequences: Jurisdictions clauses in the reinsurance contracts will not lift the right of the Turkish insurer to sue the reinsurer before the (otherwise) competent Turkish court. All the Turkish mandatory provisions aimed at protecting the policyholders / insureds will apply to reinsurance contracts governed by Turkish law Although the choice of foreign law is possible, in cases where Turkish courtsareinvolvedthe choice of law made by the parties may be qualified as contrary to Turkish ordre public. 14. DIRECT ACTION Turkish law grants the victim the right to sue the liability insurer directly (alone or together with the insured). In that respect the nature of the liability makes no difference: the victim may sue the CMR (liability) insurer of the road carrier (whose liability is contractual) or the P&I Club of a vessel which caused damage to the underwater cables with her anchor in a place where it is not allowed to drop anchor (in that latter case the liability is of tortuous nature). However Turkish IPL Act only deals with extra-contractual claims. According to Article 34 Turkish IPL Obligations generated by tortuous acts are subject to LLDC (Lex Loci Delicti Commissi) rule. If the tortuous act was committed in a country different from the country where the loss occurred, the law of the latter will apply. If the obligation is more closely linked to another country the law of that country will apply If the law applicable to the tortuous act or the law governing the insurance contract so permits, the victim can sue directly the liability insurer. In our opinion, the victim should be allowed to claim its losses directly from the liability insurer who covered only the contractual liability and we think that Turkish Judges would allow such direct actions. Besides in most cases death or bodily injury or loss of or damage to property would give rise in addition to the liability in contract also to liability in tort. The insurer who granted cover only for liability in contract should not avoid the direct action if the act that gives rise to liability constitutes at the same time a tort. Thus a foreign insurer who granted cover for the liability of the insured who is responsible for the death, bodily injury or property damage that occurred in Turkey should expect to face a direct action before the competent Turkish court. Foreign insurers most likely to be effected are the P&I Clubs of vessels the hull insurers of vessels (for collision claims) 15 The liability insurers of aircrafts or motor vehicles 16 Liability insurers of medical doctors D&O liability insurers. Product liability insurers 15 Although the hull insurance policies usually cover liability for salvage and general average, it seems doubtful whether the claims for salvage remunerations or generals average contributions fall within the Turkish IPL Act Article 34 for they are relating to liabilities of rather a contractual nature. 16 If international conventions to which Turkey is a party provide the direct action, this faculty would derive from those international conventions. In maritime law, there exist a number of international conventions (some of them not yet in force though) providing for the direct action: For example International Convention on Civil Liability for Oil Pollution Damage, 1992 (CLC 1992), Protocol of 2002 to the Athens Convention relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea (Carriage of Passengers Convention), International Convention on Liability and Compensation for Damage in connection with the Carriage of Hazardous and Noxious Substances by Sea, 2010 (2010 HNS Convention), International Convention on Civil Liability for Bunker Oil Pollution Damage, 2001 (Bunker Convention), Nairobi International Convention on the Removal of Wrecks, 2007 (Wreck Removal Convention). 67

69 SAMIM ÜNAN 68 CONCLUSION In the light of the above explanations we can summarize the main points as follows: The foreign insurer can take legal action in his capacity of assignee against a Turkish third party by demonstrating the voluntary assignment made in his favor. The assignment is valid if done according to the form requirement of the law applicable to assignment or the country where it was made. The Turkish Judge will apply to determine whether the third party liable is discharged of liability, the law governing the assigned debt. The foreign insurer who acts as legal subrogee against a Turkish third person must prove first the subrogation. The Turkish judge will apply to determine whether the conditions for the legal subrogation of the insurer have been fulfilled, the law governing the insurance contract. to determine whether the third person is discharged of liability, the law governing the relation engendering the claim between the insured and the third person (contract or tort). The foreign insurer who obtained a foreign court judgment or arbitral award against a Turkish third person must apply to the Turkish court to have the exequatur prior to enforcement. 4/2012 Turkish law assimilates reinsurance to insurance and does not exclude the reinsurance from the scope of the rules regulating the insurance contract. Thus in reinsurance contract governed by Turkish law will be subject to all mandatory provisions. The foreign liability insurer can be sued directly in Turkey. Foreign jurisdiction clauses inserted to the insurance contracts are not valid if Turkish courts have jurisdiction according to Turkish provisions. SUMMARY Insurance is an international activity. Whenever a foreign element exists, international private law rules apply. It is important to examine the legal rules governing the insurance contract containing a foreign element and the problems that a foreign insurer may face in another country. The study below deals with the basic international private law issues that may appear with regards to insurance in Turkey with special focus on the law applicable, jurisdiction, legal or contractual subrogation of foreign insurers seeking recovery in Turkey, direct action against the foreign liability insurer and reinsurance.

70 4/2012 Milovan JOVANOVIĆ ČLANCI 69 Osiguranje od svih rizika na tržištu osiguranja u Srbiji UDK: 368:339.13(497.11) Dostavljen: Prihvaćen: Stručni rad Apstrakt U radu se razmatraju karakteristike osiguranja od svih rizika i njegova pojava na tržištu osiguranja u Srbiji. Оsiguranje od svih rizika je već duži period standard osiguranja imovine u svetu, međutim, kod nas je ovo osiguranje počelo da se primenjuje poslednjih godina na insistiranje velikih osiguranika. Detaljnije se razmatraju uslovi osiguranja od svih rizika domaćih osiguravača koji na različite načine uređuju ova osiguranja, posebna pažnja obratiće se na ugovorena pokrića, isključenja i ograničenja predviđena uslovima osiguranja. Uslovi osiguravača za ova osiguranja na različite načine definišu predmet osiguranja, osigurane rizike, mogućnost proširenja pokrića kao i isključenja iz osiguranja, pa će i ova pitanja biti analizirana. Razmatra se i praksa koja je pokazala da veliki osiguranici imaju mogućnost da shodno svojim potrebama i osobenostima definišu zahteve za osiguranjem od svih rizika na na način da im pružaju najšire pokriće. U radu će se posebno razmotriti i pitanje osiguranja od prekida rada kao posebne sekcije uslova osiguranja od svih rizika. Ključne reči: Osiguranje od svih rizika, tržište osiguranja u Srbiji 1. OSIGURANJE OD SVIH RIZIKA Savremene tendencije u razvoju i unapređenju novih proizvoda i tehnologija u svetu doprinele su da i tržišta osiguranja sa velikom fleksibilnošću pristupaju ugovaranju osiguranja većeg obima, pri čemu su osiguranici oni koji odlučuju o uslovima i premiji osiguranja. 1 MK Group Beograd, milovan.jovanovic@mkgroup. rs. 1 Čarapić, Dragana. (2008) All Risks polise osiguranja, master rad, Univerzitet Singidunum, Beograd. str. 4. Engleski pojam All risks, kao što samo ime kaže, predstavlja osiguranje od svih rizika koji mogu dovesti do oštećenja, uništenja ili gubitka predmeta osiguranja, odnosno, obezbeđenja osiguranih predmeta od svih opasnosti koje ga mogu ugroziti, 2 osim onih koji su izričito navedeni kao isključenja iz osiguranja. Za osiguranike su najvažnija navedena isključenja iz osiguranja kao i da li se neka od navedenih isključenja mogu ipak uključiti u osiguranje i na koji način. 3 Za osiguranjе od svih rizika, možemo reći, da ga karakteriše zaključenje jedne polise za ugovorene rizike, proširena standardna pokrića, smanjenje administrativnih troškova, mogućnost ugovaranja raznih franšiza. 4 Najvažnija karakteristika osiguranja od svih rizika u odnosu na osiguranja po načelu imenovanih rizika ili u istom značenju osiguranja od imenovanih rizika, tiče se obaveze dokazivanja nastale štete. Kod osiguranja od svih rizika osiguranik mora samo dokazati da je nastala šteta koja je predmet osiguranja i da je slučajna, dok je obaveza dokazivanja da šteta nije pokrivena osiguranjem prebačena na osiguravača. Оpštu karakteristiku osiguranja od svih rizika predstavljaju uslovi osiguranja koji se sastoje iz više sekcija. Sekcija I reguliše pitanja osiguranja imovine, sekcija II reguliše pitanja osiguranja od odgovornosti, sekcija III reguliše pitanja u vezi sa prekidom rada. Nastanak osiguranja od svih rizika u Evropi povezan je sa zahtevima velikih kompanija za proširenjem pokrića. Ovo pokriće je u Evropi a posebno u Velikoj Britaniji bilo dostupno i pre godine na netarifnom tržištu da bi kasnije gubljenjem razlike između tarifnog 2 Marović, Boris i Žarković,Nebojša. (2007) Leksikon osiguranja, DDOR Novi Sad, Novi Sad, str Odžaklijević, Dragan. (2010) All Risks, Svet osiguranja i finansija, mart-april. 4 Čarapić, Draganа. (2008) Isto, str. 7.

71 MILOVAN JOVANOVIĆ 70 i netarifnog tržišta 5 uslove za osiguranje od svih rizika prihvatila većina osiguravača. Ovi uslovi osiguranja od svih rizika su imali toliko varijanti tako da nije bilo moguće utvrditi jedinstveni standard za osiguranjе od svih rizika. 6 Prva osiguranja od svih rizika u Srbiji zaključena su posredstvom fronting osiguranja 7 velikih međunarodnih kompanija koja su u Srbiji imala ili imaju svoja preduzeća. Na ovaj način kompanije su želele da ugovore pokriće za svoja preduzeća koja su adekvatna uslovima osiguranja u matičnim kompanijama, imajući u vidu da domaći osiguravači nisu imali takvo pokriće, pristupilo se fronting osiguranju. 2. OSIGURANJE OD SVIH RIZIKA NA TRŽIŠTU OSIGURANJA U SRBIJI Iako osiguranje od svih rizika već duži niz godina predstavlja standardno osiguranje u svetu osiguranja, u Srbiji su tek od nedavno osiguravajuća društva počela da usvajaju uslove za ovu vrstu osiguranja. 8 Osiguravači usvojene uslove osiguranja i dalje bojažljivo iznose na tržište osiguranja osiguravajući po uslovima osiguranja od svih rizika samo velike i značajne оsiguranike kada to oni izričito zahtevaju. Uslovi osiguranja koji uređuju ovo osiguranje imenovani su kao Uslovi za osiguranje imovine od svih rizika 9 ili Uslovi za osiguranje imovine i prekida rada od svih rizika. 10 Imajući u vidu da je za ovo novo osiguranje 5 U V. Britaniji je postojao tarifni savetodavni komitet koji je razvijao tarifu za tarifno tržište, ovu tarifu usvajali su svi osiguravači koji posluju na tom tržištu. Netarifno tržište osiguranja predviđa mogućnost da svaki osiguravač može da formira svoju premijsku stopu. 6 Klobučar, Drago. (2007) Risk managment i osiguranje, Tectus, Zagreb, str Fronting osiguranje je postupak u kome osiguravač u matičnoj zemlji u kojoj se nalazi osigurana imovina prenosi sve ili skoro sve rizike na reosiguravača u inostranstvu koji upravlja tim osiguranjem iako nema dozvolu za rad u zemlji u kojoj se nalazi osigurani rizik. Osiguravač za ustupljeni rizik dobija određenu proviziju. Ovo osiguranje najčešće se pojavljuje kada internacionalne kompanije koje investiraju na drugim tržištima žele da osiguraju svoju imovinu pod istim uslovima kod istog osiguravača kod koga su osigurali i imovinu svoje matične kompanije. 8 DDOR Novi Sad osiguranje donelo je Uslove za osiguranjе imovine i prekida rada od svih rizika godine, Dunav osiguranje donelo je Uslove za osiguranjе imovine od svih rizika godine. 9 Uslovi za osiguranje imovine od svih rizika Dunav osiguranja. 10 Uslovi za osiguranje imovine i prekida rada od svih rizika DDOR Novi Sad osiguranje, Uslovi za osiguranje imovine i 4/2012 na tržištu osiguranja Srbije uslove osiguranja donelo samo manji broj, uglavnom, najvećih osiguravača, oni su prilično raznoliki. 11 Osiguranja od svih rizika na našem tržištu osiguranja možemo grupisati, prema kriterijumima obima pokrića, u nekoliko grupa. U prvu grupu osiguranja od svih rizika možemo svrstati one uslove osiguranja koji ovu materiju regulišu u dve sekcije, jednu koja se tiče osiguranja imovine u koju je uključen i rizik loma mašina i drugu sekciju, koja definiše uslove osiguranja prekida rada. Drugu grupu osiguranja od svih rizika čine osiguranja koja imaju, takođe dve sekcije, sekciju osiguranja imovine bez rizika loma mašina i sekciju prekida rada. Treću grupu osiguranja od svih rizika predstavljaju osiguranja koja sadrže samo uslove koji definišu osiguranje imovine bez osiguranja od prekida rada. 3. PREDMET OSIGURANJA Predmet osiguranja od svih rizika, zavisno od uslova, definisan je na različite načine. U prvoj grupi uslova osiguranja, koja obuhvata osiguranje imovine u koju je uključen rizik loma mašina i osiguranje prekida rada, predmet osiguranja definisan je opisno, odnosno, predmet osiguranja mogu biti sve stvari koje su vlasništvo osiguranika i navedene su u polisi osiguranja, osim onih kojе su u uslovima isključenе iz osiguranja. Stvari osiguranika mogu biti u polisi naznačene pojedinačno ili kao skup stvari. Ukoliko su stvari navedene kao skup, osigurane su samo one stvari koje se nalaze na mestu osiguranja i pripadaju skupu osigurane celine, kako one stvari koje su postojale u vreme zaključenja ugovora, tako i one koje su naknadno pribavljene. U drugoj grupi uslova, koja obuhvata osiguranje imovine bez rizika loma mašina i prekid rada, predmeti osiguranja su definisani opštom definicijom a potom i taksativno, obuhvatajući građevinske objekte osiguranika, opremu, zalihe, druge stvari i troškove. Pod drugim stvarima predmet osiguranja mogu biti i motorna vozila ukoliko se to posebno ugovori, računovodstvene knjige, evidencije, planovi, mikrofilmovi, šabloni, modeli, kalupi, novac i novčana sredstva kao i lične stvari zaposlenih. Troškovi koji su osigurani po ovim uslovima osiguranja odnose se na troškove gašenja požara, troškove preseljenja, pomeranja i zaštite ostalih predmeta, troškove rušenja i odnošenja šuta, troškove odprekida poslovanja od svih rizika Delta Đenerali osiguranje, Opšti uslovi za osiguranje imovine i prekida rada od svih rizika Wiener Stadtische osiguranje. 11 U Srbiji su uslove osiguranja od svih rizika doneli Wiener Stadtische osiguranje, Delta Đenerali osiguranje, Dunav osiguranje i DDOR Novi Sad osiguranje.

72 4/2012 stranjivanja koji podrazumevaju ispitivanje, odnošenje, obradu i istovaranje oštećene osigurane imovine, dodatne troškove zbog zvanično postavljenih uslova kao i dodatne troškove zbog povećanja cena. Treća grupa osiguranja od svih rizika, koja se odnosi na osiguranje imovine bez prekida rada, predmet osiguranja definiše kao pokretnu i nepokretnu imovinu koju čine građevinski objekti, oprema i zalihе, kao i ličnu imovinu koja se nalazi na lokacijama navedenim u polisi. 4. OSIGURANI RIZICI Iako osiguranje od svih rizika u uslovima osiguranja naših osiguravača ima znatne razlike u obimu osiguranih rizika i načinu njihovog određivanja, polise većinom ne odgovaraju principima osiguranja od svih rizika iako se tako zovu. U jednoj grupi osiguranja od svih rizika osiguranik, slično kao i kod klasičnih osiguranja po načelu imenovanih rizika, ugovara rizike za koje želi pokriće. Osiguravajuća zaštita, prema ovim uslovima, pruža se za opasnosti koje obuhvataju pokriće FLEXA 12, imenovane opasnosti i neimenovane opasnosti. Ukoliko osiguranik želi da ugovori šire pokriće, on to mora izričito naglasiti i u polisi izričito ugovoriti. Prošireno pokriće FLEXA obuhvata indirektni udar groma, eksplozije izazvane eksplozivima, izlivanje tečnosti i rastopljenih materijala, štete na kablovima kod železnice i ski uspinjača, štete na sistemima za dimljenje gasom i štete od radioktivnih izotopa. Imenovane opasnosti obuhvataju izlivanje vode iz instalacija, oluju i grad, poplavu i visoku vodu, zemljotres, lom stakla, provalnu krađu i razbojništvo, iscurenje tečnosti iz protivpožarnih sprinklera, udar vozila, građanske nemire, zlonamerne štete, štrajkove kao i štrajk poslodavca. Neimenovane opasnosti predstavljaju sve one rizike koji nisu obuhvaćeni FLEXA i imenovanim rizicima i koji nisu isključeni uslovima osiguranja. Za neimenovane opasnosti može se koristiti izraz svi rizici. Kod osiguravača iz ove grupe osiguranja od svih rizika, osiguranici moraju ugovarati svaki rizik od koga žele da osiguraju svoju imovinu. Ovakav način ugovaranja osiguranja može izazvati zabunu kod osiguranika, jer on samo naizgled ugovara osiguranje od svih rizika. Celishodnije rešenje bi bilo da su svi rizici automatski uključeni u osiguravajuće pokriće, a osiguranik, ukoliko želi, može izričito ugovoriti isključenje pojedinih rizika. Najprikladnije pokriće od svih rizika imaju oni osiguravači koji u svojim uslovima pod osiguranjem od 12 Požar, direktni udar groma, eksplozija, pad letilice. Osiguranje od svih rizika na tržištu osiguranja u Srbiji svih rizika opisno obuhvataju sve štete zbog uništenja, oštećenja ili nestanka osiguranih stvari, koje su posledica neočekivanog i iznenadnog događaja, nezavisnog od volje osiguravača. 5. PROŠIRENJA OSIGURAVAJUĆEG POKRIĆA Pojedini osiguravači u svojim uslovima predviđaju mogućnost i dodatnog proširenja osiguravajućeg pokrića. 13 Proširenja pokrića se posebno ugovaraju i naznačavaju u polisi a odnose se na osiguranje uvećane vrednosti osigurane imovine koja može biti izražena u procentima ili nekim drugim limitima naznačenim u polisi. Dodatno pokriće može se ugovoriti i za osiguranje dodatnih troškova proisteklih iz nastanka osiguranog slučaja, uklanjanje ruševina kao posledice osiguranog slučaja, kao i za osiguranje troškova gašenja požara. Proširenje pokrića za nadoknadu troškova nastalih gašenjem požara je u ovom slučaju neobično, јер intеres osiguravača je da osiguranik doprinese smanjenju obima nastale štete. U ovom slučaju se osiguranik kažnjava dodatnom premijom za nadoknadu troškova koje može da ima učestvujući u gašenju požara, kao što su troškovi punjenja protivpožarnih aparata korišćenih prilikom gašenja požara i slično. U standarndim uslovima osiguranja od požarnih rizika ova proširenja su sadržana u obavezi osiguravača za naknadu štete. 6. ISKLJUČENJA IZ OSIGURANJA Kod osiguranjа od svih rizika za osiguranika su najvažnija isključenja iz osiguranja. Uslovima osiguranja osiguravači definišu koja imovina ne može biti predmet osiguranja, a zatim i štete koje nisu pokrivene osiguranjem. Iz osiguravajućeg pokrića isključena je imovina koja je u izgradnji ili montaži, imovina koja je u transportu, registrovana motorna vozila, vozovi, brodovi, letilice, novac i dokumenta, umetnička dela, biljke i životinje, zemlja i putevi, trotoari, aerodromi, kao i imovina koju je osiguranik preneo u posed drugih lica, imovina nuklearnih elektrana i podzemnih rudnika. Istakli smo ranije da su kod definisanja predmeta osiguranja u nekim uslovima osiguranja taksativno navedeni predmeti osiguranja tako da tu nema isključenja iz osiguranja ali je osigurano samo ono što je navedeno. Štete koje su isključene iz osiguravajućeg pokrića i koje predstavljaju neosigurane rizike odnose se na curenje, popuštanje zavarenih delova, pukotine, pregorevanje bojlera, kotlova, rezervоara pod pritiskom i 13 Dunav osiguranje i Delta Đenerali osiguranje. 71

73 MILOVAN JOVANOVIĆ 72 cevovoda koji su sa njima povezani. Neosigurani rizici su i sva zagađenja nezavisno od uzroka. Električni i mehanički kvarovi su u nekim uslovima isključeni iz pokrića a u drugim se mogu ugovoriti kao rizik loma mašina. Gubici nastali redovnim korišćenjem predmeta osiguranja kao trošenjе, habanje, nestajanje boje, korozija, rđa, plesan, buđ, mikroorganizmi, kao i kvarovi i nedostaci izazvani propustima u konstrukciji, materijalu ili stručnosti radnika takođe su isključeni iz osiguravajućeg pokrića. Pored navedenih isključenja iz osiguranja, u uslovima osiguranja od svih rizika predviđena su i dodatna isključenja koja se odnose na neposredne i posledične štete nastale za vreme ili u slučaju određenih događaja kao što su rat, vojna okupacijа, revolucija, pobuna, terorizam, jonizujuće i radioaktivno zagađenje. Kod nekih osiguravača, ukoliko se posebno ugovori, u ovim situacijama ipak је moguće ugovoriti osiguravajuće pokriće. Kod drugih događaja koji mogu dovesti do nastanka štetnog događaja, kao što su genetski inžinjering i genetske promene, gubitak ili uništenje elektronskih podataka iz bilo kog razloga, apsolutno je isključeno osiguravajuće pokriće. Ograničenja obaveza po polisama osiguranja od svih rizika mogu nastati i u slučaju kada je osiguranik zaključio neko drugo osiguranje za pokriće koje je predviđeno i uslovima osiguranja od svih rizika. Тada se naknada iz osiguranja isplaćuje po polisamа tih drugih osiguranja. 7. VREDNOST OSIGURANE STVARI 4/2012 Vrednost osigurane stvari, odnosno, suma osiguranja ili osigurana vrednost su izrazi koji se koriste u uslovima osiguranja od strane osiguravača za vrednost osigurane stvari zavisno od načina ugovaranja visine pokrića. Osiguranje od svih rizika donosi nam i nove institute načina ugovaranja visine pokrića. Naime, pojavljuje se mogućnost ugovaranja pokrića na novu vrednost. Osiguranje na novu vrednost je pokriće na novozamensku vrednost, odnosno, u slučaju nastanka štete оsiguravač nadoknađuje vrednost nove stvari. Na novu vrednost mogu se osigurati građevinski objekti i oprema. Nova vrednost građevinskog objekta je cena izgradnje tog objekta kao novog, uključujući i troškove projektovanja i planiranja ili troškovе popravke objekta po cenama koje su uobičajene u mestu gde se on nalazi. Nova vrednost za opremu je cena popravke ili nabavke nove stvari iste vrste i kvaliteta kao i oštećena oprema. Pored ugovaranja načina pokrića na novu vrednost, u uslovima osiguranja od svih rizika kod nekih osiguravača ovo je jedini način pokrića. 14 Kod drugih osiguravača, pored osiguranja na novu vrednost, osiguranje građevinskih objekata i opreme moguće je zaključiti i na stvarnu vrednost ili na tržišnu vrednost. 15 Osiguranje na stvarnu vrednost je institut koji je poznat iz osiguranja po načelu imenovanih rizika i predstavlja za građevinske objekte realnu građevinsku vrednost objekta koja se izvodi iz nove vrednosti objekta umanjene za njegovu starost i amortizaciju. Za opremu, takođe, stvarna vrednost predstavlja novu vrednost umanjenu za njegovu starost i amortizaciju. Tržišnu vrednost na koju se osigurava građevinski objekat ili oprema predstavlja vrednost koja se može dobiti prodajom tog građevinskog objekta ili opreme, bez vrednosti zemljišta. 8. PREKID RADA Iako prekid rada predstavlja posrednu štetu koja nastaje kao posledica nekog osiguranog slučaja, u istraživanim uslovima on predstavlja osigurljiv rizik. Prekid rada kod većine domaćih osiguravača predviđen je u uslovima osiguranja od svih rizika kao sekcija II jedinstvenih uslova kojа se posebno ugovara. Osiguranje od prekida rada pokriva štetu koja je posledica uništenja, oštećenja ili nestanka osiguranih stvari u skladu sa sekcijom I i naznačenih opasnosti u polisi. Predmet osiguranja оd prekida rada iz sekcije II osiguranja od svih rizika predstavlja gubitak osiguranika i njegovog osiguranog intresa, odnosno dobitka koji se mogao očekivati a čije ostvarivanje je onemogućeno nastankom osiguranog slučaja iz sekcije I. Naknada iz osiguranja za prekid rada može biti ugovorena kao nadoknada bruto dobiti ili fiksnih troškova i neto dobiti, odnosno iznos koji nije zarađen zbog smanjenja poslovnih prihoda i povećanja troškova rada. Suma osiguranja koja se može ugovoriti za prekid rada ne može biti manja od godišnje bruto dobiti, ako se ugovara osiguranje bruto dobiti, odnosno neto dobiti i navedenih fiksnih troškova. Kod osiguravača koji se bave proizvodnjom, dobit od gotovih proizvoda koji su pretrpeli štetu od osigurane opasnosti nadoknađuje se u iznosu koji bi bio naplaćen posle ugovorenog perioda obeštećenja, pri čemu taj iznos mora biti osiguran na posebnu sumu iskazanu u polisi osiguranja. Pored isključenja iz osiguranja predviđenih sekcijom I uslova osiguranja od svih rizika, i u sekciji II osiguranja оd prekida rada predviđena su i dodatna isključenja koja se primenjuju samo na prekid radа. Isključenja se odnose na gubitak kao posledica bilo kakvog ograniče- 14 Delta Đenerali osiguranje. 15 Wiener Stadtische osiguranje.

74 4/2012 nja pristupa osiguranoj imovini, koje je nametnuto od lokalne ili republičke vlasti. Iz osiguranja su isključeni i gubici izazvani prekidom rada usled brisanja, gubitka ili oštećenja podataka u kompjuterskim sistemima ili softverskim programima. Gubitak osiguranog intеresa isključen je i kada do njega dođe usled planiranog ili odloženog zatvaranja, štrajka ili bilo kojeg drugog razloga koji nije rezultat fizičkog oštećenja ili uništenja iz sekcije I uslova. Isključenje iz osiguranja se odnosi i na iznos bilo koje novčane kazne ili štete izazvane kršenjem ugovora zbog zakašnjenja ili neisporučivanja robe ili usluge. 9. OCENA I PRAKSA Osiguranje od svih rizika na tržištu osiguranja u Srbiji Osiguranje od svih rizika na našem tržištu osiguranja dovelo je do značajnog iskoraka u ponudi osiguranja. Osiguranici su dobili mogućnost da svoju imovinu potpunije zaštite ugovaranjem najšireg pokrića. Međutim, zavisno od osobenosti osiguranika i karakteristika njegove imovine, osiguranje od svih rizika ne nudi uvek najpotpunije pokriće. U nekim situacijama najadekvatnija zaštita može se postići i ugovaranjem klasičnih imenovanih rizika. Pri ugovaranju osiguranja od svih rizika osiguranik mora dobro proučiti uslove osiguranja svakog osiguravača, kako bi pronašao one uslove koji njemu obezbeđuju оptimalnu zaštitu. U preduzećima koja nemaju posebne službe osiguranja i stručnjake za rizike najbolja varijanta bi bila angažovanje posrednika osiguranja koji bi na stručan način pripremili program osiguranja imovine i izabrali osiguravača koji kroz svoje uslove na najbolji način zadovoljava intrese osiguranika. U suprotnom, osiguranici mogu doći u situaciju da zbog samog naziva osiguranja, osiguranja od svih rizika, dođu u zabludu misleći da je njihova imovina osigurana i od rizika koji su isključeni ili nisu ugovoreni. Posebna karakteristika uslova osiguranja od svih rizika je što na tržište uvodе nove institute koji nisu dovoljno definisani samim uslovima osiguranja od svih rizika, a osiguravači posebne uslove za te institute još nisu doneli. To je najvidljivije kod ugovaranja osiguranja na novu vrednost, gde osim definisanja nove vrednosti nisu precizirana ograničenja osiguranja na novu vrednost, kao što su maksimalna stopa amortizacije, uslov izgradnje novog predmeta osiguranja za istu namenu, rokovi izgradnje novog predmeta osiguranja, kao i posledice neispunjenja uslova. Ova preciziranja su sadržana u posebnim uslovima za osiguranje građevina i opreme na novu vrednost, međutim jedan broj osiguravača koji imaju uslove za osiguranje od svih rizika nema i ove uslove. 16 Osiguranje od svih rizika pruža mogućnost osiguranicima da prilikom osiguranja ugovore i franšizu za ukupno pokriće ili samo pojedine rizike. Iako je ova opcija predviđena kao mogućnost koju osiguranici mogu koristiti, pojedini osiguravači uslovljavaju zaključenje osiguranja od svih rizika obaveznim franšizama. 17 Osiguranici imaju mogućnost da, pored izbora franšiza, premiju osiguranja smanje i dodatnim ugovaranjem podlimita za pojedine rizike. Dunav osiguranje je usvojilo Uslove za osiguranje imovine od svih rizika ali nije donelo i adekvatnu tarifu već za utvrđivanje premije kod osiguranja od svih rizika koristi kumulirane tarife postojećih osiguranja od imenovanih rizika. Ovako utvrđena premija je znatno viša od one koja bi se nalazila u jedinstvenoj tarifi za osiguranje od svih rizika. Primena kumuliranja postojećih tarifa je suprotnа principu osiguranja od svih rizika. Kod imenovanih rizika osiguranik određeni rizik ugovara zato što veruje da postoji povećana opasnost da se on i dogodi, kod pokrića od svih rizika obavlja se disperzija rizika nezavisno od izričite želje osiguranika za pokrićem određenog rizika. Na primer, ukoliko je neki predmet osiguranja izložen povećanom riziku poplave, logično je da će osiguranik ugovoriti taj rizik, kod pokrića od svih rizika, rizik poplave je pokriven nezavisno od izričitog zahteva osiguranika. Kod standardnog požarnog osiguranja u polisama se ne navodi imovina koja nije pokrivena osiguranjem, zato što je predmet pokrića taksativno naveden u polisi. Međutim, kod osiguranja od svih rizika potrebno je, zbog izvesnosti obima pokrića, u polisi naznačiti spisak tipova imovine koja je isključena iz pokrića. 18 U polisama osiguranja od svih rizika po fronting osiguranju koje su izdavali domaći osiguravači navođena je klauzula ovim osiguranjem nisu pokriveni sledeći rizici. 19 U polisama osiguranja od svih rizika koje sada samostalno izdaju domaći osiguravači ove klauzule nema i nisu naznačeni rizici i imovina koja je isključena iz osiguranja. U utvrđivanju načina osiguranja od svih rizika značajnu ulogu ima i veličina i značaj osiguranika. Zavisno od toga, pojedini osiguranici imaju mogućnost da ugovore pokrića koja njima najviše odgovaraju i koja im pružaju najpotpuniju zaštitu sa adekvatnim iznosom premije. Za takvo definisanje pokrića potrebno je 16 Dunav osiguranje, DDOR Novi Sad osiguranje. 17 Delta Đenerali osiguranje. 18 Samardžić, Slobodan. (2011) Neživotna osiguranja, Želnid, Beograd, str Polisa frontinga Dunav osiguranja, br

75 MILOVAN JOVANOVIĆ 74 iskustvo i poznavanje osiguranja, ali i poznavanje specifičnosti rada osiguranika kako bi se prema osiguravaču definisao оptimalan zahtev za osiguravajuće pokriće. Iskustva zemalja iz okruženja, kada je u pitanju osiguranje od svih rizika, govore o tome da velike kompanije imaju poseban tretman prilikom osiguranja. Мeđutim, u pojedinim zemljama, kao u Hrvatskoj, osiguravači i za mala i srednja preduzeća kreiraju posebne pakete osiguranja. Na primer, preduzetnički paket osiguranja omogućava malim i srednjim preduzećima da jednom polisom osiguraju svoju kompletnu imovinu. Jednom polisom može se ugоvoriti osiguranje od požarnih rizika, osiguranje od rizika zemljotresa, loma mašina, provalne krađe i razbojništva, loma stakla, prekida rada usled požarnih rizika, prekida rada usled zemljotresa, osiguranja оd opšte i profesionalne odgovornosti, kasko osiguranja kao i osiguranja od nezgode. Ovako koncipirane polise osiguranja osiguranicima nude čitav niz pogodnosti od uštede u vremenu zbog jednostavnosti i brzine zaključenja osiguranja, manjeg broja osiguravajuće dokumentacije i faktura, lakšeg planiranja troškova osiguranja i popusta koji se dobijaju ugovaranjem većeg broja pokrića, pa do najšire osiguravajuće zaštite. 10. ZAKLJUČAK Savremeni trendovi u razvoju novih proizvoda i tehnologija na globalnom nivou doprineli su da i tržište osiguranja fleksibilnije pristupa željama i potrebama samih osiguranika. U Evropi osiguranje od svih rizika je nastalo kao potreba velikih kompanija za proširenjem pokrića. U Srbiji prva osiguranja od svih rizika su zaključena posredstvom fronting osiguranja velikih međunarodnih kompanija koje su na ovom prostoru imale svoja preduzeća. Iako je osiguranje od svih rizika poslednjih godina postalo standard u osiguranju, u Srbiji ovo osiguranje još nije počelo da se primenjuje u punoj meri. Uslovi osiguranja od svih rizika malobrojnih domaćih osiguravača su veoma raznoliki i mogu se svrstati u nekoliko grupa, počev od osiguranja samo imovine od svih rizika pa do osiguranja imovine i prekida rada od svih rizika sa uključenim i rizikom loma mašina. Predmet osiguranja u navedenim uslovima je takođe 4/2012 definisan na različite načine, počev od opisnog definisanja, gde predmet osiguranja mogu biti sve stvari osiguranika, pa do taksativnog nabrajanja pojedinačno svakog predmeta osiguranja. Kada su u pitanju osigurani rizici, situacija je slična. U pojedinim uslovima osiguranja od svih rizika naznačena su pokrića posebno za rizike FLEXA, posebno za dodatne imenovane rizike i dodatno za ostale neimenovane rizike koji se moraju izričito ugovoriti u polisi osiguranja. Drugu grupu čine osiguranja određena opštom definicijom kojom su naznačena pokrića za sve štete nastale uništenjem, oštećenjem ili nestankom osiguranih stvari, koje su posledica neočekivanog i iznenadnog događaja nezavisnog od volje osiguravača. Pojedini osiguravači u svojim uslovima predviđaju mogućnost i dodatnog proširenja osiguravajućeg pokrića. Kod osiguranja od svih rizika za osiguranika su najbitnija isključenja iz osiguranja. Ta isključenja se odnose na imovinu koja ne može biti predmet osiguranja kao i štete koje nisu pokrivene osiguranjem. Isključenja se odnose i na neposredne i posledične štete koje su nastale za vreme ili u slučaju određenih događaja kao što su rat, revolucije, pobune, trerorizam, jonizujuće ili radioaktivno zagađenje. Osiguranje od svih rizika u Srbiji donosi i nove institute načina ugovaranja visine pokrića; to je, najpre, pokriće na novu vrednost. Naznačavanje klauzule, u polisama osiguranja od svih rizika, kojom se navode rizici i imovina koja je isključena iz osiguranja treba da postane standard kako bi osiguranici u potpunosti bili sigurni šta je osigurano a šta ne i time izbegli moguću zabunu koja sa sobom nosi naziv osiguranja od svih rizika. Princip cognosceat emptor ili neka kupac zna trebalo bi da bude osnovni strandard i u odnosima između osiguranika i osiguravača i u ovom osiguranju. Zbog osobenosti osiguranika koji imaju potrebu za osiguranjem od svih rizika, kao i zbog različitosti u regulisanju pokrića u uslovima pojedinih osiguravača, osiguranici za najpotpuniju zaštitu svoje imovine treba da se konsultuju sa stručnjacima za osiguranje ili da za osiguranje svoje imovine uposle posrednika. Prekid rada, i pored toga što je posredna šteta, osigurljiv je rizik po uslovima osiguranja od svih rizika, pod uslovom da je prekid rada izazvan neposrednom štetom iz sekcije I i uslova osiguranja. 20 Dostupno na: preuzeto Borselli, Angelo. (2012) Cognosceat emptor: o obavezi osiguravača na davanje informacija potencijalnom osiguraniku u Evropi, Revija za pravo osiguranja, br. 2. str. 46.

76 4/2012 ARTICLES 75 Milovan JOVANOVIC MK Group Belgrade All risks insurance on the Serbian insurance market Summary All risks insurance has been a standard form of insurance in the world for a long period of time while at the insurance market of Serbia, this type of insurance has recently appeared at the request of large insured entities. The terms and conditions for insurance against all risks which have been brought mainly by the largest insurers are very different. This difference is reflected in defining the subject matter of insurance, insured risks, extended insurance cover, exclusions from insurance coverage, etc. The introduction of all risks insurance at the insurance market of Serbia represents a significant progress in the development of insurance. This influence on the development of insurance is reflected in the appearance of new institutes which have not been used so far in the standard insurance, such as reinstatement value insurance, and on the other hand, it contributes to the expansion of the volume of coverage for insured property with respect to the insured themselves. Taking into account the fact that the insurance against all risks is the novelty for both insurers and the insured, it has not been complied with adopted standards for this type of insurance in the countries in which this insurance has already been applied for a long period of time. For this reason, certain insurers have not yet rendered tariffs for the calculation of insurance premiums against all risks in addition to adopted terms and conditions for all risks insurance but they apply existing tariffs even for this type of insurance with respect to above mentioned risks. The manner of concluding insurance policy against all risks is greatly affected by the size and importance of the insureds themselves, as well as by their capacity to put the requirements for the insurance of their property before the insurers in an adequate way.

77 76 IZ RADA UDRUŽENJA I DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE / ACTIVITES OF THE ASSOCIATION AND INSURANCE COMPANIES 4/2012 Dr Milan CEROVIĆ * Analiza rezultata poslovanja društva za osiguranje u godini 1. UVOD Nakon povećanja proizvodnje u periodu od do godine došlo je do usporavanja, a zatim i opadanja privredne aktivnosti. Posle prilično nepovoljnih kretanja u kada se BDP smanjio za 3,1%, što je blaže od pada koji je zabeležen u Evropskoj uniji od 4,1% i većini zemalja u okruženju 1 došlo je do blagog oporavka privrednih aktivnosti u i godini. Tome su doprinosile i mere monetarne i ekonomske politike koje su preduzimale Vlada Republike Srbije i Narodna banka Srbije, u cilju očuvanja finansijske stabilnosti. Prema proceni Republičkog zavod za statistiku u ostvaren je umeren privredni rast od 1,9% prema 1,5%, ideks rasta potrošačkih cena od 111,0 prema 108,6 i inflacije 107,0 prema 111,5 u godini. Broj zaposlenih se smanjio za 2,3% a broj nezaposlenih se povećao za 2,0%. U isto vreme indeks zarada zaposlenih nominalno je iznisio 111,3% prema 107,6% a realno 100,3% prema 100,7%, koliko je zabeležen u godini. Među značajnije karakteristike delatnosti osiguranja u godini spada izmena zakonske i podzakonske regulative: 1. Izmenom Zakona o osiguranju 2 produžen je rok za razdvajanje društava koja obavljaju poslove životnog i neživotnog osiguranja do godine; 2. Izmenama Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju 3 pomeren je početak rada Grantnog fonda na godine, a na predlog Ministarstva zdravlja propisana je obaveza društava za osiguranje da 5% od bruto premije autoodgovornosti uplaćuju na račun Republičkog fonda koji obezbeđuje i sprovodi obavezno zdravstveno osiguranje za naknadu stvarnih šteta koje obuhvataju troškove lečenja i druge nužne troškove Predsednik Udruženja korisnika osiguranja, drmilancerovic@gmail.com. 1 IMF, April 2011.: World Economic Outlook, strana 181 i Službeni glasnik RS, broj 55/04, 70/04, 61/05, 85/05,101/07, 63/09 Odluka US, 107/09 i 99/11. 3 Službeni glasnik RS, broj 51/09, 78/11 i 101/11. prouzrokovane lečenjem, kao i srazmeran iznos penzije oštećenog lica odnosno članova njegove porodice, a koji se određuje u kapitalizovanom iznosu prema preostalom vremenu staža osiguranja i godinama života lica potrebnih za sticanje prava na starosnu penziju; 3. Izmenama Odluke o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja matematičke rezerve i rezerve za učešće u dobiti 4 produžen je rok do godine do kada su društva za osiguranje obavezna da primenjuju najvišu propisanu kamatnu stopu na sve ugovore o životnom osiguranju uključujući i ugovore s valutnom klauzulom; 4. Izmenama Odluke o osnovnim kriterijumima bonus-malus sistema, podacima za primenu tog sistema i najvišem bonusu 5 propisano je tromesečno ažuriranje podataka za primenu i postupanje u nekim specifičnim situacijama i 5. Izmenom Odluke o sticanju zvanja ovlašćenog aktuara 6 izvršeno je uskljađivanje uslova potrebnog stepena obrazovanja sa Zakonom o visokom obrazovanju. Napomena: Uporedni podaci premije osiguranja, likvidiranih i rezervisanih šteta, dobitak i gubitak po godinama prikazani su u evrima po srednjem kursu NBS krajem svake godine (2011=104,6409; 2010=105,4982 i 2009=95,8888), a podaci u tabelama kao i njihov komentar po kursu navedenom u svakoj tabeli. 2. UČESNICI NA TRŽIŠTU OSIGURANJA Na tržištu osiguranja radilo je 28 akcionarskih društava, 2 više u odnosu na prethodnu godinu, 24 za osiguranje i 4 društva za reosiguranje. Poslove neživotnih vrsta osiguranja obavljalo je 11, osiguranje života 7, osiguranje životnih i neživotnih osiguranja (kompozitna društva) 6 društava, a 4 društva obavljala su poslove reosiguranja. Prema strukturi vlasništva kapitala 7 akcionarskih društava je u domaćem vlasništvu od kojih su 2 u ve- 4 Službeni glasnik RS, broj 7/10 i 93/11. 5 Službeni glasnik RS, broj 24/10 i 60/11. 6 Službeni glasnik RS, broj 104/06 i 3/11.

78 4/2012 ćinskom vlasništvu države. U stranom vlasništvu je 21 društvo od kojih su 3 društva u čijim majkama je većinski vlasnik matična država. U društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje radilo je prema lica koliko je bilo zaposleno u godini. 7 Pored zaposlenih lica u društvima poslove osiguranja obavljali su i drugi učesnici na tržištu, 19 banaka, 79 pravnih lica, 109 preduzetnika i fizička lica. Prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju prodaju polisa osiguranja od autoodgovornosti, pored lica predviđenih zakonom o osiguranju, mogu obavljati i pravna lica koja su u skladu sa propisima o bezbednosti saobraćaja na putevima ovlašćena za vršenje tehničkog pregleda motornih vozila. Prodaja polisa autoodgovornosti od strane tehničkih pregleda ne smatra se poslovima zastupanja u osiguranju u smislu Zakona o osiguranju, ali tu prodaju mogu vršiti samo zaposlena lica kod tehničkih pregleda, koja imaju ovlašćenje za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju izdato od NBS saglasno Zakonu o osiguranju. Pored akcionarskih društava i tehničkih pregleda prodaju osiguranja vrše i drugi učesnici. 3. PREMIJA OSIGURANJA Svetska ekonomska kriza značajno utiče na delatnost osiguranja i u našoj zemlji što se odrazilo na visinu premije, strukturu portfelja i druge pokazatelje poslovanja. Visina, obim i struktura ostvarene premije osiguranja uslovljena je i nizom drugih faktora, među kojima su stepen privredne aktivnosti, iskorišćenost privrednih kapaciteta, uticaj društveno-ekonomskih i političkih prilika, kretanje zaposlenosti, životnog standarda i drugih društvenih aktivnosti (Tabela 1.). Ukupna bruto premija osiguranja veća je za 12,0 miliona evra odnosno 2,2%, premija neživotnih osiguranja za 5,1 milion evra odnosno 1,1%, a premija životnih osiguranja za 6,9 miliona evra odnosno 7,7% u odnosu na godinu. 8 Posmatrano po vrstama osiguranja najveće učešće u ukupnoj bruto premiji beleži autoodgovornost 32,6% prema 33,3% u i 39,9% u životna osiguranja 17,4% prema 16,5% i 14,6%, ostala osiguranja imovine 14,4% prema 13,7% i 16,3%, autokasko 12,5% prema 13,5% i 16,6%, osiguranje imovine od opasnosti požara 7 APR, Saopštenje o poslovanju finansijskih institucija u Republici Srbiji u 2011.godinu, strana 8. 8 Zbog pada srednjeg kursa evra sa 105,4982 na kraju na 104,6409 na kraju godine rast bruto premije u dinarima je niži tako da iznosi 1,4% kao rezultat rasta premije životnih osiguranja za 6,8% i neživotnih osiguranja za 0,3%. Analiza rezultata poslovanja društva za osiguranje u godini i drugih opasnosti 7,7% prema 8,4% i 10,1% i osiguranje nezgode 6,8% prema 6,2% i 5,8%, a sve ostale vrste neživotnog osiguranja 8,6% prema 8,4% u i 5,7% u godini. Karaktrističan je pad premije motornih vozila na 45,2% sa 46,8% u i 48,2% u godini. Najveće deo premije neživotnih osiguranja odnosi se na osiguranje motornih vozila 247,4 prema 250,5 u i 269,2 miliona evra u što čini 54,7% prema 56,0% u i 56,5% premije u godini. Zatim 17,4% prema 16,5% ostala osiguranja imovine, 9,3% prema 10,1% osiguranje imovine od požara i drugih opasnosti i 8,2% prema 7,5% osiguranje nezgode što zajedno sa osiguranjem motornih vozila čini 89,6% prema 90,0% ukupne premije koliko je iznosilo i godine. Nisko učešće beleži osiguranje od odgovornosti plovnih objekata, osiguranje troškova pravne zaštite i druge vrste neživotnog osiguranja. Najveće učešće u premiji životnih osiguranja beleži osiguranje života 87,0% prema 86,9% u i 86,4% u ,6% dopunsko osiguranje uz osiguranje života prema 7,6% u i 7,2% u ,0% rentno osiguranje prema 5,5% u i 6,3% u i 0,4% ostale vrste životnih osiguranja prema 0,0% u i 0,2% koliko je iznosilo u godini. U odnosu na prethodnu godinu ostvaren je rast premije kod jedanaest prema osam, a pad kod osam prema jedanaest vrsta neživotnih osiguranja koji je zabaležen u godini. Veći rast od deset odsto beleži šest vrsta osiguranja, 124,2% osiguranje kredita, 63,3% odgovornost vazduhoplova, 24,5% pomoći na putu, 20,2% odgovornosti plovnih objekata, 15,7% osiguranje plovnih objekata i 10,9% osiguranje nezgode. Najveći pad 22,5% beleži osiguranje šinskih vozila, 20,2% osiguranje troškova pravne zaštite, 9,1% osiguranje robe u prevozu i 6,5% osiguranje imovine od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti. Rast životnih osiguranja od 7,7% rezultat je povećanja za 683,3% ostalih vrsta osiguranja života, 8,7% dopunskog osiguranja uz osiguranje života, 7,9% osiguranja života i pada za 2,6% rentnog osiguranja prema 6,4% koliko je zabeleženo godine. Ukupna zarađena bruto premija osiguranja iznosi evra. Ostvarena premija osiguranja po glavi stanovnika iznosi 74 9 prema 73 u i 76 evra koliko je iznosila u a učešće bruto premije osiguranja u bruto društvenom proizvodu 1,8% koliko je iznosilo u i godini. 9 Ako se u obzir uzmu preliminarni podaci RZS o popisu stanovništva koji je izvršen u godinie premija po glavi stanovnika iznosi 77 evra jer je došlo do smanjenja broja stanovnika u odnosu na prethodni popis. 77

79 78 MILAN CEROVIĆ Tabela 1: Bruto premija osiguranja u evrima po srednjem kursu NBS /2012 Šifra Vrsta osiguranja Iznos u evrima Učešće Index = Osiguranje od posledica nezgode ,8% 110,9 02 Dobrovoljno zdravstveno osiguranje ,7% 95,7 03 Osiguranje motornih vozila ,5% 95,0 04 Osiguranje šinskih vozila ,3% 77,5 05 Osiguranje vazduhoplova ,2% 99,7 06 Osiguranje plovnih objekata ,2% 115,7 07 Osiguranje robe u prevozu ,4% 90,9 08 Osiguranje imovine od požara i dr. opasnosti ,7% 93,5 09 Ostala osiguranja imovine ,4% 106,9 10 Osiguranje od odgovornosti motornih vozila ,6% 100,3 12 Osiguranje od odgovornosti vazduhoplova ,5% 163,3 12 Osiguranje od odgovornosti plovnih objekata ,0% 120,2 13 Osiguranje od opšte odgovornosti ,8% 101,9 14 Osiguranje kredita ,2% 224,2 15 Osiguranje jemstva ,1% 106,4 16 Osiguranje finansijskih gubitaka ,2% 110,0 17 Osiguranje troškova pravne zaštite ,0% 79,8 18 Osiguranje pomoći na putu ,0% 124,5 19 Druge vrste neživotnog osiguranja ,0% 96,7 I NEŽIVOTNA OSIGURANJA (1 DO 19) ,6% 101,1 20 Osiguranje života ,2% 107,9 21 Rentno osiguranje ,9% 97, Dopunsko osiguranje nezgode uz osig. života ,3% 107, Zdravstveno osig. (dopunsko uz osig. života) ,0% 185,3 22 Dopunsko osiguranje uz osiguranje života ,3% 108,7 23 Dobrovoljno penzijsko osiguranje 0 0 0,0% 0,0 24 Druge vrste životnog osiguranja ,1% 783,3 II ŽIVOTNA OSIGURANJA (20 do 24) ,4% 107,7 III UKUPNO (I+II) ,0% 102,2 Izvor: Narodna banka Srbije, Sektor za nadzor nad obavljanjem delatnosti osiguranja. 4. RASPODELA BRUTO PREMIJE OSIGURANJA Raspodela bruto premije osiguranja vrši se na osnovu Pravilnika o maksimalnim stopama režijskog dodatka koji donosi društvo za osiguranje na deo za režijski dodatak, preventivu i tehničku premiju 10 Visinu režijskog dodatka samostalno utvrđuje svako društvo, izuzev kod obaveznog osiguranja od autoodgovornosti gde je propisan limit. Pravilnik je predmet nadzora 10 Zakon o osiguranju, član 58. stav 2. tačka 5. Društvo može da donese Pravilnik o maksimalnim stopama režijskog dodatka za raspodelu premije na režijski dodatak i funkcionalnu premiju i drugi akt poslovne politike o raspodeli funkcionalne premije na preventivu i tehničku premiju (Pravilnik o preventivi ili Pravilnik o raspodeli funkcionalne premije osiguranja). Narodne banke Srbije. 11 Pre usvajanja društvo je dužno da pribavi mišljenje ovlašćenog aktuara 12 koje se odnosi na opravdanost raspodele premije osiguranja kako bi se očuvala sredstva tehničke premije radi blagovremene isplate šteta, po vrstama osiguranja, u skladu sa zakonom, a na predložene izmene i dopune, mišljenje o predloženim maksimalnim stopama režijskog dodatka, po vrstama osiguranja, primenjenim na realizovani premijski prihod, o ostvarenim troškovima sprovođenja osiguranja (TSO) u toku tekuće godine i o opravdanosti raspodele premije osiguranja radi očuvanja sredstava tehničke premije. 13 Kod osiguranja od autoodgovorno- 11 Isto, član 149. stav 1. tačka Isto, član 182. tačka 1. stav Odluka o sadržini mišljenja ovlašćenog aktuara, poglavlje II stav 1. tačka 7. (Sl. glasnik RS, broj 19/05).

80 4/2012 sti mišljenje obuhvata i konstataciju da li je maksimalna stopa režijskog dodatka u skladu sa propisima kojim je uređena visina režijskog dodatka koji služi za pokriće troškova sprovođenja osiguranja uključujući i troškove pribave osiguranja. 14 Ukupan režijski dodatak iznosi 115,2 prema 132,6 miliona evra odnosno 21,0% prema 24,8% od ukupne bruto premije, za životna 16,7 prema 16,5 miliona evra odnosno 17,5% prema 18,6%, a za neživotna osiguranja 98,5 prema 116,2 miliona evra, odnosno 21,8% prema 26,0% koliko je iznosio u godini. Najniži procenat režijskog dodatka od 0,8% izdvojen je kod osiguranja odgovornosti vazduhoplova prema 14,5% koji je u izdvojen kod osiguranja vazduhoplova, a najveći 39,5% kod osiguranja pomoći na putu prema 45,0% kod osiguranja troškova pravne zaštite u godini. Obavezna osiguranja od odgovornosti u saobraćaju imaju različit režijski dodatak, autoodgovornost 18,1% prema 20,8% od limitiranih 23,0%, vazduhoplov 0,8% prema 26,5%, a plovni objekti 28,0% prema 26,9% koliko je iznosio u godini. Sredstva preventive koriste se za sprovođenje mera radi sprečavanja i suzbijanja rizika koji ugrožavaju imovinu i lica. Izdvojena su od bruto premije neživotnih osiguranja u iznosu od 7,0 prema 6,5 miliona evra po prosečnoj stopi od 1,5% kao i u godini. Najveći procenat od 2,0% izdvojen je kod osiguranja od autoodgovornosti prema 2,3% kod osiguranja šinskih vozila u 2010, a najmanji 0,4% kod osiguranja pomoći na putu prema 0,2% kod osiguranja vazduhoplova u godini. Nisu izdvajana sredstva preventive kod osiguranja vazduhoplova, osiguranja od odgovornosti vlasnika vazduhoplova i osiguranja troškova pravne zaštite, a u godini samo kod osiguranja troškova pravne zaštite. Od ukupno izdvojenih sredstava preventive 86,9% prema 86,6% u godini odnosi se na autokasko, osiguranje imovine od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine i osiguranje od autoodgovornosti. Ukupna tehnička premija iznosi 425,5 prema 396,6 miliona evra, odnosno 77,7% od bruto premije prema 74,1% u i 73,2% koliko je iznosila godine. Veći deo 81,5% odnosi se na neživotne vrste osiguranja, a 18,5% na osiguranje života. Pored rasta bruto premije za 2,2% na povećanje tehničke premije od 28,9 miliona evra odnosno 7,3% u odnosu na prethodnu godinu uticalo je i smanjenje režijskog dodatka. Troškovi sprovođenja osiguranja umanjeni za prema evra provizija od reosiguranja i retrocesija iznose prema evra odnosno 41,7% prema 35,2% u Citirani Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju, član 45. stav 2. Analiza rezultata poslovanja društva za osiguranje u godini godini od ukupne bruto premije. 15 Samo kod autoodgovornosti troškovi sprovođenja osiguranja iznose 68,6 prema 67,5 miliona evra koliko su u prethodnoj godini iznosili za sve četiri vrste obaveznih osiguranja u saobraćaju, odnosno 38,6% prema 37,9% 16, a svih ostalih vrsta životnih i neživotnih osiguranja 159,9 prema 121,3 miliona evra, odnosno 32,8% od bruto premije prema isto tolikom procentu u godini. Pokrivenost TSO režijskim dodatkom od 50,4% prema 70,3% u godini pokazuje značajno povećanje nesrazmere između ova dva pokazatelja poslovanja. Učešće troškova sprovođenja osiguranja u zarađenoj bruto premiji svih vrsta životnih i neživotnih osiguranja iznosi 41,8% prema 38,7% koliko je iznosilo u godini. Povećanje TSO čak za 21,0% znatno je veće od bilo kog drugog pokazatelja poslovanja, a posebno u odnosu na povećanje bruto premije osiguranja i isplaćenih i rezervisanih šteta uz istovremeno smanjenje režijskog dodatka za 13,1%. Ovako veliko povećanje TSO alarmantno je kako za osiguravače isto tako i za NBS, što se posebno odnosi na obavezna osiguranja u saobraćaju imajući u vidu njihovo učešće u ukupnim TSO i činjenicu da se jedan njihov deo prebacuje na TSO drugih vrsta neživotnih osiguranja što se na razne načine prikriva. Ako se povećavaju TSO logično je da se povećava i režijski dodatak koji treba da bude jednak ili veći od TSO. Međutim to mora da ima određenu granicu jer neprimereno visoki troškovi sprovođenja osiguranja mogu da dovedu u pitanje opravdanost i smisao postojanja osiguranja što treba da ima u vidu NBS kao organ za nadzor i kontrolu, posebno u određenim okolnostima kada TSO značajno odstupaju od propisa, pravila aktuarske struke i struke osiguranja. 5. AŽURNOST U LIKVIDACIJI I ISPLATI ŠTETA Ažurnost u obradi i isplati šteta merena odnosom broja prenetih rezervisanih šteta iz prethodne godine, prijavljenih, likvidiranih i rezervisanih šteta na kraju godine u osnovi pokazuje pozitivan trend. U obračun proseka nije uključen broj odbijenih i storniranih zahteva za naknadu štete. 15 APR, isto, prilog Udruženje osiguravača Srbije, Pregled premija osiguranja, šteta i drugih podataka o osiguranju autoodgovornosti u i Bilans uspeha u godini (obavezno osiguranje vlasnika motornih vozila od autoodgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima-šifra NBS 10.01). Dinarski iznosi preračunati u evre po srednjem kursu NBS na dan godine (1 eur = 104,6409 dinara). 79

81 80 MILAN CEROVIĆ Tabela 2: Prijavljene, likvidirane i rezervisane nastale prijavljene štete u evrima po srednjem kursu NBS /2012 Šifra Vrsta osiguranja Rš np Broj zahteva za naknadu štete 2011 Prosek u evrima 2010 Prijavljene Od i st Plaćene Rnpš Plaćene Rnpš 01 Od posledica nezgode Dobrovoljno zdravstveno Osiguranje motornih vozila Osiguranje šinskih vozila Osiguranje vazduhoplova Osiguranje plovnih objekata Osiguranje robe u prevozu Imovina od požara i dr. opasnosti Ostala osiguranja imovine Od odgovornosti motornih vozila Od odgovornosti vazduhoplova Od odgovornosti plovnih objekata Od opšte odgovornosti Osiguranje kredita Osiguranje jemstva Osiguranje finansijskih gubitaka Osiguranje troš. pravne zaštite Osiguranje pomoći na putu Druge vrste neživotnog osiguranja I NEŽIVOTNA (1 DO 19) Osiguranje života Rentno osiguranje Dopunsko uz osiguranje života Dobrovoljno penzijsko osiguranje Druge vrste životnog osiguranja II ŽIVOTNA (20 do 24) III UKUPNO (I +I I) Izvor: Narodna banka Srbije, Sektor za nadzor nad obavljanjem delatnosti osiguranja. Za izračunavanje proseka plaćenih šteta korišćen je iznos likvidiranih šteta koji je prikazan u tabeli 3. Prosek rezervisanih nastalih prijavljenih šteta (Rnpš) prikazan je na osnovu dela iznosa rezervisanih šteta prikazanog u tabeli 3 koji se odnosi na ove štete. Od ukupnog broja podnetih zahteva za naknadu štete 94,0% su predmeti neživotnih prema 93,5%, a 6,0% životnih vrsta osiguranja prema 6,5% koliko je zabeleženo u godini. Od odbijenih i storniranih zahteva 96,0% su po osnovu neživotnih, a 4,0% po osnovu osiguranja života što je u istoj srazmeri kao i prethodne godine. Najveći broj podnetih zahteva za naknadu štete odnosi se na autokasko, nezgodu, ostala osiguranja imovine, autoodgovornost, dobrovoljno zdravstveno osiguranje i osiguranje pomoći na putu. Njihov zbir od prema predmeta čini 95,7% od ukupno podnetih zahteva svih vrsta neživotnih osiguranja prema 95,0% koliko je iznosio u godini. Kod životnih vrsta osiguranja 77,3% prema 80,2% podnetih zahteva odnosi se na osiguranje života, a 18,9% na dopunsko osiguranje uz osiguranje života prema 17,3% koliko je podneto u godini. Od ukupnog broja rešenih 88,4% su prihvaćeni, a 11,6% odbijeni i stornirani zahtevi za naknadu štete prema 87,4% odnosno 12,6% u godini. Najveći broj odbijenih zahteva zabeležen je kod vrsta osiguranja sa najvećim brojem podnetih zahteva, izuzev kod životnih osiguranja gde je na prvom mestu dopunsko osiguranje uz osiguranje života. Slična kretanja su i kod broja rešenih zahteva. Od plaćenih šteta 93,8% su po osnovu neživotnih, a 6,2% po osnovu životnih osiguranja prema 93,2% odnosno 6,8% u godini. Od ukupnog broja rezervisanih šteta 97,1% se odnosi na neživotna, a 2,9% na životna osiguranja prema 97,7% odnosno 2,3% koliko je zabeleženo u go-

82 4/2012 dini. Na osiguranje motornih vozila odnosi se 74,4% prema 79,6% od broja rezervisanih zahteva neživotnih osiguranja, a kod životnih osiguranja 61,9% prema 68,4% u godini odnosi se na dopunsko osiguranje uz osiguranje života. Ostvarena je veoma dobra ažurnost u rešavanju zahteva za naknadu štete. Rrešeno je 92,3% a rezervisano 7,7% zahteva što je isto kao i u godini. Prosečno isplaćena šteta za sve vrste životnih i neživotnih osiguranja, u koju nije uključen broj odbijenih i storniranih zahteva, iznosi 682 prema 665 evra, za životna osiguranja 963 prema 715, a za neživotna osiguranja 664 prema 661 evro koliko je iznosila u godini. Najveći prosek od prema evra zabeležen je kod osiguranja vazduhoplova, prema kod osiguranja kredita, prema kod osiguranja odgovornosti plovnih objekata, prema evra u kod osiguranja plovnih objekata i Analiza rezultata poslovanja društva za osiguranje u godini evra kod osiguranja troškova pravne zaštite gde nije bilo isplaćenih zahteva za naknadu štete u prethodnoj godini. Najniži prosek od 121 evro beleži dobrovoljno zdravstveno osiguranje prema 119 evra koliko je u godini iznosio kod drugih vrsta neživotnih osiguranja, zatim 198 prema 119 evra druge vrste neživotnih osiguranja, 208 prema 207 osiguranje pomoći na putu i 337 prema 295 evra koliko je iznosiu u godini kod osiguranja nezgode. Najveći prosek kod životnih osiguranja od prema evra zabežen je kod drugih vrsta životnih osiguranja, a najmanji od 679 prema 680 evra koliko je iznosio u godini kod dopunskog osiguranja uz osiguranje života. Prosečno rezervisana nastala prijavljena šteta za sve vrste životnih i neživotnih osiguranja iznosila je prema evra, kod neživotnih prema 3.262, a kod životnih osiguranja prema 243 evra koliko je iznosila u godini. Najveći prosek od Tabela 3: Likvidirane, rezervisane štete i tehnički rezultat u evrima po srednjem kursu NBS svake godine Šifra Likvidirane štete Rezervisane štete Tehnički rezultat Index Indeks Iznos* Koeficijent , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,06221 I NŽ , , , , , , , , , , , , , ,0 0 #DIV/0! , , ,92785 II Ž , , ,89537 III U , , ,69156 * Na osnovu podataka iz godišnjih izveštaja za po srednjem kursu NBS Izvor: Narodna banka Srbije, Sektor za nadzor nad obavljanjem delatnosti osiguranja.

83 MILAN CEROVIĆ 82 evra zabeležen je kod osiguranja vazduhoplova prema evra koliko je iznosio u godini kod osiguranja kredita, prema kod osiguranja od požara i drugih opasnosti, prema kod osiguranja kredita, prema kod ostalih osiguranja imovine i prema evra u godini kod osiguranja šinskih vozila. Najmanji rezervisani prosek od 239 evra zabeležen je kod rentnog osiguranja prema16 evra koliko je u godini iznosio kod osiguranja finansijskih gubitaka, 244 prema 310 kod osiguranja jemstva i 318 prema 541 evro u godini kod osiguranja pomoći na putu. Isplaćene štete sa troškovima koji obuhvataju uviđaj, procenu, likvidaciju i isplatu, ostvarivanje regresnih zahteva, sudske troškove i takse, veštačenja i druge troškove, uključujući i štete iz primljenih saosiguranja, iznose 247,7 prema 238,1 u i 253,9 miliona evra u za neživotna osiguranja 226,0 prema 220,6 u i 233,6 u a po osnovu životnih osiguranja 21,7 prema 17,5 u i 20,3 miliona evra u godini. U štetama neživotnih osiguranja najveće je učešće motornih vozila 61,0% prema 60,4% (autoodgovornost 39,3% prema 36,9%, autokasko 21,7% prema 23,5%), ostalih osiguranja imovine 15,7% prema 15,9%, nezgode 9,7% prema 8,6%, osiguranja imovine od požara 3,9% prema 6,0% što zajedno čini 90,3% prema 90,9% a svih ostalih vrsta neživotnih osiguranja 9,7% prema 9,1% u godini. Kod životnih osiguranja najveće učešće je kod vrste osiguranja života 84,8% prema 82,5% i dopunskog osiguranja uz osiguranje života 9,8% prema 11,8%, a sve ostale vrste imale su učešće od 5,4% prema 5,7% koliko je iznosilo u godini. Posredne štete koje se plaćaju preko Garantnog fonda od 8,4 prema 7,2 u i 7,2 miliona evra u odnosno 9,4% prema 8,8% u i 8,1% u godini od isplaćenih šteta svih vrsta osiguranja od odgovornosti u saobraćaju predstavljaju veliko opterećenje pre svega za osiguranje od autoodgovornosti, posebno kada se ima u vidu da je u većini evropskih zemalja doprinos garantnom fondu ograničen na 1% do 2% od premije, a u slučaju potrebe dodatna sredstva se obezbeđuju iz drugih izvora, uključujući i poseban doplatak na premiju osiguranja. Tehničke rezerve osiguranja čine sredstva prenosne premije, rezervisanih šteta, matematičke rezerve i rezervi za izravnanje rizika. Obračun tehničkih rezervi vrši se na osnovu akata poslovne politike društva za osiguranje u skladu sa odlukama NBS. 17 Sredstva tehničkih rezervi osiguranja iznose 707,6 prema 650,2 mi- 17 Odluka o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja prenosnih premija, Odluka o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja rezervisanih šteta i Odluka o bližim kriterijumima 4/2012 liona eura. Sastoje se od 188,2 prema 187,6 miliona evra prenosne premije što čini 26,6% prema 28,9% ukupnog iznosa svih sredstava tehničkih rezervi, 200,3 prema 201,2 miliona evra rezervisanih šteta odnosno 28,3% prema 30,9%, 26,1 prema 18,8 miliona evra rezervi za izravnanje rizika odnosno 3,7% prema 2,9% i 293,1 prema 242,6 miliona evra matematičke rezerve odnosno 41,4% prema 37,3% u godini. Prenosna tehnička premija iznosi 139,1 prema 139,8 miliona evra koliko je iznosila u godini. Najveći deo 99,4% pripada neživotnim, a 0,6% životnim vrstama osiguranja. Rezervisane nastale prijavljene i nastale neprijavljene štete sa troškovima iznose 200,3 prema 201,2 u i 185,9 miliona evra u godini. Učešće šteta neživotnih osiguranja iznosi 98,6% prema 98,8% u i 98,9% u a šteta životnih vrsta osiguranja 1,4% prema 1,2% u i 1,1% u godini. Osiguranje motornih vozila beleži najveće učešće u rezervisanim štetama neživotnih osiguranja 77,4% prema 78,0% u i 82,3% u (autoodgovornost 70,2% prema 70,1% u i 73,2% u a autokasko 7,2% prema 7,9% u i 9,1% u 2009.), zatim dolazi osiguranje od požara 7,0% prema 5,2%, ostala osiguranja imovine 6,0% prema 5,5%, i nezgoda 4,6% prema 3,9%, a sve druge vrste neživotnih osiguranja svega 5,0% prema 7,4% u godini. Rezervisane štete dopunskog osiguranja uz osiguranje života iznose 54,0% prema 61,0%, osiguranja života 46,0% prema 38,9%, a svih ostalih vrsta životnih osiguranja 0,0% od ukupno rezervisanih šteta prema 0,1% u godini. Rezervisane nastale neprijavljene štete iznose 96,7 prema 91,4 miliona evra odnosno 48,3% od ukupno rezervisanih šteta prema 45,4% u godini. Za neživotna osiguranja 96,1 prema 89,2 miliona evra odnosno 99,3% prema 97,6% a za životna osiguranja 0,6 prema 2,2 miliona evra odnosno 0,7% prema 2,4% u godini. Najveće učešće od 81,8% prema 79,4% beleži osiguranje motornih vozila (75,6% prema 72,6% autoodgovornost i 6,2% prema 6,8 % autokasko) i nezgoda 7,5% prema 6,5%, a sve druge vrste neživotnih osiguranja 10,7% prema 14,1% koliko je zabeleženo u godini. Na sva obavezna osiguranja od odgovornosti u saobraćaju otpada 35,9% ukupno isplaćenih šteta prema 34,2% u i 26,7% u a čak 69,2% od ukupno rezervisanih šteta prema 69,3% u i 64,6% u godini. Rezervisane štete autoodgovornosti za zahteva veće su od isplaćenog iznosa za zahteva za 56,0% prema zahteva čiji je iznos veći za 71,1% od isplaćenog iznosa za zahteva u i načinu obračunavanja rezervi za izravnanje rizika, Službeni glasnik RS, broj 19/05.

84 4/2012 godini. Sve rezervisane štete životnih osiguranja odnose se na dopunsko osiguranje uz osiguranje života. Matematička rezerva osiguranja života ukupno iznosi 293,1 prema 242,6 a deo koji se odnosi na čini 50,5 prema 58,6 miliona evra kolio je iznosilai u godini. 6. OSTVARENI REZULTATI Društvo za osiguranje sastavlja finansijske izveštaje i godišnji izveštaj o poslovanju, u skladu sa zakonom, primenom kontnog okvira i sadržaja pojedinih računa u kontnom okviru koji propisuje NBS. Sagledavanje rezultata poslovanja polazi od analize finansijskih izveštaja i drugih podataka na više načina koji se koriste za analizu poslovanja preduzeća, ali se zbog specifičnosti osiguranja analiziraju i neki dodatni pokazatelji karakteristični samo za delatnost osiguranja. U nastavku rada prikazaćemo rezultate poslovanja svih društava za osiguranje u zemlji koristeći merodavan tehnički rezultat, racio brojeve i dobitak odnosno gubitak Tehnički rezultat Tehnički rezultat osiguranja veoma je značajan za analizu poslovanja društva i delatnosti osiguranja u celinu kao indikator politike cena i dovoljnosti tarifnog sistema premija osiguranja za izmirivanje obaveza po osnovu ugovora o osiguranju i drugih obaveza u skladu sa zakonom. Pogodan je za korišćenje kao korektivni faktor jer osiguravač skoro u svakom trenutku raspolaže podacima za njegovo izračunavanje. Tehnčki rezultat sa režijskim dodatkom prikazan u tabeli 3. iznosi 131,4 prema 77,7 miliona evra, odnosno 0,69156 prema 0,80110 koliko je iznosio u godini. Tehnički rezultat neživotnih osiguranja iznosi 123,2 prema 82,3 miliona evra odnosno 0,64520 prema 0,74183, a životnih osiguranja 8,2 prema negativnom rezultatu od 4,6 miliona evra odnosno 0,89537 prema 1,06393 u godini. U ostvaren je pozitivan tehnički rezultat kod svih vrsta osiguranja izuzev rentnog osiguranja za razliku od godine kada je zabeležen negativan rezultat kod osiguranja pomoći na putu 1,03881, osiguranja vazduhoplova 4,46862 i osiguranja kredita 5, Veoma je značajno da vrste osiguranja sa najvećim učešćem u ukupnom portfelju beleže povoljniji pozitivan rezultat kao što je osiguranje imovine od požara i drugih opasnosti 0,36169 prema 0,52997, autoodgovornost 0,65100 prema 0,68043, ostala osiguranja imovine 0,62694 prema 0,76682, autokasko 0,76420 prema Analiza rezultata poslovanja društva za osiguranje u godini 0,86285 dok je nepovoljniji samo kod osiguranja nezgode 0,96475 prema 0,90539 u godini. Tehnčki rezultat sa troškovima sprovođenja osiguranja pokazuje znatno nepovoljnije rezultate jer je veći iznos TSO od režijskog dodatka negativno uticao na rezultate poslovanja. Zbog nedostatka podataka o TSO po vrstama osiguranja prikazan je ukupan tehnički rezultat za sve vrste životnog i neživotnog osiguranja. 18 Tabela 4: Tehnički rezultat sa troškovima sprovođenja osiguranja u evrima po srednjem kursu NBS svake godine Redni broj Opis Bruto premija Preventiva Troškovi sprovođenja osiguranja 4 Tehnička premija Prenosna tehnička premija prethodne godine 6 Prenosna tehnička premija tekuće godine 7 Merodavna tehnička premija Likvidirane štete Naplaćeni regresi Doprinos garantnom fondu Rezervisane štete tekuće godine Rezervisane štete prethodne godine Matematička rezerva tekuće godine 14 Merodavne štete Merodavan tehnički rezultat u eurima 16 Merodavan tehnički rezultat 0, ,94188 Ostvaren je pozitivan tehnički rezultat u iznosu od 18,2 prema 5,5 miliona evra odnosno 0,94188 prema 0,98285 u godini. Nepovoljniji je od tehničkog re- 18 APR, isto. 83

85 MILAN CEROVIĆ 84 zultata sa režijskim dodatkom za 113,2 prema 72,2 miliona evra u godini. Merodavan tehnički rezultat na bilo koji način potvrđuje da je premijski sistem svih vrsta, izuzev rentnog osiguranja života, dovoljan za pokriće šteta i drugih obaveza u skladu sa zakonom Racio brojevi Racio brojevi finansijskih izveštaja koriste se za analizu poslovanja preduzeća, ali se zbog specifičnosti osiguranja analiziraju i neki dodatni racio pokazatelji koji su karakteristični samo za poslovanje i bonitet društava za osiguranje. Vrsta osiguranja Tabela 5: Racio brojevi delatnosti osiguranja godine Racio režije Racio TSO Racio šteta Kombinovani racio Sa režijom Sa TSO Život 17,5% np 22,8% 40,3% np Neživot 21,7% np 49,9% 71,6% np Ukupno 21,0% 41,6% 45,1% 66,2% 86,8% Racio režije od 21,0% prema 25,1% i kombinovani racio sa režijom od 66,2% prema 70,1% pokazuju povoljnije, a racio troškova sprovođenja osiguranja od 41,6% prema 35,7%, racio šteta od 45,1% prema 45,0% i kombinovani racio sa TSO od 86,8% prema 80,7% nepovoljnije rezultate od onih koji su ostvareni u godini Ostvarena dobit I pored otežanih uslova poslovanja i subjektivnih slabosti koje su se manifestovale nelojalnom konkurencijom i nesaradnjom osiguravača, delatnost osiguranja u celini beleži pozitivan finansijski rezultat, ali osetno nepovoljniji u odnosu na godinu. Ukupan neto dobitak svih društava za osiguranje i reosiguanje iznosi svega 5,3 prema 18,6 miliona evra koliko je ostvaren u godini, kao rezultat neto dobitka 13 društava u iznosu 18,5 i neto gubitka 12 društava u iznosu od 13,2 miliona evra. Neto dobitak od bruto premije iznosi 1,0% prema 2,7% u i 3,7% u a u odnosu na kapital 1,7% prema 7,2% u i 9,0% koliko je iznosio u godini. Redni broj 4/2012 Tabela 6: Finansijski rezultat u evrima po srednjem kursu NBS Opis 1 Neto dobitak 2 Neto gubitak 3 Neto finansijski rezultat 1 2 Izvor: APR Iznos Broj ado Iznos Broj ado xxx xxx Neophodno je ukazati na veoma veliku razliku kod utvrđivanja rezultata poslovanja i ocene boniteta društava za osiguranje pojedinačno i delatnosti osiguranja u celini preko merodavnog tehničkog rezultata sa režijskim dodatkom i finansijskog rezultata preko ostvarenog dobitka sa troškovima sprovođenja osiguranja. Ova dva načina zvanično se prihvataju od organa za superviziju osiguranja bez obzira što su u potpunom neskladu. Ukoliko bi se Bilans uspeha (finansijski rezultat) utvrđivao na isti način kao merodavan tehnički rezultat, tako da troškovi sprovođenja osiguranja iznose manje ili najviše do iznosa režijskog dodatka, ostvarena dobit bi iznosila najmanje 118,6 umesto 5,3 miliona evra koliko iznosi sa troškovima sprovođenja osiguranja što bi ukazivalo da se jedan veoma veliki deo tehničke premije osiguranja nenamenski koristi. Neophodno je što pre definisati stav po ovom pitanju jer za utvrđivanje rezultata poslovanja, boniteta i strategije razvoja poslovne politike nije isto da li je merodavan tehnički rezultat 0,69156 ili 0,94188, a finansijski 5,3 ili 118,6 miliona evra. Ako po propisima utvrđivanje dobitka odnosno gubitka mora obuhvatiti i stvarne troškove sprovođenja osiguranja zašto se na isti način ne postupa kod utvrđivanja merodavnog tehničkog rezultata. Drugo je pitanje da li je u osiguranju i do koje granice takav način poslovanja dopušten i koji je smisao obaveze donošenja akta poslovne politike društva za osiguranje o maksimalnim stopama režijskog dodatka ukoliko se i praktično ne primenjuje. To treba da bude predmet nadzora i kontrole poslovanja delatnosti osiguranja pre svega ukoliko rezultati pokažu da se u znatnoj meri postupa suprotno od pravila struke osiguranja što se veoma lako može utvrditi.

86 4/ REOSIGURANJE Ukupna premija reosiguranja iznosi 67,9 prema 67,7 miliona evra, odnosno 12,4% prema 12,6% od premije osiguranja koliko je iznosila u godini. Kod neživotnih vrsta osiguranja 65,7 prema 65,6 a kod osiguranja života 2,2 prema 2,1 milion evra u godini. Najveći deo premije reosiguranja od 80,4% prema 82,2% zabeležen je kod osiguranja autokaska, imovine od požara i drugih opasnosti, ostalih osiguranja imovine i kod osiguranja od autoodgovornosti, a na sve ostale vrste neživotnih osiguranja odnosilo se 19,6% prema 17,8% u godini. Likvidirane štete reosiguranja iznose 22,9 prema 27,6 miliona evra, odnosno 9,2% od iznosa likvidiranih šteta prema 11,6% u godini. Kod neživotnih 22,3 prema 26,9 a kod osiguranja života 0,6 prema 0,7 miliona evra koliko su iznosile u godini. ZAKLJUČAK Bez obzira što je nedovoljno razvijen sektor osiguranja u osnovi je relativno stabilan. Merodavan tehnički rezultat utvrđen na bilo koji način i racio brojevi ukazuju da su ostvareni pozitivni Analiza rezultata poslovanja društva za osiguranje u godini rezultati. Nepovoljniji su sa troškovima sprovođenja osiguranja, ali potvrđuju da je premijski sistem u celini i kod svih vrsta životnog i neživotnog osiguranja pojedinačno, izuzev kod rentnog osiguranja, dovoljan za pokriće šteta i drugih obaveza u skladu sa zakonom. Međutim, veoma je izražen problem neusklađenosti visine režijskog dodatka i troškova sprovođenja osiguranja, a u vezi s tim i nesklad u načinu utvrđivanja merodavnog tehničkog rezultata i finansijskog rezultata što je neophodno što pre rešiti. Postoje realni izgledi za povećanje portfelja kako životnih isto tako i većeg broja neživotnih vrsta osiguranja kao što je dobrovoljno zdravstveno osiguranje, autokasko, autodgovornost, osiguranje od požara i drugih opasnosti i ostale vrste osiguranja imovine. Za dalji razvoj tržišta osiguranja u Republici Srbiji veoma je važno da se formirao ambijent konkurentnosti tako da klijenti imaju mogućnost da biraju osiguravača u zavisnosti od kvaliteta i brzine usluga koje obuhvataju poverenje, cene osiguranja, realnosti u proceni, likvidaciji i isplati šteta, troškova sprovođenja osiguranja i sl. Ostvareni rezultati poslovanja ukazuju da se delatnost osiguranja kreće u pozitivnom smeru što čini dobru osnovu za razvoj u narednom periodu, ali da postoje i određeni problemi koje je neophodno rešavati. 85

87 86 SUDSKA PRAKSA SUDOVA ČLANICA EU I EVROPSKOG SUDA PRAVDE / COURT PRACTICE PRACTICE OF THE MEMBER STATES COURTS AND EUROPEAN COURT OF JUSTICE 4/2012 Presuda Evropskog suda od 1. marta godine u sporu C-166/11 1 Angel Lorenzo Gonzales Alonsko protiv Nationale Nederlanden Vida Cia De Segueros y Reaseguros SAE 1. UVODNE NAPOMENE Odluka Evropskog suda koja je predmet ovog prikaza neposredno se odnosi na tumačenje člana 3, stav 2, tačka d) Direktive Saveta br. 85/577/EEC od 20. decembra godine o zaštiti potrošača u vezi sa ugovorima koji se pregovaraju i zaključuju van poslovnih prostorija. 2 Povod za pokretanje postupka pred Evropskim sudom predstavljala je odluka postupajućeg nacionalnog suda Kraljevine Španije u Oviedu (Audiencia Provincial de Oviedo) da zastane sa postupkom koji je vodio dok ne dobije tumačenje Evropskog suda pravde u pogledu Direktive Saveta br. 85/577EEC u vezi sa tužbenim zahtevom gospodina Angela Lorenza Gonzalesa Alonosoa (u daljem tekstu: gospodin Gonzales) protiv privrednog društva Nationale Nederlanden Vida Cia de Seguros y Reaseguros SAE (u daljem tekstu: društvo Nationale Nederlanden) za poništaj mešovitog ugovora koji u sebi objedinjuje povezane finansijske proizvode (unit-linked product), uključujući i elemente ugovora o osiguranju, i povraćaj premija koje je gospodin Gonzales platio po zaključenju ovog ugovora. Član 3, stav 2, tačka d) Direktive Saveta br. 85/577 propisuje da se predmetna Direktiva neće primenjivati na ugovore o osiguranju. S druge strane, član 2 Direktive Skupštine Evrope i Saveta br. 2002/83/EC od 5. novembra godine koja uređuje životno osiguranje 3 u odeljku pod nazivom Predmet primene uređuje da se pomenuta Direktiva odnosi na započinjanje pružanja i samo pružanje usluga direktnog osiguranja koje nude i pružaju pravna lica 1 Dostupno na: document.jsf?docid=119907&mode=req&pageindex=1&dir=& occ=first&part=1&text=insurance%2bcompany&doclang=en &cid=462682#ctx1, Council Directive 85/577/EEC of 20 December 1985 to protect the consumer in respect of contracts negotiated away from business premises, OJ 1985 L 372, p Directive 2002/83/EC of the European Parliament and of the Council of 5 Novemner 2002 concerning life assurance, OJ 2002 L 345, p.1. osnovana na teritoriji država članica Evropske unije ili koja tek treba da budu osnovana na teritoriji neke od država članica EU i koja će pružati usluge zaključenja ugovora: (a) o životnom osiguranju, (b) anuitetima i dr. Član 35 Direktive br. 2002/83/EC uređuje otkazni rok koji stoji na raspolaganju korisniku usluga / potrošaču. U skladu sa navedenim članom svaka država članica dužna je da propiše rok u kome će lice sa kojim je zaključen ugovor o životnom osiguranju imati pravo da raskine ugovor pri čemu taj rok ne sme biti kraći od 14 i duži od 30 dana računajući od dana saznanja za zaključenje ugovora. Dostavljanje obaveštenja od strane osiguranika o raskidu ugovora oslobađa osiguranika od bilo koje buduće obaveze koja bi proizašla iz zaključenog ugovora. Član 36 Direktive br. 2002/83/EC sadrži odredbu koja uređuje informisanje osiguranika. Naime, pre zaključenja ugovora o životnom osiguranju osiguraniku se moraju staviti na raspolaganje minimum one informacije koje su propisane Aneksom III (A), koji predstavlja prilog Direktive br. 2002/83/EC. Države članice su dužne da u svojim nacionalnim propisima predvide detaljna pravila u vezi sa primenom pravila koja uređuju postupak informisanja osiguranika. Aneks I, tačka III Direktive o životnom osiguranju sadrži listu životnih osiguranja na koje se primenjuje predmetna Direktiva a koja lista uključuje i oblike životnog osiguranja koja su povezana sa investicionim fondovima. Tačka A, alineja 13, Aneksa III ove Direktive uređuje postupak za primenu perioda predomišljanja o čemu osiguranik mora da bude obavešten pre zaključenja ugovora o osiguranju. Član 1 Prve Direktive Saveta br. 79/267/EEC od 5. marta godine o usklađivanju zakona, podzakonskih i upravnih propisa koji uređuju pružanje usluga životnog osiguranja 4 propisuje da se predmetna direktiva primenuje na zaključenje ugovora o životnom osiguranju, dok tačka III Aneksa ove Direktive kao vrstu životnog osiguranja određuje i osiguranje koje je povezano sa investicionim fondovima. 2. NACIONALNI REGULATORNI OKVIR Direktiva Saveta br. 85/577 inkorporirana je u pravni sistem Kraljevine Španije donošenjem Zakona br. 4 First Council Directive 79/267/EEC of 5 March 1979 on the coordination of laws, regulations and administrative provisions relating to the taking up and pursuir of the business of direct life assurance, OJ 1979 L 63, p. 1.

88 4/ / koji uređuje ugovore koji su zaključeni van poslovnih prostorija od 21. novembra godine. Zakon br. 26/1991 počeo je da se primenjuje počev od 1. decembra godine. Član 2, stav 1, tačka 3 Zakona br. 26/1991 propisuje da se ovaj zakon ne primenjuje na ugovore o osiguranju. Član 3, stav 1, i član 2 Zakona br. 26/1991 propisuju da ugovor ili ponuda za zaključenje ugovora moraju biti sačinjeni u pismenoj formi, u dva originalna primerka, kao i da moraju sadržati odredbu o otkaznom roku odnosno odustanku od učinjene ponude, datum zaključenja ugovora odnosno davanja ponude za zaključenje ugovora, i da moraju da sadrže svojeručni potpis lica koje zaključuje ugovor odnosno koje čini ponudu za zaključenje ugovora. Takođe, sam ugovor mora da sadrži jasnu i preciznu odredbu kojom se daje pravo potrošaču, odnosno korisniku usluge da povuče saglasnu izjavu volje koju je dao za zaključenje ugovora, kao i uslove za ovakvo povlačenje date saglasnosti volje i pravne posledice takvog povlačenja. I konačno, član 4 Zakona br. 26/1991 propisuje da se ugovor koji je zaključen, odnosno ponuda za zaključenje ugovora koja je učinjena protivno gore navedenim uslovima, može raskinuti (ugovor) odnosno povući (ponuda) od strane potrošača, odnosno korisnika usluge. 3. PREDMET SPORA I PRAVNA PITANJA U ODNOSU NA KOJA JE ZATRAŽENO TUMAČENJE EVROPSKOG SUDA Jula meseca godine, lice zaposleno u privrednom društvu Nationale Nederlanden posetilo je gospodina Gonzalesa na njegovom radnom mestu i tom prilikom mu ponudilo finanisijski proizvod. Prilikom činjenja predmetne ponude zaposleni u privrednom društvu Nationale Nederlanden je tvrdio da konkretan finansijski proizvod pruža mogućnost velike zarade koja vlasniku računa daje mogućnost da povuče kapital koji je investirao u svakom trenutku. Nacionalni sud Španije je utvrdio da je gospodin Gonzales prihvatio ponudu i potpisao veći broj dokumenata koji su u sebi sadržali polisu poznatu pod nazivom Segur Fondo Dinamico, odnosno upitnik osiguravača koji je u sebi sadržao rubriku za unošenje ličnih podataka o licu koje popunjava upitnik kao i podataka koji se odnose na njegovo zdravstveno stanje, ali i ovlašćenje kojim lice koje popunjava upitnik ovlašćuje njegovu matičnu banku da zaduživanjem njegovog računa isplaćuje premiju osiguranja. Nakon što je gospodin Gonzales potpisao pomenuti niz dokumenata, uklju- 5 Ley 26/1991 sobre contratos celebrados fuera de los establecimientos mercantiles, BOE No 283, Problemi i šanse životnog osiguranja kraljevske vrste osiguranja čujući i upitnik koji se odnosio na osiguranje, društvo Nationale Nederlanden je posredstvom matične banke gospodina Gonzalesa u periodu od 3. septembra godine do 30. maja godine primalo novac na ime sukcesivnih premija osiguranja u ukupnom iznosu od 3.083,30 evra. U julu godine gospodin Gonzales je obavestio drušvo Nationale Nederlanden da želi da povuče celokupan iznos koji je do tada uplatio, što je privredno društvo Nationale Nederlanden odbilo da učini. Posle ovoga je gospodin Gonzales podneo tužbu nadležnom sudu u Oviedu zahtevajući raskid ugovora i tražeći povraćaj svih premija koje je do tada isplatio, pozivajući se na član 4 Zakona br. 26/1991. Postupajući sud u Oviedu (Audiencia Provincial de Oviedo) je utvrdio da je dokument koji je potpisao gospodin Gonzales zvani Segur Fondo Dinamico uključivao i polisu životnog osiguranja u kojoj su kao korisnici osiguranja naznačeni sam osiguranik gospodin Gonzales i njegova deca, a prema kojoj polisi osiguranja je minimalni iznos osiguranja evra u slučaju nastupanja smrti osiguranika. Druge pogodnosti koje proizilaze iz pravne prirode ugovora o životnom osiguranju uključene su u ovaj mešoviti ugovor koji predstavlja svojevrstan finansijski investicioni proizvod. Nacionalni sud je zauzeo stav da su mesečne premije koje su se plaćale sa računa osiguranika u suštini predstavljale i bile korišćene kao određena vrsta finansijske investicije u kojoj klijent može sam da izabere model investiranja prema portfoliu koji mu je ponuđen i za koji se opredelio. Tako, prema portfoliu za koji se opredelio gospodin Gonzales, 30% od iznosa premija koje su bile uplaćivane investirano je u interni fond kojim je upravljalo društvo Nationale Nederlanden, 60% od iznosa premija predstavljalo je investiciju sa promenljivom stopom, a 10% je predstavljalo investiciju sa fiksnom stopom. Imajući u vidu sve gore navedeno, nacionalni sud je zaključio da je gospodin Gonzales zaključio ugovor čiji je predmet bio finansijski proizvod koji predstavlja određenu vrstu derivata koji u sebi objedinjuje povezane proizvode a za koji je specifično da osiguravač snosi samo aktuarski rizik, dok osiguranik snosi celokupan finansijski rizik investiranja i to u zamenu za odgovarajuće poreske pogodnosti koje ovaj finansijski proizvod nudi. Nacionalni sud je i pored okolnosti što su ugovori o osiguranju isključeni iz primene Direktive br. 85/577, odnosno Direktive br. 16/1991, postavio pitanje da li je ipak moguće da se primeni tumačenje po kome bi konkretan mešoviti ugovor potpao pod primenu komunitarnog prava. Postupajući nacionalni sud je zauzeo stav da bi se takvo tumačenje ipak moglo opravdati s obzi- 87

89 Presuda Evropskog suda od 1. marta godine u sporu C-166/11 4/ rom na sudsku praksu Evropskog suda pravde koji je u više svojih odluka zauzeo stav da se izuzeci propisani članom 3 Direktive br. 85/577 moraju tumačiti veoma restriktivno. Dalje, postupajući nacionalni sud je zauzeo stav da u slučaju da se utvrdi da mešoviti ugovor koji u sebi objedinjuje povezane proizvode potpada pod primenu Direktive br. 85/577, formalni uslovi propisani članovima 3 i 4 Zakona br. 26/1991 bi se mogli shodno primenjivati što bi sve dalo osnova da se ugovor koji je deo predmeta u konkretnom sudskom postupku mogao smatrati nevažećim. Stoga je postupajući nacionalni sud odlučio da zastane sa daljim postupanjem dok Evropski sud ne da odgovarajuće tumačenje u vezi sa sledećim pitanjem koje mu je upućeno: Može li se član 3, stav 2, tačka d) Direktive br. 85/577 tumačiti restriktivno u smislu da ne obuhvata, odnosno da se ne odnosi na ugovor koji je zaključen van poslovnih prostorija po kome se nudi životno osiguranje u zamenu za mesečne premije koje se investiraju, u različitim srazmerama, kao investicija sa fiksnom stopom, investicija sa varijabilnom stopom i kao finansijski investicioni proizvod samog društva? 4. REZONOVANJE SUDA Prilikom davanja odgovora na postavljeno mu pitanje, Evropski sud pravde je započeo svoje razmatranje konstatacijom da Direktiva br. 85/577 ne sadrži jasnu definiciju ugovora o osiguranju. Stoga, se određenje ugovora o osiguranju mora tražiti u širem kontekstu predmetne Direktive i mora mu se dati autonomno i uniformno tumačenje koje će se primenjivati na teritoriji celokupne Evropske unije, o čemu je Evropski sud pravde već davao tumačenja u postupcima C-64/81 Corman 6 i C-98/07 Nordania Finans and BG Factoring 7. Takođe, Evropski sud pravde je nadalje izneo da se odstupanje od strogih pravila Evropske unije o zaštiti potrošača mora veoma restriktivno tumačiti na šta je Sud ukazivao u svojim ranijim odlukama u sporovima C-481/99 Heininger 8 i C-215/08 E. Friz 9. Međutim, kako je Evropski sud pravde već isticao u svojim ranijim odlukama, kao na primer u sporu C-412/06 Hamilton 10, 6 C-64/81 Corman [1982] ECR 13, para 8. 7 C-98/07 Nordania Finans and BG Factoring [2008] ECR I-1281, para C-481/99 Heininger [2001] ECR I-9945, para C-215/08 E.Friz [2008] ECR I-1281, para C-412/06 Hamilton [2008] ECR I , para 38 i 40. zaštita potrošača koju propisuje Direktiva br. 85/577 nije apsolutna i predmet je određenih ograničenja ali preterano usko tumačenje ovih ograničenja i izuzetaka takođe nije prihvatljivo. Određenje ugovora o životnom osiguranju kao podvrste ugovora o osiguranju čiju klasifikaciju sadrži Direktiva br. 85/577 nije netačno. Iako se konkretan mešoviti ugovor koji je dao povoda za pokretanja sudskog spora pred nadležnim španskim sudom bazira na ponudi životnog osiguranja u zamenu za plaćanje mesečnih premija koje se investiraju u odgovarajućim procentima i prema odgovarajućim kriterijumima, pri čemu celokupan finansijski rizik relalizacije ovog ugovora snosi osiguranik, Evropski sud pravde je zauzeo stav da ovakve ugovorne odredbe i nisu tako neuobičajene. Naprotiv, mešoviti ugovor koji u sebi objedinjuje povezane proizvode, odnosno mešoviti ugovor koji je povezan sa investicionim fondovima je veoma uobičajen u pravu osiguranja. Naime, Evropska unija je odredila da takav ugovor potpada pod kategoriju ugovora o životnom osiguranju, što proizilazi iz Aneksa I, tačke III Direktive o životnom osiguranju, naročito kada se pomenuti Aneks čita zajedno sa članom 2, tačka 1, stav a) ove Direktive. Takođe, pre nego što je Direktiva br. 85/577 stupila na snagu, osiguranje povezano sa investicionim fondovima je članom 1, stav 1, tačka a) Prve Direktive br. 79/267 i tačkom III Aneksa ove direktive, već definisano kao vrsta životnog osiguranja. Zakonodavstvo Evropske unije nije prilikom usvajanja Direktive br. 85/577 ograničilo pojam ugovora o osiguranju u smislu ograničenja primene osiguranja i na investicione fondove. Imajući u vidu sve gore navedeno, Evropski sud pravde je zauzeo stav da kada je usvojena Direktiva br. 85/577, zakonodavstvo Evropske unije je ugovore o osiguranju koji su povezani sa investicionim fondovima tretiralo kao ugovore o osiguranju. Tumačenje člana 3, stav 2, tačka d) Direktive br. 85/577 ne isključuje mogućnost da potrošači / korisnici usluga u određenim okolnostima imaju pravo da raskinu ugovor. Naime, Direktiva o životnom osiguranju u članu 35, stav 1 u vezi sa članom 36 i Aneksom III tačka A alineja 13 predviđa pravo osiguranika da raskine ugovor o osiguranju. Međutim, postupajući nacionalni sudovi su ti koji treba da utvrde da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi koji se odnose na ostvarivanje prava na raskid ugovora od strane osiguranika. 5. ODLUKA SUDA Ugovor zaključen van poslovnih prostorija kojim se životno osiguranje nudi u zamenu za plaćanje mesečnih premija koje će se ulagati, u različitim propor-

90 4/2012 Presuda Evropskog suda od 1. marta godine u sporu C-166/11 cijama, u investicije sa fiksnom stopom, investicije sa varijabilnom stopom i u proizvode finansijskog investiranja privrednog društva koje nudi zaključenje ovakvog ugovora, ne potpada pod primenu Direktive Saveta br. 85/577/EEC od 20. decembra godine o zaštiti potrošača u vezi sa ugovorima koji se pregovaraju i zaključuju van poslovnih prostorija. Prevela i priredila za prikaz: mr Jelena Gazivoda, advokat jelena.gazivoda@jpm.rs 89

91 90 PRIKAZ ČLANAKA / ARTICLE REVIEW Mikroosiguranje izazov za pravo i regulativu Naslov članka u originalu: Microinsurance the challenge for law and regulation, Issue 124 Journal of British Insurance Law Associtaion, mart godine 4/2012 Autor: Jonathan Teacher U ovom članku govori se o novom sektoru osiguranja pod nazivom mikroosiguranje. Autor pojašnjava da je povećan broj polisa osiguranja koji se kreće između 1,5 i 3 milijarde polisa na oko 3 4 milijarde stanovnika u zemljama u razvoju uticao na razvoj novog sektora. Osiguravači su, imajući u vidu potrebu da privuku sve veći broj osiguranika počeli da pronalaze načine za povećanje svog portfelja. Jedan od načina koji je glavna tema ovog članka jeste mikroosiguranje. Ova vrsta osiguranja predstavlja nekoliko različitih tipova aranžmana kojima je zajednička osobina to što su to jednostavni proizvodi osiguranja sa niskom premijom i malim sumama osiguranja. Jonathan Teacher u ovom izdanju lista Britanskog udruženja za pravo u osiguranju deli mikroosiguranje na nekoliko šema osiguranja koje uključuju institucije za mikrofinansiranje, grupe koje su organizovane na različite načine, zdravstvene institucije i slično. Da bi pojasnio problematiku između engleskog prava i mikroosiguranja, autor navodi kao najbitniji element postojanje ugovora o osiguranju, odnosno definiciju samog ugovora o osiguranju. U članku se navodi više slučajeva iz engleskog prava kojima se određuje značenje samog ugovora o osiguranju što bi se moglo primeniti i na mikroosiguranje. Međutim, gospodin Teahcer zaključuje da nije uvek moguće voditi se ovim definicijama. Svakako ono što označava ugovor o osiguranju jeste prenos rizika za neku novčanu nadoknadu koji je povezan kako sa nastankom nekog događaja, tako i sa nezivesnošću da li će neki događaj nastati ili sa tim da će nastanak takvog događaja imati negativni uticaj na osiguranika. Međutim, ovaj kriterijum da se po ugovoru o osiguranju naplaćuje neka nadoknada može predstavljati problem kod definisanja ugovora o osiguranju za mikroosiguranja, jer postoje slučajevi kao što je životno osiguranje ugovoreno sa mobilinim operaterima ili osiguranje useva za prodavce semena i đubriva gde to nije moguće. U ovim vrstama osiguranja nema premije a sume osiguranja variraju pa se postavlja ptianje koje je već postavljeno i u sudskoj praksi Engleske, da li ugovor koji sadrži bar neki elemenat osiguranja predstavlja ugovor o osiguranju. Međutim kao problem se navodi i to da što se u sudskoj praksi i prema zakonima Engleske ugovor o osiguranju definiše prema vrsti osiguranja. U narednom delu članka navodi se da se i u drugim zemljama zakonima definiše slično mada se samo tumačenje mikroosiguranja određuje odredbama zakona. Zakoni i regulative u zemljama u razvoju su razvijeni za proizvode osiguranja sa većim vrednostima i ne mogu se primeniti na mikroosiguranja. U pojedinim jurisdikcijama proizvodi koji se prodaju po ovom prinicipu mikroosiguranja nisu dozvoljeni, odnosno nisu regulisani zakonom. Takođe postoji mogućnost da potrošači nisu zaštićeni od rizika nesolventnosti kompanije koja im je prodala proizvod mikroosiguranja. Kao posledica toga u zemljama u kojima mikroosiguranja nisu regulisana zakonom počinju da se vrše dopune zakona kako bi se omogućilo zaključivanje ove vrste proizvoda i omogućavanja investitorima i zainteresovanim kompanijama da ovakve proizvode prodaju na tom tržištu. Što se tiče kanala distribucije kojima se prodaju proizvodi mikroosiguranja u članku se navodi nekoliko vrsta tih kanala. Na primer, za kreditno životno osiguranje se mogu iskoristiti postojeći kanali kod mikrofinansijskih institucija kojima su partneri osiguravajuće kuće ali se takođe razvijaju i novi inovativni kanali kao što su supermarketi i mobilni operateri. Osiguravajuće kuće vrše istaživanja potreba vlasnika polisa pa u skladu s tim moraju da razvijaju nove kanale prodaje kako bi ova vrsta prozivoda bila dostupna onim klijentima koji predstavljaju ciljne grupe. Kako prema zakonima Engleske nije neophodno da ugovor o osiguranju bude u pisanoj formi i potpisan, u Engleskoj se ne javlja kao problem ako ugovor nije potpisan. Međutim, u drugim jurisdikcijama ovaj problem nije zanemarljiv. Ovim se onemogućava prodaja ovih

92 4/2012 proizvoda preko novih inovativnih distributivnih kanala kao što su supermarketi. Autor zaključuje da je najbolji način da se omogući dalji razvoj proizvoda mikroosiguranja, odnosno proizvoda koji su namenjeni velikom broju klijenata prilagođavanje regulative u zemljama u kojima trenutno nije moguće uspostaviti ovakve proizvode. To bi omogućilo da proizvodi mikorosiguranja zadovolje kriterijume po pitanju premije, pokrića, vrste osiguranja, uslova i slično. Svakako, da bi se mikroosiguranje održalo potrebno je da zakoni počnu da prate ovaj razvoj osiguranja i da pokažu veću fleksibilnost. Primer zemlje u kojoj je uveden zakon kojim se reguliše sektor mikroosiguranja je PRIKAZ ČLANAKA Južna Afrika a sličan zakon je prethodno usvojen i na Filipinima. Kako se ovi proizvodi mogu uspostaviti i na međunarodnom nivou, autor sugeriše da je potrebna saradnja između regulatornih tela zemalja u kojima ovi proizvodi postoje i onih u kojima će tek biti uvedeni nakon neophodnih izmena. Zaključak autora je da bi se na ovaj način podstakle finansijske institucije da kreiraju proizvode koji se mogu prodavati na tržištima više različitih zemalja. Prikaz članka: Aleksandra Nikolić aleksandra.nikolic@dunavre.rs 91

93 92 OSIGURANJE U SVETU VESTI / WORLD INSURANCE NEWS 4/2012 UNECE - MINISTARSKA KONFERENCIJA NA TEMU STARENJA STANOVNIŠTVA U Beču je od 18. do 20. septembra godine održana UNECE Ministarska konferencija na kojoj je usvojena deklaracija Sigurno društvo za sve generacije; promocija kvaliteta života i aktivnog starenja. Deklaracija izražava prioritetne pravce trećeg ciklusa, tj. za period godine. Oni su utvrđeni Madridskim međunarodnim planom (MIPAA) pre deset godina, a iste godine, septembra 2002, u Berlinu, usvojena je Regionalna strategija za implementaciju, čije se provođenje proverava svakih pet godina. Konferencija u Beču je imala 500 učesnika, a evropski komesar za zapošljavanje, socijana pitanja i inkluzije, Laslo Andor, održao je ključno izlaganje sa naglaskom na godinu kao godinu posvećenu starenju i predstavio politike kojima Evropska unija promoviše aktivno starenje. Osnovni nameravani ciljevi koje treba postići do godine su duži radni vek, promovisanje učešća, antidiskriminacija i socijalna inkluzija starijih lica, promovisanje i garantovanje dostojanstva, zdravlja i nezavisnosti u starijoj dobi, kao i održavanje i pospešivanje međugeneracijske solidarnosti. Naglašen je značajan napredak u državama članicama u poslednjih pet godina u ispunjenju principa usvojenih godine, ali diskriminacija i dalje postoji kao barijera za njihovu potpuniju primenu. U Deklaraciji se naglašava da je istraživanje vitalno za razvoj i primenu efikasnih programa i politika. Ubuduće treba jačati održive istraživačke infrastrukture, naprednije prikupljanje podataka, dugoročno istraživanje i međusektorsku saradnju. Izvor: d=89&newsid=1660&furthernews=yes, PREMIJE PENZIJA ĆE GODINE BITI NIŽE Savezna vlada Nemačke je donela odluku da od 1. januara godine premije zakonskog osiguranja treba smanjiti za 0,6% da bi iznosile 19% mesečnih bruto zarada, što treba da potvrdi i Savezno veće, ali se opozicija ne slaže sa odlukom. Savezna ministarka rada, Ursula fon der Lajen, izložila je da se po automatizmu, kada su formirane dovoljne rezerve u penzijskim kasama, od 1. januara zaposlenima može priuštiti uplata nižih penzijskih doprinosa. Radnici i poslodavci će na ovaj način biti rasterećeni za sedam do osam evra mesečno. Zaista ne predstavlja naročito pojedinačno rasterećenje, ali to na nivou cele Nemačke iznosi oko 5,4 milijarde godišnje. Kritičari ove odluke smatraju da je bolje rešenje da se ušteda prenese u penzijski fond radi pokrića potreba u slučaju nepovoljnih situacija na tržištu rada. Definitivna odluka treba da bude objavljena krajem oktobra i predstavlja samo deo paketa odluka o penzijama Ministarstva rada Nemačke. Pored korekcije modela dodatnih penzija na koji je stavljen prigovor, potrebno je izvršiti i poboljšanja u odluci o smanjenju penzija iz zarada, uvođenje kombinovanih penzija, prilagđavanje takozvane Rister penzije njenim korisnicima i uvođenje obavezne starosne penzije za lica koja obavljaju samostalnu delatnost. Izvor: gemein/beschluss-beitraege-zur-gesetzlichen-rente-sollen sinken-54832/, TARIFE PRIVATNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ČESTO PRUŽAJU NEDOVOLJNU ZAŠTITU Za razliku od uvreženog mišljenja, mnoge tarife privatnog zdravstvenog osiguranja očigledno ne nude dovoljnu zaštitu. Ovaj rezultat pokazuje Studija Instituta Kiler za analizu mikro podataka (Kieler Institut für Mikrodaten-Analyse IfMDA) i konsultantska kuća Premiumcircle iz Frankfurta. Naime, istraživanje je pokazalo da se oko deset miliona osiguranika privatnog zdravstvenog osiguranja moralo suočiti sa delom isključenja egzistencijalnih pokrića u slučaju bolesti. Klaus Diter Gor, direktor firme Premiumcircle, kaže da preko 80% tarifnih sistema privatnog osiguranja pruža manje naknade nego zakonska konkurencija, a to su one koje su odavno duboko ukorenjene u zakonskom zdravstvenom osiguranju. Kao primer Gor navodi kućnu negu. Anlizirano je 85 različitih naknada koje se uglavnom orijentišu na obim naknada koji pruža zakonsko zdravstveno osiguranje. Ispitana su 32 osiguravajuća društva koja pružaju zdravstveno osiguranje i 208 tarifnih sistema sa ukupno različitih kombinacija usluga. Ni jedan proizvod nije zadovoljio svih 85 kriterijuma, a mnogi i manje od 50. Pri tome nije mogla da se utvrdi ni određena međuzavisnost obima naknade i visine premije. U prvom redu nedostaju eksperti koji nekim osiguravačima omogućavaju dodatne usluge lečenja, psihoterapiju ili medicinski pomoćni materijal. Tarife nisu razvijene u skladu sa potrebama krajnjih klijenata. Glasovi koji traže poboljšanje standarda se čuju i u sa-

94 4/2012 moj branši. U odbranu tarifnih sistema u prvom redu se iznose stomatološke usluge. Izvor: SMANJENJE BROJA AUTOMOBILSKIH NEZGODA U osiguravajućoj kompaniji Allianz procenjuju da će sledećih godina biti sve manje automobilskih nezgoda. Ova prognoza se zasniva prvenstveno na ugradnji pomoćnih vozačkih sistema u nove automobile, od onih koji su pomoć prilikom parkiranja do onih koji upozoravaju na opasnost od sudara. Prema statistikama, oko 90% svih automobilskih nezgoda uzrokovano je ljudskom greškom. Jedna trećina svih prijavljenih šteta u Allianz-u je nastala prilikom parkiranja. Iako se smatra se da će se ugradnjom tehničkih dodataka u automobile ove cifre lagno ali trajno smanjivati, ostaje otvoreno pitanje da li će manji broj šteta ujedno omogućiti i snižavanje premija. Razlog su visoki troškovi popravke svake prijavljene štete, jer se radi o tehnički sve složenijim i skupljim sistemima u vozilima. Autoosiguravači se već godinama žale da poslovanje zbog jake konkurencije i stalno rastućih iznosa šteta nije isplativo. Jedno od najvećih autoosiguranja, HUK Coburg, najavilo je za godinu ukidanje diskonta i prosečno više premije, a Udruženje osiguravača Nemačke takođe računa sa rastom premija osiguranja u branši autoosiguranja. Izvor: ODLUKA VRHOVNOG SUDA POTRESA TEMELJE ŽIVOTNOG OSIGURANJA Savezni sud Nemačke je jednom svojom odlukom uneo nedoumicu i strah u celu branšu. Naime, radi se odluci u vezi sa prevremenim raskidom ugovora životnog osiguranja, po kojoj osiguravači ne smeju svoje klijente otpremati sa beznačajnim sumama kada ih raskinu u prvim godinama po zaključenju. Cilmer metoda, po kojoj se troškovi zaključenja i provizije zastupnika osiguranja rapoređuju na pet godina, tek je godine uvedena u Zakon o ugovoru o osiguranju Nemačke, na osnovu koga klijent mora da prihvati ugovorom utvrđeno smanjenje iznosa zbog prevremenog raskida ugovora. Naime, svaki prevremeni prestanak ugovora ide na uštrb ostalih osiguranika te zajednice. Postoji, ipak, garantovani minimalni iznos koji obezbeđuje klijenta od potpunog gubitka uplaćene premije. Ako plaćanje prestane nakon jedne godine, klijent sme da bude Osiguranje u svetu Vesti / World insurance News opterećen samo jednom petinom troškova zaključenja ugovora. To je potvrdio i Savezni sud i godine. Prema mišljenju Udruženja osiguravača Nemačke, pogođeni su ugovarači životnog i penzijskog osiguranja koji su ugovore zaključili između i godine, jer tada nije postojala garancija minimuma isplatne sume. Potrošačka centrala Hamburg navodi da bi po sadašnjem stanju stvari svakom potrošaču, odnosno osiguraniku, trebalo isplatiti i do nekoliko hiljada evra, što u zbiru iznosi oko 12 milijardi evra, iako stručnjaci u branši osiguranja smatraju da se radi o znatno nižim iznosima. Smatra se da će u Nemačkoj posle ove odluke biti još više osiguranika koji će hteti da raskinu svoje ugovore pre roka, a već i sad je broj raskinutih ugovora velik (oko 80% svih ugovora), uglavnom iz razloga gubitka posla, razvoda, kupovine kuća i sl. Izvor: PREDLOZI EVROPSKE KOMISIJE ZA POBOLJŠANJE ZAŠTITE POTROŠAČA Finansijska kriza jako je poljuljala poverenje potrošača u sektoru finansijskoh usluga. Transparentnost nije bila zadovoljavajuća, svest o riziku nije bila na visini, konflikti se nisu rešavali i konstruktivan način. U cilju ponovnog uspostavljanja ravnoteže i uslova za nastavak privrednog rasta, Evropska komisija je predložila paket propisa kojima se u interesu potrošača uvode viši standardi informisanja i savetodavnih razgovora, kao i propisa za rad investicionih fondova. Najvažniji elementi paketa su: Uredba o osnovnim informacijama o investicionim proizvodima, izmena Direktive o posredovanju u osiguranju i predlog za poboljšanje Direktive o zaštiti investitora koji kupuju udeo u investicionom fondu (što je aktuelno uređeno Direktivom 200 9/65/EZ). Poznato je da su investicioni proizvodi postali izuzetno složeni i da ih je vrlo teško međusobno upoređivati i njihove rizike predstaviti u potpunosti. Neočekivani rizici su doveli mnoge investitore do gubitka gotovo čitave životne ušteđevine. Tržište malih investitora Evropske unije ima obim ušteđevine od 10 biliona evra i u tim uslovima mali problem pogrešnog savetovanja u kupovini prozivoda vrlo brzo preraste u problem velikih razmera. Komisija je dala predlog da se informacije daju jednostavnim i potrošaču razumljivim jezikom, odnosno da prodavac (banka, osiguravač, investicioni fond) za svaki proizvod izdaje odgovarajući prospekt (Key Information Document KID). Podaci o riziku moraju biti razumljivi i uporedivi, kao pregled troškova investiranja. Potrošaču iz prospekta treba da 93

95 Osiguranje u svetu Vesti / World insurance News 4/ bude jasno koliko je konkretni proizvod kompleksan, da li kupovinom istog može da ima gubitak i u kojim granicama. Predlog izmena Direktive o posredovanju u osiguranju se odnosi na prakse u prodaji osiguranja za sve proizvode osiguranja, od onih najjednostanijih kao što je osiguranje od autoodgovornosti do onih složenih sa investicionim karakterom. U novije vreme se tokom raznih istraživanja ispostavilo da je oko 70% svih proizvoda osiguranja prodano bez odgovarajućeg savetovanja. Cilj ovih propisa Komisije jeste poboljšanje zaštite potrošača u branši osiguranja uvođenjem zajedničkih standarda u prodaji osiguranja i obezbeđenje propisanog načina savetovanja, što će se postići uvođenjem više transparentnosti i mogućnosti za upoređivanje konkurencije u prodaji koju vrše kako posrednici, tako i sama osiguravajuća društva i kompanije. Predložene su sledeće izmene: zaštita potrošača mora da bude uvek na istom nivou nezavisno od prodajnog kanala; ovo još nije slučaj jer se pomenuta Direktiva odnosi samo na posrednike u osiguranju; potrošač će u startu imati informaciju o profesionalnom statusu prodavca proizvoda osiguranja. Svrha propisa jeste efikasnije suzbijanje sukoba interesa, budući da postavljaju i zahtev za objavljivanjem honorara prodavca osiguranja; prodaja proizvoda osiguranja sme da se obavi tek posle poštenog, profesionalnog savetovanja; posrednici će moći da obavljaju i prekogranične poslove, što predstavlja korak dalje u razvoju pravog unutrašnjeg tržišta usluga osiguranja. Što se tiče izmena Direktive o koordinaciji propisa o institucijama kolektivnog investiranja u hartije od vrednosti, one su predložene u cilju pojednostavljenja prekograničnog poslovanja investicionih fondova, poboljšanja sigurnosti investiora i tržišnog integriteta. Ovo tržište ima obim od oko 6 biliona evra i nalazi dobar odaziv i van granica EU. Predlog izmena naglašava naročito utvrđivanje obaveze i profesionalne odgovornosti ponuđača. Izmene uključuju sledeće: precizan opis zadataka i profesionalne odgovornosti institucija kolektivnog investiranja u hartije od vrednosti, jasne odredbe o naknadama koje treba da služe, sa jedne strane, dugoročnim interesima investitora, a sa druge strane, postizanju dogoročnih ciljeva samih institucija; zajednički koncept sankcionisanja težih povreda pravnog okvira od strane institucija kolektivnog investiranja u hartije od vrednosti, kao i uvođenje zajedničkih standarda za visinu gubitaka kao garanciju za poništavanje mogućih prednosti stečenih u počinjenim prekršajima. Izvor: ence=ip/12/736&format=html&aged=0&language=de&gu ilanguage=de, VISOKE STOPE PREVARA U OSIGURANJU SMARTFONA I TABLET RAČUNARA Prevare u sferi osiguranja tehničkih aparata su česte, a kako se pokazuje u novije vreme, naročito su brojne prevare u osiguranju smartfona i tablet računara. U jednoj studiji na ovu temu je na osnovu prijavljenih šteta utvrđeno da polovina nije nastala slučajno. Naime, opisi štetnih događaja koje su dali klijenti nisu se poklapali sa slikom koju su utvrdili stručnjaci i veštaci, oko 14% klijenta nije dalje insistiralo na odšteti nakon što je osiguravač predao slučaj veštaku. Osiguravači stiču iskustvo da se sa stizanjem novih aparata na tržište prevare gomilaju. Štete godišnje iznose oko 4 milijarde evra. Sve češće je potrebno angažovati veštaka. Mnogi osiguravači više nemaju granicu iznosa do koga se veštak ne angažuje. Svaka prijava štete se proverava nezavisno od njene visine, kaže Jerg fon Firstenvert, predsednik Udruženja osiguravača Nemačke. U slučaju utvrđene prevare posledice su za klijenta teške: osiguravač mu ne nadoknađuje štetu, može da otkaže ugovor o osiguranju, da podnese tužbu i da zahteva naknada troškova veštačenja. Izvor: PREDLOG NOVIH OVLAŠĆENJA EVROPSKE CENTRALNE BANKE U OKVIRU BANKARSKE UNIJE Evropska komisija je 13. septembra ove godine dala novi predlog u prilog jedinstvenom mehanizmu nadzora (Single Supervisory Mechanism SSM) koji je za banke u Evrozoni važan korak u jačanju Ekonomske i monetarne unije (EMU). U okviru novog jedinstvenog mehanizma nadzora će nadležnosti za specifične zadatke nadzora koji se tiču finansijske stabilnosti svih banaka u Evrozoni u poslednjoj instanci doći u nadležnost Evropske centralne banke. Organi nadzora u svakoj pojedinoj državi će i dalje igrati važnu ulogu u stalnom nadzoru kao i u pripremi i primeni odluka Evropske centralne banke. Komisija nadalje predlaže da EBA (Evropska agencija za nadzor banaka) izda jedinstveni

96 4/2012 priručnik za obavljanje nadzora, kako bi se održao integritet unutrašnjeg tržišta i obezbedio usaglađen nadzor banaka u svakoj od 27 država Evrpske unije. Izvor: ence=ip/12/953&format=html&aged=0&language=de&gu ilanguage=en, Izbor i prevod: Nela Bukorović nela.bukorovic@yahoo.de MANJI BROJ KATASTROFALNIH DOGAĐAJA VRATIO JE MUNICH RE NA PLANIRANE PARAMETRE Munich Re je rekao da je na dobrom putu da premaši procene ovogodišnje dobiti s obzirom da je nije bilo većih šteta od katastrofe koje bi opteretile ovu reosiguravajuću grupu koja je najveća u svetu po premiji. Bolja dobit od investicija je takođe pomogla Munich Re-u da premaši predviđanja analitičara i da poveća prihode za svoje akcionare u drugom kvartalu sa 736 miliona evra koliko je on iznosio pre godinu dana na 808 miliona evra bruto premije koja je porasla za 5,5% na 12,6 milijardi evra. Prošle godine ovaj reosiguravač se suočio sa velikom iznosima za štete koje su nastale u Japanu i Novom Zelandu i morao je da izvrši ogromna smanjenja vrednosti akcija za državni dug Grčke. U utorak Munich Re je naveo samo podatke o štetama koje očekuje od suše koja je izazvala loše prinose u SAD-u i objavili su da će dobit pre oporezivanja iznositi 160 miliona evra. Nikolaus von Bomhard, generalni direktor rekao je da se Munich Re suočio sa većim izazovom od niskih kamatnih stopa koje su imale uticaja na dobit od investiranja nego što je imalo uticaja na kolebljivo finansijsko tržište ili globalna ekonomija koja slabi. Nakon neto prihoda od 1,6 milijardi evra u prvih šest meseci, Munich Re je bio na dobrom putu da premaši planirani prihod od 2,5 milijarid evra za ovu godinu, rekao je gospodin von Bomhard. Munich Re je takođe povećao očekivanja za godišnji obuhvat premije, time što je rekao da će ona iznositi između 50 milijardi evra i 52 milijarde evra u poređenju sa prethodnim procenama od 48 i 50 milijardi evra. U drugom kvartalu, prihod od reosiguranja je porastao za 23% na 659 miliona evra, ali je dobit za taj kvartal iz direktnog osiguranja Munich Re-a pala za više od 18% na 150 miliona evra u onim delovima gde je kompanija najavila prošlog meseca da će biti smanjenje do 1350 radnih mesta. Izvor: avgust godine Osiguranje u svetu Vesti / World insurance News OMBUDSMAN UPOZORAVA NA OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE Anketa koju je sprovela kompanija YouGov koju je angažovao ombudsman Velike Britanije otkriva da 74% anektiranih nije znalo ili nije bilo sigurno kakvo pokriće se obezbeđuje osiguranjem pravne zaštite koje su zaključili, dok 89% nije znalo ili nije bilo sigurno koje su pravne usluge isključene prema uslovima polise. Ovi rezultati su podstakli glavnog ombudsmana Velike Britanije, Adama Sampsona, da upozori potrošače da budu oprezniji imajući u vidu niz slučajeva u kojima su osiguranicima prodati složeni i zbunjujući proizvodi koje oni sa teškoćom razumeju. U poslednjem godišnjem izveštaju, gospodin Sampson se poziva na niz slučajeva u kojima su osiguranici podneli žalbu njegovoj organizaciji nakon što su izgubili novac na nerealanim obećanjima da ukolike ne dobiju parnicu neće naplatiti svoje usluge uslugama sa velikom fiksnom naknadom i zbog zbunjujućih polisa osiguranja pravne zaštite. Time što je napomenuo da je učinjena šteta ugledu finansijskog sektora zbog toga što su prodavani komplikovani proizvodi kao što je osiguranje zaštite troškova pravne zaštite, gospodin Sampson je upozorio da može biti veoma loše ukoliko pravni sektor podnese tužbe zbog ovoga. Izvor: jul godine BROJ PREVARA U OSIGURANJU JE OPAO ZA 16% Prema informaciji kompanije Experian pokušaji da se počini prevara u osiguranju su opali za 16% u periodu od aprila do juna godine. Istraživanje koje je sprovela ova kompanija je pokazalo da se u periodu od tri meseca od podnetih zahteva za polisu osiguranja za svakih 10 ispostavilo da je zahtev za lažnim podacim što je manje u odnosu na prošlu godinu kada ih je bilo 12. Najveći broj prevara (86%) su pokušali počinitelji koji su koristili sopstveni identitet ali su dali lažne informacije o drugim stvarima. Celokupan finansijski sektor je takođe zabeležio skromniji pad u pokušajima prevara od 3% u istom periodu. Komercijalni direktor kompanije Tiger.co.uk, Andrew Goulborn, opisao je ovu novost kao ohrabrujuću za delatnost osiguranja ali je upozorio da je prerano reći da li će to imati dobre implikacije za poštene vozače u Velikoj Britaniji. 95

97 Osiguranje u svetu Vesti / World insurance News 4/ Pad u pokušajima prevare u osiguranju je nastao nakon porasta od 37% u prva tri meseca godine kada se ispostavilo da je za 13 zahteva na svakih zahteva za osiguranje utvrđeno da su lažni. Izvor: jul godine ŠTETE OD KATASTROFE NASTALE NA TZV. HLADNIM TAČKAMA OTKRIVAJU RIZIKE TRŽIŠTA U RAZVOJU Guy Carpenter je objavio novi izveštaj u kome se iznose podaci o rizicima katastrofa u ekonomijama u razvoju i kako će oni uticati na sektor osiguranja odnosno reosiguranja, s obzirom da kompanije planiraju dalji rast i razvoj ove vrste osiguranja na tim novim tržištima. Prema ovom izveštaju skorašnje globalne prirodne katastrofe koje su nastale u malom vremenskom razmaku ukazuju na povećanje rizika u zonama koje nisu smatrane rizičnim u trenutku kada se vidi povećanje zahteva za ovom vrstom osiguranja na novim tržištima. Kao rezultat toga štete nastale u hladnim tačkama odnosno u oblastima koje ranije nisu smatrane rizičnim su bile neočekivano velike. U ovom izveštaju se dalje razmatraju pitanja i događaji koji se tiču globalnih prirodnih katastrofa i ubrzanog ekonomskog rasta u tržištima u razvoju uključujući sledeće: Promena percepcije rizika nakon nedavnih štetnih događaja zbog niza globalnih šteta koje su nastale u i godini, osiguravači i reosiguravači vrše ponovne procene određenih portfelja i akumuliranih rizika u zonama koje nisu smatrane rizičnim. Sve veće štete u zonama koje nisu izložene riziku od godine do godine, prirodne katastrofe u Aziji, Australiji i Novom Zelandu i Latinskoj Americi su iznosile 60% ukupnih šteta u osiguranju u poređenju sa 11% u periodu od godine do godine. Upravljanje rizicima od prirodnih opasnosti u tržištima u razvoju većina ekonomija koje su u razvoju je izloženo veoma velikom broju prirodnih katastrofa, i tamo tropski cikloni, zemljotresi i poplave predstavljaju redovne pojave. Sveobuhvatno upravljanje rizicima s obzirom da kompanije koje su nosioci rizika traže nove mogućnosti na tržištima u razvoju, javlja se sve veća potreba za boljim i sveobuhvatnijim alatima za modeliranje rizika. Diverzifikacija povećan broj šteta u zonama koje nisu smatrane rizičnim ima uticaja na geografske strategije nosilaca rizika za diverzifikaciju. Modeli za katastrofu iako su prethodnih godina rešenja modela za katastrofu za tržišta u razvoju sve bolja i bolja, i dalje postoje određene praznime u pokrićima i ograničenja modela za zemlje koje su izvan tržišta Sjedinjenih Američkih Država i Zapadne Evrope. Reosiguravajuća zaštita reosiguranje ostaje najbolji oblik zaštite od katastrofalnih šteta i mnogi osiguravači ponovno zaključuju ovu vrstu pokrića zbog sve veće učestalosti velikih katastrofalnih događaja u godinii godini. Prema Guy Carpenteru, najverovatnije će se povećati potražnja za netradicionalnim reosiguravajućim pokrićem u zemljama u razvoju s obzirom da osiguravači planiraju rast na novim tržištima. Izvor: septembar godine EVROPA I NOVE VRSTE RIZIKA PREDSTAVLJAJU NAJINTERESANTNIJE TEME U MONTE KARLU OVE GODINE Najveći problem delatnosti osiguranja svakako predstavljaju trenutne turbulencije na finansijskom tržištu Evrope, ali ipak izloženost rizicima o kojima još uvek nema dosta podataka predstavlja takođe problematiku koja zabrinjava direktore u ovoj industriji, uprkos malom broju katastrofalnih događaja ove godine. Ovo je stav Philippe Derieux, zamenika generalnog direktora AXA Global P&C, koji je rekao da će u godini u kojoj je bilo malo šteta, ove teme biti preovlađujuće na razgovorima za vreme sastanaka koji se održavaju u Monte Karlu ove godine. Gospodin Derieux je takođe napomenuo da je posledica usporenog ekonomskog razvoja smanjen broj zaključenih osiguravajućih pokrića a samim tim i reosiguravajućih pokrića. Efekat ovoga je bilo smanjenje globalne raspodele osiguranja. Iako nije došlo do ogromnog smanjenja premija, ona se ipak smanjuje. Rešenje za ovo, kaže on, je da osiguravači moraju da sе okrenu ka tome da osiguranicima nude osnovne proizvode osiguranja koji su im potrebni.,,оva pokrića ne moraju biti sofisticirani proizvodi koji odgovaraju potrebama klijenata u ovim teškim vremenima. Naš prioritet je da se obezbede osiguranja koja su u skladu sa potrebama klijenata а svakako jedan deo toga predstavlja smanjenje troškova da bi se održala osnovna cena prema klijentu, kaže Derieux. Još jedno od bitnih stvari koje gospodin Derieux navodi a koje se pojavilo u prethodnih nekoliko meseci, predstavlja sve veći problem zbog nemodeliranja opasnosti na novim tržištima. Nakon događaja u Tajlandu

98 4/2012 gde je bilo velikih šteta od poplava potrebno je da se iz toga nešto nauči, kaže Derieux. Jedan od najvećih izazova sa kojima se suočavaju osiguravači je razumevanje i tarifiranje rizika koji su povezani za posledičnim prekidom posla, kaže on.,,potrebno je bolje upravljanje rizicima povezanim sa lancem snabdevanja osiguranjem. Modeliranje na novim tržištima i teritorijama još uvek ne postoji i u tim jurisdikcijama osiguravači mogu da iznenade štete, kaže Derieux.,,U Evropi na primer imamo izvestan broj modela. Iako ti modeli nisu savršeni, oni nam barem daju osećaj šta bi moglo da se desi. Međutim, u nekim drugim zemljama naročito na tržištima koja beleže veliki razvoj, prirodne opasnosti se jednostavno ne modeliraju niti analiziraju na odgovarajući način. ovo je definitivno potrebno promeniti, kaže Derieux. Izvor: septembar godine IMOVINSKE STOPE SU TEK SADA USKLAĐENE PREMA RIZIKU Povećanje stopa za imovinske rizike na međunarodnom tržištu osiguranja koje je izazvano štetama od katastrofe u prethodne dve godine je proporcionalno i razumno imajući u vidu da se modeli za katastrofe prilagođeni tako da prikazuju pravi i osnovni rizik. Ovo je mišljenje Davia Reevesa, generalnog direktora Barbican Insurance Group, koji kaže da su na povećanje uticale dve stvari. Prvo, same štete su podstakle mnoge reosiguravače da koriguju stope u pokušaju da Osiguranje u svetu Vesti / World insurance News nadoknade kapacitet; drugo, poboljšanje modela za pokrića za katastrofalne događaje u određenim regionima je izazvalo povećanje stopa pošto je za određene rizike moralo da se uradi ponovno modeliranje zbog nedavnih događaja. On je takođe posmatrao repozicioniranje kapaciteta koji ulazi na tržište, što smatra poverenjem u poslovanje Severne Amerike. Ali on takođe napominje da bi neki osiguravači mogli da povuku kapacitet iz međunarodnog posla ukoliko se stope ne povećaju onoliko koliko oni smatraju da treba. Tokom ovogodišnje konferencije u Monte Karlu najčešća tema razgovora će biti štete od oluje u SAD. Reeves upozorava da ne bi trebalo davati prognoze na osnovu ovogodišnjih događaja, jer sezona uragana tek dolazi.,,ukoliko pokušaš da pogodiš kada će doći sezona oluja obavezno ćeš pogrešiti. To je nemoguće, pa nemoj da pokušavaš i da to uključiš u razgovore u Monte Karlu, upozorava on. Takođe je verovatno da će jedna od velikih tema biti kapital, sa tim što će se mnogi razgovori usredsrediti na način nakoji razne vrste kapitala sa različitim grupama investitora ulaze na tržište. Reeves kaže da će industrija osiguranja morati da se prilagodi ovome.,,oni koji obezbeđuju kapital razumeju ovo i čini će veće napore da budu fleksibilni da bi ispunili potrebe osiguravača, kaže Reeves. Izvor: igentinsurer.com, septembar godine Izbor i prevod: Aleksandra Nikolić aleksandra.nikolic@dunavre.rs 97

99 98 BIBLIOGRAFIJA / BIBLIOGRAPHY ODABRANI ČLANCI / SELECTED ARTICLES Tristan Nguyen, Ralf Stützle, Penzijsko osiguranje, demografski razvoj i prinosi na tržištu kapitala (Rentenversicherung, Bevölkerungsentwicklung und Kapitalmarktrendite Eine Simulationsrechnung) U ovom radu je predstavljen model pomoću koga je moguće istraživati uticaje demografskih kretanja na privredu, odnosno uzajamna dejstva penzijskih sistema i tržišta obveznica i akcija. Autori posmatraju uticaje koji na penzijske sisteme vrši raspodela imovine, potrošnja i štednja unutar i između generacija. U okviru predstavljenog modela je ukazano na drastičan gubitak prinosa na tržištu kapitala u uslovima trenda starenja stanovništva. Istražuje se, nadalje, da li i kako sistem uplata u penzijske fondove utiče na životni standard i blagostanje pojedinca. Sve izraženije starenje vodi ka velikim gubicima, a kao najbolja mogućnost rešenja predloženo je pomeranje starosne granice za penziju naviše uz istovremeno smanjenje doprinosa. Istraživanja putem ovog modela ukazuju na to da bi, uslovljeno demografskim kretanjima, povećanja doprinosa u penzijske fondove proizvela značajno pogoršanje životnog standarda u budućnosti. Izvor: aw n173m/, Oliver Bender, Martina Steul-Fischer, Stavovi na temu honorara savetodavnih lica i njena važnost na tržištu osiguranja (Honorarberatung Einstellung und Relevanz auf dem Versicherungsmarkt) U branši osiguranja se vode mnoge diskusije o odnosu honorara i provizija kao oblika naknada za pružanje savetodavnih usluga. U ovoj studiji detaljno se vrši poređenje stavova nezavisnih brokera osiguranja prema modelu direktne naknade. Da bi se stekla što potpunija slika o značenju i načinu kojim brokeri osiguranja posmatraju ovu problematiku, intervjuisana su 23 eksperta, na osnovu čega su ustanovljene i analizirane razlike u njihovim stavovima kao i faktori koji na njih utiču. Izvor: content/683414h661u37mm1/, /2012 Mirko Kraft, Efekti direktive Solventnost II i nove strukture finansijskog nadzora u EU na alokaciju kapitala osiguravajućih grupacija (Auswirkungen von Solvency II und der neuen EU Finanzaufsichtsarchitektur auf die Kapitalallokationsstrukturen von Versicherungsgruppen) U ovom radu istražuju se potencijalni efekti regulative planirane Direktivom Solventnost II na raspodelu sopstvenih sredstava unutar osiguravajućih grupacija. U tu svrhu je u prikazanom radu izvršena identifikacija i dejstvo faktora uticaja, pogotovo izbor metoda (metoda konsolidacije u odnosu na metodu agregacije), izbor modela (interni model nasuprot standardnom pristupu), neograničenost transferabilnosti sredstava i individualni tretman učešća u kapitalu grupe. Pokazuje se da će efekti zavisiti sa jedne strane o konkretnoj primeni propisa, a sa druge strane o saradnji nacionalnih agencija za nadzor i EIOPA-e, između ostalog, u pogledu odobrenje za primenu internih modela i dodatnog kapitala. Izvor: content/405u h235/, Dietmar Pfeifer, Soeren Henniges, Doreen Straßburger i Alice Winkel, Postupak rezervisanja u osiguranju pravne zaštite po principu životnog osiguranja (Ein Reservierungsverfahren für die Rechtsschutzversicherung nach Art der Lebensversicherung) Autori ovog rada su predstavili postupak obračuna rezervacija, prilagođen specifičnom poslovnom modelu osiguranja pravne zaštite, kako za poznate, najavljene slučajeve, tako i za nepoznate, tj. nenajavljene. Važna karakteristika ovog pristupa jeste razdvajanje suma po slučaju od njihovih prosečnih troškova, što omogućava tačnije definisanje modela odvijanja postupaka i jasnije odražava specifičnosti osiguranja pravne zaštite. Za razliku od rezervisanja u drugim slučajevima i troškova likvidacije štete, koja se često u praksi primenjuju bez provere pretpostavki za njihovu primenjivost, ovde je izabrana primena modela životnog osiguranja, odnosno zaključenje slučaja se modelira, uslovno rečeno, kao doživotno trajanje. Izvor: n237831p /,

100 4/2012 Janine Hoey, Hans Bünting, Tobias Reichmuth, Ross Edwards, Upravljanje rizikom obnovljivih energija (Managing the risk in renewable energy) Osnova ovog rada je više od 280 provedenih intervjua visokih rukovodilaca i eksperata, investitora i ostalih stručnjaka u oblasti obnovljivih energija. Istraživanje je fokusirano na najvažnije rizike sa kojima se investiranje i finansiranje projekata u oblasti obnovljivih energija može i mora da suoči na način kako se rukovodioci u industriji upravljaju i umanjuju rizike kao i instrumente prenosa dela rizika. Činjenica je da se u ovu oblast ubrzano investira. U anketi je 33% ispitanika iznelo da je obnovljiva energija veoma značajna u njihovoj poslovnoj strategiji, a 61% ispitanih kaže da će to biti u sledeće tri godine. Gotovo polovina očekuje da će investicije u ovu vrstu energije rasti po stopi od 15% godišnje. Projeki se razlikuju po složenosti, a najkompleksnija je izgradnja polja vetrenjača u inostranstvu. Najveći rizici postoje u ranim fazama projekata, a naročito je visok rizik finansiranja, kako smatra 76% ispitanih. Slede poltički i zakonodavni rizici (62% ispitanih), zatim rizik vremenskih uslova (66%). Rad obiluje tabelarnim prikazima, a zaključak se svodi na tri strateške postavke: intenzivirati napore za ublažavanje i savladavanje rizika, produbljivanje saradnje u okviru industrije, i forsiranje ekspertiza i razvoja prozvoda. Izvor: SwissRe-Managing-Risk-Renewable-Energy. pdf, Izbor i prevod: Nela Bukorović ODABRANE KNJIGE / SELECTED BOOKS Bernhard Pohl, Anja Schneider, Životno osiguranje i porezi smernice za prodaju osiguranja (Lebensversicherung und Steuer - Leitfaden für den Versicherungsaußendienst), Verlag Versicherungswirtschaft Karlsruhe 2012, 5. izdanje, ISBN , 512 strana, cena 79,00 Odabrani članci i knjige / Selected articles and books Novo i prerađeno izdanje ove knjige koja je postala omiljeni priručnik u savetovanju i prodaji privatnog osiguranja aktuelizovano je prema stanju 1. januara godine. Prošireno je mnogim izmenama u zakonodavstvu Nemačke, koje su u oblasti penzijskih fondova, ugovora o osiguranju poslovnih penzija i osnovnih penzija, uticale na privatno i poslovno zbrinjavanje. Ova knjiga daje odgovore na važna pitanja o oporezivanju u različitim načinima njegovog sprovođenja. Obrađen je poreski tretman pojedine vrste doprinosa ili premija, kao i propisi o oporezivanju dospelih naknada. Uz to, knjiga nudi opšti uvod u srodne vrste poreza na prihode i promet. Brojni primeri u knjizi pojednostavljuju razumevanje i primenu prilično komplikovane regulative u svakodnevnoj praksi savetnika i prodavca osiguranja. U prilogu knjige se na CD-ROM-u nalaze relevantni pravni izvori zakoni, direktive, odluke, raspisi Ministarstva finansija i sl. Knjiga je nezamenjiv priručnik za sve koji se u prodaji životnog i penziskog osiguranja moraju baviti i poreskim pitanjima, a od velike je pomoći poreskim i finansijskim savetnicima, kao i pravobraniocima. Michael Radtke, Klaus D. Schmidt, Priručnik za rezervisanja šteta (Handbuch zur Schadenreservierung), Verlag Versicherungswirtschaft Karlsruhe 2012, 2. izdanje, ISBN , strana 344, cena 79,00 Poslednjih godina je tema rezervisanja šteta dobila mnoge nove impulse koji se zasnivaju na novim zahtevima aktuarske prakse, novim naučnim saznanjima i razmeni iskustava teorije i prakse, i koji su doveli do značajnog proširenja repertoara postupaka u razmatranoj oblasti. Težište razmatranja ovog, drugog po redu, izdanja jesu aktuarski postupci i stohastički modeli na kojima se zasnivaju. Pored detaljnog prikaza postupaka u rezervisanjima, diskutuju se njihove karakteristike na bazi datih primera, a problemi se razmatraju sa aspekta praktične primene. Prilozi u knjizi su orijentisani na paksu, a u njima su tematizovani i različiti aspekti koji su karakteristični za pojedinu vrstu osiguranja, zatim pitanja bilansiranja i finansijskog izveštavanja, kao i kontrolinga u aktuarstvu. Ova knjiga koja detaljno i jasno razmatra pitanja rezervisanja štete je naročito namenjena akuarima u teoriji i praksi, kao i studentima visokih škola. Wolfgang Wellner, Sudska praksa saveznog suda nemačke o štetama na stvarima u autoosiguranju (BGH-Rechtsprechung zum Kfz-Sachschaden), Izdavač: Deutscher Anwaltverlag 2012, ISBN , 304 strane, cena 49,00 Uz pomoć ove knjige stiče se brz i jasan pregled nad stalno promenjivim pravom naknade štete u autoosiguranju. Autor, sudija saveznog suda, izrazio je u ovoj 99

101 Odabrani članci i knjige / Selected articles and books 100 knjizi svoju punu kompetenciju i iskustvo: daje širok pregled novih odluka, kao i ranijih, iz kojih su se razvile i na temeljima kojih su mnoge nove i nastale. Njegovo dugogodišnje iskustvo u vođenju mnogih stručnih seminara doprinosi jasnijem iznošenju materije i njenoj uspešnijoj praktičnoj primeni. Sve odluke su predstavljene u sažetoj i razumljivoj formi. Autor je svaku obradio tako da se može lako prepoznati i primeniti u praksi. Radi se o knjizi u kojoj se brzo dolazi do potrebnih odluka o štetama u autoosiguranju koje u velikoj meri olakšavaju posao i pružanju argumentacije za njihovu razradu. Dobar je priručnik kako u obradi šteta, tako i forenzičkoj praksi. Andreas Buttler, Uvod u poslovno zbrinjavanje (Einführung in die betriebliche Altersversorgung), Verlag versicherungswirtschaft 2012, 6. izdanje, ISBN , 356 strana, cena 49,00 Prethodno izdanje ove knjige pojavilo se pre četiri godine; za to vreme se u teoriji i praksi poslovnog zbrinjavanja u Nemačkoj mnogo šta promenilo. Materija je usled mnogih promena u zakonodavstvu i sudskoj praksi postala veoma kompleksna. U ovom izdanju se nalaze sve relevantne zakonske izmene nastale u poslednje četiri godine, a posebn delovi posvećeni su zakonima o ujednačavanju penzija i modernizovanju bilansiranja u branši. Autor u knjizi obrađuje i uticaj tzv. Uniseks Direktive na pravo socijalnog osiguranja 4/2012 Christian Thielscher, Medicinska ekonomija: sistem medicinskog zbrinjavanja (Medizinökonomie: Das System der medizinischen Versorgung), Gabler Verlag Berlin 2012, ISBN , strana XXV i 558, cena 64,95 Ekonomija u medicini, medicinska ekonomija, zdravstvena ekonomija, ekonomija zdravstva naći ćemo je pod svim ovim nazivima: nauku, čija povezanost sa osiguranjem postaje iz dana u dan sve tešnja. Ekspertima u oblasti zdravstvenog osiguranja i zdravstvene ekonomije, koja se sve više izučava u razvijenim državama kao posebna grana ekonomije, ovo je jedna od knjiga koje se posebno preporučuju. Knjiga obrađuje primenu ekonomskih modela u zdravstvu i medicini, sa ciljem postizanja najvišeg nivoa medicinske usluge i zbrinjavanja. U nemačkom zdravstvu postoji veoma mnogo aktera i različitih područja nadležnosti koja se prepliću i potrebna je obimna regulativa i mnogo procesa njihovog međusobnog usklađivanja. Razmena teorijskih i praktičnih znanja ekonomije i medicine može da bude veoma naporna i da izazove i nesporazume, ali upravo na tom mestu knjiga pokazuje svoju vrednost: poznati stručnjaci u ekonomiji (Heribert Mefert) i zdravstvu (Norbert V. Paul) pojedinačno predstavljaju uzajamnu funkcionalnost ovih dveju nauka, postavljajući nove standarde u razumevanju njihove međusobne saradnje. Pristup materiji u ovoj knjizi dopunjuju eksperti prava, upravljanja, organizacije i drugi. Izbor i prevod: Nela Bukorović nela.bukorovic@yahoo.de.

102 4/2012 DIREKTIVE I PROPISI EU 101 Direktiva 2009/22/EC Skupštine Evrope i Saveta od 23. aprila o izricanju mera zabrane radi zaštite interesa potrošača (konsolidovana verzija) Službeni list EU, L 110, 01/05/2009 str ) SKUPŠTINA EVROPE I SAVET EU, Polazeći od Ugovora o osnivanju Evropske zajednice, a posebno čl. 95, Polazeći od predloga Komisije, Imajući u vidu Mišljenje Evropskog ekonomskog i socijalnog komiteta, 1 Postupajući u skladu sa procedurom propisanom u čl. 251 Ugovora 2, Zbog toga: (1) što je Direktiva 98/27/EC Skupštine Evrope i Saveta od 19. maja o izricanju mera zabrane radi zaštite interesa potrošača 3 velikim delom menjana nekoliko puta. 4 U interesu jasnoće i svrsishodnosti pomenutu Direktivu treba konsolidovati. (2) što određene direktive, navedene u Aneksu I uz ovu Direktivu, propisuju pravila u vezi sa zaštitom interesa potrošača. (3) što postojeći mehanizmi koji obezbeđuju usaglašenost se tim direktivama, kako na nacionalnom, tako i na Komunitarnom nivou, ne omogućavaju uvek blagovremeni prestanak ponašanja štetnog po kolektivne interese potrošača. Kolektivni interesi označavaju interese koji ne obuhvataju kumuliranje interesa pojedinaca koji su oštećeni nekim prekršajem. Ovo se ne odnosi na pojedinačne tužbe pojedinaca koji su oštećeni nekim prekršajem. (4) što, kada se radi o sprovođenju prestanka postupaka koji su nezakoniti prema nacionalnim propisima, od primene nacionalnih propisa kojima su sprovedene predmetne direktive, uključujući i zaštitne mere koje su većeg obima od onih propisanih direktivama, pod uslovom da su kompatibilne sa Ugovorom i dozvoljene tim 1 OJ C 161, , str Mišljenje Skupštine Evrope od 19. juna (OJ C 146 E, , str. 73) i Odluka Saveta od 23. marta OJ L 166, , str Aneks II, Deo A. direktivama, može se odustati u slučajevima kada postupci proizvode posledice u nekoj drugoj državi članici od one od koje su potekli. (5) što ti problemi mogu da poremete neometano funkcionisanje unutrašnjeg tržišta, koje ima za posledicu da je dovoljno pomeriti izvor nezakonitog postupka na drugu državu kako bi se izbegla sva sredstva zakonske prinude. Ovo predstavlja poremećaj konkurencije. (6) što ti problemi verovatno smanjuju poverenje potrošača u unutrašnje tržište i mogu ograničiti prostor za delovanje organizacija koje zastupaju kolektivne interese potrošača ili nezavisnih javnih organizacija nadležnih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i nepovoljno utiču na postupke koji krše Komunitarno pravo. (7) što se ti postupci često prostiru van granica jedne, na drugu državu članicu, postoji hitna potreba za izvesnim stepenom ujednačavanja nacionalnih propisa koncipiranih za zabranu vršenja nezakonitih postupaka bez obzira na čijoj teritoriji države članice je nezakoniti postupak proizveo posledice. Kada se radi o nadležnosti, ovo je bez uticaja na pravila međunarodnog privatnog prava i Konvencije koje su na snazi između država članica, uz istovremeno poštovanje opštih obaveza država članica koje proizlaze iz Ugovora, posebno one u vezi sa neometanim funkcionisanjem unutrašnjeg tržišta. (8) što cilj planirane akcije jedino može da ostvari Zajednica, zbog toga je sada na Zajednici da preduzme mere. (9) što treći stav, člana 5 Ugovora obavezuje Zajedicu da ne postupa u većem obimu od onog koji je potreban za ostvarivanje ciljeva Ugovora. U skladu sa tim članom, određene osobine nacionalnih pravnih sistema moraju se uzeti u obzir u najvećoj mogućoj meri, ostavljajući državama članicama slobodu da biraju između različitih opcija kojima se postiže isti efekat. Sudovi ili organi uprave nadležni za odlučivanje u postupcima predviđenim ovom Direktivom treba da imaju pravo da analiziraju posledice prethodnih odluka.

103 Direktiva 2009/22 EC Skupštine Evrope i Saveta 102 (10) što jedno od rešenja treba da se sastoji od propisivanja obaveze jednog ili većeg broja nezavisnih javnih organa, posebno nadležnih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, da vrše prava na preduzimanje radnji propisanih ovom Direktivom. Po drugom rešenju treba da se propiše vršenje prava organizacija čija je nadležnost zaštita kolektivnih interesa potrošača, u skladu sa kriterijumima propisanim nacionalnim pravom. (11) što države članice treba da imaju mogućnost da izaberu jedno ili da iskombinuju ova dva rešenja prilikom određivanja organa i/ili organizacija za vršenje poslova propisanih ovom Direktivom na nacionalnom nivou. (12) što za prekršaje unutar Zajednice, treba da se primenjuje princip uzajamnog priznanja na te organe i/ ili organizacije. Države članice treba da, na zahtev svojih nacionalnih organizacija, dostave Komisiji naziv i nadležnost svojih nacionalnih organizacija koje su ovlašćene da podižu tužbu u njihovim državama u skladu sa odredbama ove Direktive. (13) što je nadležnost Komisije da obezbedi objavljivanje spiska ovih nadležnih organizacija u Službenom listu EU. Sve dok se ne objavi drugačija informacija, pretpostavlja se da nadležna organizacija ima zakonsko ovlašćenje, ako je njeno ime navedeno u tom spisku. (14) što države članice treba da imaju osnov da zahtevaju prethodnu konsultaciju sa strankom koja želi da podigne tužbu za izricanje mere zabrane, kako bi se tuženom dala mogućnost da prestane sa spornim postupanjem. Države članice treba da zahtevaju da se ova prethodna konsultacija obavi zajedno sa nezavisnim javnim organom kojeg su u tu svrhu ovlastile države članice. (15) u slučajevima kada su države članice propisale obaveznu prethodnu konsultaciju, one treba da predvide rok od dve nedelje posle prijema zahteva za konsultacijom, posle kojeg, ako se ne postigne prestanak nezakonitog ponašanja, tužilac ima pravo da podigne tužbu pred nadležnim sudom ili upravnim organom bez daljeg odlaganja. (16) što je poželjno da Komisija sačini izveštaj o funkcionisanju ove Direktive, a posebno o njenom predmetu i funkcionisanju instituta prethodne konsultacije. (17) što primena ove Direktive ne treba da utiče na primenu Komunitarnih pravila o konkurenciji. (18) što ova Direktiva ne treba da utiče na obaveze država članica u vezi sa rokovima za sprovođenje i primenu u nacionalnom pravu direktiva navedenih u Aneksu II, Deo B, USVOJILI SU SLEDEĆU DIREKTIVU: 4/2012 Član 1 Predmet 1. Svrha ove Direktive je ujednačavanje zakona, podzakonskih i upravnih propisa država članica u vezi sa tužbama za izricanje mere zabrane iz čl. 2 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obuhvaćenih u direktivama navedenim u Aneksu I, sa ciljem neometanog funkcionisanja unutrašnjeg tržišta. 2. U smislu ove Direktive, prekršaj označava svaki postupak suprotan direktivama navedenim u Aneksu I, onako kako su one sprovedene u unutrašnji pravni poredak država članica, koji narušava kolektivne interese iz st. 1 ovog člana. Član 2 Tužbe za izricanje mere zabrane 1. Države članice će odrediti sudove ili organe uprave koji će biti nadležni da odlučuju o postupcima koje su započele ovlašćene organizacije u smislu čl. 3 zahtevajući: (a) naredbu uz najveću hitnost, u skraćenom postupku tamo gde je to moguće, sa zahtevom da se prestane ili zabrani bilo kakvo nezakonito postupanje; (b) tamo gde je to moguće, mere kao što su objavljivanje cele ili dela odluke u obliku koji se smatra adekvatnim i/ili objavljivanje korektivne izjave sa ciljem uklanjanja trajnih posledica nezakonitog ponašanja; (c) u meri u kojoj pravni sistem države članice dozvoljava, naredba protiv tuženog da plati u budžet ili u korist nekog lica označenog po nacionalnim propisima, za slučaj nepovinovanja sa odlukom u roku određenom od strane suda ili organa uprave, fiksnog iznosa za svaki dan zakašnjenja ili nekog drugog iznosa propisanog nacionalnim pravom, sa ciljem obezbeđenja povinovanja odlukama. 2. Ova Direktiva ne utiče na pravila međunarodnog privatnog prava u vezi sa merodavnim pravom koje je, po pravilu, ili pravo države članice iz koje potiče nezakonito ponašanje ili pravo države članice gde su se ispoljile posledice tog ponašanja. Član 3 Organizacije ovlašćene na podizanje tužbe U smislu ove Direktive, ovlašćena organizacija označava svaki organ ili organizaciju koja, ako je osnovana u skladu sa pravom države članice, ima legitimni interes da obezbedi da se odredbe iz čl. 1 poštuju, a posebno da:

104 4/2012 (a) jedno ili veći broj javnih organa, posebno nadležnih za zaštitu interesa iz čl. 1, u državama članicama u kojima takvi organi postoje; i/ili (b) organizacije čija je svrha zaštita interesa iz čl. 1, u skladu sa kriterijumima propisanim nacionalnim pravom. Član 4 Nezakonito postupanje na teritoriji Zajednice 1. Svaka država članica će doneti neophodne propise da bi se obezbedilo da, u slučaju nezakonitog ponašanja iz te države članice, svaka ovlašćena organizacija iz druge države gde su narušeni interesi koje štiti ovlašćena organizacija, može da se obrati sudu ili upravnom organu iz čl. 2, na osnovu prezentacije spiska propisanog u st. 3 ovog člana. Sudovi ili organi uprave imaju obavezu da prihvate ovaj spisak kao dokaz postojanja zakonske nadležnosti ovlašćene organizacije, bez uticaja na njeno pravo da ispita da li cilj ovlašćene organizacije u određenom slučaju opravdava podizanje tužbe. 2. U svrhu nezakonitog postupanja na teritoriji Zajednice i bez uticaja na prava data drugim organizacijama po nacionalnim propisima, države članice će, na zahtev svojih ovlašćenih organizacija, dostaviti Komisiji informaciju da su ona ovlašćena na podizanje tužbe po članu 2. Države članice će obavestiti Komisiju o nazivu i nadležnosti tih ovlašćenih organizacija. 3. Komisija će sačiniti spisak ovlašćenih organizacija iz st. 2 ovog člana, uz navođenje njihove nadležnosti. Ovaj spisak će se objaviti u Službenom listu Evropske unije; izmene spiska će se objavljivati bez odlaganja, a inovirani spisak će se objavljivati svakih šest meseci. Član 5 Prethodna konsultacija 1. Države članice mogu doneti ili zadržati na snazi propise po kojima stranka, koja želi da traži meru zabrane, može da pokrene ovaj postupak samo ako je pokušao da postigne prestanak nezakonitog ponašanja u konsultaciji bilo sa tuženim, bilo sa tuženim i ovlašćenom organizacijom u smislu člana 3(a) u državi članici u kojoj se traži mera zabrane. Država članica će odlučiti da li stranka koja traži meru zabrane mora da konsultuje ovlašćeni organ. Ako se prestanak nezakonitog ponašanja ne postigne u roku od dve nedelje pošto zahtev za konsultacijom bude primljen, stranka može bez daljeg odlaganja podići tužbu za izricanje mere zabrane. 2. Pravila koja regulišu prethodnu konsultaciju koja su usvojile države članice biće prijavljena Komisiji i objavljena u Službenom listu Evropske unije. Direktiva 2009/22 EC Skupštine Evrope i Saveta Član 6 Izveštaji 1. Svake treće godine, a prvi put najkasnije do 2. jula Komisija će Skupštini Evrope i Savetu dostaviti izveštaj o primeni ove Direktive. 2. U svom prvom izveštaju Komisija će posebno analizirati: (a) predmet ove Direktive u vezi sa zaštitom kolektivnih interesa lica koja obavljaju trgovačku, industrijsku, zanatsku ili profesionalnu delatnost; (b) predmet ove Direktive u skladu sa direktivama navedenim u Aneksu I; (c) da li je prethodna konsultacija propisana čl. 5 doprinela efikasnoj zaštiti potrošača. Ovaj izveštaj, ako je potrebno, sadržaće i predloge za izmenom ove Direktive. Član 7 Pravila o većem obimu prava Ova Direktiva ne ograničava pravo država članica da usvoje ili zadrže a snazi propise koji predviđaju veća prava ovlašćenih organizacija na podizanje tužbe na nacionalnom nivou. Član 8 Primena Države članice će Komisiji dostaviti tekstove nacionalnih propisa koji su one usvojile u oblasti regulisane ovom Direktivom. Član 9 Poništavanje Direktiva 98/27/EC, sa svim izmenama putem direktiva navedenih u Aneksu II, Deo A, se poništava, bez uticaja na obaveze država članica u vezi sa rokovima za njihovo sprovođenje u nacionalno pravo i primenu direktiva navedenih u Aneksu II, Deo B. Pozivanje na poništenu Direktivu tumačiće se kao pozivanje na ovu Direktivu i primenjivaće se u skladu sa korelacionom tabelom iz Aneksa III. Član 10 Stupanje na snagu Ova Direktiva stupa na snagu 29. decembra Član 11 Adresati Ova Direktiva se primenjuje na države članice. U Strazburu, 23. aprila

105 Direktiva 2009/22 EC Skupštine Evrope i Saveta 104 ANEKS I SPISAK DIREKTIVA IZ ČL. 1 5 [1] 1. Direktiva Saveta 85/577/EEC od 20. decembra o zaštiti potrošača u vezi sa ugovorima koji se zaključuju van poslovnih prostorija (OJ L 372, , str. 31). 2. Direktiva Saveta 87/102/EEC od 22. decembra o ujednačavanju zakona, podzakonskih i upravnih propisa država članica u vezi sa potrošačkim kreditima (OJ L 42, , str. 48) Direktiva Saveta 89/552/EEC od 3. oktobra o usaglašavanju određenih pravila sadržanih u zakonima, podzakonskim ili upravnim propisima država članica u vezi sa obavljanjem delatnosti televizijskog emitovanja: članovi od 10. do 21. (OJ L 298, , str. 23). 4. Direktiva Saveta 90/314/EEC od 13. juna o paket putovanjima, paket odmorima i paket turama (OJ L 158, , str. 59). 5. Direktiva Saveta 93/13/EEC od 5. aprila o nekorektnim uslovima potrošačkih ugovora (OJ L 95, , str. 29). 6. Direktiva 97/7/EC Skupštine Evrope i Saveta od 20. maja o zaštiti potrošača kod ugovora koji se zaključuju na daljinu (OJ L 144, , str. 19). 7. Direktiva 1999/44/EC Skupštine Evrope i Saveta od 25. maja o određenim aspektima prodaje potrošačke robe i propratnim garancijama (OJ L 171, , str. 12). 8. Direktiva 2000/31/EC Skupštine Evrope i Saveta od 8. juna 2000 o određenim pravnim aspektima usluga informacionog društva, posebno o elektronskoj trgovini, na unutrašnjem tržištu (Direktiva o elektronskoj trgovini) (OJ L 178, , str. 1). 9. Direktiva 2001/83/EC Skupštine Evrope i Saveta od 6. novembra o Komunitarnim šiframa u vezi sa medicinskim proizvodima za ljudsku upotrebu: članovi od 86. do 100. (OJ L 311, , str. 67). 10. Direktiva 2002/65/EC Skupštine Evrope i Saveta od 23. septembra u vezi distancionim marketingom potrošačkih finansijskih usluga (OJ L 271, , str. 16). 5 Direktive iz tačaka 5, 6, 9 i 11 sadrže posebne odredbe u vezi sa merama zabrane. 6 Navedena Direktiva je stavljena van snage i zamenjena počev od 12. maja 2010, Direktivom 2008/48/EC Skupštine Evrope i Saveta od 23. aprila o ugovorima o potrošačkim kreditima (OJ L 133, , str. 66). 4/ Direktiva 2005/29/EC Skupštine Evrope i Saveta od 11. maja o nekorektnoj trgovačkoj praksi pravnih lica prema potrošačima na unutrašnjem tržištu (OJ L 149, , str. 22). 12. Direktiva 2006/123/EC Skupštine Evrope i Saveta od 12. decembra 2006 o uslugama na unutrašnjem tržištu (OJ L 376, , str. 36). 13. Direktiva 2008/122/EC Skupštine Evrope i Saveta od 14. januara 2009 o zaštiti potrošača u vezi sa određenim aspektima tajmšera, dugoročnog proizvoda odmora, ugovora o preprodaji i razmeni (OJ L 33, , str. 10). ANEKS II DEO A DIREKTIVE I NJENE IZMENE I DOPUNE KOJE SU STAVLJENE VAN SNAGE (IZ ČL. 9) Direktiva 98/27/EC Skupštine Evrope i Saveta (OJ L 166, , str. 51) Direktiva 1999/44/EC Skupštine Evrope i Saveta (OJ L 171, , str. 12). Direktiva 2000/31/EC Skupštine Evrope i Saveta (OJ L 178, , str. 1). Direktiva 2002/65/EC Skupštine Evrope i Saveta (OJ L 271, , str. 16). Direktiva 2005/29/EC Skupštine Evrope i Saveta (OJ L 149, , str. 22). Direktiva 2006/123/EC Skupštine Evrope i Saveta (OJ L 376, , str. 36). Samo čl. 10 Samo čl. 18, st. 2 Samo čl. 19 Samo čl. 16, st. 1 Samo čl. 42

106 4/2012 DEO B Direktiva 2009/22 EC Skupštine Evrope i Saveta ANEKS III 105 SPISAK ROKOVA ZA SPROVOĐENJE U NACIONALNO PRAVO I PRIMENU (IZ ČL. 9) Direktiva Rok za sprovođenje Datum primene 98/27/EC 1. januar /44/EC 1. januar Direktiva 98/27/EC KORELACIONA TABELA Ova Direktiva Članovi od 1 do 5 Članovi od 1 do 5 Član 6, st. 1 Član 6, st. 1 Član 6, st. 2, prvi podstav, prva alineja Član 6, st. 2, prvi podstav, tačka (a) 2000/31/EC 16. januar /65/EC 9. oktobar /29/EC 12. jun decembar /123/EC 28. decembar Član 6, st. 2, prvi podstav, druga alineja Član 6, st. 2, prvi podstav, treća alineja Član 6, st. 2, drugi podstav Član 6, st. 2, prvi podstav, tačka (b) Član 6, st. 2, prvi podstav, tačka (c) Član 6, st. 2, drugi podstav Član 7 Član 7 Član 8, st. 1 Član 8, st. 2 Član 8 Član 9 Član 9 Član 10 Član 10 Član 11 Aneks Aneks I Aneks II Aneks III Prevod sa egnleskog jezika: dr Slobodan Jovanović nsbob@sezampro.rs

107 106 BELEŠKE 4/2012

108 4/2012 BELEŠKE 107

109